SJP Omega

Heroji s Papuka: 35. obljetnica krvave zasjede i sjećanje na žrtvu “Omega” koja je zadužila Hrvatsku

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Uz rječicu Purnicu jučer je dostojanstveno obilježena 35. obljetnica tragične pogibije hrabrih pripadnika SJP Omega, Željka Cindrića i Ivice Filkovića.

Uz žubor rječice Purnice i duboki mir stoljetnih šuma Papuka, jučer je dostojanstveno, uz visoke počasti i neskrivene suze, obilježena 35. obljetnica tragične pogibije Željka Cindrića i Ivice Filkovića. Ovi mladi, neustrašivi pripadnici Specijalne jedinice policije “Omega” položili su svoje živote u rano ljeto 1991. godine, u jednoj od prvih i najbrutalnijih zasjeda na početku Domovinskog rata, ostavši trajni simbol otpora i žrtve.

Jučer, 19. srpnja, točno na dan kada su prije trideset i pet godina odjeknuli smrtonosni rafali u gustišu papučkih šuma, održana je komemoracija koja je okupila obitelji, suborce i brojna izaslanstva. Svečanost je započela intoniranjem hrvatske himne, čiji su se zvuci stapali s tišinom prirode, onom istom prirodom koja je svjedočila herojskoj borbi nenaoružanih i iznenađenih hrvatskih redarstvenika protiv dobro utvrđenog i do zuba naoružanog neprijatelja.

Okupljenima su upućene riječi ispunjene teškom tugom, ali i neizmjernim ponosom te vječnom zahvalnošću. Posebno dirljiv i emotivan trenutak, koji je izmamio suze na lica mnogih prisutnih branitelja, bilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća ispred spomen-obilježja. Prve su cvijeće položile obitelji poginulih heroja, noseći u svojim srcima neizrecivu bol koja ne jenjava ni nakon tri i pol desetljeća. Potom su počast odali predstavnici Udruge roditelja poginulih branitelja Bjelovarsko-bilogorske županije, visoka izaslanstva Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske i Hrvatske vojske, te članovi Udruge Specijalne policije “Omege”, ljudi koji su s Cindrićem i Filkovićem dijelili iste rovove i iste nade. Vijence su položila i izaslanstva Bjelovarsko-bilogorske županije, gradova Daruvara, Bjelovara, Pakraca i Slatine, općina Sirač i Ivanska, kao i brojne braniteljske udruge te građani koji su svojim masovnim dolaskom jasno poručili da žrtva hrvatskih branitelja nije i nikada neće biti prepuštena zaboravu.

Minutom šutnje, u potpunom muku, prisutni su odali počast ne samo Željku Cindriću i Ivici Filkoviću, nego i svim onim znanim i neznanim hrvatskim braniteljima koji su svoje živote položili na oltar domovine.

Napeto ljeto 1991. i strateška važnost daruvarskog kraja

Kako bismo u potpunosti shvatili razmjere hrabrosti i težinu zadatka koji je tog kobnog 19. srpnja 1991. godine stavljen pred pripadnike Specijalne jedinice policije “Omega”, potrebno je vratiti se u taj izrazito kompleksan i opasan povijesni trenutak. Zapadna Slavonija, a posebice šire daruvarsko područje i obronci Papuka, nalazili su se u samom središtu strateških planova velikosrpskih ideologa i vrha Jugoslavenske narodne armije. Njihov temeljni vojni cilj bio je presijecanje hrvatskog teritorija na kritičnoj liniji Virovitica – Pakrac, čime bi istočna Slavonija ostala potpuno izolirana.

Lokalni srpski ekstremisti, uz snažnu logističku i oružanu potporu JNA iz daruvarske vojarne “Polom”, sustavno su naoružavani mjesecima ranije. Znali su da političkim putem ne mogu preuzeti vlast u općini Daruvar, gdje su Hrvati, Česi i ostale manjine činili uvjerljivu većinu. Stoga su pribjegli jedinoj preostaloj metodi – otvorenom oružanom teroru, hajdučiji i psihološkom zastrašivanju cjelokupnog nesrpskog stanovništva.

Tijekom prvih tjedana srpnja, te su napetosti dosegle svoju kritičnu točku pucanja. Naoružane skupine pobunjenika počele su se sve otvorenije okupljati u šumama oko manastira Pakra. Patrole ekstremista presretale su civilna i teretna vozila, nezakonito legitimirale građane, a radnike Šumarije Sirač pod prijetnjom dugog naoružanja tjerale s njihovih radnih mjesta. Zbog ekstremno narušene sigurnosne situacije, policijske su snage 17. srpnja bile prisiljene potpuno zatvoriti za promet dio ceste iz smjera Voćina, kako bi spriječile stradavanje nedužnih civila.

Odluka o deblokadi i smrtonosni zadatak

Zatvaranje ceste značilo je da Republika Hrvatska gubi kontrolu nad važnim dijelom svog teritorija, a Daruvaru je prijetila potpuna prometna i komunikacijska izolacija. Suočeno s tom neposrednom opasnošću, zapovjedništvo PU Bjelovar donijelo je tešku, ali nužnu odluku o hitnoj intervenciji. Zadatak deblokade te ključne prometnice i neutralizacije terorističkih punktova povjeren je najelitnijim snagama – Drugoj satniji Specijalne jedinice policije “Omega”.

Operacija je pomno planirana kao taktičko izviđanje s elementima prikrivenog djelovanja, ali nitko nije mogao ni slutiti da će se pretvoriti u krvavi oružani okršaj. U ranim jutarnjim satima tog 19. srpnja, oko 50 hrabrih specijalaca krenulo je na nepoznat i opasan teren. Prema razrađenom taktičkom planu, kako bi izbjegli prerano otkrivanje i ispitali reakciju pobunjenika, devet specijalaca pod neposrednim zapovjedništvom Joze Ćurića preobuklo se u radna odijela. Prerušeni u obične šumske radnike, sjeli su u neupadljivi kombi lokalne Šumarije i uputili se prema predjelu “Stari magazin”, ruti na kojoj su civili najčešće bili zaustavljani i maltretirani.

Ostatak postrojbe, koji je brojio četrdesetak vrhunski naoružanih i opremljenih specijalaca predvođenih Miralemom Alečkovićem, pratio ih je na sigurnoj taktičkoj udaljenosti, spreman djelovati kao snaga za brzu potporu i izvlačenje u slučaju oružanog incidenta.

Pakao na mostu preko Purnice

Kada je tamnozeleni kombi s prerušenim hrvatskim specijalcima prošao manastir Pakra i približio se šumi Purnica, neposredno ispred starog mosta preko istoimene rječice, dogodilo se ono najgore. Naoružani pobunjenik naglo je iskočio pred vozilo i zapovjedio im da izađu. Bio je to znak za aktivaciju pomno pripremljene, nemilosrdne zasjede.

Na samom mostu teroristi su već imali postavljenu čvrstu barikadu, iza koje je bila ukopana teška puškostrojnica kalibra 7,9 mm, zloglasni mitraljez M-53. U trenutku kada se kombi zaustavio, iz obližnjeg zaklona na uzvisini iznad uske šumske ceste, na devetoricu iznenađenih specijalaca otvorena je stravična unakrsna i rafalna paljba. Zrak su parali meci, a stakla na kombiju prsnula su u tisuće komadića pod silovitim udarima vojnog streljiva.

Vozač kombija, hrabri specijalac Josip Karpišek, pogođen je i teško ranjen već u prvim sekundama ovog mučkog napada. Obliven krvlju i u stanju teškog šoka, izgubio je kontrolu nad upravljačem. Izrešetani kombi strmoglavio se s ceste i sletio u hladno korito rječice Purnice. U tim trenucima apsolutnog kaosa i smrtonosne kiše metaka, do izražaja je došla nevjerojatna obuka i instinkt preživljavanja hrvatskih redarstvenika. Unatoč teškim ozljedama, Karpišek te njegovi suborci Zdravko Hudeček i Davor Špoljarić uspjeli su munjevito iskočiti iz uništenog vozila. Zauzevši obrambene položaje u vodi i blatu, otvorili su uzvratnu vatru prema nevidljivom neprijatelju na brdu, pružajući očajničko, ali herojsko pokriće ostalim kolegama koji su se pokušavali izvući iz smrskanog kombija.

