U olovnim vremenima kada se stvarala slobodna Hrvatska, elitna SJP BAK izrasla je iz nevjerojatne hrabrosti dragovoljaca koji su mirne istarske plaže zamijenili najsurovijim ratištima. Povodom 35. obljetnice osnutka ove legendarne postrojbe, donosimo veliku retrospektivu njihovog ratnog puta, nadljudskih napora na kršovitom Velebitu, tragičnih žrtava u mirnodopskim razminiranjima te vizije modernog domoljublja koje danas promiču njezini veterani. Njihova priča nije samo svjedočanstvo o oružanoj borbi; to je monumentalni ep o ljubavi prema domovini, neizmjernoj žrtvi i časti koja ne blijedi ni tri i pol desetljeća kasnije.
Razvoj ratne situacije tijekom onog presudnog i neizvjesnog ljeta 1991. godine zahtijevao je od cjelokupnog hrvatskog vodstva nadljudske napore. Bilo je to vrijeme kada se domovina branila srcem, a naoružanja je bilo tragično malo. Agresor je svakodnevno stezao obruč, a strateška promišljanja zahtijevala su ubrzano formiranje mobilnih, visoko motiviranih i besprijekorno taktički osposobljenih jedinica. Te su snage morale biti spremne u najkraćem mogućem roku intervenirati na najugroženijim i najkrvavijim točkama ratišta diljem napadnute domovine. Doktrina uporabe specijalnih jedinica policije u tom je specifičnom i teškom povijesnom razdoblju nužno i naglo izlazila iz okvira standardnog, mirnodopskog održavanja javnog reda i mira. Rješavanje talačkih kriza i borba protiv klasičnog kriminaliteta pale su u drugi plan; specijalna policija transformirala se, doslovno preko noći, u elitno lako pješaštvo za posebne i najteže ratne namjene. Oni su postali oštrica koplja hrvatske obrane.
Rođenje legende u pitomom Valbandonu
Službeno, Specijalna jedinica policije “BAK” ustrojena je 27. srpnja 1991. godine u Valbandonu, mirnom, slikovitom naselju u općini Fažana, u neposrednoj blizini drevne Pule. Tog povijesnog, ljetnog nadnevka, na prostoru tadašnjeg policijskog odmarališta, izvršeno je prvo službeno postrojavanje i smotra jedinice koja će svojim imenom i djelom ispisati najsvjetlije stranice hrvatske povijesti.
Prvi operativni sastav ove elitne postrojbe činilo je točno 78 policijskih službenika. Nisu to bili obični ljudi; radilo se o iznimno, rigorozno selektiranom ljudstvu prikupljenom iz gotovo svih policijskih postaja tadašnje prostrane Policijske uprave Pula. No, najvažniji, apsolutno neizostavan i najsvjetliji faktor njihovog okupljanja bila je – dragovoljnost. Svaki od tih 78 hrabrih pripadnika dragovoljno je, bez prisile, pristupio postrojbi. Bili su potpuno, kristalno svjesni stravične eskalacije oružanog sukoba u zemlji, svjesni nadmoći neprijatelja i pogibeljnih borbenih zadaća koje su stajale neposredno pred njima.
Dugogodišnji predsjednik Udruge SJP “BAK”, uvaženi Mladen Blašković, s posebnim će se pijetetom kasnije prisjećati tog monumentalnog trenutka. Njegove riječi savršeno oslikavaju nevjerojatan kontrast tog vremena:
“Ti su mladići, u vremenu dok su strani i domaći turisti još uvijek bezbrižno ljetovali na sunčanim istarskim plažama, svjesno i odlučno napustili to mirno, sigurno okruženje. Otišli su kako bi branili svoju domovinu, boreći se stotinama kilometara daleko od topline vlastitog doma.“
Obavještajni i logistički pothvat u sjeni neprijateljskih cijevi
Zapovjedni lanac ove novoformirane postrojbe formiran je s isključivim naglaskom na maksimalnu operativnu učinkovitost i stručno vojno znanje. Prvi ratni zapovjednik jedinice postao je Skender Hasimi, vrsni časnik koji je prethodno završio Vojnu akademiju Kopnene vojske, a koji se u obrambene strukture Republike Hrvatske nesebično uključio već u svibnju 1991. godine. Hasimi je svojim znanjem, autoritetom i hrabrošću vodio “Bakove” kroz najkritičnije, najkrvavije i najizazovnije rane faze Domovinskog rata. Njegov je zadatak bio gotovo nemoguć – ustrojavati, opremati i obučavati jedinicu doslovno “u hodu”, paralelno s izvršavanjem njezinih prvih, teških borbenih zadaća.
Od srpnja 1993. godine, kada je rat već uvelike plamtio, zapovjedništvo nad ovom prekaljenom jedinicom preuzima Slavko Jereb, iznimno iskusni policijski službenik. Pod njegovim čvrstim i promišljenim vodstvom, SJP “BAK” sudjelovat će u nekim od najvećih, najslavnijih oslobodilačkih operacija koje će definirati vrhunac i samu pobjedničku završnicu Domovinskog rata.
