Bivši (ratni) gradonačelnik Grada Osijeka Zlatko Kramarić, na portalu Misao.hr objavio je opsežan osvrt na dokumentarni film Mirotvorac, u kojem tematizira život i smrt osječkog načelnika policije Josip Reihl-Kir. Kramarićev tekst nije polemika protiv sjećanja na tragično ubijenog mirotvorca, već – kako ističe – upozorenje na “bijele mrlje” i metodološke nedostatke filma koji pretendira na ozbiljan povijesni uvid.
A u tom (pred)intervjuu više od 45 minuta govorio sam, ne samo o ubojstvu u Tenji, već i o svim okolnostima.
Jedna prijateljica mi je rekla da sam za autore tog filma očito potpuno nebitan lik, a jedan drugi poznanik, da sam prikazan na razini „epizodističke nule“ o kojoj piše i R. Marinković u „Kiklopu“!
Da ne bude nikakve zabune, od ovih autora ne tražim nikakvo priznanje za svoju ulogu u tim vremenima, ali dužnost mi je upozoriti očitu nekritičnu hrvatsku javnost koja je oduševljena ovim pamfletom, da postoje i neke „bijele mrlje“ u ovome filmu koji su naši autori svjesno preskočili.
U filmu koji pretendira biti ozbiljan povijesni uvid, takva redukcija postaje ozbiljan metodološki promašaj.
Film Mirotvorac gledao sam s mješavinom poštovanja i nelagode. Poštovanja prema tragičnoj sudbini Josip Reihl-Kir,[1] a nelagode jer sam u tom istom (nesretnom) vremenu obnašao dužnost (ratnog) gradonačelnika Osijeka. I, jer se u filmu, unatoč danom intervjuu njegovim autorima i iscrpnim objašnjenjima, uopće ne čujem. Moju nazočnost u tom filmu autori su, vjerojatno iz „umjetničkih razloga“, sveli na nekoliko usputnih kadrova mojeg zabrinutog lica. I tu i tamo tijekom filma netko od onih pet glasova nešto kaže o mojoj malenkosti!
A u tom (pred)intervjuu više od 45 minuta govorio sam ne samo o ubojstvu u Tenji, već i o svim okolnostima[2] koje su prethodile tom tragičnom događaju (osnivačke skupštine SDS-a na području općine Osijek, o svim onim orkestriranim zbivanjima poslije prikazivanja filma o M. Špegelju,[3] o incidentima u Dalju, Ernestinovu, o tragičnom događaju u Borovom selu, ali i o nekim nikada do kraja objašnjenim epizodama, koje su toj tragediji prethodile. Od toga tko je donio odluku da se dvije, a ne jedna policijska ophodnja, kako to tvrdi jedan od „glasova“ u filmu, u noćnim satima „provoza“ kroz Borovo selo, koje je, by the way, bilo izvan ingerencije PU Osijek, kome je palo na pamet da pokuša skinuti yu-zastavu, što je dovelo do ranjavanja i uhićenja dvojice osječkih policajaca i što će kulminirati (nečijom!) nerazumnom odlukom da sutradan policija krene u akciju oslobađanja svojih kolega,[4] koji su u to vrijeme već bili prebačeni u Srbiju.
Nadalje, u tom našem iskazu vrlo smo kritično govorili i o atmosferi u samome gradu, o političkom neiskustvu i nezrelosti pojedinaca koji su dobili povjerenje građana na izborima, o šoku kod dijela srpske zajednice koji se nisu mogli pomiriti s gubitkom političke i ekonomske moći koju su sve vrijeme socijalističke Hrvatske neograničeno konzumirali. U tom smo intervjuu veliku pozornost posvetili i ponašanju Jugoslavenske narodne armije (u to vrijeme zapovjedništvo osječkog garnizona JNA je u Tuzli, jer ne treba zaboraviti da je još krajem 80-ih JNA izvršila novu teritorijalnu podjelu svojih oblasti, koje više nisu slijedile republičke/avnojevske granice), koja ne samo što nije priznala rezultate demokratskih izbora u Hrvatskoj i Osijeku (niti na jedan poziv nove gradske uprave, pa i one protokolarne, sjednica u povodu Dan grada, Nove godine…, predstavnici JNA u Osijeku nisu odgovorili, ali je zato u prostorijama Doma JNA u Osijeku, krajem 1990. održana osnivačka skupština političke stranke Pokreta za Jugoslaviju, tzv. „generalske stranke“. I tom se prilikom prisutnima obratio predsjednik te stranke, general Stevan Mirković i obećao da će uskoro „Zlatka Kramarića nabiti na šiljak“[5], a njegov je govor bio popraćen burnim aplauzom.. Ta je stranka svojim aktivnostima (jedna od njih je bila i naoružavanje Srba) sudjelovala u dodatnom stvaranju napete atmosfere, atmosfere straha u gradu i okolini i ponašanju dijela lokalnih Srba. U dogovoru s uglednim profesorom povijesti na FF u Zagrebu, D. Roksandićem, početkom listopada 1990. organizirali smo u gradskim prostorijama sastanak, na kojem je profesor D. Roksandić. izložio svoje i više nego razumne ideje/projekcije o budućem statusu Srba u Hrvatskoj.[6] Ovdje nema potrebe reći da je D. Roksandić etnički Srbin! On je, prije svega, odličan profesor i naš dragi prijatelj i kolega.
Pokušao sam u tom razgovoru novinaru H. Zovku artikulirati svu kompleksnost situacije u kojoj civilna vlast nije raspolagala potpunom kontrolom nad događajima, ali je snosila punu odgovornost pred građanima. U konačnoj verziji filma, taj naš glas je nestao! Jedna prijateljica mi je rekla da sam za autore tog filma očito potpuno nebitan lik, a jedan drugi poznanik mi je rekao da sam prikazan na razini „epizodističke nule“ o kojoj piše i R. Marinković u „Kiklopu“!
Da ne bude nikakve zabune, od ovih autora ne tražim nikakvo priznanje[7] za svoju ulogu u tim vremenima, ali dužnost mi je upozoriti očitu nekritičnu hrvatsku javnost koja je oduševljena ovim pamfletom[8] da postoje i neke „bijele mrlje“ u ovome filmu koji su naši autori svjesno preskočili. Jer, kako drugačije objasniti da izjavi G. Ajduković, koja kaže da je dan uoči ubojstva, 30. lipnja boravila u Tenji i dogovorila da će se 1. srpnja održati sastanak u Tenji na kojem bih i ja i Kir trebali nazočiti (ne trebam reći da ja o tome pojma nemam, da me G. Ajduković nikada nije zvala, nikada nije obavijestila o svojim planovima …) ne suprotstave moju izjavu izrečenu na sastanku u prostorijama gradonačelnika (na sastanku je, između ostalih bio prisutan i Kir), koji je održan u kasnim večernjim satima, toga 30. lipnja, da će se ubuduće svi sastanci/pregovori održavati isključivo u prostorijama Skupštine općine Osijek, jer je situacija u Tenji, u međuvremenu, eskalirala (podsjećamo: 27. lipnja na ulice Osijeka opet su izašli tenkovi JNA, čuveni slučaj „crvenog fiće“, ranjavanje dvojice hrvatskih policajaca nekoliko dana ranije u okolici Tenje, a i sam sam tih dana, vjerojatno se radi o 28. lipnju, posjetio MZ u Tenji, došao sam sam, bez ikakve pratnje, uostalom, kao i uvijek, ali vrlo brzo sam se uvjerio da sa srpske strane ne postoji elementarna volja za bilo kakav ozbiljniji odmak od njihovih radikalnih stavova. Tom sam prilikom iznio prijedlog M. Tubiću, predsjedniku MZ, da zajedno, na nogometnom igralištu u Tenji, zajedno spalimo oružje i jedne i druge strane, i da poslije toga imamo zajedničku press-konferenciju, na kojoj bi on trebao informirati hrvatsku/jugoslavensku javnost kako JNA naoružava lokalne Srbe… Naravno, on je taj moj prijedlog odbio, pa sam mu onda rekao da više ne želim sudjelovati u tim njihovim, srpskim tragikomičnim predstavama. Oni glume žrtvu, a uvjereni su da će JNA i S. Milošević riješiti sve njihove probleme, srušiti hrvatsku demokratsku vlast i da ćemo gledati svojevrsnu reprizu 1971. , ovaj puta to će se dogoditi uz pomoć vojske i sve će opet biti kao što je i bilo prije demokratskih izbora … Doduše, ni danas mi nije jasno zašto je Kir ignorirao moj stav/naputak – ja mu nisam mogao narediti – već je, iz meni nepoznatih razloga, poslušao G. Ajdukovića i otišao u Tenju… Isto tako, nije mi jasno zašto i autorima ova moja izjava nije bila dovoljno intrigantna… Barem kao kontrapunkt! Ne bih želio spekulirati, pa ću čitateljima prepustiti da donesu svoj neovisni sud o namjerama autora. Doduše, veliko je pitanje koliko su oni stvarni autori ovoga filma!?
Ne pišem sve ovo da bih osporio moralnu veličinu Reihl-Kira. Naprotiv. No odbijam prihvatiti dramaturgiju koja jednu povijesnu tragediju svodi na pojednostavljenu moralnu dihotomiju: mirotvorac nasuprot indoktriniranim (naci)političkim strukturama. Povijest nije crno-bijeli svijet. Konačno, u Hrvatskoj se, u to vrijeme, politika nije kreirala u postajama PU, pa ni u osječkoj. I ova osječka PU samo je slijedila gradsku (čitajte: moju) politiku!
Moja je javna i politička uloga tijekom rata – i prije i poslije njega – bila upravo ustrajanje na dijalogu, stalno smo govorili: na tuđu histeriju/paranoju, dragi građani, nemojte odgovarati vlastitom histerijom/paranojom; ne postoji kolektivna/etnička krivnja, već svaka krivnja ima svoje ime i prezime, nemojte uzimati pravdu u svoje ruke, postoje institucije koje to čine… To nije samoproglašena etiketa. Za jasno artikulirane stavove o političkim prilikama u predratnom vremenu, za inzistiranje na razumu u doba rastuće histerije, bio sam međunarodno prepoznat i nagrađen!
Zato me u filmu uopće ne pogađa osobna marginalizacija, nego pogrešan metodološki pristup složenim vremenima. Ako se već govori o mirotvorstvu, zašto se sužava prostor onima koji su ga također zagovarali? Ako sam bio relevantan sugovornik, zašto sam sveden tek na nekolikom kadrova? Time nije izostavljen samo jedan akter, nego je amputiran čitav politički kontekst mirovnih napora.
Dokumentarni film nije neutralan zapis
Dokumentarni film nije neutralan zapis. On je konstrukcija. I svaka konstrukcija počiva na izboru: što uključiti, što izostaviti, kome dati interpretativnu težinu. U tom smislu, Mirotvorac jest snažna moralna priča – ali je daleko od ozbiljne i cjelovite političke analize. Svesti tako ozbiljnu priču na pet prilično nesuvislih glasova (na tu činjenicu upozorio je i G. Malić u svome osvrtu, recimo na onu infantilnu lamentaciju o “neizbježnosti rata“ koji je navodno mogao biti manje intenzivan) to uistinu pokazuje da su neke druge, ne baš časne namjere bile u igri. Jadranka Reihl-Kir ima pravo ne razlikovati Tikveš od Karađorđeva, jer njen suprug nije bio u Karađorđevu. Ali njena izjava da je u Karađorđevu F. Tuđman Kiru govorio o podjeli Bosne je čista ludost. Nimalo nevina! Naime, na tom sastanku u Tikvešu bio sam i ja i nije niti jednoga trenutka bilo riječi o podjeli Bosne. Na dnevnom redu bile su neke druge teme! Ali, i ova njena izjava prošla je u ovome genijalnom umjetničkom filmu!
Osijek 1991. nije bio pozornica s jednim protagonistom. Bio je to grad rastrgan između rata koji je dolazio i mira koji je izmicao. Civilna vlast, policija, lokalna zajednica, JNA, paralelno stvaranje hrvatskih vojnih struktura – sve su to bili živi akteri u drami čiji se rasplet nikako ne može svesti na jednu liniju.
Možda je problem upravo u tome što je prikaz kompleksnosti manje filmski privlačan od moralne parabole (tako u filmu posvema izostaje političko-povijesni kontekst, jer onih nekoliko nesuvislih rečenica koji bi taj kontekst trebale dočarati to svakako nisu; konačno, i tu su se autori poslužili svojom omiljenom selektivno-redukcionističkom tehnikom). Ali ako govorimo o istini, onda ona ipak mora respektirati višeglasje. Stoga smo i mi u ovome tekstu željeli obraniti javni prostor od nepodnošljive simplifikacije autora ovoga filma. To ne znači da dokumentarni film nema pravo na selekciju, ali nema pravo na selektivnu istinu!
Zato ovaj tekst nije polemički osvrt protiv sjećanja na Josipa Reihl-Kira. On je polemika protiv sužavanja prostora dijaloga – paradoksalno, u filmu koji navodno slavi dijalog. Jer mirotvorstvo u ratnim uvjetima nikako ne može biti monopol samo jedne figure. Ono je, prije svega, jasan i konzistentan stav. U konačnici, pitanje koje ostaje nije tko je bio veći mirotvorac. Daj Bože da ih je bilo više! Iskreno, oko sebe onda nisam vidio ove koji se sada urbi et orbi pozivaju na te vrijednosti. Bili su u „mišjim rupama“, pisali su za opskurne tabloide/ST, a neki su, pak,strpljivo čekali koja će strana pobijediti i bili su prilično razočarani kada smo mi pobijedili… Zato je pravo pitanje – zašto je u filmu o mirotvorcu bilo nužno priču o dijalogu tako reducirati? Do neprepoznatljivosti!
Film koji se predstavlja kao dokument o miru i tragičnoj sudbini Josip Reihl-Kir zapravo se pokazuje kao djelo koje koleba između dokumentarizma i interpretativne rekonstrukcije, ali bez metodološke discipline koju zahtijeva svaki od ta dva pristupa. Umjesto povijesne rekonstrukcije dobivamo selektivno narativno oblikovanje koje zanemaruje ključne aktere, prešućuje proturječja i, što je najproblematičnije, svjesno manipulira kontekstom događaja.
[1] U mojoj knjizi „Gradonačelniče – vrijeme je, Mozaik knjiga, Zagreb, 1993., jedno je poglavlje posvećeno upravo našem prijateljskom odnosu. I u toj knjizi donosim i vrlo preciznu kronologiju zbivanja pred samo ubojstvo Josipa Reihla-Kira. Očito, ni te činjenice nisu dovoljno fascinirale našega redatelja, jer mu se, vjerojatno, iz umjetničkih motiva, nisu uklapale u njegovu projekciju kako se to montira „objektivni film“!
[2] Bio sam slobodan autore podsjetiti na sve one političko-pravno-povijesne okolnosti, koje su egzistirale u procesu disolucije socijalističke Jugoslavije, od uloge admirala B. Mamule, ex-ministra obrane, i njegovog, srećom nikada realiziranog plana o vojnom puču, koji je (ovaj lik) planirao još sredinom 80-ih godina prošloga stoljeća, o nekim od relevantnih političkih procesa, srpskim zahtjevima za promjenu Ustava iz 1974. godine, inducirane pobune na Kosovu početkom 80-ih, koja je, između ostaloga, dovela i do 8. sjednice srpskih komunista na kojoj je politička frakcija S. Miloševića pobijedila političku frakciju I. Stambolića. Nešto smo tom prilikom rekli i o Memorandumu SANU, a nismo mogli preskočiti ni govor Slobodana Miloševića na Gazimestanu, kao ni pojavu živahne civilne scene, posebice u Sloveniji, a nešto smo lamentirali i o onoj nesretnoj „hrvatskoj šutnji“, tom krimenu hrvatskih komunista, koji su se na 14. kongresu yu-komunista jednostavno morali (velika većina njih nevoljko) solidarizirati sa svojim slovenskim kolegama i napustiti taj skup… Inače, da to nisu učinili definitivno bi bili „politički mrtvaci“!
[3] Taj film prikazan je krajem siječnja 1991. godine a njegov autor bio je general A. Vasiljević! (A već prije tog filma, V. Kadijević, savezni ministar obrane, početkom prosinca 1990. dao je onaj čuveni intervjuu u zg-tjedniku Danas, u kojem je eksplicite rekao da JNA odustaje od vojne doktrine JBT)! Poslije toga filma, u filmu se govori o ilegalnom naoružavanju Hrvatske. Doduše, ni u tom filmu, kao ni u Mirotvorcu, ne govori se da je JNA prije toga oduzela TO Hrvatske svo oružje – bit će da ni to nije bitna činjenica za naše autore, koje se, u mnogim detaljima, ne razlikuju previše od filmskog uratka yu-KOS-a, jer i oni su uvjereni da su svi problemi u bivšoj državi počeli od odluke nove hrvatske vlasti da uveze određenu količinu oružja… lokalni Srbi u općini Osijek dobili su zadatak iz Beograda da njihova djeca zbog „sigurnosti“ više ne idu u hrvatske škole. Naš je zadatak bio da ih uvjerimo da su to bedastoće i da ne nasjedaju na te glasine. I taj smo zadatak uspješno obavili i u općini Osijek djeca srpske nacionalnosti nisu bojkotirali nastavu.
[4] U jednoj tv-emisiji redatelj filma kaže da su mu poznati svi dokumenti vezani uz taj slučaj, ali da je smatrao da iz umjetničkih razloga (sic!) nema potreba da i ovaj dokument uvrsti u film!? Za razliku od njega mi ne mislimo tako, ali želim vjerovati da ovu našu benignu objekciju nitko neće shvatiti kao dio nastavka političke hajke na autore ovoga filma. Naime, nikako ne mogu vjerovati da ondašnji ministar J. Boljkovac, kojem uopće nisu bile strane razne konfabulacije, nije imao informaciju od svojih srbijanskih kolega generala P. Gračana i R. Bogdanovića gdje se ti ranjeni hrvatski policajci u tom trenutku nalaze. I bilo bi nadasve lijepo da su nam autori filma rekli tko je to s hrvatske strane inzistirao na toj besmislenoj akciji, koja je završila smrću 12 mladih i neiskusnih policajaca! Uvjeren sam da bi naša javnost bila šokirana da se taj sada dostupan podatak objavio. Bez točne kronologije i šireg političkog okvira, pojedini događaji ostaju izdvojeni iz vlastitog vremena. To dovodi publiku do emocionalne, a ne do analitičke prosudbe. U filmu koji pretendira biti ozbiljan povijesni uvid, takva redukcija postaje ozbiljan metodološki promašaj..
[5] Nešto slično izreći će i onaj nesretni general M. Kukanjac, zapovjednik 2. vojne oblasti JNA u Sarajevu. Nadasve je zanimljivo da mi je tu izjavu prenio upravo Josip Reihl-Kir. Nažalost, nikada ga nisam uspio pitati kako je on uopće stupio u kontakt s generalom M. K.?
[6] Budući da je bila riječ o otvorenom sastanku, koji su osječki Srbi elegantno izbjegli, došlo ih je tek nekoliko, bili smo šokirani kada smo drugi dan u bg- novinama, Politici i Večernjim novostima pročitali što su o tom sastanku izvijestili njihovi osječki dopisnici R. Subotić i S. Nikšić. I kada smo ih pitali zašto to čine nisu nam ništa odgovorili. Nekoliko dana poslije u prostorijama dopisništva Politike u Osijeku bila je podmetnuta bomba?!
[7] Konačno, neki drugi, puno relevantniji od naših šlampavih autora, opijenih „umjetničkim erosom“, prepoznali su moje djelovanje, pa su mi 1997. godine dodijelili prestižnu međunarodnu nagradu A. Harimann (samo da napomenem tu su nagradu, između ostalih, dobili i V. Havel, i A. Saharov, i M. Albright, kao i mnogi drugi ugledni pojedinci), upravo zbog toga što sam u nekim (ne)vremenima sustavno promicao liberalno-demokratske vrijednosti, što sam se zalagao za politiku pomirenja, za principe građanske demokracije…
[8] I kada je u pitanju i umjetnička vrijednost ovoga filma u potpunosti dijelim mišljenje Gordana Malića. Vidjeti njegov fb-post! Stoga ni ja nisam impresioniran kao što je to bio žiri u Puli i pojedini kritičari, koji su odmah uočili nevjerodostojnu izjavu jednog od likova na početku filma, ali kasnije više ne primjećuju slične omaške!
Izvor: Misao.hr
- Francuska na rubu ponora: Kaos, suzavac i gnjev naroda koji Macron više ne može zaustaviti
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/10/2026Masovni prosvjedi u Francuskoj paralizirali su državu. Otkrijte prave uzroke nezadovoljstva građana, detalje brutalnih sukoba i političke posljedice. Što se to,… Pročitaj više: Francuska na rubu ponora: Kaos, suzavac i gnjev naroda koji Macron više ne može zaustaviti - Čovjek koji je srušio “Tita” na Marjanu i spasio Dalmaciju: Nevjerojatna priča Joze Radanovića
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/10/2026Na današnji dan rođen je Jozo Radanović, prvi zapovjednik IX. bojne HOS-a. Pročitajte priču o heroju čija je vojna vizija spasila… Pročitaj više: Čovjek koji je srušio “Tita” na Marjanu i spasio Dalmaciju: Nevjerojatna priča Joze Radanovića - Policija za stadion 12 redarstvenika u Vukovaru: Svehrvatska priča koja ujedinjuje naciju
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/10/2026Zajednica udruga hrvatskih branitelja policije podržala je stadion 12 redarstvenika donacijom u sklopu kampanje Gradonačelnik Grada Vukovara Marijan Pavliček izvijestio je… Pročitaj više: Policija za stadion 12 redarstvenika u Vukovaru: Svehrvatska priča koja ujedinjuje naciju - Vojna kapelanija pri MORH-u svečano proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika, svetog Ivana Pavla II.
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/10/2026Vojna kapelanija pri MORH-u svečano je obilježila svoj dan i blagdan nebeskog zaštitnika sv. Ivana Pavla II., simbola mira i nade.… Pročitaj više: Vojna kapelanija pri MORH-u svečano proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika, svetog Ivana Pavla II. - Sjećanje na heroja Kotar šume: Kako je Berislav Pavičić Bero zadužio Sisak i Hrvatsku
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/10/2026Berislav Pavičić Bero poginuo je prije točno 35 godina. Otkrijte herojsku priču o zapovjedniku koji je dao život za obranu Siska… Pročitaj više: Sjećanje na heroja Kotar šume: Kako je Berislav Pavičić Bero zadužio Sisak i Hrvatsku - Dramatične scene u centru Đakova: Požar u gradskoj upravi digao sve službe na noge, HGSS spašavao ljude iz zraka!
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/10/2026Pokazna vježba u Đakovu potvrdila je visoku spremnost operativnih snaga civilne zaštite Osječko-baranjske županije u kriznim situacijama. U samom središtu grada… Pročitaj više: Dramatične scene u centru Đakova: Požar u gradskoj upravi digao sve službe na noge, HGSS spašavao ljude iz zraka! - Nebo iznad ušća Dunava više nikada neće biti isto: Jesu li novi ruski mlazni dronovi prevelik zalogaj za NATO?
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/10/2026Ovaj sukob na Crnom moru mijenja sve. Saznajte kako su rumunjski F-16 presreli ruske mlazne dronove i obranili zračni prostor NATO-a.… Pročitaj više: Nebo iznad ušća Dunava više nikada neće biti isto: Jesu li novi ruski mlazni dronovi prevelik zalogaj za NATO? - „Lažovi, čuvajte se!” – Braća Šola otvaraju prašnjave arhive i donose potpuno drugačiju priču o nastanku ustaša
Objavio: Dražen Jurmanović | 18/10/2026Nova sezona emisije Šola i Šola donosi necenzurirane arhivske dokumente. Otkrijte kako je nastao ustaški pokret i koje su povijesne istine… Pročitaj više: „Lažovi, čuvajte se!” – Braća Šola otvaraju prašnjave arhive i donose potpuno drugačiju priču o nastanku ustaša - Papa Lav XIV. obratio se vjernicima prvi put nakon operacije pluća: “Osjetio sam vašu podršku”
Objavio: Dražen Jurmanović | 18/10/2026Papa Lav XIV nakon operacije pluća obratio se vjernicima na Trgu svetog Petra. Zahvalio je liječnicima i najavio postupan povratak dužnostima.… Pročitaj više: Papa Lav XIV. obratio se vjernicima prvi put nakon operacije pluća: “Osjetio sam vašu podršku” - KOLUMNA: Tko to tamo sramoti svetinju? Domovinski rat je naš temelj, a nacizam naša najveća sramota
Objavio: Dražen Jurmanović | 18/10/2026Maloljetni branitelj oštro osuđuje urlanje na stadionima. Saznajte zašto mržnja i nacizam ne predstavljaju pravo domoljublje za koje se ginulo. Split… Pročitaj više: KOLUMNA: Tko to tamo sramoti svetinju? Domovinski rat je naš temelj, a nacizam naša najveća sramota - Zločin u Lovasu: Trideset i pet godina tuge, ponosa i neizbrisivog sjećanja na ‘Krvavu berbu grožđa’
Objavio: Dražen Jurmanović | 18/10/2026Zločin u Lovasu i 35. obljetnica stradavanja trajni su podsjetnik na okrutnost i Krvavu berbu grožđa. Pročitajte potresnu priču o herojstvu… Pročitaj više: Zločin u Lovasu: Trideset i pet godina tuge, ponosa i neizbrisivog sjećanja na ‘Krvavu berbu grožđa’ - U prepunom domu proslavljena 35. smotra folklora “Oj, jesenske duge noći” i veliki jubilej HKD-a Podgoračani
Objavio: admin | 18/10/2026Veličanstvena 35. smotra folklora Podgorač oduševila je posjetitelje. Uz pjesmu, ples i TS Legiju proslavljen je veliki jubilej HKD-a Podgoračani. PODGORAČ –… Pročitaj više: U prepunom domu proslavljena 35. smotra folklora “Oj, jesenske duge noći” i veliki jubilej HKD-a Podgoračani - Veličanstveni spektakl na Lapovcu: 132. brigada Našice proslavila obljetnicu uz Krila Oluje i maraton za pamćenje!
Objavio: Dražen Jurmanović | 18/10/2026Pogledajte kako je 132. brigada Našice obilježila 35. obljetnicu uz prelet aviona Rafale, ultramaraton iz Ivanovca i sjećanje na 59 heroja.… Pročitaj više: Veličanstveni spektakl na Lapovcu: 132. brigada Našice proslavila obljetnicu uz Krila Oluje i maraton za pamćenje! - Kako će europske direktive i izmjene ZSPC-a zauvijek promijeniti vožnju u Hrvatskoj
Objavio: Dražen Jurmanović | 17/10/2026Saznajte što donosi novi zakon o prometu u Hrvatskoj. Uvode se digitalne vozačke, oštre kazne za romobile i vožnja sa 17… Pročitaj više: Kako će europske direktive i izmjene ZSPC-a zauvijek promijeniti vožnju u Hrvatskoj - Zaboravljeni heroji Banovine: Da je Novi Farkašić pao, Zagreb bi bio na udaru teškog topništva
Objavio: Dražen Jurmanović | 17/10/2026Foto: MORH/ D. Vlahović Bitka za Novi Farkašić 1991. godine slomila je oklopni udar JNA. Pročitajte kako su Gromovi i Crne… Pročitaj više: Zaboravljeni heroji Banovine: Da je Novi Farkašić pao, Zagreb bi bio na udaru teškog topništva - Kolumna Morise Mikić: Najveća laž u koju su nas uvjerili
Objavio: Morisa Mikić | 17/10/2026Hrvatska desnica ima snagu za stvarne promjene. Vrijeme je da narod izađe iz apatije i preuzme odgovornost za obitelj i domovinu.… Pročitaj više: Kolumna Morise Mikić: Najveća laž u koju su nas uvjerili - “Ničega se nije bojao”: Priča o dobrom duhu Vukovara čiji je život brutalno prekinut
Objavio: Tanja Belobrajdić | 17/10/2026Poznata novinarka, književnica i braniteljica Tanja Belobrajdić u svom serijalu „Lice hrabrosti” svakodnevno čuva uspomenu na heroje obrane Vukovara. Povodom 35.… Pročitaj više: “Ničega se nije bojao”: Priča o dobrom duhu Vukovara čiji je život brutalno prekinut - Otvoren Memorijalni centar Škabrnja: “Uspomena na žrtve živjet će dok je Hrvatske”
Objavio: Dražen Jurmanović | 17/10/2026Svečano je otvoren memorijalni centar Škabrnja. Objedinjuje Spomen-sobu i multimedijalnu dvoranu te čuva uspomenu na žrtve rata. ŠKABRNJA – U povodu… Pročitaj više: Otvoren Memorijalni centar Škabrnja: “Uspomena na žrtve živjet će dok je Hrvatske” - “HSP je živ i na pravom uzletu!” Desnica zbija redove, a Ivan Mihalj preuzima našičku podružnicu
Objavio: Dražen Jurmanović | 17/10/2026Na izbornom zboru za novog predsjednika podružnice HSP Našice izabran je Ivan Mihalj. Saznajte više o jačanju pravaške scene na istoku… Pročitaj više: “HSP je živ i na pravom uzletu!” Desnica zbija redove, a Ivan Mihalj preuzima našičku podružnicu - Obilježena 225. obljetnica rođenja bana Josipa Jelačića
Objavio: Dražen Jurmanović | 17/10/2026U Novom Sadu svečano je proslavljena 225. obljetnica rođenja bana Josipa Jelačića. Saznajte više o očuvanju identiteta i podršci hrvatskoj zajednici.… Pročitaj više: Obilježena 225. obljetnica rođenja bana Josipa Jelačića - Kad čelik lomiš srcem: Sjećanje na divove s Trpinjske ceste i Sajmišta
Objavio: Dražen Jurmanović | 17/10/2026Heroji Vukovara, Blago Zadro i Alfred Hill, prije 35 godina ugradili su svoje živote u temelje Hrvatske. Njihova žrtva živi vječno.… Pročitaj više: Kad čelik lomiš srcem: Sjećanje na divove s Trpinjske ceste i Sajmišta - Tko štiti ubojice 12 redarstvenika? Stevo Culej u Osijeku predstavio dokaze koje su mnogi htjeli sakriti
Objavio: Dražen Jurmanović | 16/10/2026Zločin u Borovu Selu ostaje duboka rana. Stevo Culej u Osijeku predstavlja knjigu Sjeme zla koja razotkriva istinu o smrti redarstvenika.… Pročitaj više: Tko štiti ubojice 12 redarstvenika? Stevo Culej u Osijeku predstavio dokaze koje su mnogi htjeli sakriti - Tajna skrivana duže od tri desetljeća: Koga je skrivala mračna utroba Banovine?
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/10/2026Nova grobnica kod Komareva ponovno otvara rane Banovine. Pronađeni ostaci svjedoče o tragediji rata i daju nadu obiteljima nestalih branitelja. Nakon… Pročitaj više: Tajna skrivana duže od tri desetljeća: Koga je skrivala mračna utroba Banovine? - „Dao je život za mrtvog zapovjednika“: Krvavi 16. listopada i pad najvećih heroja Vukovara
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/10/2026Heroji Vukovara dali su živote u krvavom listopadu 1991. Pročitajte priču o Blagi Zadri, Alfredu Hillu i dramatičnom padu obrane. Jesen… Pročitaj više: „Dao je život za mrtvog zapovjednika“: Krvavi 16. listopada i pad najvećih heroja Vukovara - Od osječke ciglane do britanskog dvora: Svjetski velikan Oscar Nemon ponovno u svom gradu
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/10/2026Oscar Nemon se vratio u Osijek! Emotivna izložba i predavanje Lady Aurelije Young o velikanu koji je kipario duše. Saznajte više.… Pročitaj više: Od osječke ciglane do britanskog dvora: Svjetski velikan Oscar Nemon ponovno u svom gradu
DOMOVINSKI RAT
KOLUMNE
IZBOR REDAKCIJE
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
