Operacija Oluja, najkompleksnija vojno-redarstvena akcija u povijesti Oružanih snaga Republike Hrvatske, pokrenuta je 4. kolovoza 1995. godine na bojišnici dugoj stotinama kilometara, s primarnim ciljem oslobađanja okupiranih teritorija Banovine, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije, te sprječavanja humanitarne katastrofe u susjednoj Bosni i Hercegovini. U združenom napadu Hrvatske vojske i Specijalne policije, impresivnim taktičkim manevrima i uz iznimnu hrabrost vojnika, u samo 84 sata slomljena je paradržava Srpska Krajina i oslobođeno je preko 10.400 četvornih kilometara (18,4 posto ukupnog hrvatskog teritorija). Iako se u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda kao kruna pobjede slavi 5. kolovoza – dan kada se hrvatska trobojnica pobjedonosno zavijorila na kninskoj tvrđavi – dubinske vojne analize i povijesni fakti neumoljivo dokazuju kako je zapravo nedjelja, 6. kolovoza, predstavljala onaj stvarni, nezaustavljivi trenutak potpunog kolapsa Srpske vojske Krajine (SVK). Taj treći dan operacije nije bio samo vojnički trijumf; on je bio dan kada se nepovratno preoblikovala geopolitička arhitektura cijelog Balkana.
Taktička kriza i reorganizacija Sektora Sjever: Oslobađanje Banovine
Za razliku od Sektora Jug, gdje su višemjesečne pripremne operacije (“Zima ’94”, “Skok-1”, “Skok-2” i “Ljeto ’95”) omogućile obuhvat Knina s vrhova Dinare i Livanjskog polja, snage Zbornog područja (ZP) Zagreb na Banovini bile su suočene s izuzetno nepovoljnom taktičkom situacijom. Ovdje je Hrvatska vojska morala izvršiti izravan frontalni udar na godinama utvrđivane položaje 39. banijskog korpusa SVK, koji se oslanjao na teške terenske prepreke i snažnu protuoklopnu obranu.
Inicijalni neuspjesi i gubici ZP Zagreb
Zapovjednik ZP Zagreb, general-bojnik Ivan Basarac, prvog je dana operacije odstupio od smjernica Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Umjesto modernog manevarskog ratovanja, koje podrazumijeva obuhvat i zaobilaženje snažnih otpornih točaka, general Basarac naredio je frontalni napad na najutvrđenije neprijateljsko uporište – grad Petrinju. Zadaću glavnog udara dobila je 2. gardijska brigada “Gromovi”, pod zapovjedništvom brigadnog generala Zvonka Peternela, koja je u izravnom sudaru s ukopanom srpskom vojskom u području Češkog Sela i Mošćenice pretrpjela teške gubitke. Prvoga dana operacije poginuo je zapovjednik 2. bojne “Gromova”, pukovnik Predrag Matanović, zajedno s brojnim drugim vojnicima.
Paralelno s time, na pomoćnim pravcima napada (selo Brkiševina – Viduševac – Glina), 20. domobranska pukovnija i 153. velikogorička brigada (pod zapovjedništvom pukovnika Dražena Bartoleca) izvele su nasilni prelazak rijeke Kupe. Iako su uspostavile manje mostobrane, dočekane su snažnom i preciznom vatrom te su prikovane za obalu, bez mogućnosti dubljeg prodora. Zbog ovakvog razvoja situacije, na pravcu napada Bijela cesta – Rimsko vrelo zaustavljena je i 57. brigada HV-a, čiji je zapovjednik, bojnik Stjepan Grgac, poginuo u neprijateljskoj zasjedi u Kotor šumi. Neprijatelj je, uočivši zastoj, počeo uvoditi oklopne pričuve i izvoditi protunapade, što je prijetilo potpunim kolapsom ofenzive na Banovini.
Intervencija državnog vrha i dolazak generala Stipetića
Shvativši stratešku opasnost ovakvog zastoja, koji bi snagama SVK omogućio konsolidaciju na sjeveru unatoč padu Knina na jugu, predsjednik dr. Franjo Tuđman osobno intervenira. Već 5. kolovoza donosi beskompromisnu odluku o smjeni generala Basarca. Na zapovjedno mjesto Sektora Sjever hitno je iz Đakova pozvan general-pukovnik Petar Stipetić, jedan od najistaknutijih stratega Hrvatske vojske.
S obzirom na to da je postojala bojazan da smijenjeni zapovjednik neće lako prepustiti dužnost, general Stipetić je na Izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM) u Sisku stigao pod oružanom pratnjom Specijalne policije i dvaju oklopnih vozila. Primopredaja je ipak prošla bez incidenata, a Stipetić je odmah iste večeri (5. kolovoza) pristupio radikalnoj reorganizaciji snaga. Naredio je trenutnu obustavu iscrpljujućih napada preko rijeke Kupe kod Pokupskog, pregrupirao snage, uveo svježu 101. brigadu i promijenio pravce udara. Težište napada pomaknuto je s frontalnog udara na taktički obuhvat Petrinje, uz snažnu koordinaciju pješaštva, oklopništva i zrakoplovstva.
Oslobađanje Petrinje, Gline i zatvaranje koridora
Reorganizacija je donijela brze rezultate. U rano nedjeljno jutro, 6. kolovoza 1995., obnovljen je opći napad. Ohrabrena 2. gardijska brigada “Gromovi”, potpomognuta 12. domobranskom pukovnijom, 57. brigadom i dijelovima Specijalne policije, energično je probila srpske obrambene linije. Taktička skupina 1 probila se kroz Češko Selo, dok su ostale postrojbe obuhvatile grad sa zapadne strane. Već oko 7:00 sati ujutro, nakon intenzivnih urbanih borbi, hrvatske snage ulaze u središte Petrinje. Grad, koji je od 1991. bio simbol hrvatskog stradanja i poprište masovnih zločina nad civilima, konačno je bio slobodan.
Nakon spajanja snaga u gradu, zapovjedništvo nije dopustilo zaustavljanje. “Gromovi” nastavljaju brzi prodor prema jugu, preko Bačuge i Jabukovca, s ciljem izbijanja na komunikaciju Glina – Dvor na Uni. Presijecanje ove prometnice bilo je od krucijalne operativne važnosti jer se radilo o jedinom preostalom koridoru za izvlačenje 39. banijskog i 21. kordunskog korpusa prema Bosni i Hercegovini.
Paralelno, snage Zbornog područja Zagreb nastavile su napredovanje zapadnije te su u večernjim satima, oko 20:00 sati, ušle u Glinu, prisiljavajući neprijatelja na kaotično povlačenje.
Manevar ZP Bjelovar i pad Hrvatske Kostajnice
Izuzetno važnu stratešku ulogu odigralo je Zborno područje Bjelovar pod zapovjedništvom general-bojnika Luke Džanka. Iako prvotno namijenjene za obranu državne granice na rijeci Savi, snage ZP Bjelovar uključene su u napadni dio operacije kasnim izmjenama planova 2. kolovoza. Već 4. kolovoza, primijenivši taktičko iznenađenje, 125. domobranska pukovnija izvela je nasilni prelazak rijeke Save kod mjesta Krapje, Drenov Bok i Klenovac (uzvodno od Jasenovca).
Nakon ovladavanja Hrvatskom Dubicom 5. kolovoza, stvorena je mostobranska osnovica s koje je započeo silovit udar dolinom rijeke Une prema Hrvatskoj Kostajnici i Dvoru. Približavanje hrvatskih snaga s istoka izravno je ugrozilo zaleđe 39. korpusa SVK. Srpski general Tarbuk u očaju je u borbu ubacio svoju jedinu operativnu pričuvu, 33. pješačku brigadu SVK, isključivo kako bi usporio napredovanje HV-a i osigurao kakvu-takvu odstupnicu kod Žirovca.
Unatoč otporu, ojačana bojna 121. domobranske pukovnije probila je linije kod Slabinje i Čaira te je 6. kolovoza oko 17:00 sati ušla u Hrvatsku Kostajnicu. Nužno je demistificirati narativ o “90 poginulih hrvatskih vojnika na pravcu Kostajnica-Dvor” tijekom 6. kolovoza. Analize i službene studije pokazuju da taj podatak odražava ukupan broj poginulih na svim pravcima djelovanja ZP Zagreb (80 poginulih) i ZP Bjelovar (8 poginulih) tijekom cjelokupnog trajanja operacije “Oluja”, a ne na jednom pravcu u jednom danu.
Kordunsko bojište: Okruženje 21. korpusa SVK kod Topuskog
Zborno područje Karlovac, zapovijedano od general-bojnika Miljenka Crnjca, imalo je dvije temeljne zadaće: osloboditi Kordun i zaštititi sjeverni bok 1. gardijske brigade “Tigrovi” koja je vršila glavni strateški proboj prema Bihaću. Nakon složenih borbi oko brda Hum, uspostavljen je mostobran na rijeci Korani, što je omogućilo oslobađanje Plaškog i Primišlja 5. kolovoza.
Trećega dana, 6. kolovoza, koordiniranim napredovanjem ZP Karlovac i snaga ZP Zagreb koje su djelovale iz smjera sjeverozapada, hrvatske postrojbe ulaze u Slunj i Cetingrad. Povratak Slunja u ustavno-pravni poredak Hrvatske označio je pad važnog logističkog čvorišta.
Ovakva dinamika napredovanja – pritisak s istoka (nakon pada Gline), naviranje iz pravca sjevera (od Karlovca i Turnja) te brzo izbijanje 1. gbr na granicu s BiH na jugu – dovela je do klasičnog vojnog manevra uklještenja. Kompletan 21. kordunski korpus SVK, pod zapovjedništvom pukovnika Čedomira Bulata, našao se u potpunom okruženju na širem području Topuskog, Vojnića i Petrove gore. Korpus, koji je brojio oko 5.000 do 6.000 aktivnih vojnika, našao se zarobljen u džepu zajedno s desecima tisuća izbjeglih srpskih civila. Civili su se našli u okruženju kao izravna posljedica “Odluke o evakuaciji stanovništva” koju su još u popodnevnim satima 4. kolovoza donijeli predsjednik RSK Milan Martić i Vrhovni savjet obrane.
Uočivši bezizlaznost situacije 21. korpusa, general Stipetić je postupio vođen međunarodnim ratnim pravom i doktrinom izbjegavanja bespotrebnih žrtava. Naredio je snagama 102. i 153. brigade uspostavu čvrstog poluokruženja i prekid paljbe kako bi se omogućili pregovori. Srpsko vodstvo, shvativši da su okruženi ne samo Hrvatskom vojskom, već i snagama 5. korpusa ABiH iz pravca Velike Kladuše, prihvatilo je pregovore putem snaga UNCRO-a stacioniranih u Glini. Ovaj neizbježni rasplet, čiji su temelji postavljeni upravo prodorima 6. kolovoza, rezultirat će konačnom predajom korpusa 8. kolovoza kod motela “Brijuni”, kada će pukovnik Bulat stati pred generala Stipetića, vojnički salutirati i potpisati bezuvjetnu kapitulaciju.
Lika i Velebit: Gubitak zračne komponente i razbijanje 15. korpusa
Sektor Lika predstavljao je izuzetno osjetljivo bojište zbog neposredne blizine strateške prometne kralježnice Hrvatske (Dalmacija – sjever). Ovdje su djelovale snage ZP Gospić pod zapovjedništvom brigadira Mirka Norca, potpomognute Specijalnom policijom MUP-a RH kojom je zapovijedao general-pukovnik Mladen Markač.
