Portal Veterani - Kakanj 1993.: Tragedija Hrvatskih Civila

Sustavni napad na hrvatska sela ostavio je desetke mrtvih i tisuće prognanih

KAKANJ, 13. lipnja 1993. – Bošnjačko-hrvatski sukob u Bosni i Hercegovini tijekom 1993. godine prerastao je u jedno od najtragičnijih poglavlja rata. Među događajima koji su ostavili dubok trag u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda posebno mjesto zauzima napad na hrvatska sela u općini Kakanj, izveden 13. lipnja 1993. godine, na blagdan svetog Antuna Padovanskog. Taj dan za brojne hrvatske obitelji označio je početak progona, razaranja i stradanja čije posljedice osjećaju se i više od tri desetljeća kasnije.

Do početka hrvatsko-bošnjačkog sukoba područje Kaknja bilo je primjer multietničke sredine u kojoj su zajedno živjeli Hrvati, Bošnjaci i Srbi. Nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, Hrvati su organizirali obranu svojih domova kroz Hrvatsko vijeće obrane (HVO), zajedno sudjelujući u otporu srpskim snagama.

Međutim, tijekom 1993. godine odnosi između dotadašnjih saveznika počeli su se naglo pogoršavati. Sukobi su postupno eskalirali, a sigurnosna situacija postajala je sve nestabilnija. Među prvim ozbiljnijim incidentima spominje se događaj od 17. ožujka 1993. godine, kada je ranjena hrvatska djevojčica Gordana Radoš, dok je istoga dana ubijen zapovjednik HOS-a Ivo Vuletić.

Napetosti su nastavile rasti tijekom proljeća, a prema brojnim svjedočanstvima s tog područja, hrvatska sela bila su izložena sve većim pritiscima, zastrašivanjima i oružanim provokacijama.

Napad na blagdan svetog Antuna

U ranim jutarnjim satima 13. lipnja 1993. godine postrojbe Armije Bosne i Hercegovine pokrenule su koordinirani napad na više hrvatskih sela u općini Kakanj. Datum nije bio slučajno odabran. Tog se dana među Hrvatima tradicionalno slavi blagdan svetog Antuna Padovanskog, zbog čega su brojne obitelji bile okupljene u svojim domovima ili na misnim slavljima.

Iznenadni napad izazvao je paniku među civilnim stanovništvom. Brojni stanovnici bili su prisiljeni napustiti svoje domove spašavajući vlastite živote i živote svojih obitelji.

Najteža stradanja zabilježena su u nekoliko hrvatskih sela:

Drenovik – ubijeno je 16 hrvatskih civila.
Slapnica – ubijeno je devet civila.
Kraljeva Sutjeska – ubijena su četiri civila.
Bištrani – ubijena su četiri civila.

Prema dostupnim podacima, tijekom napada na području općine Kakanj ubijeno je ukupno 79 hrvatskih civila, među kojima je bilo šestero djece, dok je dodatno ubijeno 12 zarobljenih pripadnika HVO-a.

Egzodus hrvatskog stanovništva

Jedna od najtežih posljedica lipanjskih događaja bio je masovni progon hrvatskog stanovništva.

Procjenjuje se kako je iz svojih domova protjerano oko 16.000 Hrvata, dok su brojna sela opljačkana, spaljena i teško razorena. Mnoge kuće, crkve i gospodarski objekti uništeni su do temelja, a velik broj prognanih nikada se nije trajno vratio na svoja ognjišta.

Demografska slika Kaknja nakon rata trajno je promijenjena, a brojna hrvatska sela ostala su gotovo potpuno napuštena.

Sjećanje koje traje

Više od tri desetljeća nakon ovih događaja, obitelji ubijenih i prognanih svake godine odaju počast svojim najmilijima te podsjećaju na stradanja hrvatskog stanovništva u srednjoj Bosni.

Za preživjele, 13. lipnja nije samo datum iz ratne kronologije, već simbol izgubljenih domova, prekinutih života i zajednica koje se nikada nisu u potpunosti oporavile.

Očuvanje sjećanja na civilne žrtve, istraživanje svih ratnih zločina te utvrđivanje odgovornosti ostaju važan dio procesa suočavanja s prošlošću i izgradnje trajnog mira u Bosni i Hercegovini.