Okrugli stol _Masovni zločini jugoslavenskog komunizma u Sloveniji-stratišta i prikrivanje zločina _

Znanstvena istina o komunističkim zločinima u Sloveniji

Hrvatska Povijest Drugi svjetski rat Nove obavijesti Vijesti

U Hrvatskom saboru održan je potresan okrugli stol o razmjerima masovnih zločina jugoslavenskog komunizma u Sloveniji i Hrvatskoj. Vodeći znanstvenici, arhivisti i istraživači iznijeli su nove dokaze o više od 750 stratišta, sustavnom prikrivanju grobišta poput Hude Jame te planiranoj “industriji ubijanja” koja je desetljećima bila tabu tema. Doznajte ključne detalje o ekshumacijama, novim lokacijama na Sljemenu i dogovoru o povratku 500 žrtava u domovinu.

Suočavanje s prošlošću kroz znanstveni pristup

Otvarajući okrugli stol, potpredsjednik Sabora i predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata, Ivan Penava, naglasio je kako je Sabor, kao simbol hrvatske demokracije, pravo mjesto za dijalog koji je dijametralno suprotan duhu totalitarizma.

Na ovaj su stol pozvani apsolutno svi klubovi zastupnika 11. saziva, kao i povjesničari te udruge koje zastupaju drugačije stavove. Negacija masovnih zločina ne doprinosi društvenoj koheziji kojoj težimo“, poručio je Penava, izrazivši žaljenje zbog neodazivanja dijela pozvanih strana.

Pet temeljnih teza skupa

Uvodno izlaganje Ivana Penave definiralo je pet ključnih stupova na kojima se temelji ovo istraživanje:

  1. Znanstvena verifikacija: Isključivo baratanje materijalnim dokazima, brojkama i rezultatima iskapanja.
  2. Nacionalna trauma: Žrtve komunističkog režima predstavljaju duboku tragediju hrvatskog naroda.
  3. Jasna osuda svih totalitarizama: Okrugli stol nije pokušaj umanjenja zločina nacizma ili fašizma, već nedvosmislena osuda svakog zločina.
  4. Uloga civilnog sektora i Crkve: Priznanje golemom doprinosu pojedinaca i Katoličke crkve koji su u uvjetima represije čuvali istinu.
  5. Sustavno prikrivanje: Razmjeri zločina bili su toliko dugo skrivani da su i sami istraživači ostali zatečeni novim spoznajama.

Od 40 do više od 750 stratišta

Kao ilustraciju razmjera zataškavanja, istaknuti su podaci slovenskih povjerenstava. Dok se 2002. godine operiralo s brojkom od 40 lokacija masovnih zločina u Sloveniji, istraživanja Jože Dežmana i Mitje Ferenca dovela su tu brojku do zastrašujućih 750 potencijalnih stratišta.

Penava je objasnio zašto je Slovenija odabrana kao primarna tema:

„Htio sam napraviti distancu kako bih maksimalno utišao ‘ideološki šum’ u Hrvatskoj. Cilj je čuti hladne brojke i spoznaje znanstvenika, a ne politički obojene interpretacije. Želim znanstveni pristup i istinu, a ne galamu onih koji nastoje nadglasati činjenice.“

Eminentni panelisti i gosti

Na okruglom stolu sudjelovali su ključni stručnjaci i akteri u procesu istraživanja poratnih zločina:

  • Prof. dr. sc. Mitja Ferenc, Sveučilište u Ljubljani i član Državne komisije za poslijeratna stratišta.
  • Dr. sc. Dinko Čutura, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva.
  • Izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukić, Fakultet hrvatskih studija.
  • Roman Leljak, predsjednik udruge Huda Jama i župan općine Radenci.

Skupu su prisustvovali i zamjenik veleposlanika Slovenije Miha Fatur, državni tajnici i ravnatelji uprava ministarstava hrvatskih branitelja, znanosti, demografije i kulture, predstavnici HBK, speleolog Mladen Kuka, povjesničar Ivan Kozlica, brojni saborski zastupnici te predstavnici civilnog sektora.

Prof. dr. sc. Mitja Ferenc: „Suočeni smo s organiziranom industrijom ubijanja“

Kao jedan od vodećih stručnjaka koji se istraživanjem grobišta bavi od 1990. godine, prof. Ferenc iznio je potresne podatke o razmjerima zločina počinjenih neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata na tlu Slovenije. Prema njegovim riječima, radilo se o pažljivo planiranom „čišćenju“ i obračunu novih jugoslavenskih vlasti s ratnim zarobljenicima, prvenstveno onima iz NDH.

Ključna obilježja poslijeratnih masakra

Ferenc je istaknuo četiri specifičnosti koje ove zločine čine jedinstvenima u povijesti:

  • Izuzetno velik broj žrtava: Desetine tisuća ljudi likvidirane su bez suđenja.
  • Brisanje identiteta: Žrtvama je oduzeto pravo na vlastiti grob i ime, čime je zločin nastavljen i nakon same smrti.
  • Zločin bez zločinca: S pravnog gledišta, nitko od naručitelja ili počinitelja nikada nije procesiran.
  • Borba za pijetet: Čak i 36 godina nakon uvođenja demokracije, osnovna civilizacijska pitanja o pravu na pokop ostaju predmetom političkih sporenja.

Od „Hude Jame“ do ustavne zabrane slavljenja totalitarizma

Poseban naglasak u izlaganju stavljen je na otkriće Hude Jame 2009. godine, koje je šokiralo svjetsku javnost.

„Huda Jama je bila previše stravična za tadašnju vlast. Iako su radovi na ekshumaciji tada bili zaustavljeni, to je otkriće počelo mijenjati odnos društva prema komunističkom režimu“, naglasio je Ferenc.

Kao izravnu posljedicu pokušaja rehabilitacije simbola tog vremena, istaknuo je presudu Ustavnog suda Slovenije kojom je poništeno imenovanje Titove ceste u Ljubljani, uz obrazloženje da je Tito simbol nedemokratskih aktivnosti i poništavanja ljudskih prava.

Zastrašujuće brojke: Slovenija kao „Hrvatsko polje smrti“

Ferenc je iznio aktualnu statistiku istraživanja u Sloveniji:

  • Evidentirano je više od 750 lokaliteta prikrivenih grobišta.
  • Potvrđena su ili ekshumirana 224 grobišta, iz kojih je izvađeno oko 9.000 žrtava.
  • Identificirano je više od 140 lokacija na kojima se s velikom sigurnošću nalaze pripadnici oružanih snaga NDH.

Posebno se osvrnuo na Tezno kod Maribora, gdje se u protutenkovskom jarku dugom 930 metara, prema matematičkim procjenama utemeljenim na sondiranjima, nalazi vjerojatno oko 15.000 žrtava, većinom Hrvata.

„Suočeni smo s užasnim brojkama koje premašuju čak i zloglasni Katyn u Poljskoj“, upozorio je profesor.

Civilizacijski dug i europska opomena

Unatoč stručnom napretku, prof. Ferenc je upozorio na aktualne opstrukcije gradskih vlasti u Ljubljani, predvođenih gradonačelnikom Zoranom Jankovićem, koji se protivi pokapanju žrtava na ljubljanskim grobljima. Zbog toga 3.450 žrtava ekshumiranih iz jame pod Krenom u Kočevskom Rogu već četiri godine u vrećama čeka u skladištu na dostojan pokop.

Zbog ovakve situacije upućena je peticija Europskom parlamentu, koji je u srpnju prošle godine usvojio rezoluciju kojom se od Slovenije zahtijeva poštivanje prava na grob i sjećanje.

„Struka je pokazala da zna i želi smanjiti ovaj civilizacijski dug. Nadamo se da će suradnja s Ministarstvom hrvatskih branitelja, koja je intenzivirana prošli tjedan u Crnom Grobu, ubrzati procese donošenja istine na vidjelo“, zaključio je prof. Ferenc.

Dr. sc. Dinko Čutura, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva (HDA): Arhivska građa kao temelj povijesne istine

Ravnatelj Čutura istaknuo je kako trenutačni rad na utvrđivanju žrtava predstavlja nastavak triju velikih istraživačkih stupova koji su tijekom proteklih desetljeća postavili temelje za razumijevanje razmjera poslijeratnih stradanja.

1. „Vukojevićeva komisija“: 261.416 imena žrtava

Prvi ozbiljan korak učinila je Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, utemeljena 1991. godine. Rezultat njihova rada je impozantna arhivska zbirka:

  • 670 kutija građe (67 dužnih metara dokumentacije).
  • 261.416 poimenično popisanih žrtava u bazi podataka.
  • Ključna suradnja s Crkvom kroz matične knjige i Status animarum (stanje duša), što podacima daje visoku razinu vjerodostojnosti.

2. Istraživanje prof. dr. sc. Josipa Jurčevića (2007. – 2009.)

Kroz suradnju s DORH-om, profesor Jurčević proveo je opsežno istraživanje koje je obuhvatilo nevjerojatnih 725 fondova i zbirki u arhivima diljem Hrvatske. Rezultati su otkrili razmjere sustavnih likvidacija:

  • Evidentirano je 1.517 masovnih prikrivenih grobišta.
  • Lokacije: 834 u Hrvatskoj, 591 u Sloveniji, 91 u BiH te jedno u Italiji.
  • Utvrđeno je da su žrtve pogubljene bez suđenja i evidencije od strane tadašnjeg jugoslavenskog komunističkog režima.

3. Sinteza dr. Josipa Kolanovića

Bivši ravnatelj HDA, dr. Kolanović, radio je na sintezi gubitaka, ostavivši iza sebe vrijednu građu i iskaze svjedoka (poput onih Petra Zinaića) koji donose dubinski uvid u mehanizme stradanja.

Demografska katastrofa: Hrvatska bi danas imala 6,5 milijuna ljudi

Čutura se u svom izlaganju osvrnuo i na istraživanja Instituta „Ivo Pilar“ te demografa prof. dr. sc. Stjepana Šterca. Prema znanstvenim procjenama, da nije bilo masovnih pogubljenja, egzodusa i svih ratnih te poratnih nesreća 20. stoljeća, Hrvatska bi danas brojala više od 6,5 milijuna stanovnika.

Misao o civilizacijskoj zrelosti

Završetak izlaganja dr. sc. Čutura posvetio je etičkoj i ljudskoj dimenziji prava na grob, naglasivši da odnos prema mrtvima određuje mjeru naše humanosti.

„Dostojna sahrana nije sentimentalna gesta ni luksuz, nego potvrda neotuđive ljudskosti pokojnika. Od Antigone koja pokapa brata do Josipa iz Arimateje koji polaže Krista u grob, kroz povijest se povlači ista nit: zajednice koje mrtve ostavljaju neidentificirane u masovnim grobnicama gube legitimitet humanosti. Tko god položi cvijet na grob bezimenome, potvrđuje da smrt nije posljednja riječ i da je sjećanje oblik ljubavi.“

dr. sc. Vlatka Vukelić, profesorice povijesti na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu: Povijesna istina kao pitanje nacionalne sigurnosti

Profesorica Vukelić otvorila je svoje izlaganje tezom da suočavanje s komunističkom prošlošću nije puko „kopanje po povijesti“, već prvorazredno pitanje geopolitičke stabilnosti, identiteta i nacionalne suverenosti. Povukla je izravnu poveznicu između povijesnih istraživanja i suvremenih strateških pravaca Republike Hrvatske.

Geopolitika „Triju mora“ i četvrti stup suverenosti

Vukelić je istaknula kako prostor Inicijative triju mora (Baltik – Jadran – Crno more) zapravo prati liniju nekadašnje „željezne zavjese“. Dok se Inicijativa službeno temelji na tri stupa – energiji, transportu i digitalizaciji – profesorica predlaže uvođenje četvrtog stupa: identiteta i istine.

„Zemlje koje su najambicioznije u ovoj inicijativi, poput Poljske i baltičkih država, ujedno su i zemlje koje su najtemeljitije provele lustraciju. One znaju da je istraživanje komunističkih zločina sigurnosno pitanje, jer su stare strukture poluge preko kojih se i danas vrše strani utjecaji“, naglasila je Vukelić.

„Tehnologija straha“: Zašto je jugoslavenski režim bio toliko brutalan?

Analizirajući specifičnost jugoslavenskog komunizma, Vukelić je pojasnila da vlast nije bila plod parlamentarnih izbora ni izvorne vojne nadmoći, već globalnih okolnosti. Zbog te unutarnje slabosti, režim je posegnuo za ekstremnom brutalnošću.

  • Strateška demonstracija moći: Masovne likvidacije nakon Bleiburga nisu bile tek osveta, već poruka preživjelima. „Gledajte što radimo naoružanoj vojsci, zamislite što tek možemo učiniti vama“, bila je poruka režima.
  • OZNA i KNOJ: Definirani su kao „mač i štit partije“. Dok je OZNA vodila psihološki rat i eliminirala elitu, KNOJ je bio vojska koja nije ratovala na frontu, već protiv vlastitog stanovništva kako bi se ubila svaka volja za otporom.

Baltički model vs. Hrvatska anomalija

Profesorica je iznijela detaljnu usporedbu s Estonijom, Latvijom i Litvom, koje su imale slična iskustva (masovne deportacije, progon Crkve, gerilski otpor „Šumske braće“), ali su proces suočavanja riješile neusporedivo učinkovitije:

  1. Međunarodne komisije: Baltičke zemlje osnovale su neovisna, međunarodna tijela koja rade desetljećima, bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti.
  2. Institucionalizacija istine: Nalazi tih komisija postali su dio zakona i školskih udžbenika, a ne samo predmet usputnih rasprava.
  3. Muzeji žrtava: Sve navedene zemlje imaju nacionalne muzeje posvećene žrtvama komunizma.

Gdje je Hrvatska danas?

Vukelić je upozorila na „komparativnu anomaliju“ u Hrvatskoj, koja se očituje kroz nekoliko ključnih nedostataka:

  • Marginalizacija istraživanja: Nakon razdoblja tzv. detuđmanizacije, fokus je stavljen isključivo na nacističku i fašističku prošlost, dok je komunistička sustavno gurana u stranu.
  • Prekid kontinuiteta: Rad državnih komisija u Hrvatskoj često je prekidan naprasnim političkim odlukama, ovisno o smjeni vlada.
  • Nedostatak istražnih ovlasti: Za razliku od europskih instituta, hrvatska istraživanja često ostaju „samo knjiga“ bez konkretnih pravnih posljedica ili postupaka DORH-a.

Nadamo se da će nova petogodišnja istraživanja koja financira Vlada konačno prekinuti ovu anomaliju i omogućiti nam potpunu integraciju u europski krug istine, zaključila je prof. dr. sc. Vlatka Vukelić.

Završni dio izlaganja na okruglom stolu pripao je Romanu Leljaku, predsjedniku udruge „Huda Jama” i istraživaču koji je desetljećima bio glas onih koji su u sustavu šutnje ostali bez prava na spomen. Leljak je predstavio rad civilnog sektora, ali i iznio potresne podatke o novootkrivenim stratištima na području Hrvatske.

Roman Leljak: „Grob je jedina istina koja nikada ne laže“

Kao predstavnik udruge koja je prva počela probijati led u vrijeme kada su poslijeratni zločini bili strogo čuvana državna tajna, Leljak je istaknuo kako su udruge često bile korak ispred države, primoravajući institucije na suočavanje s prošlošću.

Arhiv od 876.000 stranica istine

Udruga „Huda Jama“, osnovana još 1988. godine, tijekom desetljeća je prikupila golemu arhivsku građu.

„U našem elektroničkom arhivu posjedujemo 876.000 stranica arhivske građe prikupljane od 1988. godine do danas. Taj materijal zaslužuje naći svoje mjesto u državnim arhivima Zagreba i Ljubljane jer će biti ključan za buduća znanstvena istraživanja“, poručio je Leljak.

„Hrvatske Hude Jame“: Šuma Biljeg i Sljeme

Leljak je tijekom izlaganja upozorio na postojanje stratišta u Hrvatskoj koja po načinu likvidacije i prikrivanja jezivo podsjećaju na slovensku Hudu Jamu:

  • Šuma Biljeg kod Vojnića: Tunel u koji je natrpano preko tisuću ljudi, a potom zaminiran i zatvoren. Prema Leljakovim riječima, hrvatska država za ovaj lokalitet zna od 1995. godine, no radovi na otvaranju počeli su tek nedavno nakon snažnog pritiska medija i civilnog sektora.
  • Zeleni kamen (Sljeme): Lokacija na kojoj se potvrđuju podaci o jami u obliku tunela u koju je ubačeno oko 1.200 osoba.

Mnogi su u Hudoj Jami zazidani živi. Bojim se da će slična slika biti i u Biljegu i na Sljemenu. Nema ljudskih riječi kojima se može opisati kako su ti ljudi umirali – hladnokrvno, bez prava na brzu smrt, u mraku i tišini“, istaknuo je Leljak uz prikazivanje potresnih fotografija.

Filozofija groba i civilizacijski dug

Za Leljaka istraživanje grobišta nije političko, već duboko humano pitanje. Naglasio je da grob nudi podatke koje niti jedan dokument ne može sakriti – on pokazuje tko je žrtva, kako je završila i odakle dolazi.

  • Jednakost svake suze: „Svaka majka jednako voli svoje dijete, bez obzira na to u kojoj se vojsci ono našlo uslijed povijesnih okolnosti. Naša je generacija dužna te ljude dostojno pokopati.“
  • Zločin bez kazne: Dok su zločini fašizma procesuirani, Leljak upozorava da za komunističke zločine, unatoč poznatim imenima počinitelja, nitko nije odgovarao. Naveo je primjer Benjamina Žižmonda, zapovjednika čiji je bataljon sudjelovao u likvidacijama u Hudoj Jami, a koji je doživio 2010. godinu bez sudskog epiloga.

