Proslava Oluje u Kninu

Ovo nećete vidjeti u udarnim vijestima: Spomenik Oluji pretvoren u birtiju, a ratni generali ostali pred ogradom!

Domovinski rat KOLUMNA Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Riječ branitelja Vijesti

Ovogodišnja proslava Oluje u Kninu ponovno otvara bolno pitanje: slavimo li heroje ili se podižu ograde kako bi elita skupljala jeftine političke bodove?

Tijekom obilježavanja 31. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu, hrvatski branitelji i šira javnost svjedočili su nevjerojatnom paradoksu koji je zasjenio samu bit ovog povijesnog dana. Dok je državni vrh u jutarnjim satima pod strogim sigurnosnim mjerama polagao vijence, stvarni osloboditelji grada ostali su marginalizirani iza duplih zaštitnih ograda. Kasnije, u večernjim satima, u organizaciji Grada Knina, samo Spomen-obilježje Oluja ’95 pretvoreno je u šank za točenje alkohola. Ovaj sramotni niz događaja otvara ključno pitanje: kako i zašto smo dopustili da dan najvećeg nacionalnog ponosa postane poligon za političku samopromociju, lišen osnovnog poštovanja prema onima koji su za tu slobodu dali svoje živote?

Svaki put kada dođe kolovoz, srce nacije kuca za Knin. Sjećanja na 1995. godinu, na hrabrost, odlučnost i suze radosnice, preplave medijski prostor. No, iza te blještave medijske slike, na terenu se odvija jedna sasvim drugačija, mnogo surovija stvarnost. Stvarnost u kojoj su oni koji su stvarali povijest postali nepoželjni gosti na vlastitoj proslavi.

Kada analiziramo službene izvještaje, sve djeluje besprijekorno. Svečane uniforme, uzvišeni govori, preleti zrakoplova i pažljivo birane riječi. No, stvarna slika s terena duboko je uznemirujuća i tjera na ozbiljno promišljanje. “Slušam i gledam cijeli dan kako je bilo predivno u Kninu. Ja se pitam: kome to?” – misao je koja savršeno opisuje gorčinu koja se nakuplja u prsima onih koji su stvarali ovu državu. Da nije možda bilo predivno onim hrvatskim braniteljima koji su pobjedonosno ušli u taj isti Knin 1995. godine? Njima sigurno nije, jer su ove godine stajali sa strane, gurnuti, kako svjedoci kažu, iza ‘žice’. Postalo je kristalno jasno da središnja proslava 31. obljetnice VRO Oluja nije bila organizirana za njih, već isključivo za odabrane uzvanike i visoku politiku.

Prizor je bio i više nego apsurdan. Duple ograde i neprobojni kordon čuvara – od djelatnika sigurnosnih službi i do zuba naoružanih specijalaca pa sve do običnih policajaca – zdušno su ograničavali približavanje spomeniku svima koji nisu imali akreditaciju oko vrata. U tom neshvatljivom sigurnosnom ludilu, otišlo se toliko daleko da su dežurni redari zabranili ulazak u perimetar čak i jednom ratnom generalu. Njegov jedini grijeh bio je što u tom trenutku nije bio dio službenog, sterilnog protokola. Službeno objašnjenje koje se moglo čuti od osiguranja bilo je hladno, birokratsko i duboko poražavajuće: “Poslije protokola, kada ode državni vrh, moći ćete proći…

I doista, tako je i bilo. Scenarij koji se odigrao nakon službenog dijela graniči s tragikomedijom. Kad je prošao protokol, kada su se ugasile televizijske kamere, “državni vrh je otišao na bazene, poskidali su sve zastave i pustili branitelje da slave svoj dan“. Pa se svaki pošten čovjek u ovoj zemlji s pravom mora zapitati: za koga se zapravo obilježava obljetnica u Kninu? Slavi li se sloboda ili se samo demonstrira moć nad onima koji su tu slobodu izvojevali krvavim znojem?

Ako je jutarnji dio programa bio obilježen hladnim elitizmom i ograđivanjem od vlastitog naroda, ono što se dogodilo u večernjim satima predstavlja prvorazredni udar na dignitet Domovinskog rata. S obzirom na to da je državni protokol trajao do 13 sati, nakon čega je cjelokupnu organizaciju preuzeo Grad Knin, ponovno se aktualiziralo isto ono mučno pitanje koje se vuklo i prošle godine vezano uz Spomen-obilježje Oluja ’95.

Podsjetimo, na tom istom spomeniku, pred kojim su u jutarnjim satima najviša državna izaslanstva pognutih glava polagala vijence i palila svijeće glumeći duboki pijetet, u večernjem dijelu programa osvanuo je neviđeni prizor. Uz sami spomenik, onaj isti pred kojim su se ujutro kleli u vječnu zahvalnost, postavljen je bar na kojem su se potpuno neometano prodavali alkohol i razni sokovi. Spomen-obilježje podignuto u čast poginulim pripadnicima u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja pretvoreno je u ugostiteljsku terasu.

Na samom spomeniku mnogobrojni su ljudi sjedili, stajali i ležali, opušteno pijući svoja pića. U toj atmosferi, potpuno su zaboravili, ili ih jednostavno nije bilo briga, da to kamenje predstavlja krv prolivenu za njihovu slobodu. Spomenici ne služe kao nasloni za čaše, oni su trajni podsjetnik na žrtvu koja se ne smije prepustiti ovakvoj jeftinoj profanaciji.

Ono što ovu situaciju čini još poraznijom jest činjenica da se na ovaj problem već apeliralo. “Pokušao sam i prošle godine razgovarati s gradonačelnikom Knina upozorivši ga na taj događaj,” ističe se u osvrtu na situaciju. Dogradonačelnik Pehar je tada, pritisnut argumentima, jasno obećao da se takva sramota više neće ponoviti.

“Planiramo iduće godine postaviti čvrstu ogradu oko spomenika i ranije postaviti dodatne kamere, kako bi se spriječile neprimjerene radnje – kazao je Pehar. Dodao je da je neposredno prije obljetnice cijeli trg oko spomenika obnovljen te da se kontinuirano radi na očuvanju njegova dostojanstva,” rekao je zamjenik gradonačelnika Knina Marko Pehar prošle godine.

No, kako to obično biva s obećanjima, ona su trajala kratko. Ove godine, ne samo da se praksa ponovila, nego je otišla i korak dalje – dograđen je i šank, valjda kako bi se profit podigao na višu razinu.

Na kraju ovog tužnog dana, kada se zbroje svi dojmovi, ostaje samo duboka praznina i jedini logičan zaključak, precizno sročen u završnoj misli samog autora teksta: “S pravom se pitam: odaje li se u Kninu doista pijetet žrtvama ili se samo licemjerno skupljaju politički bodovi?” Dok god su branitelji iza žice, a spomenici služe kao kafanski stolovi, odgovor na ovo pitanje, nažalost, previše je očit.

Spomen obilježje u Kninu poginulim hrvatskim braniteljima nakon polaganja vijenaca

NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori