Brutalno ubojstvo obitelji Čengić u siječnju 1992. jedno je od najtežih stradanja civila u Domovinskom ratu. Iako su zločinci priznali djelo i osuđeni su pravomoćno, pravda za ovaj ratni zločin ni nakon 33 godine nije u potpunosti zadovoljena.
Dana 18. siječnja 1992. godine selo Šašić, u zaleđu Knina, zauvijek je upisano među mjesta najtežih stradanja civila u Domovinskom ratu. Toga dana brutalno je ubijena četveročlana obitelj Čengić – roditelji Drago i Nevenka te njihovi maloljetni sinovi Slobodan (11) i Goran (4). Zločin je počinjen u okviru organiziranog, osvetničkog pohoda naoružane skupine predvođene Damirom Travicom i Slobodanom Kovačevićem.
Prema utvrđenim činjenicama iz istrage i sudskih postupaka, povod za zločin bila je pogibija trojice pripadnika srpske nacionalnosti istoga dana u selu Rupe u šibenskom zaleđu. Umjesto individualne odgovornosti, donesena je kolektivna odluka o odmazdi nad civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti u Erveniku i okolnim zaseocima.
Naoružani počinitelji nasilno su upali u kuću obitelji Čengić, pri čemu su svi članovi obitelji ubijeni na izrazito svirep način, a kuća potom zapaljena kako bi se prikrili tragovi zločina. Nakon toga, pohod se nastavio pljačkanjem i paljenjem imovine preostalih hrvatskih obitelji u selu i susjednim zaseocima.
Priznanje zločina i izostanak pravde
Zločin su tadašnjoj vlasti samoproglašene tzv. „Republike Srpske Krajine“ priznali sami počinitelji, Damir Travica i Slobodan Kovačević, koji su detaljno opisali ubojstva. Unatoč tome, tzv. „Krajinski sud“ ubrzo ih je pustio na slobodu.
Okružno javno tužiteljstvo u Šibeniku 23. listopada 1992. podiglo je optužnicu protiv osmorice optuženika: Slobodana Kovačevića, Damira Travice, Željka Travice, Nebojše Travice, Veljka Travice, Vuje Šašića, Vojislava Romića i Boška Kovačevića. Uz ovaj predmet, na istom sudu vođeni su postupci protiv još 22 osobe, također za ratne zločine, koje su osuđene u odsutnosti.
Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 23. travnja 1993. godine „osmorica“ su pravomoćno osuđeni u odsutnosti na kaznu zatvora od 15 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske 19. kolovoza 1993. odbio je njihove žalbe i potvrdio presudu.
Od svih osuđenih, jedino je Damir Travica uhićen i izručen hrvatskom pravosuđu, nakon boravka u Ujedinjenom Kraljevstvu, 11. studenoga 2008. godine. Ostali osuđenici nikada nisu privedeni pravdi. Provjerom u evidencijama MUP-a utvrđeno je da se njihova imena ne nalaze ni među raspisanim tjeralicama, što ovaj slučaj čini paradigmom de facto amnestije za ratne zločine.
Dokument strave
Nakon operacije „Oluja“, hrvatskim vlastima u ruke je dospio zapisnik tzv. „Organa bezbednosti“ iz Knina – iskaz Damira Travice od 13. veljače 1992. godine, dan kapetanu JNA Dragomiru Pećancu. U tom dokumentu, bez imalo kajanja, detaljno je opisan tijek zločina: planiranje, upad u kuću, rafalna paljba, pucanje iz sačmarice, klanje, paljenje kuće te nastavak pohoda nad drugim civilnim objektima, uključujući uporabu ručnog bacača „zolja“ i eksploziva.
Riječ je o jednom od najpotresnijih zapisa ratnih zločina nad civilima u Domovinskom ratu, koji svjedoči o razini organiziranog nasilja, ali i o kasnijem institucionalnom izostanku pravde.
Sjećanje bez satisfakcije
Posmrtni ostaci obitelji Čengić ekshumirani su i identificirani 22. siječnja 1997. godine te su, prema želji obitelji, dostojno pokopani na mjesnom katoličkom groblju u Erveniku. U kolovozu 2007. godine u dvorištu njihove nedovršene kuće podignuto je spomen-obilježje u znak trajnog sjećanja.
