Povijesna istina, arhiv istraživanja hrvatske povijsti Je li nam povijest ukradena? Istina o Jasenovcu i prebjeglim komunistima

Je li nam povijest ukradena? Istina o Jasenovcu i prebjeglim komunistima

Hrvatska Povijest KOLUMNA Nove obavijesti Vijesti

Hrvatska se i danas, 81 godinu nakon Drugog svjetskog rata i tri desetljeća nakon Domovinskog rata, nalazi u procjepu između službenih narativa i neotvorenih arhiva. Dok se pitanje Jasenovca koristi kao politički uteg, a komunistički zločini ostaju u sjeni jama, postavlja se pitanje: tko zapravo piše našu povijest? U ovoj analizi istražujemo transformaciju starih elita u moderne vladare i pravo hrvatskog naroda na forenzičku istinu bez ideoloških okova.

Dok se u suton još jedne obljetnice povijesnih bitaka slažu zastave, u zraku ostaje visjeti teško pitanje: Je li pobjeda iz 1995. godine bila samo vojni trijumf, dok je ona ideološka i strukturna bitka izgubljena u hodnicima moći? Za čovjeka koji je sa četrnaest godina zamijenio djetinjstvo puškom, domovina nije politički konstrukt, već živa rana i najveći ponos. No, osjećaj “ukradene države” nije samo subjektivni dojam pojedinca; to je dijagnoza društva koje nikada nije provelo katarzu zvanu lustracija.

Paradoks 1990-ih: Promjena kaputa ili strategija opstanka?

Povijest će zabilježiti apsurdnu činjenicu: dok su na bojišnici ginuli oni koji su sanjali slobodnu i od komunizma očišćenu Hrvatsku, u pozadini se odvijala masovna transformacija. Preko 90.000 članova Saveza komunista, predvođeni ljudima poput Manolića i Mustača, preko noći su postali “utemeljitelji” nove demokracije.

Ti “čuvari tajni” bivšeg sustava, koji su desetljećima proganjali hrvatsku emigraciju, postali su arhitekti novih struktura. Rezultat? Dobili smo državu, ali nismo dobili slobodu od starih kadrova. Danas, pod krinkom modernog proeuropskog “desnog centra”, često vladaju oni kojima je Hrvatska tek projekt, a ne svetinja, dok se stvarni branitelji potiskuju na margine, ostavljeni da se sami nose s nepravdom i zanemarivanjem.

Jasenovac: Između ideološkog mita i forenzičke tišine

Nigdje se taj utjecaj starih struktura ne vidi jasnije nego na pitanju Jasenovca. Desetljećima je taj lokalitet bio temelj jugoslavenskog narativa o “genocidnom narodu”. Brojka od 700.000 žrtava, iako znanstveno neodrživa i odbačena čak i od ozbiljnijih srpskih povjesničara, poslužila je kao poluga za nametanje kolektivne krivnje svakom Hrvatu koji bi se usudio sanjati neovisnost.

Međutim, kada zagrebemo ispod površine službenih popisa, nailazimo na zidove. Forenzička istraživanja iz 1964. godine, koja su otkrila tek djelić proklamiranog broja, brzo su zaustavljena. Zašto? Jer istina nije odgovarala narativu. Radovi povjesničara poput Igora Vukića ili Josipa Jurčevića, koji na temelju arhivske građe propituju narav logora kao isključivo “tvornice smrti”, u današnjoj se Hrvatskoj često etiketiraju kao revizionizam.

No, je li revizionizam traženje istine ili je revizionizam bio onaj proces koji je 1945. počeo pisati povijest pobjednika krvlju poraženih? Ako je Jasenovac, kako tvrde neka istraživanja, bio i poslijeratni komunistički logor za protivnike novog režima, onda se otvara Pandorina kutija koju današnja “antifašistička” elita pod svaku cijenu želi držati zatvorenom.

Jame koje progovaraju

Dok se o Jasenovcu priča svakodnevno, o preko 900 masovnih grobnica i jama diljem Hrvatske i Slovenije, u kojima leže kosti vojnika NDH-a, ali i tisuća civila i žena, vlada zaglušujuća tišina. To je “prešućena povijest” komunizma. Nazivati se “antifašistom” 2026. godine, dok istovremeno negirate postojanje Hude Jame ili Teznog, nije ništa drugo nego moralni cinizam.

Totalitarizam je totalitarizam. Zločin u ime “petokrake” nije ništa manje gnjusan od zločina u ime bilo kojeg drugog simbola. Bez sustavnog iskopavanja svake jame i bez poimeničnog utvrđivanja svake žrtve – bilo u Jasenovcu, bilo na Križnom putu – Hrvatska će ostati talac prošlosti.

Zaključak: Pravo na istinu kao čin suvereniteta

Hrvatska koju su branili hrvatski branitelji zaslužuje više od ideoloških pamfleta. Zaslužuje državu koja se ne boji vlastitih arhiva i koja neće dopustiti susjednim državama da koriste njezinu povijest kao sredstvo ucjene.

Istina o Jasenovcu, o ulozi komunista u stvaranju i razaranju, te o transformaciji starih struktura u nove elite, nije samo pitanje povijesti. To je pitanje nacionalne sigurnosti i mentalnog zdravlja nacije. Jer, kao što svaki vojnik zna: bitka nije gotova dok se i posljednji suborac ne dostojanstveno pokopa i dok se istina ne postavi na pijedestal koji joj pripada.



DOMOVINSKI RAT

Vlada usvojila program preventivnih pregleda branitelja i ubrzava isplatu prava civilnim stradalnicima

„Duga noć bez sna“ – emotivna posveta Damira Radnića poginulim HOS-ovcima Vukovara i Bogdanovaca

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Analiza: Javni novac za blaćenje RH i Domovinskog rata

Tagged

Odgovori