Božić je, kažu, vrijeme mira, zajedništva i ljubavi. Vrijeme kada se, barem simbolično, spušta glas, stišavaju tenzije i ljudi pokušavaju jedni drugima objasniti da su, unatoč svemu, još uvijek ljudi. U Hrvatskoj, međutim, Božić – osobito onaj po julijanskom kalendaru – ima i dodatnu dimenziju: on postaje politička govornica, povijesni vremeplov i moralna sudnica, u kojoj se optužnice dijele šakom i kapom, a presude se donose bez činjenica.
Na svečanom prijemu povodom proslave Božića po julijanskom kalendaru, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević poručio je kako božićno okupljanje simbolizira zajedništvo, ljubav i radost, ali i potrebu za afirmacijom prisutnosti i vidljivosti srpske zajednice u Hrvatskoj. Lijepa poruka. Gotovo neupitna. Tko normalan može biti protiv zajedništva, ljubavi i radosti? Problem nastaje tek onda kada se iza tih univerzalnih pojmova iz ladice izvadi stari, dobro izlizani inventar: fašisti, crne košulje, ustaše, NDH i Drugi svjetski rat – kao da se između 1945. i danas nije dogodilo baš ništa vrijedno spomena.
Jer, umjesto poruke zajedništva, ponovno smo dobili lekciju iz selektivne povijesti. Hrvati, točnije oni koji se usuđuju biti domoljubi, oni koji su branili ovu državu ili je barem ne doživljavaju kao privremenu adresu, opet su završili u istoj ladici – onoj s natpisom „fašizam“. Kada netko vikne „Živjela Hrvatska“ – fašist. Kada zapjeva „Hrvatska mati me rodila“ – fašist. Kada mahne hrvatskom zastavom – fašist. No kada netko u Hrvatskoj maše srpskom zastavom, to se zove kulturni događaj. Multikulturalnost. Folklor. Raznolikost. Čudo tolerancije.
Milošević, umjesto božićne čestitke, nabraja „crnila na ulicama“, pjevanje ustaških pjesama, normalizaciju ZDS-a, okrugle stolove o Jasenovcu, crnokapuljaše na folklornim događajima. Sve redom pojave koje se mogu, moraju i trebaju raspravljati u ozbiljnom društvu. No ono što izostaje – uporno i sustavno – jest kontekst Domovinskog rata. Izostaje spomen pobune, agresije, okupacije trećine Hrvatske, tisuća ubijenih, protjeranih i silovanih. Izostaje i ona mala, gotovo nevažna činjenica da je ta ista manjina – srpska manjina, barem njezin politički i paravojni dio, bila generator straha, mržnje i agresije, a ne njegova žrtva.
Kakvo je to društvo u kojem manjina koja je sudjelovala u pobuni protiv ustavno-pravnog poretka danas postavlja granice pristojnosti većini? Kakvo je to društvo u kojem se moralizira nad simbolima, dok se istovremeno šuti o ubijenim hrvatskim civilima, o Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Saborskom – i o činjenici da za većinu tih zločina nitko nikada nije odgovarao?
Paradoks je gotovo božićno savršen: na pravoslavni Badnjak, kao pravi kršćani trebalo bi se slati poruke ljubavi, mira i tolerancije, no upravo suprotno to je Miloševiću prilika da se cijeli hrvatski narod uporno prikazuje kao neki kolektivni krivac. Kao da je Hrvatska nastala 1941., a ne 1991. Kao da se Domovinski rat nikada nije dogodio, ili se dogodio, ali je nekako – nezgodan za narativ. Nekako, najbolje da ga zaboravimo. Treba zaboraviti tko je žrtva, a tko agresor.
I tako se opet vraćamo u Drugi svjetski rat. Jer tamo je uvijek sigurno. Tamo su uloge jasne, etikete poznate, a odgovornost kolektivna. Devedesete su, očito, preblizu. Previše svježe. Previše neugodne. One ruše sliku o „ugroženoj manjini“ i podsjećaju da su tenkovi dolazili s istoka, a ne iz Zagreba.
Hoće li ikada doći vrijeme – barem za života nas dragovoljaca – da se povuku jasne granice? Da se kaže: ovo je Hrvatska, nacionalna država hrvatskog naroda i dom svih manjina koje je priznaju kao takvu. Ne kao bankomat za nevladine udruge, ne kao privremeni boravak, nego kao Domovinu.
U Hrvatskoj danas živi oko 100 tisuća Srba. Najmanje polovica njih Hrvatsku doživljava kao svoju domovinu, poštuje njezine zakone i sudjeluje u društvu bez fige u džepu. Ta polovica nema problem s hrvatskom zastavom, himnom ni poviješću Domovinskog rata. Druga polovica, međutim, ostaje upitna. Ne po nacionalnosti, nego po lojalnosti. Jer kada imate dvojno državljanstvo, legitimno je pitanje: na čiju biste stranu stali u slučaju sukoba?
Ne moramo nagađati. Povijest nam je već dala odgovor. Devedesetih je ta „druga polovica“ ustala protiv Hrvatske, protiv Ustava i zakona, zajedno s JNA i dobrovoljcima iz Srbije i Crne Gore. Rezultat znamo. Oprostili smo – jer smo kršćani. Ali zaboravili nismo. I ne smijemo.
I za kraj, da ne bi bilo zabune: nitko ne osporava pravo pravoslavnim vjernicima da slave Božić, niti njihovu vjeru, tradiciju i identitet. Dapače. No vjera ne smije biti paravan za političku amneziju, a manjinske cipele ne daju pravo gaziti po istini.
Zato, svim pravoslavnim vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru – iskreno i ljudski – želim:
Mir Božji, Hristos se rodi.
Ali isto tako želim da se u toj poruci mira jednom zauvijek nađe mjesta i za istinu.
- Mile Dedaković Jastreb: Čovjek koji je ustrojio obranu Vukovara i preživio izdaju
Mile Dedaković Jastreb na današnji dan preuzeo je obranu Vukovara. Pročitajte kako je stvorio legendarnu 204. brigadu i preživio tešku izdaju. Na današnji dan, prije… Pročitaj više: Mile Dedaković Jastreb: Čovjek koji je ustrojio obranu Vukovara i preživio izdaju - Unosan i opasan biznis: Trojac u Splitu pao zbog prodaje zdravstvenih potvrda vozačima i pomorcima
Splitska policija privela je trojku koja je mjesecima izdavala lažna liječnička uvjerenja vozačima i pomorcima bez ikakvih pregleda. Splitska policija, u uskoj koordinaciji s Općinskim… Pročitaj više: Unosan i opasan biznis: Trojac u Splitu pao zbog prodaje zdravstvenih potvrda vozačima i pomorcima - Imala je 13 godina i spremala se za školu: Mračna istina o ratnom zločinu u Osijeku i zapovjedniku koji je ubijao vlastite vojnike
Trinaestogodišnja djevojčica Ivana Vujić, uz još trinaestero nedužnih sugrađana, mučki je ubijena u svom obiteljskom stanu na petom katu zgrade na osječkom Vijencu Ivana Meštrovića,… Pročitaj više: Imala je 13 godina i spremala se za školu: Mračna istina o ratnom zločinu u Osijeku i zapovjedniku koji je ubijao vlastite vojnike - Krvavi 3. rujna: Slom Baranje i dan kada je Osijek gledao ravno u pakao
Na današnji dan, 3. rujna 1991. godine, dogodio se tragični pad Bilja. Ovaj događaj označio je slom posljednje linije obrane Baranje i početak nemilosrdnog, razarajućeg… Pročitaj više: Krvavi 3. rujna: Slom Baranje i dan kada je Osijek gledao ravno u pakao - Apsurd u Gospiću: Država zadužila osumnjičene za ekocid da saniraju toksični otpad u Lici!
Dodjela posla tvrtki pod istragom pokazuje sve apsurde sustava. Otkrivamo pozadinu afere Kostak i kako će se provesti sanacija otpada u Gospiću. Dodjela posla slovenskom… Pročitaj više: Apsurd u Gospiću: Država zadužila osumnjičene za ekocid da saniraju toksični otpad u Lici! - Šah-mat na Baltiku: Njemačka lansirala razorno oružje koje trajno mijenja odnos snaga u Europi
U noći s 1. na 2. rujna 2026. godine, njemačka ratna mornarica ispisala je novu stranicu vojne povijesti. Uspješno je testiran raketni sustav LORA, demonstrirajući… Pročitaj više: Šah-mat na Baltiku: Njemačka lansirala razorno oružje koje trajno mijenja odnos snaga u Europi - Novi udar na novčanike: Zašto je inflacija u Hrvatskoj ponovno eksplodirala?
Tko trpi posljedice, što raste, gdje i kada se to događa, te zašto i kako inflacija u Hrvatskoj ponovno raste na 4,1 %? Prema prvoj… Pročitaj više: Novi udar na novčanike: Zašto je inflacija u Hrvatskoj ponovno eksplodirala? - Školski medni dan 2026.: Otvoren veliki javni poziv – evo kako škole mogu osigurati med za najmlađe!
Školski medni dan 2026 donosi zdravlje u klupe! U tijeku su prijave za program koji prvašićima diljem Hrvatske osigurava domaći med i edukaciju o pčelarstvu,… Pročitaj više: Školski medni dan 2026.: Otvoren veliki javni poziv – evo kako škole mogu osigurati med za najmlađe! - Sastanak u Wicklowu: Arhitektura europske obrane u eri hibridnih ratova i geopolitičkih potresa
Sastanak u Wicklowu okupio je europske ministre obrane. Teme su bile vojna pomoć Ukrajini, hibridni napadi i reorganizacija obrane Europske unije. WICKLOW, IRSKA – Neformalni… Pročitaj više: Sastanak u Wicklowu: Arhitektura europske obrane u eri hibridnih ratova i geopolitičkih potresa - Jedna kriva odluka, 1,42 promila i slomljena karijera: Što ostavka Miljenka Filipovića znači za braniteljsku scenu?
Neopoziva ostavka Miljenka Filipovića na sve ključne stranačke dužnosti unutar vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) uslijedila je u roku od dvadeset i četiri sata nakon… Pročitaj više: Jedna kriva odluka, 1,42 promila i slomljena karijera: Što ostavka Miljenka Filipovića znači za braniteljsku scenu?