Nadmoć napadača u naoružanju i taktičkoj poziciji bila je golema. Intenzitet borbe bio je zastrašujući, a svaki je trenutak prijetio potpunim uništenjem napadnute skupine. Srećom, potporna skupina predvođena zapovjednikom Alečkovićem začula je žestoku pucnjavu i u rekordnom roku stigla na poprište bitke. Njihov silovit dolazak i otvaranje snažne vatre izazvali su paniku među srpskim teroristima, koji su se žurno povukli dublje u neprohodne šume Papuka, čime je spriječena potpuna likvidacija izvidničkog tima.

Previsoka cijena izborene slobode

Kada je paljba utihnula, a barutni dim se razišao iznad Purnice, otkriveni su stravični razmjeri tragedije. Na samom mjestu napada, pokošen rafalnom paljbom, ležao je mrtav 21-godišnji Željko Cindrić. Mladi policajac iz Bjelovara, koji je svoju karijeru započeo u Biogradu na Moru i Čazmi prije nego što se ponosno pridružio “Omegama”, dao je svoj život u prvim redovima obrane domovine.

Njegov suborac, 23-godišnji Ivica Filković iz Kozica kod Podravske Slatine, pronađen je s teškim, po život opasnim ranama. Uslijedila je dramatična i kaotična utrka s vremenom. Zbog blizine bojišnice i potpunog nedostatka oklopljenih sanitetskih vozila, teško ranjeni specijalci prevoženi su prema bolnicama pod stalnom prijetnjom novih napada. Ivica Filković je u kritičnom stanju dovezen u Medicinski centar u Pakracu. Liječnički timovi uložili su nadljudske napore kako bi ga spasili, ali njegove su ozljede bile preteške. Izdahnuo je nedugo nakon primitka, pridruživši se svom prijatelju Željku u vječnosti.

Okršaj je ostavio teške posljedice i na ostale sudionike. Ukupno šestorica policajaca iz pogođenog kombija pretrpjela su rane različite težine. Josip Karpišek je nakon hitnog i rizičnog transporta u Zagreb morao biti podvrgnut amputaciji podlaktice zbog stravične destrukcije tkiva izazvane vojnim streljivom. Lakše i teže su ranjeni i Zdravko Hudeček, Ivan Smolčić, Jozo Ćurić te Mika Pašalija, dok je Davor Špoljarić u općem kaosu uspio pješice, teško ranjen, probiti put kroz šumu sve do Voćina.

Očevid koji je proveden idućeg dana zorno je svjedočio o brutalnosti zasjede. Izrešetani kombi imao je najmanje 12 velikih probojnih rupa, a na mjestu odakle je pucano pronađene su čahure vojnih kalibara, ali i vojničke kape bivše JNA na kojima su bile prišivene četničke kokarde. Bio je to krunski, materijalni dokaz onoga na što je hrvatska vlast upozoravala – na terenu djeluje smrtonosni savez lokalnih pobunjenika i odmetnutih pripadnika komunističke vojske.

Žrtva koja obvezuje buduće generacije

Program jučerašnjeg obilježavanja, nakon dirljivih govora i prisjećanja na svaki detalj ove akcije, nastavljen je prigodnom pjesmom posvećenom upravo pripadnicima SJP “Omega”, čiji ratni put izaziva duboko poštovanje. Završni i najsvečaniji dio obilježavanja bila je sveta misa zadušnica koju je, pod otvorenim nebom Papuka, predvodio policijski kapelan, prečasni Damir Vrabec. Njegove su riječi molitve pružile utjehu obiteljima, ali i podsjetile na duhovnu dimenziju žrtve za bližnjega.

Trideset i pet dugih godina nakon krvavog jutra na Purnici, sjećanje na Željka Cindrića i Ivicu Filkovića ne blijedi niti će ikada izblijedjeti. Naprotiv, ono živi i snaži se u svakom novom okupljanju njihovih preživjelih suboraca, u nepresušnoj zahvalnosti njihovih obitelji te, iznad svega, u slobodi koju danas dišu naraštaji rođeni dugo nakon završetka Domovinskog rata. U tišini papučkih šuma jučer je još jednom, snažnije nego ikad, odjeknula nepobitna istina: sloboda nikada nije bila darovana na pregovaračkim stolovima, ona je izborena u krvi i plaćena najvećom, neprocjenjivom cijenom – životima hrvatskih sinova.

FOTO


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori