Černobilska nesreća u Černobilskoj nuklearnoj elektrani »Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjinza dogodila se na današnji dan prije 37 godina, za koju je nuklearna industrija tvrdila da se nikad neće dogoditi.
Dana 26. travnja 1986. godine u 1.23 ujutro, tijekom projektnog ispitivanja turbogeneratora broj 8 u reaktoru u bloku 4, dogodila se hidrotermička eksplozija koja je uništila reaktor i izazvala zračenje u velikom krugu oko nuklearke.
Količina ispuštene radijacije procjenjuje se na minimalno 100 puta jaču od radijacije atomskih bombi bačenih na Nagasaki i Hiroshimu.
Radnici su se dan ranije ( 25. travnja) spremali za testno gašenje elektrane. Provjeravali su hoće li turbine, u slučaju kratkog nestanka struje proizvoditi i dalje dovoljno struje da pogone pumpe za hlađenje. U 13 sati, počeli su smanjivati proizvodnju energije u reaktoru broj četiri. U 14 sati, isključili su sustav za automatsko hlađenje jezgre.
Tada dolazi direktiva – zbog potreba stanovništva, test se mora odgoditi. Nastavljaju tek u 23 sata. No tada je u elektrani već noćna smjena. Dobili su kratke upute kako provesti test.
U 00:28, 26. travnja, snaga koju proizvodi reaktor pada daleko ispod granice koja se smatra sigurnom. Inženjeri ignoriraju sve sigurnosne upute i dižu većinu kontrolnih cilindara (zaštitnog omotača oko jezgri koje reguliraju nuklearnu reakciju). Pola sata kasnije, razina energije se stabilizirala ali i dalje na nižoj razini od koje bi trebala biti. No odgovorni su odlučili da test ide dalje. Svi automatski sustavi sigurnosti su isključeni. Da ne smetaju testu.
U 1:23, test službeno počinje. Odjednom se javlja veliki izboj energije; 1:23:40, operator pritišće gumb za izvanredno gašenje. No kontrolni cilindri su se zaglavili. 18 sekundi kasnije, prva snažna eksplozija raznijela je krov reaktora težak 1000 tona.
I tada počinje opasno otpuštanje radioaktivne prašine, a jačina kontaminacije bila devet puta jača nego nakon bacanja atomske bombe na Hirošimu,
Reakcija nadležnih bila je brza, ali tipično sovjetska. Nakon najmanje dvije eksplozije, elektranom su počeli požari. Vatrogasci su došli za manje od četiri minute, a lokalni dužnosnici u roku od pola sata su odlučili što dalje. Zaključak je bio da je najvažnije ne uzbunjivat javnost. Tek nakon 36 sati, vlasti su konačno odlučile evakuirati 115.000 ljudi iz Pripjata i regije. Rekli su im kako je to samo privremeno te da spakiraju samo dokumente i ključne stvari.
O smrtonosnoj katastrofi svijet je saznao tek nakon tri dana, kada su Šveđani izmjerili stravično povećanje radioaktivnih čestica u zraku. Sovjeti priznaju da je došlo do nezgode, ali tvrde kako je sve pod kontrolom.
Velike količine radioaktivnih čestica uzdigle su se na visinu od 1. 500 metara і nošene vjetrom, krenule su prema Skandinaviji, zatim središnjoj i jugoistočnoj Europi.
Idućih nekoliko dana vjetrovi su odnijeli više od 70% radioaktivnih čestica s mjesta nesreće prema Bjelorusiji. Do Hrvatske u radioaktivne čestice došle peti dan nakon eksplozije. Posljedice zračenja osjetilo je oko 5 milijuna ljudi, a zdravstveni problemi kod velikog broja građana ostali su do danas.
Preostala tri reaktora u Černobilu koja su bila ugašena istog trena, zapravo, bili su ponovno pokrenuti i bili su u funkciji još 13 godina.
Prošle godine, Ruske snage u “specijalnoj vojnoj operaciji”, iz pravca Bjelorusije, napale su i zauzele postrojenje koje je ostalo je pod ruskom kontrolom sve do povlačenja ruskih snaga sa sjevera Ukrajine, nakon što je postalo jasno da je ofenziva na Kijev osuđena na propast.
Danas, nuklearno postrojenje u Černobilu više ne proizvodi električnu energiju, ali još uvijek procesira potrošeno nuklearno gorivo iz drugih elektrana u Ukrajini i Europi. Prije ruske invazije na Ukrajinu u postrojenju je radilo gotovo 6000 radnika, koji su bili zaduženi i za praćenje dugoročnih posljedica nuklearne katastrofe
Danas postoji turistička ruta obilaska u grad Pripjat, koji je samo 30 km udaljen od nuklearne elektrane Černobil, a nakon katastrofe, preko 50.000 stanovnika toga grada je iseljeno. Danas, turistički obilaze taj grad, preko 150.000 turista godišnje.
Cijene se kreću se od 400 američkih dolara za pojedinačni izlet, pa do 150 dolara ukoliko idete u grupi.
Pripjat je dva sata vožnje udaljen od Kijeva gdje će vas turistički vodič Ukrajinske informativne agencije uputiti u zone radioaktivnog zračenja, uključujući i tzv. mrtvu zonu – područje u radijusu od 30 kilometara od centra zračenja. Tura uključuje fotografiranje nedovršenih rashladnih tornjeva i propadajućih nuklearnih reaktora. Dopušteno je i fotografiranje uz kip posvećen vatrogascima poginulima u Černobilu.
Prognoza je da će černobilsko područje ostati radioaktivan sljedećih 50 tisuća godina.