Ipak, gotovo tri i pol desetljeća nakon zločina, pravda nije zadovoljena. Za obitelj Čengić, ali i za hrvatsko društvo u cjelini, ovaj slučaj ostaje otvorena rana i trajni podsjetnik na potrebu dosljednog procesuiranja ratnih zločina – bez obzira na vrijeme koje je prošlo.
Zapisnik o stravičnom zločinu a koji je nakon operacije “Oluja” došlo u ruke hrvatskim vlastima.
“Zapisnika o primljenim obaveštenjima”, odnosno do iskaza okrutnog zločinca Damira Travice, “vojnog obveznika JNA”, danog 13. veljače 1992. godine kapetanu prve klase Dragomiru Pećancu, “ovlašćenom starešini Organa bezbednosti Vojne pošte 7280 Knin” o “ubistvu porodice Čengić Drage dana 18. 01. 1992. godine u s. Ervenik, SO Knin”, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Sladić.
Toga 18. siječnja 1992. godine u selu Rupe u šibenskom zaleđu poginuli su Nebojša i Rajko Kovačević i Rade Vrcalin iz Ervenika. Tada 35-godišnji Damir Travica, vlasnik gostionice Taverna u Erveniku, za njihovu smrt saznao je istoga dana oko 13 sati i odmah o tome krenuo obavijestiti Slobodana Kovačevića zvanog Ćipe, “svoga najboljeg druga”, da “shodno našoj ranijoj zakletvi koju smo dali jedan drugom ako se desi i jednom našem mještanu srpske nacionalnosti bilo što, da ćemo protjerati i popaliti sve Hrvate iz našeg sela”.
Travica i Kovačević do večeri su razradili svoj zločinački plan. U zločinačkom pohodu priključio im se i Nebojša Travica zvani Nebesilo kojemu je Damir Travica rekao:
“Idemo u zaseoke Čengići i Đakulovići da zapalimo kuće Hrvata i da ih pobijemo, te sam Nebojši i Slobodanu zapretio riječima: ‘Nemojte da bi ko od vas progovorio, ili to bio ja ili vas dvojica, znate šta poslije ovoga može biti!’.
Slobodan Kovačević se kretao na čelu naše trojke. Za Slobodanom u dvorište Drage Čengića ušao sam ja, a za mnom Nebojša.
Rafali s vrata
Nisam siguran da li je vrata otvorio Drago Čengić sa unutrašnje strane ili njegova supruga Nevenka, a moguće je da je Slobodan nasilno otvorio vrata i odmah nakon toga ja sam čuo Slobodana Kovačevića kako je iz sveg glasa povikao: ‘Hoće li se vratiti ustaše, majku vam jebem!’.
Odmah iza toga začuo sam, ne sećam se tačno, ali mislim dva ili tri kratka rafala ispaljena iz automatske puške. U tom momentu ja sam već došao iza leđa Slobodana Kovačevića koji se nalazio na oko 2 metra u kući od ulaznih vrata i tada sam vidio lijevo od mene za oko 2,5 metara Dragu Čengića koji je bio u polusjedećem položaju naslonjen dijelom leđima na krevet i na zid i iz vrata i grudi je tekla krv, čini mi se da nije davao nikakve znakove života, a pored Drage sa njegove lijeve strane sa glavom na Draginim grudima u poluležećem stavu je ležao najverovatnije Dragin stariji sin koji također nije davao znake života.
Nevenku Čengić sam vidio pravo ispred mene da u polustojećem stavu drži mlađeg sina u naručju, i vidio sam da je i Nevenka, a i mlađi im sin krvavi i vidio sam lijevo od Nevenke na zidu tragove krvi.
Zaboravio sam reći da je i stariji njihov sin bio krvav svuda po tijelu.
Meci iz sačmarice
Nevenka, a čini mi se i njihov mlađi sin, davali su znakove života. Kada sam vidio Dragu Čengića i njihova starijeg sina, iz svog krateža sam prema njima dvojici ispalio jedan metak, a zatim sam pored Slobodana sa iste udaljenosti kao i prema Dragi, znači sa oko 2- 3 metra , ispalio drugi metak iz krateža.
I pored mog pucnja prema Nevenki i mlađem djetetu Nevenka je i dalje stajala na nogama. Dobro se sjećam da je glava djeteta kojeg je Nevenka držala u naručju u odnosu na mene bila na lijevoj strani njenih grudi upravo u pravcu gdje sam ja ispalio drugi metak iz krateža.
Dobro se sjećam da sam vidio kada je Kovačević prišao Nevenki Čengić, uhvatio je lijevom rukom za kosu, a u desnoj ruci se nalazio njegov nož koji je on stavio na grlo Nevenke Čengić i rekao joj, koliko se sjećam, sledeće:
Zapaljena kuća
‘Jebem li ti majku ustašku, oće li se vratiti ustaše, sad ću te zaklati!’…
Rekao sam Slobodanu Kovačeviću: ‘A u pičku materinu, ajdemo ća’, a Slobodan mi je, koliko se sjećam, odgovorio ‘Samo ću je malo naklati’.
Zaboravio sam da kažem da dok je Slobodan Kovačević prilazio Nevenki i držao joj nož na vratu… ja sam za to vrijeme uspio svojim upaljačem otvorenim plamenom zapaliti pokrivač na kauču … ja sam bio svjestan da ako zapalim krevet, izgorit će sve u toj prostoriji.”
Kada su se uvjerili da su zapalili kuću i da će u požaru izgorjeti tragovi njihova zvjerstva, Damir Travica, Slobodan Kovačević i Nebojša Travica koji, navodno, “nije ulazio u kuću”, ustrijelili su Čengićeva psa koji je počeo lajati.
‘Dovršen posao’
“Kada sam završio pucanjem u psa i izišao iz dvorišta… začuo sam lijevo od ulaznih vrata kuće jecanje i krkljanje, a koje je, u to sam siguran, proizvodila Nevenka Čengić svojim glasom. Sjećam se dobro da sam Slobodanu Kovačeviću rekao:
‘Idi vidi je li ono Nevenka i završi posao’, a moguće je da sam mu rekao ‘dokrajči posao’. Nebojša i ja smo krenuli polako putem prema zaseoku Đakulovići i nakon što smo prošli dvadesetak metara iz pravca odakle se čulo Nevenkino jecanje… čuo sam jedan rafal iz automatske puške.
Ubrzo iza toga sustigao nas je Kovačević Slobodan i dobro se sjećam u lijevoj ruci je držao svoj nož, pokazao meni i Nebojši krv na tom nožu, a zatim je obrisao nož i vratio ga u korice.
Dok je Kovačević Slobodan držao nož u ruci, pokazao nam je pokretima ruku i nožem kako je Nevenku Čengić držao za kosu i kako je zamahnuo nožem kada joj je presjekao grkljan, pri tome rekavši: ‘Preklao sam je’.”
Zoljom na kuću
Nakon stravična ubojstva obitelji Drage Čengića zločinačka trojka zapalila je sve kuće, staje i stogove sijena u zaselku Đakulovići, a “Slobodan Kovačević je u kuću Petra ili Pavla Đakulovića ispalio projektil iz zolje nadajući se da u dijelu kuće gdje je zolja pogodila spavaju supruga i sin Pavla ili Petra Đakulovića, kao i on sam”.
Kada su zapalili sve u zaselku Đakulovići, Damir Travica je upitao Slobodana Kovačevića: “Ćipe, gdje ćemo, oćemo li prvo kod Josipa ili kod Pere Jurišića?”, na što je Slobodan odgovorio “Idemo redom.”
Tu zapisnik kninskih “Organa bezbednosti” završava.
Arsenalom oružja na civile
U pripremi za izvršenje zločina Damir Travica i Slobodan Kovačević presvukli su se iz civilne odjeće u vojne uniforme, naoružali, a Travica je “u džep od donjeg dijela trenerke stavio jedan komad ženskih, crnih, čipkastih hulakopki, koji mi je služio kao maska za lice”.
