Vjerujem da je jako malo onih koji ne znaju što je to štrajk. Štrajkovi se, uglavnom, događaju u
tvornicama i sličnim radnim prostorima gdje određeni broj ljudi radi posao za poslodavca, naravno, za
uzvrat, kao nagradu za rad, radnik dobije plaću. U situaciji nezadovoljstva većeg broja radnika, radnici se
organiziraju na način da prestaju raditi ne bi li poslodavca prisilili da pristane na njihove uvjete / zahtjeve
koje su postavili. To mogu biti različiti zahtjevi, a povećanje plaće je samo jedan od mogućih i taj nam je
najpoznatiji i najčešći.
U našoj zemlji štrajk koji već sedmi tjedan traje u pravosuđu nije samo još jedan običan štrajk, poput
prestanka proizvodnje u nekoj tvornici. Riječ je o prestanku rada sudova.
Nakon Domovinskoga rata izborili smo se za samostalnu, jedinstvenu, suverenu, neovisnu, demokratsku i
socijalnu državu u kojoj vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu, a narod svoju vlast ostvaruje izborom
svojih predstavnika. Državna vlast je ustrojena na načelu trodiobe vlasti, pa je vlast podijeljena na
zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Ovako piše u Ustavu, najvišem zakonu u Republici Hrvatskoj.
I dok se izvršna vlast ( Vlada i Ministarstvo pravosuđa ) ograđuje od odgovornosti za stanje u sudstvu, za
to vrijeme sudstvo ne radi. Sudski službenici opravdano štrajkaju, a za to je dovoljan samo podatak da ih
trenutno nedostaje oko 1300, a samo od početka prošle godine, pa do danas ih je preko 800 otišlo u
potrazi za boljim radnim mjestima. Niske plaće su samo vrh problema u pravosuđu. Ako u pojedinim
sudovima kao što je Općinski građanski sud u Zagrebu jedna pisarica trči iz jedne sudnice u drugu i radi
zapisnike za tri suca, onda je jasno do čega je dovela aktualna politika Vlade. No, to nije kraj, raspisuju se
natječaji za potrebita radna mjesta, no nitko se na njih ne javlja, te ona ostaju i nadalje upražnjena, a naše
pisarice i nadalje trče iz sudnice u sudnicu za mizernu plaću nedostojnu i nedostatnu za normalan i
pristojan život. I kako onda vlast nije odgovorna za ovakvo stanje ako je u nekoliko godina došlo do
srozavanja cijelog sustava, a radna mjesta su od poželjnih postala ona od kojih se bježi u inozemstovo
čistiti stubišta. Jer od čišćenja stubišta u Austriji ili čuvanja starijih osoba se može pristojno živjeti, a od
pisanja zapisnika u hrvatskom sudu ne može.
Nekako nas sve bole te njihove niske plaće, a posebno u trenutku kada državu ne prestaju tresti afere. Ne
znamo im više niti broja, niti imena. Samo znamo da je uvijek neki rođak, kum ili prijatelj vladajućih
otvorio firmu koja je zgrnula milione i milijarde. I logično je da su taj novac podijelili s onima koji su im
to omogućili. Pretaču je tu desetci milijardi kuna, prelijevaju se u neke privatne tvrtke. Koliko je milijardi
u pitanju više nitko ni ne broji, niti si obični smrtnici to mogu predočiti. U takvom trenutku za te obične
smrtnike više nije važno ni da li će doći do kolapsa sustava i države ili ne. Naprosto inatljivo i opravdano
ne žele raditi za 620 eura plaće, i gotovo. Da apsurd bude veći jedan od ministara uspijeva tijekom štrajka
i uprkos štrajku uknjižiti hipoteku i dobiti APN-ov kredit u najbržem mogućem roku. Narod je umoran od
ovakvih vijesti.
Predsjednik Vrhovnog suda izjavio je prije nekoliko dana da ukoliko vlada koja je jedina odgovorna, ne
pronađe rješenje za štrajk u pravosuđu doći će do kolapsa cjelokupnog pravosudnog sustava. Što to znači?
Što znači kolaps sustava? To ćemo tek vidjeti.
Ovakvo stanje nije zapamćeno niti tijekom Domovinskog rata, jer tada samo pojedini sudovi na
okupiranom teritoriju nisu radili, a nadležnost za postupke koji su se trebali održavati pred sudovima koji
ne rade zbog ratnih razaranja i okupacije dijela teritorija RH bila je delegirana na sudove koji su radili. U
vrijeme pandemije 2020. godine uspostavljen je sustav e-komunikacije, te se radilo više nego sada.
Šteta koju trpe građani je nemjerljiva, ne upisuju se hipoteke, nemoguće je registrirati trgovačka društva,
nemoguće je prodati ili kupiti nekretninu… i još mnogo toga. Postupci koji su pokrenuti nisu provedeni
kroz sustav, te su još uvijek “nevidljivi” i po njima se ne postupa. Rasprave se ne održavaju. Čeka se….
U općem smislu, štrajkovi u pravosuđu mogu imati različite posljedice, a najistaknutiji je porast broja
neriješenih predmeta, što produžuje, već ionako dugo vrijeme čekanja na sudske postupke i odluke.
Gubitak povjerenja u pravosudni sustav koji je već postao “novo normalno” zbog silnih korupcijskih afera
pojedinih sudaca koji pune novinske naslove, sada je još čvršći, jer gubitak povjerenja građana u
pravosudni sustav, utječe na percepciju neovisnosti i učinkovitosti sudova. Uskoro, ukoliko se problem ne
riješi i ukoliko se hitno ne započne sa radom, posljedice će biti nemjerljive.
Nezainteresiranost Vlade da riješi štrajk u pravosuđu, za koji je nedopustivo što se uopće dogodio, dovela
je do toga da je Predsjednik RH sazvao izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora za danas 21.07., no pitanje
je što će se na istoj odlučiti i što će se riješiti? Predsjednik jasno uočava da je ovako dugotrajnim štrajkom
u pravosuđu ugrožena stabilnost ukupne državne vlasti.
Tijekom Domovinskog rata u vrijeme najžešćih razaranja imali smo okrnjen, dijelom okupiran teritorij,
ali smo imali zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast koje su funkcionirale. Imali smo državu. A imamo li ju
sada?… dođe mi da se upitam.
Sada imamo zemlju u kojoj teritorij kupuju stranci, sudska vlast je u kolapsu i čini se da izvršnu vlast to
ne brine previše, jer trenutno smišljaju izjave za USKOK. Najveće pitanje koje se sada provlači kroz
javnost je tko se uz koga svrstao, pa tako predsjednik Vlade optužuje Predsjednika Republike da se
svrstao uz oporbu iz Sabora, a oporba pozdravlja svrstavanje Predsjednika, oporbe i sindikata uz narod.
Kao da je nama to bitno. Kao da se želimo svrstavati. Narod želi normalnu državu u kojoj može slobodno
raditi i pristojno zarađivati.
Zbog oholosti i bahatosti ljudi na vrhu vladajuće strukture padala su i nestajala puno veća carstva i puno
veće države.
Možda su zaboravili da im Vlast ne pripada.
Oni ju samo privremeno izvršavaju, jer im je narod tako povjerio na posljednim izborima. A izbori su
blizu!
Autorica: Morisa Mikić 22. srpnja 2023.
Vrlo lijepo sažeto,sve je obuhvaćeno u ovom tekstu koji govori koliko je zapravo velik probem ovog štrajka i naše vlade koja je gluha,slijepa i ništa oni ne znaju…Čestitam na odličnom tekstu koji je baš “ubo”i tiče se svakog građanina.Nadam se da ovo nije jedini tekst ovog tipa..i da ćete još imati što za reći.
Najgore od svega je što se ne smatraju odgovornima za štrajk! Pa pitam se tko je odgovoran?
Lp, u potpunosti ste u pravu. Stalno se pitam zašto smo se borili pogotovo žene koje su dale svoj život na raspolaganje a sada se vidi da je sav ološ isplivao na površinu i da nam vode državu(ima izuzetaka) . Samo prave zakone da njima odgovaraju a mi mali nemožemo ništa. Evo kao ja kada je umro otac od mog muža za kojeg se brinuo brat i na ostavinskom se odrekao svog dijela 39 kvadrata a nas je bilo četvero(dvoje djece malodobnih ) i bili smo u državnom stanu a sada nemogu dobiti zbog toga stambeno zbrinjavanje, u stanu smo 20 godina i gleda se sadašnje stanje gdje smo samo muž i ja u pitanju i dijete koje je da mama i sada bi nama bilo dovoljno 39 kvadrata tako da nisam dobila stambeno zbrinjavanje, nemam pravo a oni sebi uzimaju i stanove i kuće i šta god požele. Puno toga bih lošeg napisala za njih. Cijene i sve se ravnaju po Europskoj Uniji a plače i mirovine su da jedva preživljava o. Oni nam određuju šta ćemo jesti jer kupujemo kada je nešto na akciji. Željni smo hrane, ne možemo si kupiti auto,neku nekretninu, garderobu i sve što želimo jer nemamo da čim a da ne spominjem mi koji smo bolesni lijekovi idu na slobodno pa moramo i to plaćati . Treba ti za zdravlje a nemaš da čim kupiti. Ja sam prerazočarana sa našim vlasti i ljuta na njih. Pozdrav svima nama koji smo njihove ovce
Mnogi branitelji si postavljaju pitanje za što su se borili? I mnogi danas ne bi stali u obranu Domovine jer se nisu borili za ovakvu demokraciju gdje jedni krše propise i imaju sve, a drugi ne mogu svoju djecu odvesti na mire.
Mnogi branitelji si postavljaju pitanje za što su se borili? I mnogi danas ne bi stali u obranu Domovine jer se nisu borili za ovakvu demokraciju gdje jedni krše propise i imaju sve, a drugi ne mogu svoju djecu odvesti na more.