Nakon krvavih borbi prvoga dana i slamanja srpske obrane na zloglasnom prijevoju Ljubovo (uz visoku cijenu, uključujući pogibiju zapovjednika 118. domobranske pukovnije, pukovnika Ivana Čanića – Baje), sustav obrane 15. ličkog korpusa SVK nepovratno se urušio.
Tijekom 6. kolovoza, hrvatske snage vrše eksploataciju prodora. Bez većeg otpora neprijatelja koji se povlačio u kaosu, oslobođene su Vrhovine, Korenica (administrativno sjedište pobunjenih Srba za Liku), Bunić, Krbava i Plitvička jezera. Snage Specijalne policije, koje su se silovitim udarom spustile s Velebita i zauzele čvorište Gračac, nastavile su napredovanje prema Donjem Lapcu i Srbu, ali uz primjenu taktičkog pauziranja. Odlukom Glavnog stožera, hrvatske su snage 6. kolovoza namjerno usporile zatvaranje obruča oko Srba i Otrića, ostavljajući “zlatnu ćupriju” – slobodan koridor za izvlačenje demoralizirane vojske i izbjegličkih kolona prema Bosni i Hercegovini. Ova duboko promišljena odluka spriječila je borbu “na život i smrt” očajnog neprijatelja, čime su minimizirani vlastiti vojni gubici i izbjegnuta masovna civilna stradavanja.
Osvajanje vojne zrakoplovne baze Udbina
Poseban taktički značaj operacija 6. kolovoza na ličkom bojištu imalo je slamanje obrane oko vitalne zrakoplovne baze Udbina. Na ovom se aerodromu nalazila 105. mješovita avio-brigada SVK, naoružana zrakoplovima J-21 Jastreb, N-60 Galeb, J-22 Orao, J-20 Kraguj te helikopterima Gazela i Mi-8. Ova je baza predstavljala trajnu prijetnju sigurnosti Republike Hrvatske. Uoči “Oluje”, srpsko je vojno vodstvo planiralo zračne udare na hrvatsku vitalnu infrastrukturu, uključujući rafineriju nafte u Urinju kod Rijeke, što je moglo izazvati stravične ekološke i civilne katastrofe. Značaj baze potvrdio se 7. kolovoza kada su srpski zrakoplovi iz Mahovljana (Banja Luka) napali Požegu, Viroviticu, Kutinu i Županju.
Za izolaciju i zauzimanje Udbine bila je zadužena 9. gardijska brigada “Vukovi”, uz potporu drugih postrojbi. Udari po radarskim i komunikacijskim centrima (Ćelavac) od strane Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) oslijepili su srpsku protuzračnu obranu, a topnički udari onesposobili su uzletne staze. Oklopno-mehanizirane postrojbe “Vukova” slomile su linije obrane ispred Udbine tijekom 6. kolovoza, a do jutarnjih sati 7. kolovoza baza je u potpunosti stavljena pod fizičku kontrolu HV-a. Zarobljen je ogroman ratni plijen u naoružanju i preostalim letjelicama, čime je Srpska vojska Krajine zauvijek izgubila zračnu komponentu.
- Hrvatske su snage u operaciji sudjelovale sa 138 800 branitelja, od kojih je 116 900 bilo iz Hrvatske vojske (HV), 14 500 iz MUP-a i 7400 iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
- Uz pet gardijskih brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug (HGZ), jednu gardijsku bojnu i druge sastavnice HV-a, sudjelovalo je još i 18 pričuvnih brigada te 25 domobranskih pukovnija (dp) HV-a.
- U potpori kopnenim snagama formirano je 13 topničkih i topničko-raketnih skupina.
- Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO) u Oluji su angažirali praktički sve kapacitete, odnosno ukupno 33 aviona i helikoptera od kojih su 22 borbene namjene.
