Božić je, kažu, vrijeme mira, zajedništva i ljubavi. Vrijeme kada se, barem simbolično, spušta glas, stišavaju tenzije i ljudi pokušavaju jedni drugima objasniti da su, unatoč svemu, još uvijek ljudi. U Hrvatskoj, međutim, Božić – osobito onaj po julijanskom kalendaru – ima i dodatnu dimenziju: on postaje politička govornica, povijesni vremeplov i moralna sudnica, u kojoj se optužnice dijele šakom i kapom, a presude se donose bez činjenica.
Na svečanom prijemu povodom proslave Božića po julijanskom kalendaru, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević poručio je kako božićno okupljanje simbolizira zajedništvo, ljubav i radost, ali i potrebu za afirmacijom prisutnosti i vidljivosti srpske zajednice u Hrvatskoj. Lijepa poruka. Gotovo neupitna. Tko normalan može biti protiv zajedništva, ljubavi i radosti? Problem nastaje tek onda kada se iza tih univerzalnih pojmova iz ladice izvadi stari, dobro izlizani inventar: fašisti, crne košulje, ustaše, NDH i Drugi svjetski rat – kao da se između 1945. i danas nije dogodilo baš ništa vrijedno spomena.
Jer, umjesto poruke zajedništva, ponovno smo dobili lekciju iz selektivne povijesti. Hrvati, točnije oni koji se usuđuju biti domoljubi, oni koji su branili ovu državu ili je barem ne doživljavaju kao privremenu adresu, opet su završili u istoj ladici – onoj s natpisom „fašizam“. Kada netko vikne „Živjela Hrvatska“ – fašist. Kada zapjeva „Hrvatska mati me rodila“ – fašist. Kada mahne hrvatskom zastavom – fašist. No kada netko u Hrvatskoj maše srpskom zastavom, to se zove kulturni događaj. Multikulturalnost. Folklor. Raznolikost. Čudo tolerancije.
Milošević, umjesto božićne čestitke, nabraja „crnila na ulicama“, pjevanje ustaških pjesama, normalizaciju ZDS-a, okrugle stolove o Jasenovcu, crnokapuljaše na folklornim događajima. Sve redom pojave koje se mogu, moraju i trebaju raspravljati u ozbiljnom društvu. No ono što izostaje – uporno i sustavno – jest kontekst Domovinskog rata. Izostaje spomen pobune, agresije, okupacije trećine Hrvatske, tisuća ubijenih, protjeranih i silovanih. Izostaje i ona mala, gotovo nevažna činjenica da je ta ista manjina – srpska manjina, barem njezin politički i paravojni dio, bila generator straha, mržnje i agresije, a ne njegova žrtva.
Kakvo je to društvo u kojem manjina koja je sudjelovala u pobuni protiv ustavno-pravnog poretka danas postavlja granice pristojnosti većini? Kakvo je to društvo u kojem se moralizira nad simbolima, dok se istovremeno šuti o ubijenim hrvatskim civilima, o Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Saborskom – i o činjenici da za većinu tih zločina nitko nikada nije odgovarao?
Paradoks je gotovo božićno savršen: na pravoslavni Badnjak, kao pravi kršćani trebalo bi se slati poruke ljubavi, mira i tolerancije, no upravo suprotno to je Miloševiću prilika da se cijeli hrvatski narod uporno prikazuje kao neki kolektivni krivac. Kao da je Hrvatska nastala 1941., a ne 1991. Kao da se Domovinski rat nikada nije dogodio, ili se dogodio, ali je nekako – nezgodan za narativ. Nekako, najbolje da ga zaboravimo. Treba zaboraviti tko je žrtva, a tko agresor.
I tako se opet vraćamo u Drugi svjetski rat. Jer tamo je uvijek sigurno. Tamo su uloge jasne, etikete poznate, a odgovornost kolektivna. Devedesete su, očito, preblizu. Previše svježe. Previše neugodne. One ruše sliku o „ugroženoj manjini“ i podsjećaju da su tenkovi dolazili s istoka, a ne iz Zagreba.
Hoće li ikada doći vrijeme – barem za života nas dragovoljaca – da se povuku jasne granice? Da se kaže: ovo je Hrvatska, nacionalna država hrvatskog naroda i dom svih manjina koje je priznaju kao takvu. Ne kao bankomat za nevladine udruge, ne kao privremeni boravak, nego kao Domovinu.
U Hrvatskoj danas živi oko 100 tisuća Srba. Najmanje polovica njih Hrvatsku doživljava kao svoju domovinu, poštuje njezine zakone i sudjeluje u društvu bez fige u džepu. Ta polovica nema problem s hrvatskom zastavom, himnom ni poviješću Domovinskog rata. Druga polovica, međutim, ostaje upitna. Ne po nacionalnosti, nego po lojalnosti. Jer kada imate dvojno državljanstvo, legitimno je pitanje: na čiju biste stranu stali u slučaju sukoba?
