Božić je, kažu, vrijeme mira, zajedništva i ljubavi. Vrijeme kada se, barem simbolično, spušta glas, stišavaju tenzije i ljudi pokušavaju jedni drugima objasniti da su, unatoč svemu, još uvijek ljudi. U Hrvatskoj, međutim, Božić – osobito onaj po julijanskom kalendaru – ima i dodatnu dimenziju: on postaje politička govornica, povijesni vremeplov i moralna sudnica, u kojoj se optužnice dijele šakom i kapom, a presude se donose bez činjenica.
Na svečanom prijemu povodom proslave Božića po julijanskom kalendaru, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević poručio je kako božićno okupljanje simbolizira zajedništvo, ljubav i radost, ali i potrebu za afirmacijom prisutnosti i vidljivosti srpske zajednice u Hrvatskoj. Lijepa poruka. Gotovo neupitna. Tko normalan može biti protiv zajedništva, ljubavi i radosti? Problem nastaje tek onda kada se iza tih univerzalnih pojmova iz ladice izvadi stari, dobro izlizani inventar: fašisti, crne košulje, ustaše, NDH i Drugi svjetski rat – kao da se između 1945. i danas nije dogodilo baš ništa vrijedno spomena.
Jer, umjesto poruke zajedništva, ponovno smo dobili lekciju iz selektivne povijesti. Hrvati, točnije oni koji se usuđuju biti domoljubi, oni koji su branili ovu državu ili je barem ne doživljavaju kao privremenu adresu, opet su završili u istoj ladici – onoj s natpisom „fašizam“. Kada netko vikne „Živjela Hrvatska“ – fašist. Kada zapjeva „Hrvatska mati me rodila“ – fašist. Kada mahne hrvatskom zastavom – fašist. No kada netko u Hrvatskoj maše srpskom zastavom, to se zove kulturni događaj. Multikulturalnost. Folklor. Raznolikost. Čudo tolerancije.
Milošević, umjesto božićne čestitke, nabraja „crnila na ulicama“, pjevanje ustaških pjesama, normalizaciju ZDS-a, okrugle stolove o Jasenovcu, crnokapuljaše na folklornim događajima. Sve redom pojave koje se mogu, moraju i trebaju raspravljati u ozbiljnom društvu. No ono što izostaje – uporno i sustavno – jest kontekst Domovinskog rata. Izostaje spomen pobune, agresije, okupacije trećine Hrvatske, tisuća ubijenih, protjeranih i silovanih. Izostaje i ona mala, gotovo nevažna činjenica da je ta ista manjina – srpska manjina, barem njezin politički i paravojni dio, bila generator straha, mržnje i agresije, a ne njegova žrtva.
Kakvo je to društvo u kojem manjina koja je sudjelovala u pobuni protiv ustavno-pravnog poretka danas postavlja granice pristojnosti većini? Kakvo je to društvo u kojem se moralizira nad simbolima, dok se istovremeno šuti o ubijenim hrvatskim civilima, o Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Saborskom – i o činjenici da za većinu tih zločina nitko nikada nije odgovarao?
Paradoks je gotovo božićno savršen: na pravoslavni Badnjak, kao pravi kršćani trebalo bi se slati poruke ljubavi, mira i tolerancije, no upravo suprotno to je Miloševiću prilika da se cijeli hrvatski narod uporno prikazuje kao neki kolektivni krivac. Kao da je Hrvatska nastala 1941., a ne 1991. Kao da se Domovinski rat nikada nije dogodio, ili se dogodio, ali je nekako – nezgodan za narativ. Nekako, najbolje da ga zaboravimo. Treba zaboraviti tko je žrtva, a tko agresor.
I tako se opet vraćamo u Drugi svjetski rat. Jer tamo je uvijek sigurno. Tamo su uloge jasne, etikete poznate, a odgovornost kolektivna. Devedesete su, očito, preblizu. Previše svježe. Previše neugodne. One ruše sliku o „ugroženoj manjini“ i podsjećaju da su tenkovi dolazili s istoka, a ne iz Zagreba.