- Srpske pobunjeničke snage imale su pet korpusa, svi su poraženi, a među njima i jedan koji se predao. Raspolagale su sa 31 000 vojnika, oko 300 tenkova, 425 topova i minobacača, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih sredstava. Na potezu Knin – Drniš – Benkovac imale su 17 vojnih objekata.
Spajanje na Korani: Geopolitički i međunarodni vrhunac operacije
Uz slamanje srpskog otpora na sjeveru, najvažniji strateški i međunarodni događaj 6. kolovoza 1995. bilo je izbijanje Hrvatske vojske na državnu granicu i povijesno rukovanje sa snagama 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Da bi se pojmio značaj ovog manevra, nužno je razumjeti međunarodni geopolitički kontekst.
Grad Bihać i istoimena enklava, iako proglašena “zaštićenom zonom” UN-a, nalazila se pod stravičnom vojnom opsadom punih 1.201 dan. Enklavu su branili 5. korpus ARBiH i snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO), no bili su hermetički okruženi s tri vojske: Vojskom Republike Srpske (VRS), Srpskom vojskom Krajine (SVK) i autonomaškim snagama Fikreta Abdića.
Tijekom srpnja 1995., osokoljene masakrom i genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici i Žepi, udružene snage Ratka Mladića i Mile Mrkšića pokreću masovnu ofenzivu “Mač/Štit ’95” kako bi zauzele Bihać. Iz enklave su stizali dramatični apeli; oružja i hrane gotovo da i nije bilo. Međunarodna zajednica bila je paralizirana, a pad Bihaća doveo bi do neviđene humanitarne katastrofe i trajnog spajanja teritorija u tzv. Veliku Srbiju. Temeljem Splitskog sporazuma (22. srpnja 1995.), kojim su Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina dogovorile zajedničku obranu, Hrvatska vojska najprije provodi operaciju “Ljeto ’95” i spašava Bihać od neposrednog kolapsa, no tek je “Oluja” trebala donijeti konačnu deblokadu.
Proboj “Tigrova” i susret u Tržačkim Raštelima
Glavni pravac operativnog udara prema granici povjeren je 1. gardijskoj brigadi “Tigrovi” pod zapovjedništvom general-bojnika Marijana Marekovića i načelnika stožera Joze Miličevića. “Tigrovi”, kao najelitnija postrojba (kroz koju je tijekom rata prošlo preko 11.000 ljudi, uz 367 poginulih i preko 1.700 ranjenih), već su 4. i 5. kolovoza razbili obranu neprijatelja na Kordunu.
U poslijepodnevnim satima 6. kolovoza, prešavši preko Rakovice i Drežnik Grada, prethodnice “Tigrova” izbile su na rijeku Koranu, prirodnu granicu između dviju država. Oko 15:00 sati, kod graničnog prijelaza u mjestu Tržačka Raštela, dogodio se susret s izviđačima 5. korpusa ARBiH. Na samom mostu preko Korane, sastali su se zapovjednik “Tigrova” general Marijan Mareković i zapovjednik 5. korpusa general Atif Dudaković. Povijesni stisak ruke popraćen je Dudakovićevim riječima: “Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli.”. Ovaj je trenutak objektivom zabilježio Ivica Matošević iz IPD službe 1. gbr, a slika je trenutno obišla svjetske novinske agencije kao simbol kraja višegodišnjeg užasa.
Na vojnom planu, ovaj spoj udario je “u leđa” 21. korpusu SVK, čineći njihovu obranu besmislenom i pridonoseći njihovoj predaji u Topuskom. Na međunarodnom planu, spašavanje Bihaća imalo je kolosalne posljedice. Spriječena je “nova Srebrenica”, a američka diplomacija, na čelu s veleposlanikom Peterom Galbraithom, koja je Hrvatskoj “dopustila” operaciju izražavajući uvjetnu zabrinutost, dobila je potvrdu da je Hrvatska vojska jedina regionalna sila sposobna poraziti vojsku Slobodana Miloševića. Ovaj će zamah omogućiti zajedničke hrvatsko-bošnjačke ofenzive (“Maestral”, “Južni potez”) u rujnu i listopadu, koje će srpske snage natjerati na potpisivanje Daytonskog sporazuma.
Demonstracija suvereniteta: Dolazak predsjednika Tuđmana u Knin
Kako bi vojna pobjeda dobila i potpunu političku težinu, treći dan operacije okrunjen je događajem visokog simboličkog značaja. Nešto više od 24 sata nakon što su pripadnici 4. gardijske brigade “Pauci” i 7. gardijske brigade “Pume” ušli u Knin (5. kolovoza ujutro), predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, u pratnji najvišeg vojnog i političkog vodstva (uključujući ministra obrane Gojka Šuška i zapovjednika ZP Split generala Antu Gotovinu), slijeće helikopterom u oslobođeni grad.
Knin je godinama bio mitsko ishodište “balvan revolucije”, središte paradržavne strukture i izvor terora nad hrvatskim stanovništvom. Iz Knina su odbijane sve mirovne inicijative, uključujući i nacrt Plana Z-4. Dolazak predsjednika i uspon na kninsku tvrđavu, gdje je simbolički poljubio hrvatsku zastavu, predstavljao je psihološki završni udarac za preostale pobunjeničke snage. U govoru održanom na tvrđavi, Tuđman je izjavio: “Oslobađanje Knina znači više negoli samo osvajanje hrvatskoga područja i hrvatskoga grada. Znači stvaranje uvjeta za stabilnost hrvatske države za stoljeća unaprijed”.
Ovaj čin imao je snažnu poruku za međunarodnu zajednicu. Dok su neki diplomati, poput posrednika UN-a Carla Bildta, davali cinične izjave osuđujući hrvatsku akciju, prisutnost državnog vrha u “prijestolnici” pobune demonstrirala je potpunu kontrolu nad suverenim teritorijem. S druge strane, dio zapadnog establišmenta, poput vođe republikanske većine u američkom Senatu Boba Dolea, otvoreno je izrazio razumijevanje za akciju, ističući neefikasnost UN-a u rješavanju balkanske krize. Psihološki učinak na snage SVK koje su se u kaosu povlačile s Banovine, Korduna i Like bio je razarajući; slika hrvatskog predsjednika u Kninu ubila je svaku preostalu iluziju o mogućnosti vojnog ili političkog opstanka tzv. Krajine.
Šesti kolovoz 1995. ostat će zlatnim slovima upisan u anale hrvatske i europske vojne povijesti. To je dan kada su ispravljene taktičke pogreške na Banovini, kada su elitne postrojbe pokazale svu svoju silinu na Kordunu i Lici, te dan kada je jedna vojska, iznikla iz pepela potpunog uništenja 1991. godine, postala osloboditelj, spasitelj stotina tisuća života u Bihaću i jedini stvarni jamac mira na ovim prostorima. Trijumf strategije, hrabrost vojnika i vizija zapovjedništva zauvijek su tog trećeg dana otjerali tamne oblake nad Hrvatskom, donijevši svjetlo slobode.
Foto naslovnice: Hrvatski vojnik
NAJNOVIJE OBJAVE
- Od očajničke obmane do potpunog kolapsa: Kako je taktički genij HV-a nadmudrio neprijatelja
Kada je započela Operacija Oluja, malo je tko na međunarodnoj sceni mogao predvidjeti brzinu kojom će se urušiti složeni sustav neprijateljske obrane. Ova povijesna akcija… Pročitaj više: Od očajničke obmane do potpunog kolapsa: Kako je taktički genij HV-a nadmudrio neprijatelja - Saznajte kako je operacija Oluja 6. kolovoza donijela slom neprijatelja na Banovini, Kordunu i Lici
Operacija Oluja, najkompleksnija vojno-redarstvena akcija u povijesti Oružanih snaga Republike Hrvatske, pokrenuta je 4. kolovoza 1995. godine na bojišnici dugoj stotinama kilometara, s primarnim ciljem… Pročitaj više: Saznajte kako je operacija Oluja 6. kolovoza donijela slom neprijatelja na Banovini, Kordunu i Lici - Slunj odao počast herojima: Most dobio ime po 14. domobranskoj pukovniji
Uz svečani Dan grada Slunja i obljetnicu Oluje, otkrivena je ploča na mostu koji danas s ponosom nosi ime 14. domobranske pukovnije. U četvrtak, 6.… Pročitaj više: Slunj odao počast herojima: Most dobio ime po 14. domobranskoj pukovniji - Spektakl zajedništva: Veliki odaziv na koncert domoljubnih pjesama u Zagrebu
U organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, koncert domoljubnih pjesama okupio je u Zagrebu brojne branitelje i građane kako bi proslavili 31. obljetnicu Oluje. Povodom Dana pobjede… Pročitaj više: Spektakl zajedništva: Veliki odaziv na koncert domoljubnih pjesama u Zagrebu - Dan pobjede u Belišću: Tradicionalnom biciklijadom i komemoracijom odana počast hrvatskim braniteljima
U srijedu, 5. kolovoza, Grad Belišće je dostojanstveno obilježio Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja te 31. obljetnicu VRO Oluja, organizacijom tradicionalne biciklijade… Pročitaj više: Dan pobjede u Belišću: Tradicionalnom biciklijadom i komemoracijom odana počast hrvatskim braniteljima - Thompson u Vukovaru: Kreće prodaja ulaznica za veliki humanitarni spektakl
Dugo iščekivani Thompson u Vukovaru održat će se 29. kolovoza. Saznajte sve detalje o kupnji ulaznica i kako svojim dolaskom podržati vrijedan humanitarni cilj. Grad… Pročitaj više: Thompson u Vukovaru: Kreće prodaja ulaznica za veliki humanitarni spektakl - Ovo nećete vidjeti u udarnim vijestima: Spomenik Oluji pretvoren u birtiju, a ratni generali ostali pred ogradom!
Ovogodišnja proslava Oluje u Kninu ponovno otvara bolno pitanje: slavimo li heroje ili se podižu ograde kako bi elita skupljala jeftine političke bodove? Tijekom obilježavanja… Pročitaj više: Ovo nećete vidjeti u udarnim vijestima: Spomenik Oluji pretvoren u birtiju, a ratni generali ostali pred ogradom! - Najodlikovaniji časnik legendarne 113. brigade odbio nositi odličja na Oluju: “Loše se osjećam kad vidim ovu nepravdu!
Umirovljeni časnik Hrvatske vojske, Radoslav Juričev Sudac, iznio je snažna svjedočanstva o svom ratnom putu i trenutnom stanju u društvu u Kninu, tijekom obilježavanja 31.… Pročitaj više: Najodlikovaniji časnik legendarne 113. brigade odbio nositi odličja na Oluju: “Loše se osjećam kad vidim ovu nepravdu! - Obilježavanje 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu
Danas, 5. kolovoza, u herojskom gradu Kninu, najviši državni vrh, hrabri hrvatski branitelji i brojni zahvalni građani okupili su se kako bi svečano obilježili 31.… Pročitaj više: Obilježavanje 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu - Snažna poruka iz Knina: Tko se naoružava preko Dunava i zašto je Hrvatska vojska jedinstvena u Europi?
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović danas je u Kninu, povodom obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti, održao svečani govor za Dan pobjede kako bi odao počast braniteljima… Pročitaj više: Snažna poruka iz Knina: Tko se naoružava preko Dunava i zašto je Hrvatska vojska jedinstvena u Europi?