Iznimno je važno, napose za mlađe generacije, napomenuti da je osnivanje ovakve oružane postrojbe u Istri bio monumentalan, gotovo nezamisliv sigurnosni pothvat. O tom složenom procesu danas zorno svjedoče arhivski izvori te brojna znanstveno-stručna izlaganja. Jedno od takvih ključnih javnih predavanja, pod nazivom “Istra u Domovinskom ratu 1990-91 godine i uloga policije: SJP Bak”, održano je 15. lipnja 2016. godine u Državnom arhivu u Pazinu.
Tamo su, uz legendarne ratne zapovjednike Hasimija i Jereba te predsjednika Udruge Blaškovića, svoja svjedočanstva iznijeli i ključni ljudi tadašnjeg sigurnosnog aparata u Istri. Govorili su Petar Fatorić (načelnik PU Pula do presudnog svibnja 1991.), Branko Kjurko (načelnik PU Pula od svibnja 1991.) te Boris Tončinić (načelnik PU Istarske od kraja 1991. do 1993., čovjek koji je prethodno herojstvu zapovijedao policijskim snagama u opkoljenom, mučeničkom Vukovaru sve do njegova bolnog pada). Njihova dramatična svjedočanstva iz prve ruke potvrđuju da se organizacija SJP “BAK” odvijala paralelno sa snažnim, svakodnevnim pritiscima lokalnih, do zuba naoružanih garnizona JNA. Upravo ta činjenica osnivanje i tajno naoružavanje postrojbe čini vrhunskim obavještajnim, taktičkim i logističkim podvigom onog nesigurnog vremena.
Vatreno krštenje: Od istarskog sunca do banijskog blata
Nakon iznimno kratkog postrojavanja u Valbandonu i tek minimalne logističke popune – koja je bila strahovito otežana zbog nametnutog embarga i kroničnog manjka adekvatne vojne opreme – postrojba nije imala vremena za slavlje ni odmor. Pod odlučnim zapovjedništvom Skendera Hasimija, još istog tog povijesnog dana, napustili su svoju rodnu Istru. Uputili su se prema glavnom gradu Zagrebu, čime je, i operativno i formalno, započeo njihov krvavi, slavni i višegodišnji borbeni put.
Taj ratni put SJP “BAK” ostat će zauvijek obilježen nevjerojatnom prostornom mobilnošću. Prema iskazima njezinih prekaljenih veterana, gotovo da i nije postojalo ratom zahvaćeno područje, nijedan krizni kutak na cijelom teritoriju Republike Hrvatske gdje istarski specijalci nisu ponosno i hrabro vršili svoje borbene zadaće. Djelovali su na užarenim ratištima Banovine, u ravnicama Slavonije, na surovom kršu Like te u kamenjaru Dalmacije. Pritom su pružali neprocjenjivu potporu drugim jedinicama ili pak djelovali potpuno samostalno, kao glavna udarna, nezaustavljiva snaga unutar Skupnih snaga Specijalne policije MUP-a RH.
Odmah po dolasku iz Zagreba, prva prava borbena zadaća, svojevrsno vatreno krštenje u koje su ovi istarski mladići upućeni, bila je obrana na izrazito teškom, krvavom i kritičnom banijskom bojištu. Poseban naglasak stavljen je na grčevitu obranu grada Petrinje. Tijekom onih najtežih mjeseci, srpnja i kolovoza 1991. godine, postrojba zauzima obrambene, često improvizirane položaje u selima Pecki, Šatornja i Gređani. Rame uz rame s drugim hrvatskim vitezovima, sudjeluju u herojskoj obrani Siska, Petrinje, Topuskog i okolnih manjih, ali strateški važnih naselja.
Uvjeti na Banovini bili su, blago rečeno, ekstremni. Mlade hrvatske snage, pretežito sastavljene od lakog pješaštva i temeljne policije, bile su suočene s masivnim, brutalnim napadima oklopno-mehaniziranih postrojbi zloglasne JNA i krvoločnih lokalnih paravojnih formacija koje nisu birale ciljeve. Uloga SJP “BAK” u stabilizaciji te krhke linije fronte u ovom je kritičnom razdoblju bila krucijalna. Njihova fanatična obrana usporila je neprijateljsko napredovanje prema Sisku i samom srcu Hrvatske, Zagrebu. Nakon nadljudskih napora i stabilizacije linija, pripadnici ove jedinice u listopadu 1991. godine sudjeluju i u briljantnom, strateški iznimno važnom zauzimanju vojarne JNA u Samoboru. Tim hrabrim činom osigurane su prijeko potrebne zalihe teškog i lakog naoružanja, bez kojih bi daljnje obrambene operacije hrvatskih snaga bile gotovo nezamislive.
Velebitska epopeja: Gospodari surovog krša
Kako je rat odmicao, u kasnijoj fazi 1991. te tijekom teške 1992. godine, težište cjelokupnog djelovanja Specijalne policije prebacuje se na surov, nepredvidiv i mitski planinski masiv Velebita. Geostrateški gledano, planina Velebit predstavljala je najkritičniju, neuralgičnu točku hrvatske obrane. Zašto? Zato jer je neprijatelj s njegovih dominantnih padina mogao vatreno nadzirati, pa i fizički presjeći, onu jedinu preostalu, spasonosnu komunikaciju između sjeverne i južne Hrvatske. Da je Velebit pao, Hrvatska bi bila prepolovljena.
Zbog svoje iznimne fizičke spreme, nevjerojatne izdržljivosti i specifične, namjenske opremljenosti, upravo su postrojbe specijalne policije, a među njima s ponosom i naši istarski “Bakovi”, preuzele titansku zadaću ovladavanja ovom surovom, nepopustljivom planinom. Postrojba je aktivno i bez prestanka sudjelovala u akcijama “Trokut”, te u onim dugotrajnim, psihički i fizički nevjerojatno iscrpljujućim operacijama nazvanima “Poskok 1” i “Poskok 2”.
Zadaće na Velebitu nisu bile za obične ljude. One su uključivale mukotrpna dubinska izviđanja duboko u neprijateljskom teritoriju, postavljanje smrtonosnih zasjeda, grčevito osiguravanje dominantnih planinskih kota te ono najteže – golo preživljavanje u ekstremnim, po život opasnim zimskim uvjetima nemilosrdne planine. Spavali su u snijegu, na ledu, boseći se s poskocima ljeti i mećavama zimi. Tim njihovim žrtvovanjem neprijatelju je zauvijek spriječen izlazak na Jadransku magistralu.
Strateško, mukotrpno ovladavanje Velebitom briljantno je kapitalizirano u siječnju 1993. godine. Tada započinje čuvena vojno-redarstvena operacija “Maslenica”. U ovoj maestralnoj akciji, združene snage Specijalne policije imale su ključnu taktičku ulogu – ulogu probijanja tvrdo ukopanih neprijateljskih položaja s velebitskih visova u smjeru grada Obrovca i prostranog zadarskog zaleđa. Sudjelovanje SJP “BAK” u ovoj operaciji bilo je udarno; direktno su pridonijeli razbijanju čeličnog neprijateljskog obruča i ponovnom, toliko čekanom kopnenom povezivanju sjeverne i južne Dalmacije s ostatkom ranjene zemlje.
Nekoliko mjeseci kasnije, u rujnu iste godine, “Bakovi” – sada pod sigurnim zapovjedništvom Slavka Jereba – sudjeluju u novoj velikoj vojno-redarstvenoj operaciji, poznatoj kao “Medački džep”. Primarni cilj ove munjevite ofenzivne akcije bio je jasna neutralizacija istaknutog i opasnog neprijateljskog džepa iz kojeg je svakodnevno, zvjerski i neselektivno topnički razaran drevni grad Gospić, te ugrožavana presudna prometna povezanost kroz srce Like. Specijalne postrojbe MUP-a, predvođene herojima poput “Bakova”, uspješno su, precizno i nemilosrdno probile neprijateljske linije i zauvijek otklonile tu neposrednu prijetnju.
Kruna pobjede: Od Bljeska i Oluje do južnih granica
Kulminacija ovog veličanstvenog ratnog puta SJP “BAK” ostvarena je tijekom povijesne 1995. godine, godine koja će zlatnim slovima ostati upisana u anale hrvatske slobode. U svibnju te godine, ovi neustrašivi ratnici sudjeluju u vojno-redarstvenoj operaciji “Bljesak”. Tamo su hrvatske snage, nevjerojatno snažnim i nezadrživim probojem, u svega nekoliko desetaka sati oslobodile okupirani teritorij zapadne Slavonije, donoseći slobodu ljudima koji su godinama patili pod okupacijom.
A onda je došao kolovoz 1995. godine. Vrijeme za “Oluju” – majku svih hrvatskih bitaka. Tijekom vojno-redarstvene operacije “Oluja”, istarski su specijalci ponovno dobili najteži zadatak. Djelovali su na jednom od najzahtjevnijih operativnih pravaca u cijeloj operaciji – nezaustavljivom napredovanju preko surovih velebitskih vrleti prema državnoj granici. Njihov je cilj bio presijecanje ključnih neprijateljskih komunikacija, unošenje panike u njihove redove i potpuno razbijanje njihove operativne dubine. Brzina i snaga kojom su udarili slomila je kičmu agresoru. Svoj veličanstveni ratni put postrojba je časno dovršila sudjelovanjem u operaciji “Krug Dubrovnik”, čvrsto osiguravajući krajnje južne granice Republike Hrvatske od bilo kakvih daljnjih ugroza. Istra je još jednom obranila cijelu Hrvatsku.