Miha Fatur: Kolektivna savjest i suradnja Slovenije i Hrvatske

Zamjenik veleposlanika Republike Slovenije u Hrvatskoj, gospodin Miha Fatur, istaknuo je kako tema zločina Drugog svjetskog rata i poraća ostavlja dubok trag u kolektivnoj savjesti oba naroda. Iako po struci nije povjesničar, naglasio je nužnost objektivnog i znanstveno utemeljenog pristupa istraživanjima.

„Slovenija i Hrvatska razvile su izvrsnu suradnju na ovom području. Postignuti dogovor o vraćanju identificiranih posmrtnih ostataka Hrvata u njihovu domovinu predstavlja novi, ključni korak u našim odnosima. Poznavanje prošlosti jedini je put koji nam može pomoći u razumijevanju sadašnjosti i izgradnji bolje budućnosti“, poručio je Fatur, izrazivši žaljenje što se, unatoč povijesnim poukama, u susjedstvu i danas događaju ratne tragedije.

Ana Filko: Sustavna i znanstvena potraga za žrtvama

Ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, gospođa Ana Filko, predstavila je konkretne rezultate rada jedinog tijela u Republici Hrvatskoj koje se metodološki i sustavno bavi ovom problematikom.

Ključni dogovori sa slovenskom stranom

Nakon niza nota i apela, u srpnju 2025. godine postignut je povijesni dogovor:

  • Preuzimanje 500 žrtava: Hrvatska će preuzeti posmrtne ostatke oko 500 žrtava iz četiri lokacije u Sloveniji (Cerklje ob Krki i druge), za koje je utvrđeno da su isključivo hrvatske nacionalnosti.
  • Terenski izvidi: Prije dva tjedna provedeni su novi izvidi na lokaciji Crngrob, uz pomoć HGSS-a i pasa tragača (kadavar psi), kako bi se precizirale mikrolokacije za buduće ekshumacije.

Aktualni rezultati na tlu Hrvatske

Ravnateljica Filko iznijela je impresivne, ali i potresne brojke o radu Uprave:

  • Ukupan broj žrtava: Od 2016. godine do danas ekshumirano je više od 2.300 žrtava na više od 90 lokacija.
  • Aktivna stratišta: Trenutačno se provode istraživanja u Zagrebu (Sesvete i Dubrava), a jučer su u jami Golubinka (Šibensko-kninska županija) ekshumirani ostaci više od 40 osoba samo u jednom danu.
  • Identifikacija i pokop: Do sada je dostojno pokopano 2.046 žrtava, dok se u Zagrebu provodi dodatna modernizacija Zavoda za sudsku medicinu kako bi se ubrzala DNA identifikacija.

Institucionalni kontinuitet: Više od politike

Unatoč čestim promjenama političkih povjerenstava, Uprava za zatočene i nestale ostaje čvrst oslonac u procesu potrage za istinom.

„Mi ne poznajemo pojam ‘djelomično istražene lokacije’. Svako probno iskopavanje kod nas završava potpunom ekshumacijom. Naša je misija, pod vodstvom ministra Medveda, ustrajati dok se ne istraži svaka lokacija i pronađe svaka žrtva, kako iz Drugog svjetskog rata, tako i 1.770 nestalih iz Domovinskog rata“, zaključila je Filko.

Okrugli stol završio je jasnom porukom: istina je temelj svakog demokratskog društva. Dok znanost (Ferenc, Čutura, Vukelić) pruža hladne činjenice i arhivske dokaze, civilni sektor (Leljak) daje glas žrtvama koje su desetljećima bile izbrisane iz javnog sjećanja.

Zajednički zaključak svih panelista je da Republika Hrvatska mora intenzivirati napore u istraživanju, ekshumaciji i dostojnom pokopu svih žrtava, kako bi se konačno zatvorili „ideološki rovovi“ i društvo usmjerilo prema budućnosti temeljenoj na povijesnim činjenicama, a ne na dogmama i strahu.



DOMOVINSKI RAT


IZBOR UREDNIKA

Vlada usvojila program preventivnih pregleda branitelja i ubrzava isplatu prava civilnim stradalnicima

„Duga noć bez sna“ – emotivna posveta Damira Radnića poginulim HOS-ovcima Vukovara i Bogdanovaca

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Tagged

Odgovori