Sjećanje na tragediju u Podrutama 1992. godine, kada su MIG-ovi JNA srušili helikopter EZ-a i ubili petoricu časnika

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Rušenje helikoptera Europske zajednice u Podrutama 1992. godine, u kojem je poginulo pet međunarodnih časnika, bio je jedan od ključnih trenutaka koji je svijetu razotkrio brutalnost agresije na Hrvatsku i trajno obilježio kolektivno sjećanje Domovinskog rata.

Tragedija koja se 7. siječnja 1992. godine dogodila nad Podrutama, u blizini Novog Marofa, ostaje jedan od najsnažnijih i najpotresnijih simbola međunarodnog razotkrivanja agresije na Republiku Hrvatsku. Tog zimskog poslijepodneva, u ratom zahvaćenoj zemlji u kojoj je trećina teritorija bila okupirana, zločinački čin Jugoslavenske narodne armije prekinuo je živote petorice časnika Europske zajednice i zauvijek promijenio percepciju rata u očima svijeta.

U napadu su poginula četvorica talijanskih časnika – Enzo Venturini, Marco Matta, Silvano Natale i Fiorenzo Ramacci – te francuski časnik Jean Loup Eychenne. Helikopteri Europske zajednice, tipa AB 205 i AB 206, vraćali su se iz Mađarske prema Hrvatskoj, leteći bijele boje, s jasno vidljivim oznakama EZ-a, uz prethodno odobrenje i službenu najavu leta.

Unatoč tome, srušeni su raketama ispaljenima iz zrakoplova MIG-21 JNA.

Planski čin s jasnom porukom

Gradonačelnik Novog Marofa Siniša Jenkač istaknuo je kako se radilo o planskom i zločinačkom aktu tadašnje jugoslavenske vojske, čiji je cilj bio pokušaj manipulacije međunarodnom javnošću i prebacivanje krivnje na Hrvatsku.

Riječ je o podmuklom atentatu iza kojeg je stajala jugoslavenska vojska, uz pokušaj da se Hrvatsku optuži za rušenje helikoptera, iako tada nije imala ni sredstva ni mogućnosti za takvo djelovanje. No istina je vrlo brzo izašla na vidjelo“, naglasio je Jenkač.

Jedan helikopter pogođen je i srušen, dok je drugi bio prisiljen na slijetanje. Zločin je odmah izazvao snažan međunarodni odjek.

„Bio je to možda i trenutak razjašnjenja za tadašnju Europsku zajednicu i velik dio svjetske javnosti – trenutak kada je postalo jasno tko je agresor, a tko žrtva“, dodao je Jenkač, istaknuvši da je tragedija u Podrutama pridonijela međunarodnom razumijevanju hrvatske borbe za slobodu i samostalnost.

“Pucanj u helikopter bio je pucanj u Hrvatsku”

Državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Andreja Metelko-Zgombić podsjetila je kako je riječ o događaju koji je zgrozio cijeli svijet u vrijeme kada je Hrvatska bila izložena brutalnoj agresiji.

Pucanj u helikopter i nevine žrtve bio je i vidljiv pucanj u Hrvatsku“, poručila je, naglasivši da su životi tih časnih ljudi ugrađeni u temelje neovisne, slobodne i demokratske Republike Hrvatske.

Prema njezinim riječima, tragedija u Podrutama razotkrila je svu brutalnost velikosrpske agresije i pomogla da istina o ratu u Hrvatskoj dopre do međunarodne javnosti.

Svjedoci, a ne vojnici

Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Tomislav Zadro, podsjetio je kako stradali časnici nisu došli kao vojnici, već kao međunarodni promatrači i svjedoci.

Njihova smrt bila je jasna poruka da agresija ne priznaje ni neutralnost ni međunarodne obveze“, istaknuo je Zadro, dodavši kako je trajna dužnost današnje Hrvatske čuvati sjećanje na Podrute – zbog istine i zbog budućnosti.

Podrute su trajni podsjetnik da mir nije slabost, ali ni naivnost. Mir se gradi na istini, a čuva odlučnošću“, poručio je.

Tijek zločina

Helikopteri su poletjeli iz Beograda uz službenu najavu. U 14:08 sati, nakon što su MIG-ovi JNA dobili nalog, napali su formaciju u blizini Novog Marofa. Prvi projektil promašio je cilj za svega metar, dok je drugi pogodio helikopter AB 205, izazvavši eksploziju i trenutačnu smrt svih pet članova posade.

Iako su radarski dokazi jasno ukazivali na odgovornost JNA, iz Beograda su uslijedile šture izjave i negiranje. Tek kasnije, pod međunarodnim pritiskom, stigla je kratka isprika – bez ozbiljnog pravnog epiloga za počinitelje.

Pravda s dugim zakašnjenjem

Pilot Emir Šišić, koji je ispalio raketu, 1992. godine u Varaždinu je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora. Presuda je 1993. postala pravomoćna, no zbog pravne kvalifikacije djela – višestruko ubojstvo, a ne ratni zločin – slučaj je ostao opterećen brojnim kontroverzama.

Šišić je 2001. uhićen u Mađarskoj i izručen Italiji, gdje je osuđen na 15 godina zatvora. Nakon izručenja Srbiji, pušten je na uvjetnu slobodu, što je izazvalo ogorčenje obitelji žrtava i talijanske javnosti.

U Rimu je 2007. godine, nakon dugotrajnih pritisaka obitelji poginulih, podignuta optužnica protiv četvorice visokih oficira bivše JNA zbog zapovjedne odgovornosti. Prizivni sud u Rimu 2013. godine izrekao je najstrože kazne – 28 godina zatvora Ljubomiru Bajiću i Dobrivoju Opačiću, dok je postupak protiv Blagoja Adžića obustavljen zbog njegove smrti.

Presudom je Srbija obvezana na isplatu 950.000 eura odštete obiteljima žrtava.

Trajna obveza sjećanja

Podrute nisu samo mjesto tragedije – one su simbol istine koja se nije mogla utišati. Simbol su međunarodne savjesti, razotkrivanja agresije i cijene slobode. Čuvanje sjećanja na petoricu poginulih časnika Europske zajednice nije samo čin pijeteta, već i obveza prema povijesnoj istini i budućim naraštajima.



Kusonje – rana Domovinskog rata koja nikada ne zacjeljuje

Tagged

Odgovori