Najviša cijena slobode: Suze za pale vitezove
Ratni i poslijeratni put Specijalne jedinice policije “BAK” naplaćen je stravično visokom cijenom. Naplaćen je teškim, nenadoknadivim žrtvama. Sama dinamika ratovanja i uporabe ovakvih elitnih udarnih postrojbi podrazumijeva stalno, svakodnevno izlaganje najvišim mogućim razinama pogibelji. To neumoljivo dokazuje i crna, službena statistika ove postrojbe: tijekom krvavih borbenih operacija na ratištima diljem Republike Hrvatske poginula su petorica hrabrih pripadnika jedinice, dok ih je čak petnaest zadobilo teška tjelesna ranjavanja. Ti mladi životi utkani su u same temelje naše države, a ovi teški gubici trajno su i duboko urezani u kolektivnu memoriju postrojbe i cijele Istre.
Iako predivna Istra, zahvaljujući uspješnim ranijim pregovorima i spomenutim ogromnim naporima obrambenih snaga, srećom nije postala poprištem masovnih, apokaliptičnih razaranja civilne infrastrukture kakva su zabilježena u mučeničkoj istočnoj Slavoniji ili Dalmaciji, ratni gubici i suze nisu zaobišli ni istarski poluotok. Posebno, s tugom i ponosom, ističe se tragedija koja se dogodila tijekom napetog preuzimanja prostora vojne zrakoplovne baze u Puli od strane JNA.
Bila je to jesen 1991. godine. Ozloglašena JNA nevoljko je pristala napustiti Zrakoplovnu bazu Pula. Međutim, postojala su iznimno ozbiljna, provjerena obavještajna saznanja da su svi ključni objekti, skladišta i poletno-sletna staza gusto, profesionalno minirani smrtonosnim zamkama. Krizni štab općine Pula, u očajničkoj želji da taj golemi, vitalni prostor preuzme bez stravične aktivacije tona eksploziva i posljedičnih, nesagledivih razaranja koja bi ugrozila i sam grad, poslao je na lokaciju svoj najiskusniji pregovaračko-deminerski tim.
Prema pouzdanim povijesnim izvorima, iznimno hrabri hrvatski pregovarači u početku su čak uspjeli nagovoriti radikalne časnike JNA da ne dižu pistu u zrak. Štoviše, zajedno s njima inicijalno su uklonili satne mehanizme s vremenskih upaljača koji su bili perfidno povezani s masivnim, razornim eksplozivnim punjenjima duboko postavljenim u bušotine na pisti. Činilo se da je katastrofa izbjegnuta. Nažalost, podli je neprijatelj pribjegao kukavičkim, asimetričnim metodama; tajno su postavili potpuno skrivene, smrtonosne dopunske diverzantske upaljače s namjerom da ubiju stručnjake koji budu radili na razminiranju.
Dana 10. studenoga 1991. godine, oko 13:30 sati, uslijedio je šok. Kada su neustrašivi hrvatski pirotehničari rutinski, ali oprezno ponovno obilazili navedene bušotine kako bi se apsolutno osigurali u potpunu dekontaminaciju i sigurnost prostora, došlo je do aktivacije tog skrivenog eksploziva. Tlo se zatreslo. U toj su stravičnoj, razornoj detonaciji tragično poginula četvorica vrhunskih stručnjaka, istinskih heroja: dvojica elitnih pripadnika specijalne jedinice policije MUP-a PU istarske – vitezovi Vicalj Marjanović i Stevo Grbić, te dvojica hrabrih pripadnika zrakoplovne skupine – bojnik Marijan Vinković i časnički namjesnik Dušan Bulešić.
Ova neizmjerna žrtva pirotehničara pri spašavanju civilne i vojne infrastrukture od potpunog uništenja s ponosom i suzama obilježava se svake godine u Puli. Ugledni brigadir Dražen Despotović je na jednoj od nedavnih komemoracija s pravom tu žrtvu opisao najsnažnijim mogućim riječima: bilo je to davanje apsolutno najvećeg mogućeg zaloga za domovinu – davanje vlastitih života za spas tisuća drugih.
Rat nakon rata: Bitka s nevidljivim ubojicama
Završetkom ratnih, pobjedničkih operacija 1995. godine, kada je većina branitelja otišla kućama svojim obiteljima, opasni oružani angažman nažalost nije prestao za policijske specijalce. Zahvaljujući njihovoj iznimno visokoj razini tehničke osposobljenosti za rukovanje opasnim eksplozivnim sredstvima, te nevjerojatnoj psihofizičkoj stabilnosti izbrušenoj na ratištima, pripadnici SJP “BAK” bili su intenzivno i pozivno uključeni u iznimno opasne, pogibeljne poslove humanitarnog razminiranja cjelokupnog teritorija diljem Republike Hrvatske. Njihova je misija sada bila očistiti domovinu od sjemena smrti – od razorenog Vukovara na istoku sve do kamenitog Dubrovnika na jugu.
Aktivno i požrtvovno participirali su i u iznimno složenom procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Tamo su, riskirajući vlastite živote, osiguravali povratnicima civilima siguran, bezbrižan povratak u njihove spaljene domove detaljnom dezinsekcijom terena od mina i tisuća tona neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS).
Opasnost ovih plemenitih poslijeratnih zadaća tragično i bolno potvrdila se četiri duge godine nakon formalnog okončanja operacije Oluja. Dana 7. prosinca 1999. godine, tijekom izrazito složene, opasne akcije humanitarnog razminiranja u ravnokotarskoj Škabrnji kraj Zadra, smrtno je stradao vitez Adrijano Dobrilović.
Adrijano, rodom iz malog, ponosnog Vranjeg Sela kraj Vižinade, bio je prekaljeni pripadnik SJP “BAK” od samih njezinih prapočetaka u Valbandonu. Bio je jedan od onih prvih 78. Prošao je pakao rata, preživio metke i granate, da bi pao u miru. Njegovi preživjeli suborci, ponosni predstavnici jedinice, svake godine s dubokim poštovanjem tradicionalno obilaze njegovo posljednje počivalište na groblju Božje Polje kraj Vižinade. Redovito posjećuju njegovu neutješnu majku, čime se u potpunosti institucionalizira, ali i toplo, ljudski personalizira neizmjerni pijetet prema čovjeku koji je preživio cijeli krvavi ratni put, da bi u konačnici nesebično položio svoj život u miru, otklanjajući smrtonosne posljedice tuđeg bezumlja. S njegovom smrću, ukupan, tužni broj smrtno stradalih pripadnika SJP “BAK” (kako u izravnoj borbi tako i u razminiranju) dosegao je brojku šest. Šest heroja koji nikada neće biti zaboravljeni.
Čuvari sjećanja: Bratstvo koje ne blijedi
Kako bi se za buduće generacije očuvala neprocjenjiva baština, sačuvao trajan i dostojanstven spomen na neizmjeran doprinos i ulogu ove elitne postrojbe u Domovinskom ratu, te kako bi se pružila adekvatna, potrebna potpora veteranima u osjetljivom procesu njihove tranzicije u mirnodopsko okruženje, 8. siječnja 2004. godine osnovana je Udruga. Na svečanoj Osnivačkoj skupštini u Puli, rođena je Udruga specijalne jedinice policije “BAK” .
Udruga, čiji je čvrsti, dugogodišnji predsjednik gospodin Mladen Blašković (bivši cijenjeni ratni zapovjednik unutar interventnih struktura, glavni policijski savjetnik i sposobni voditelj cijelog niza strateških policijskih projekata), danas okuplja zavidnu brojku od oko 250 iznimno aktivnih članova s područja cijele Istarske županije. Statutarna arhitektura ove važne Udruge jasno i glasno definira njene primarne, plemenite zadatke: očuvanje trajnog, čistog spomena na ratna zbivanja i pale žrtve, olakšavanje često teške psihosocijalne prilagodbe bivših pripadnika specijalne policije na život u mirnodopskim uvjetima, kontinuirano, budno praćenje oživotvorenja svih zakonskih odredbi koje se odnose na teško izborena prava hrvatskih branitelja i invalida rata te pružanje besplatne pravne i svake druge pomoći.
Društvena odgovornost i empatija članova Udruge manifestira se iz dana u dan kroz redovite humanitarne aktivnosti, poput besprijekorne organizacije tradicionalnih akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Ti plemeniti događaji redovito okupljaju na desetke članova, uključujući i uže vodstvo, čime ovi vitezovi iznova dokazuju da njihova posvećenost spašavanju ljudskih života nije i nikada neće prestati okončanjem ratnih operacija. Osim toga, Udruga izuzetno aktivno sudjeluje u projektiranju i postavljanju brojnih memorijalnih obilježja. Tako je, primjerice, za okruglu, 20. obljetnicu osnutka jedinice s posebnim ponosom svečano otkriveno predivno, glavno spomen-obilježje u samom srcu Valbandona, zauvijek posvećeno hrabrosti istarskih specijalaca koji su svoje živote položili na sveti oltar Domovine.
Da je riječ o uistinu posebnim ljudima, potvrđuje i to što je visoka razina njihove operativne izvrsnosti i požrtvovnosti institucionalno i svečano prepoznata na najvišoj mogućoj, državnoj razini. Službenom odlukom tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske, dr. Ive Josipovića, donesenom 30. studenoga 2012. godine, a svečano uručenom u listopadu 2013. godine, Specijalna jedinica policije “BAK” ponosno je odlikovana visokim Redom Nikole Šubića Zrinjskog. Ovo iznimno državno odličje dodijeljeno im je za iskazano veliko junaštvo njezinih hrabrih pripadnika tijekom krvavog Domovinskog rata. To državno odličje jasno i nedvosmisleno potvrđuje i cementira povijesnu, trajnu i nacionalnu valorizaciju besprijekornog ratnog puta ove slavne policijske postrojbe.
35 godina ponosa: Zauvijek vjerni u Valbandonu
Središnji, najvažniji i najemotivniji događaj cjelokupnog komemorativnog kalendara za sve istarske veterane održan je nedavno, točnije 17. srpnja 2026. godine. Tada je u onom istom, sada već mitskom Valbandonu kraj Pule, iznimno dostojanstveno i svečano obilježena velika, 35. godišnjica osnutka SJP “BAK”.
Sami protokol obilježavanja ove, pa tako i svake prijašnje obljetnice, počiva na duboko utemeljenoj, svetoj tradiciji spoja iskrenog vjerskog pijeteta i stroge vojničke stege. Bogati program započeo je dostojanstvenim služenjem svete mise neposredno ispred mjesne crkve blaženog Miroslava Bulešića – svećenika mučenika koji je inače i ponosni zaštitnik istarske policije. Euharistijsko slavlje, protkano dubokom molitvom za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje, nadahnuto je predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata, cijenjeni Ilija Jakovljević. Vrijedi podsjetiti da je u ranijim godinama, mise na ovim tužnim i ponosnim obljetnicama redovito, s puno ljubavi predvodio biskup u miru mons. Ivan Milovan. Često su uz njega stajali i poznati braniteljski kapelani poput vlč. Ive Borića i Ozrena Bizeka, čime se uvijek iznova naglašavala ta snažna, neraskidiva povezanost lokalne Crkve u Hrvata i stradalničke braniteljske populacije.
Nakon dirljive mise, epicentar ovog povijesnog događanja prebačen je ravno ispred monumentalnog kamenog spomen-obilježja Bakova u Valbandonu. Ondje je održan uvjerljivo najemotivniji dio cjelokupnog programa: svečano, ponosno postrojavanje prekaljenih veterana. Stajali su tamo, rame uz rame, nekadašnji i sadašnji policijski službenici; isti oni ljudi koji su onog vrelog ljeta 1991. godine prvi, bez kalkulacija, operativno stali na prvu crtu krvave obrane domovine.
Kulturni i umjetnički doprinos ovoj velikoj proslavi, u vidu iznimno prigodnog, domoljubnog umjetničkog programa, pružila je fantastična rapska sopranistica Dajana Lupić, čiji je glas odzvanjao Valbandonom i mamio suze na oči prisutnih. Cijeli je događaj trajno i vizualno zabilježen impresivnim stvaranjem milenijske fotografije postrojenih veterana i visokih uzvanika kod samog spomen-obilježja.
Dolazak najviših državnih, regionalnih i policijskih dužnosnika te 2026. godine još jednom, kristalno jasno potvrđuje onu trajnu, neizbrisivu stratešku važnost koju Ministarstvo unutarnjih poslova i Vlada Republike Hrvatske pridaju baštini specijalne policije. Srdačni domaćin ovog velikog okupljanja bio je prvi čovjek istarske policije, načelnik Policijske uprave istarske Alen Klabot, čovjek koji je i sam u svojoj bogatoj prošlosti bio istaknuti zapovjednik legendarne ATJ Lučko.
Popis uzvanika govorio je sam za sebe. Poštovanje istarskim vitezovima došli su iskazati: potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja, izaslanik predsjednika Vlade, general Tomo Medved; zatim ministrica zdravstva u Vladi Republike Hrvatske Irena Hrstić; župan Istarske županije Boris Miletić; načelnica Ureda glavnog ravnatelja policije i izaslanica Nikole Miline Adrijana Bago; predsjednik Udruge SJP “BAK” Mladen Blašković; ratni zapovjednici ove slavne postrojbe Skender Hasimi i Slavko Jereb; ugledni zastupnici u Hrvatskom saboru Sanja Radolović i Anton Kliman, te naravno – oni najvažniji: veterani SJP “BAK”, njihovi vjerni suborci i zahvalni mještani Valbandona i Istre.
Novo lice domoljublja: Govori koji odzvanjaju
Uvjerljivo najvažniju, najsnažniju sociološku poruku cijele ove komemoracije iznio je upravo predsjednik udruge, gospodin Mladen Blašković. Prisjećajući se s tugom u glasu onog teškog ratnog puta i voljenih suboraca “koji više nažalost nisu s nama”, Blašković je u svom vizionarskom govoru eksplicitno dekonstruirao arhaične koncepte patriotizma. Ponudio je jednu posve novu, svježu definiciju domoljublja, definiciju koja je savršeno prilagođena izazovima 21. stoljeća.
“Danas, 35 godina kasnije, domoljublje ima jedno sasvim drugo lice,” naglasio je ponosno Blašković, te gromkim glasom nastavio: “Rat je, hvala Bogu, iza nas. Hrvatsku više ne branimo puškom i oružjem. Branimo je radom, znanjem, poštenjem i svakodnevnom odgovornošću.”
Ova njegova iznimno mudra, inkluzivna i topla formulacija – prema kojoj je pravi domoljub svaki onaj radnik koji danas pošteno radi svoj posao, svaki poduzetnik koji hrabro stvara nova radna mjesta za mlade, svaki posvećeni učitelj, hrabri vatrogasac, vrijedni poljoprivrednik, požrtvovni liječnik i časni policajac – predstavlja doslovno školski primjer jedne iznimno uspješne, zdrave ideološke tranzicije naše braniteljske populacije. Ova snažna poruka u potpunosti delegitimira sve zlonamjerne pokušaje marginalizacije hrvatskih branitelja. Ona ih jasno i nedvosmisleno pozicionira kao najvažniji proaktivni element našeg društva, element koji je danas usmjeren isključivo na stabilizaciju civilnog poretka, promoviranje etike rada i ukupni ekonomski probitak cijele zajednice.
Za govornicu je stao i istarski župan Boris Miletić. Njegov nadahnuti govor bio je snažno usmjeren na obranu časti i apsolutnu valorizaciju ogromnog doprinosa cijele Istarske županije obrani Republike Hrvatske. Miletić se time izravno i posredno uhvatio u koštac s borbom protiv onih nepravednih historiografskih zabluda koje Istru ponekad potpuno neutemeljeno pokušavaju isključiti iz glavnog, nacionalnog ratnog narativa.
Zahvalivši se iz dubine srca “Bakovima” na njihovom potpuno besprijekornom, neokaljanom i čistom ratnom putu kojim se danas ponosi svaka istarska obitelj, Miletić je iznio jednu krucijalnu, neoborivu statističku činjenicu koju nitko ne može osporiti: u onim najtežim, najcrnijim danima obrane naše mlade države, odaziv vojnih obveznika na opću mobilizaciju u Istri bio je uvjerljivo najviši u cijeloj Republici Hrvatskoj! Ovaj nevjerojatan podatak, neraskidivo spojen sa zastrašujućom žrtvom elitnih specijalnih snaga s ovog ponosnog poluotoka, zauvijek cementira i potvrđuje golemu stratešku važnost istarske logistike, istarskog srca i ljudstva u Domovinskom ratu. Županov iskreni poziv na opću “poniznost” prema svim braniteljima dodatno, kristalno jasno potvrđuje iznimno visoku društvenu svijest lokalne politike o važnosti i svetosti ove teme.
Završnu i nadasve snažnu riječ imao je ministar hrvatskih branitelja i potpredsjednik Vlade, general Tomo Medved. On je u svom emotivnom i državničkom govoru detaljno kontekstualizirao veliku ulogu SJP “BAK” unutar same geneze stvaranja cjelokupnog hrvatskog sigurnosnog aparata. General Medved, i sam prekaljeni ratnik, podsjetio je sve prisutne na jednu neospornu, a često zaboravljanu povijesnu činjenicu: upravo je hrvatska policija prva, goloruka, stala na branik domovine i preuzela onaj prvi, najteži, najkrvaviji udar velikosrpske agresije na samom početku rata.
Povezujući hrabre istarske specijalce s onom slavnom, prvom žrtvom Domovinskog rata – neprežaljenim redarstvenikom Josipom Jovićem na Plitvicama, zatim s dvanaestoricom mučki i zvjerski ubijenih hrvatskih redarstvenika u krvavom Borovu Selu, te naposljetku sa zadarskim herojem, specijalcem Frankom Lisicom – ministar Medved je maestralno kreirao jedan jedinstveni, neraskidivi nacionalni luk stradanja, patnje, ali i neviđenog herojstva hrvatskih policijskih snaga.
Njegov je govor bio snažno okrenut i prema onome što nas tek čeka – prema budućnosti. S ponosom je naglasio da moderna, slobodna Republika Hrvatska danas svakodnevno, bez prestanka ulaže u materijalno, tehničko i edukativno opremanje mladih, novih naraštaja hrvatske policije. Uz Hrvatsku pobjedničku vojsku, naše hrabro vatrogastvo i budnu obavještajno-sigurnosnu zajednicu, elitna specijalna policija i danas je opravdano apostrofirana kao onaj “najsnažniji, neprobojni stup domovinske sigurnosti”. A taj stup, istaknuo je ministar, izravno je izrastao i crpi svoju snagu iz bogate tradicije i neizmjerne žrtve postrojbi poput naših, istarskih Bakova.
I doista, dok su zvuci himne milovali zrak nad Valbandonom, svima je bilo jasno: heroji nikada ne umiru dok žive oni koji ih se sjećaju. SJP BAK Istra nije samo dio povijesti; ona je i danas živi putokaz časti, vjernosti i neizmjerne ljubavi prema jedinoj nam domovini Hrvatskoj. Neka im je vječna hvala i slava!
https://branitelji.gov.hr/vijesti/ministar-medved-na-35-obljetnici-sjp-pu-istarske-bak-istra/5241
NAJNOVIJE OBJAVE
- Krvavi put SJP BAK: Otišli u tišini, a u povijest ušli kao legende Domovinskog rata
U olovnim vremenima kada se stvarala slobodna Hrvatska, elitna SJP BAK izrasla je iz nevjerojatne hrabrosti dragovoljaca koji su mirne istarske plaže zamijenili najsurovijim ratištima.… Pročitaj više: Krvavi put SJP BAK: Otišli u tišini, a u povijest ušli kao legende Domovinskog rata - Dok su svi gledali Sloveniju, Slavoniji se spremao pakao: Tajni plan koji je Hrvatska prozrela u zadnji čas!
Odluka o povlačenju JNA iz Slovenije bila je tek uvertira u krvavi srpanj 1991. Dok se u Beogradu krojio plan općeg napada na Hrvatsku, državni… Pročitaj više: Dok su svi gledali Sloveniju, Slavoniji se spremao pakao: Tajni plan koji je Hrvatska prozrela u zadnji čas! - Zapad u šoku, Moskva slavi: Zelenski smijenio ključnog čovjeka, narod i generali na nogama!
Iznenadna smjena Fedorova, tehnološkog inovatora na čelu ukrajinskog Ministarstva obrane, pokrenula je lavinu građanskog neposluha i izazvala ozbiljnu zabrinutost među ključnim zapadnim saveznicima usred iscrpljujućeg… Pročitaj više: Zapad u šoku, Moskva slavi: Zelenski smijenio ključnog čovjeka, narod i generali na nogama! - Od logoraša do žrtve montiranog procesa: Neispričana priča o čovjeku koji je 13 godina nosio najtežu stigmu.
Bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo predstavlja najkompleksniji politički fenomen. Pročitajte veliku istragu o njegovom usponu, zatvoru i pravosudnoj drami. Politička i životna putanja bivšeg gradonačelnika… Pročitaj više: Od logoraša do žrtve montiranog procesa: Neispričana priča o čovjeku koji je 13 godina nosio najtežu stigmu. - Dan Općine Bilje: Od suza povratka 1997. do nevjerojatnog uspona i baranjskog bisera
Sedamnaesti srpnja nije samo datum na kalendaru; to je trenutak kada je Općina Bilje ponovno rođena. Od emotivnog povratka prognanika 1997. godine do danas, ova… Pročitaj više: Dan Općine Bilje: Od suza povratka 1997. do nevjerojatnog uspona i baranjskog bisera - Opasne laži u centru Zagreba: Kako se “Srpski svet” pakira u celofan ljudskih prava
Nedavna zagrebačka tribina pokušala je uvjeriti javnost da su srpski snajperisti iz 1991. godine tek medijska laž i fantomska prijetnja. Tko hrvatskim novcem financira ovakvo… Pročitaj više: Opasne laži u centru Zagreba: Kako se “Srpski svet” pakira u celofan ljudskih prava - Apsolutni potop oporbe i moć krupnog kapitala: Otkrivamo tko zapravo financira političare u Hrvatskoj!
Političke donacije oduvijek predstavljaju neuralgičnu točku i najpreciznije ogledalo svakog suvremenog demokratskog sustava. Najnoviji financijski izvještaji Državnog izbornog povjerenstva (DIP) za prvu polovicu 2026. godine… Pročitaj više: Apsolutni potop oporbe i moć krupnog kapitala: Otkrivamo tko zapravo financira političare u Hrvatskoj! - Pala maska: Kako je osuđeni ratni zločinac godinama vodio dvostruki život u hrvatskoj politici
Bivši lokalni političar i snajperist paravojnih postrojbi, Dragutin Ćelap, nepravomoćno je osuđen na 12 godina zatvora zbog bešćutnog ratnog zločina nad nenaoružanim civilom. Presuda Županijskog… Pročitaj više: Pala maska: Kako je osuđeni ratni zločinac godinama vodio dvostruki život u hrvatskoj politici - Pronađene avionske bombe kod Batine: Zbog velike opasnosti uništavaju se na samom mjestu pronalaska!
Na obali Dunava kod Batine pronađene su dvije avionske bombe iz Drugog svjetskog rata. Zbog velike opasnosti, policija provodi stroge mjere osiguranja i njihovog uništenja… Pročitaj više: Pronađene avionske bombe kod Batine: Zbog velike opasnosti uništavaju se na samom mjestu pronalaska! - Skandal na obali: Pretukli sezonskog radnika, vlasnik ignorira upite, a spominju se i veze s ministrom!
Brutalan napad na studente u Novom Vinodolskom, koji su tijekom ljetnih mjeseci pošteno zarađivali za svoj kruh i obrazovanje, ogolio je svu surovost s kojom… Pročitaj više: Skandal na obali: Pretukli sezonskog radnika, vlasnik ignorira upite, a spominju se i veze s ministrom!