Hoće li ikada doći vrijeme – barem za života nas dragovoljaca – da se povuku jasne granice? Da se kaže: ovo je Hrvatska, nacionalna država hrvatskog naroda i dom svih manjina koje je priznaju kao takvu. Ne kao bankomat za nevladine udruge, ne kao privremeni boravak, nego kao Domovinu.
U Hrvatskoj danas živi oko 100 tisuća Srba. Najmanje polovica njih Hrvatsku doživljava kao svoju domovinu, poštuje njezine zakone i sudjeluje u društvu bez fige u džepu. Ta polovica nema problem s hrvatskom zastavom, himnom ni poviješću Domovinskog rata. Druga polovica, međutim, ostaje upitna. Ne po nacionalnosti, nego po lojalnosti. Jer kada imate dvojno državljanstvo, legitimno je pitanje: na čiju biste stranu stali u slučaju sukoba?
Ne moramo nagađati. Povijest nam je već dala odgovor. Devedesetih je ta „druga polovica“ ustala protiv Hrvatske, protiv Ustava i zakona, zajedno s JNA i dobrovoljcima iz Srbije i Crne Gore. Rezultat znamo. Oprostili smo – jer smo kršćani. Ali zaboravili nismo. I ne smijemo.
I za kraj, da ne bi bilo zabune: nitko ne osporava pravo pravoslavnim vjernicima da slave Božić, niti njihovu vjeru, tradiciju i identitet. Dapače. No vjera ne smije biti paravan za političku amneziju, a manjinske cipele ne daju pravo gaziti po istini.
Zato, svim pravoslavnim vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru – iskreno i ljudski – želim:
Mir Božji, Hristos se rodi.
Ali isto tako želim da se u toj poruci mira jednom zauvijek nađe mjesta i za istinu.
- Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!”
Svetkovina uznesenja Marijina, Velika Gospa, okupila je u Mariji Bistrici mnoštvo hodočasnika kojima je nadbiskup Kutleša uputio snažne poruke. Rijeke hodočasnika, molitve koje odjekuju zagorskim… Pročitaj više: Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!” - VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote!
Najnoviji katastrofalni požari u Dalmaciji pretvorili su vrhunac turističke sezone u pravu noćnu moru. Vatrena stihija koja je krenula iz Lokve Rogoznice progutala je područje… Pročitaj više: VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote! - Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva
Na svečanom euharistijskom slavlju koje je okupilo tisuće branitelja i vjernika, Velika Gospa u Aljmašu bila je središte molitve za domovinu uz oštru osudu korupcije… Pročitaj više: Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva - Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika
I ove je godine Velika Gospa u Aljmašu okupila tisuće hodočasnika iz cijele regije koji su u marijansko Svetište Gospe od Utočišta pristigli pješice. U… Pročitaj više: Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika - Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava
Deseci tisuća hodočasnika, protjeranih mještana i predanih vjernika kontinuirano svjedoče nevjerojatnom duhovnom i fizičkom uskrsnuću u Svetištu Gospe od Utočišta u slavonskom mjestu Aljmaš, smještenom… Pročitaj više: Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava - Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života
Zadnja dva dana omiška rivijera pretvorila se u plamteći pakao, a višemilijunski nacionalni sustav SRUUK ostao je potpuno nijem. Istražujemo tko je odgovoran za to… Pročitaj više: Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života - POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli!
Ekocid u Gospiću glavna je tema današnje odgođene sjednice, gdje su tisuće tona opasnog otpada otkrile duboku korupciju. Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga… Pročitaj više: POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli! - “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!”
Katastrofalan požar u Omišu, koji je izbio pod okriljem noći, mobilizirao je stotine vatrogasaca i zračne snage. Uz jak vjetar, vatra je progutala sve pred… Pročitaj više: “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!” - “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu
Kada se spomene Razmjena Nemetin, u srcima stotina hrvatskih obitelji istovremeno se bude osjećaji neizmjerne tuge i neopisivog ponosa. Na mjestu gdje je prije točno… Pročitaj više: “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu - Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu
Povijesna Razmjena u Nemetinu označila je kraj nezamislivih tortura za stotine hrvatskih zatočenika. Pročitajte potresnu priču o preživljavanju i danu kada je pobijedila sloboda. Na… Pročitaj više: Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu
