Vojislav šešelj_Jagodnjak

Miting u Jagodnjaku: Tko je oslobodio Šešelja i Paroškog?

Domovinski rat Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Nekoliko mjeseci prije krvavog sloma Vukovara i pakla bosanskih logora, u baranjskom selu Jagodnjak dogodio se skup koji je zorno pokazao što znači kada riječi postanu oružje. Iako su Vojislav Šešelj i Milan Paroški nedugo nakon stravičnih prijetnji uhićeni, hrvatsko ih je pravosuđe – obavijeno velom tajne – ubrzo oslobodilo.

Nekoliko mjeseci prije krvavog sloma Vukovara, prije stravičnih masakara po Banovini, prije razornog granatiranja Dubrovnika i otvaranja pakla bosanskih logora – u tišini jednog baranjskog sela dogodio se miting koji danas mora poslužiti kao jezivo upozorenje.

Bio je to na današnji dan, 21. travnja 1991. godine. Dan koji bi trebao biti ispisan u povijesnim udžbenicima kao podsjetnik na ono što neumitno dolazi kada se šutke gleda i prešućuje huškanje. Toga dana, u selu Jagodnjak, održan je jedan od najgnjusnijih govora mržnje na tlu Hrvatske. Domaćin okupljanja bila je regionalna Srpska stranka predvođena srbijanskim poslanikom Milanom Paroškim, dok je glavna zvijezda mitinga bio nitko drugi do Vojislav Šešelj – ideolog četništva, mržnje i krvavih podjela.

Retorika koja ubija: Od Karlobaga do kera kod tarabe

Prije dolaska u Jagodnjak, Šešelj je pohodio Knin, sami epicentar “balvan-revolucije”, gdje je s osmijehom obećavao dolazak 10.000 naoružanih četnika. No, u Baranji je otišao korak dalje. U zloslutnoj pozadini crvenih zastava i razapetih transparenata o “srpskoj Baranji”, zaluđenoj je masi zazivao stvaranje “Velike Srbije” koja bi gutala hrvatske teritorije na zamišljenoj liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag.

Koliko god Šešeljev nastup bio ekstreman, Paroški ga je toga dana uspio nadmašiti. Njegove riječi, snimljene i arhivirane, i danas stoje kao trajno svjedočanstvo beščašća:

“Tko kaže da ovo nije srpsko – možete ga ubiti kao kera kod tarabe!”

Te stravične poruke nisu ostale samo u eteru. One su vrlo brzo postale stvarna noćna mora. Svega desetak dana kasnije, točnije 2. svibnja 1991. godine, posijana mržnja urodila je krvlju – u stravičnom pokolju u Borovu Selu živote je izgubilo 12 hrvatskih redarstvenika. Među onima koji su ih dočekali u zasjedi, osnaženi huškačkom retorikom, nalazili su se upravo i Šešeljevi dobrovoljci. Riječi su se doslovno pretočile u metke i minobacače.

Šokantan obrat: Tko je potpisao slobodu?

Samo dan nakon huškačkog mitinga u Jagodnjaku, hrvatska je policija reagirala te su Šešelj i Paroški uhićeni. Činilo se da pravna država funkcionira i da ratni huškači neće proći nekažnjeno. A onda je uslijedio šok – pušteni su na slobodu.

Kao da je netko s visoke instance naručio: neka idu, neka šire još malo. Tko je dao tu fatalnu naredbu? Odgovor do danas ne znamo. Zna se tek krvavi epilog – njihovi su dobrovoljci nesmetano nastavili sijati smrt diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nekoliko tjedana kasnije, slučajno ili ne, iz hrvatskog je zatvora pušten i zloglasni Željko Ražnatović Arkan.

Prema dokumentima koje je javnosti godinama kasnije otkrio odvjetnik i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević, Županijski sud u Osijeku je 1992. godine u tišini obustavio kazneni progon protiv Šešelja i Paroškog. Iako su u odsutnosti već bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora, te su sankcije zauvijek ostale samo mrtvo slovo na papiru.

Pitanja koja i danas bole

Danas, više od tri desetljeća nakon mitinga koji je najavio rat, u zraku i dalje ostaje visjeti gorko pitanje koje zahtijeva odgovor:

  • Tko je izdao naredbu da se Šešelj pusti?
  • Koliko je nedužnih života moglo biti spašeno da je pravosuđe odradilo svoj posao?
  • Bi li Vukovar ikada pao?
  • Bi li rat trajao kraće i bio manje krvav?

Odgovori na ova pitanja možda su namjerno pokopani u arhivama, no najvažnije pitanje tiče se isključivo nas: imamo li danas snage pogledati istini u oči i konačno rasvijetliti tko je odgovoran za puštanje arhitekata zla na slobodu?



DOMOVINSKI RAT

Vlada usvojila program preventivnih pregleda branitelja i ubrzava isplatu prava civilnim stradalnicima

„Duga noć bez sna“ – emotivna posveta Damira Radnića poginulim HOS-ovcima Vukovara i Bogdanovaca

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Tagged

Odgovori