Kovačević je od oružja imao automatsku pušku sa sklapajućim kundakom i o pojasu u futroli zataknuti nož 25 centimetara duge oštrice, dok je Travica imao skraćenu lovačku dvocijevku, koju je nazivao “kratež”, pištolj “crvena zastava” od 7,65 milimetara , snajpersku pušku M-76 koju je zadužio u JNA i odnio kući, jednako kao i ručni bacač “zolju”, a ponio je i jedno pakiranje eksploziva TNT s detonatorskom kapislom i 20- 30 centimetara dugom kordom,
- Papa Lav XIV.- Urbi et Orbi – Gradu i svijetu
Na Uskrsnu nedjelju papa Lav XIV. uputio je snažnu poruku svijetu kroz tradicionalni blagoslov Urbi et Orbi, pozvavši na mir, solidarnost i povratak temeljnim vrijednostima… Pročitaj više: Papa Lav XIV.- Urbi et Orbi – Gradu i svijetu - Uskrsna poruka biskupa Glasnovića: Mir vama!
Na svetkovinu Uskrsa u Dubrovniku, dubrovački biskup Roko Glasnović uputio je snažnu poruku mira, naglasivši kako uskrsli Krist donosi unutarnji mir koji odbacuje mržnju, nasilje… Pročitaj više: Uskrsna poruka biskupa Glasnovića: Mir vama! - Uskrsna poruka pape Lava XIV. iz Vatikana
Na prepunom Trgu svetog Petra u Vatikanu, papa Lav XIV. predvodio je uskrsnu misu i uputio snažnu poruku nade, ističući da Kristovo uskrsnuće donosi novi… Pročitaj više: Uskrsna poruka pape Lava XIV. iz Vatikana - Opsada Sarajeva: 1425 dana tame i opomene
Na današnji dan, 5. travnja 1992., započela je opsada Sarajeva – najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj povijesti Europe, ostavivši duboke rane i trajnu… Pročitaj više: Opsada Sarajeva: 1425 dana tame i opomene - USKRS – BLAGDAN POBJEDE ŽIVOTA, SVJETLA I NADE
Uskrs, najveći i najstariji kršćanski blagdan, donosi poruku koja nadilazi vrijeme i granice — poruku nade, novog života i pobjede dobra nad zlom. U središtu… Pročitaj više: USKRS – BLAGDAN POBJEDE ŽIVOTA, SVJETLA I NADE - Uskrs nekad: Priča gospođe Mande iz Slavonije
U vremenu kada je Uskrs bio više od blagdana – bio je simbol nade, skromnosti i zajedništva – nastajale su priče koje i danas griju… Pročitaj više: Uskrs nekad: Priča gospođe Mande iz Slavonije - USKRSNO BDIJENJE U OSIJEKU: NOĆ KOJA SPAJA NEBO I ZEMLJU
U Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku svečano je proslavljeno Vazmeno bdijenje – noć koja simbolizira prijelaz iz tame u svjetlo i pobjedu života… Pročitaj više: USKRSNO BDIJENJE U OSIJEKU: NOĆ KOJA SPAJA NEBO I ZEMLJU - Velika zapljena cigareta i duhana u Zagrebu
Carinska uprava otkrila je ilegalno skladište duhana i cigareta u Zagrebu, pri čemu je zaplijenjena velika količina trošarinske robe i pokrenut kazneni postupak. Carinska uprava… Pročitaj više: Velika zapljena cigareta i duhana u Zagrebu - Uskrsni sajam u Osijeku okupio tisuće građana
Blagdansko ozračje, bogata ponuda domaćih proizvoda i veliki interes građana obilježili su ovogodišnji Uskrsni sajam u Osijeku, koji je još jednom potvrdio status jednog od… Pročitaj više: Uskrsni sajam u Osijeku okupio tisuće građana - Milanović: Uskrs kao poziv na mir i nadu
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je uskrsnu čestitku građanima, istaknuvši važnost mira, dijaloga i nade u vremenu globalnih izazova i nesigurnosti. Uskrs kao svjetlo… Pročitaj više: Milanović: Uskrs kao poziv na mir i nadu
POLITIKA
RAZNO IZ HRVATSKE
Vrhovni sud odbacio reviziju Stjepana Mesića protiv Mire Bulja
PUCNJAVA NA PRAVOSLAVNI BADNJAK U OSTROVU: SLAVLJE ILI UGROŽAVANJE JAVNE SIGURNOSTI?
Z1 televizija ukida „Bujicu“: financijski pritisci i kazne presudili popularnoj emisiji