Ne moramo nagađati. Povijest nam je već dala odgovor. Devedesetih je ta „druga polovica“ ustala protiv Hrvatske, protiv Ustava i zakona, zajedno s JNA i dobrovoljcima iz Srbije i Crne Gore. Rezultat znamo. Oprostili smo – jer smo kršćani. Ali zaboravili nismo. I ne smijemo.
I za kraj, da ne bi bilo zabune: nitko ne osporava pravo pravoslavnim vjernicima da slave Božić, niti njihovu vjeru, tradiciju i identitet. Dapače. No vjera ne smije biti paravan za političku amneziju, a manjinske cipele ne daju pravo gaziti po istini.
Zato, svim pravoslavnim vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru – iskreno i ljudski – želim:
Mir Božji, Hristos se rodi.
Ali isto tako želim da se u toj poruci mira jednom zauvijek nađe mjesta i za istinu.
- Eskalacija: Iran zatvara Hormuški tjesnac, Trump protiv ucjena
Napetosti između SAD-a i Irana ponovno su na vrhuncu nakon izvješća o napadima na komercijalne brodove. Ključni globalni plovni put, Hormuški tjesnac, ponovno je zatvoren… Pročitaj više: Eskalacija: Iran zatvara Hormuški tjesnac, Trump protiv ucjena - Veliki prosvjed u Zagrebu: Traže se veće plaće i mirovine
Deseci tisuća građana, radnika, studenata i umirovljenika ispunili su zagrebački Trg bana Jelačića na prosvjedu “Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine”, tražeći od Vlade… Pročitaj više: Veliki prosvjed u Zagrebu: Traže se veće plaće i mirovine - Podno Tulovih greda otkrivena spomen-ploča sedmorici pripadnika 133. brigade HV-a
Na strateškoj točki obrane Hrvatske, podno mitskih Tulovih greda, svečano je otkrivena spomen-ploča u čast sedmorici pripadnika 133. brigade HV-a Otočac. Junaci koji su svoje… Pročitaj više: Podno Tulovih greda otkrivena spomen-ploča sedmorici pripadnika 133. brigade HV-a - Najbolje ekipe mladih Crvenog križa pokazale impresivno znanje i vještine spašavanja života
Prva gimnazija u Osijeku ugostila je pravi “festival humanosti” – 15. Međužupanijsko natjecanje mladih Hrvatskog Crvenog križa. Više od stotinu osnovnoškolaca i srednjoškolaca suočilo se… Pročitaj više: Najbolje ekipe mladih Crvenog križa pokazale impresivno znanje i vještine spašavanja života - Dalj 1992. – Istina o progonu: Dan kada su mještani preko minskih polja krenuli u neizvjesnost
Na prvi pogled, Dalj djeluje kao idilično slavonsko selo, zagrljeno moćnim Dunavom, u kojem priroda šapće priču o miru i plodnosti. No, ispod te vinske… Pročitaj više: Dalj 1992. – Istina o progonu: Dan kada su mještani preko minskih polja krenuli u neizvjesnost - Dan Općine Petrijevci: 33 godine razvoja i ulaganja u ljude
PETRIJEVCI, 17. travanj 2026. – U petak, 17. travnja, svečanim programom proslavljena je 33. obljetnica osnutka Općine Petrijevci. Obilježavanje Dana Općine započelo je odavanjem počasti… Pročitaj više: Dan Općine Petrijevci: 33 godine razvoja i ulaganja u ljude - TRUMP: Hormuški tjesnac je otvoren! Oštre poruke Izraelu i NATO-u
Nakon što je iranska organizacija za luke i pomorstvo potvrdila otvaranje rute za vrijeme prekida vatre, američki predsjednik Donald Trump oglasio se nizom objava na… Pročitaj više: TRUMP: Hormuški tjesnac je otvoren! Oštre poruke Izraelu i NATO-u - Miletić i Peternel: Zagreb je pod okupacijom ideološke sekte!
ZAGREB, 17. travnja 2026. – U burnom završetku saborskog tjedna, zastupnici Marin Miletić i Igor Peternel uputili su oštre optužbe na račun Možemo i SDP-a.… Pročitaj više: Miletić i Peternel: Zagreb je pod okupacijom ideološke sekte! - Sabor o GMO-u i biosigurnosti: Hrvatska ostaje slobodna od uzgoja
Ministrica Marija Vučković u Saboru branila zakon o GMO-u i biosigurnosti. Zastupnici propitivali nadzor, ekološke prijetnje i pravo javnosti na informacije. Zagreb, 17. travnja 2026.… Pročitaj više: Sabor o GMO-u i biosigurnosti: Hrvatska ostaje slobodna od uzgoja - Most i Jurčević o strateškim interesima Hrvatske
MOST I JURČEVIĆ OŠTRO PO VLADAJUĆIMA: „Hrvatska nema strategiju za Daleki istok, dok nam kod kuće truju vodu i zemlju!“ U saborskoj raspravi o potvrđivanju… Pročitaj više: Most i Jurčević o strateškim interesima Hrvatske
