Tragična sudbina Karmene Kamenčić: Zločin u Radiću i presuda Ranki Tomić kao opomena ratnim strahotama

Domovinski rat Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti

Zločin nad Karmenom Kamenčić iz 1992. godine te sudski proces protiv kapetanice Ranke Tomić i pripadnica „Fronta žena Petrovac“. Priča o hrabrosti mlade bolničarke i opomena o monstruoznosti rata.

Sanski Most / Radić, proljeće 1992. – Brutalna smrt osamnaestogodišnje bolničarke Karmene Kamenčić i presuda kapetanici Ranki Tomić, vođi ženskih paravojnih formacija poznatih kao „Front žena Petrovac“, jedan su od najpotresnijih primjera ratnih zločina počinjenih tijekom sukoba u Bosni i Hercegovini. Viši sud u Beogradu osudio je Tomić na kaznu zatvora zbog mučenja, nečovječnog postupanja te sudioništva u ubojstvu zarobljene pripadnice Petog korpusa Armije BiH. Prvotna kazna od pet godina kasnije je smanjena na tri godine.

Ovaj slučaj, premda su od njega prošla više od tri desetljeća, i dalje izaziva snažne reakcije — ne samo zbog monstruoznosti počinjenog nedjela, nego i zbog simbolike koju nosi priča o mladoj djevojci koja je u vihoru rata postala žrtvom okrutnosti, mržnje i potpunog gubitka čovječnosti.

Život prekinut prije početka

Karmen Kamenčić bila je maturantica Srednje medicinske škole. U proljeće 1992. umjesto priprema za završne ispite, maturantsku večer i planova za budući život, bila je prisiljena uzeti oružje i uniformu. Rat je progutao Sanski Most i okolna sela, a mladi su preko noći postali vojnici.

Karmen se pridružila skupini od oko 150 građana Sanskog Mosta i Ključa koji su pokušali pružiti otpor etničkom čišćenju i agresiji. Slabo naoružani i opkoljeni, pretrpjeli su težak poraz. U pokušaju povlačenja prema sigurnijoj teritoriji, skupina u kojoj je bila Karmen upala je u zasjedu.

Ranjena u nogu i glavu, ostavljena je u haosu borbe u uvjerenju suboraca da je poginula. No, Karmen je preživjela — i taj trenutak preživljavanja postao je početak njene agonije.

Zarobljena od strane pripadnika Vojske Republike Srpske, odvedena je u selo Radić, gdje je predana jedinici „Front žena Petrovac“, zloglasnoj skupini paravojnih dobrovoljki nad kojima je zapovijedala Ranka Tomić.

Svjedočanstva od kojih zastaje dah

Pred zgradom škole u Velikom Radiću okupili su se vojnici, pripadnice „Fronta žena Petrovac“ i mještani kako bi gledali mučenje zarobljene djevojke. Ta slika, prema svjedočenjima suda, ostala je upisana u kolektivno sjećanje kao jedan od najstrašnijih prikaza dehumanizacije na ovim prostorima.

O zločinu je najdetaljnije svjedočio Marinko Kerkez. Njegovi opisi, koji oduzimaju dah i lijepe krv u žilama, prikazali su strahovitu patnju kojoj je Karmen bila izložena:

– Tjerali su je da se skida.
– Tukli su je lopatama, štapovima i kundacima.
– Natjeravali su je da pjeva srpske pjesme.
– Izrugivali se njenim ranama, bolovima i nemoći.

Prema iskazima, upravo je Ranka Tomić prednjačila u okrutnosti — naređivala je, poticala druge i osobno sudjelovala u mučenju. Ovaj element zapovjedne i neposredne odgovornosti bio je ključan u sudskim presudama.

Najjeziviji trenutak mučenja bio je kada su Karmen, iscrpljenu i krvavu, prisilili da kopa vlastiti grob. Kad više nije imala snage kopati, drugi grob iskopao je tada petnaestogodišnji maloljetnik Veselko Đukić.

Natjerao ju je da legne u jamu i pucao rafalom iz automatske puške.

Đukić zbog svoje maloljetnosti nikada nije procesuiran.

Pravosudna borba i djelomična pravda

U Bihaću i Beogradu održani su procesi protiv pripadnica ove postrojbe. Osim Ranke Tomić, osuđene su i druge sudionice zločina, među njima Bora Kuburić i Radmila Banjac. Sudski spisi opisali su kako je „Front žena Petrovac“ provodio sustavno nasilje nad zarobljenicima, pokazujući brutalnost koja je prelazila sve granice ratnog prava i osnovne ljudskosti.

Iako je dio počinitelja kažnjen, brojni akteri i poticatelji nikada nisu odgovarali. Ta činjenica i danas izaziva gorčinu među preživjelima, obiteljima žrtava i svima koji se bave suočavanjem s prošlošću.

Za mnoge, presuda Ranki Tomić predstavlja tek djelomičnu pravdu — korak naprijed, ali nedostatan u odnosu na težinu počinjenog zločina.

Karmen kao simbol nevinosti i otpora

Usred ratnog kaosa, Karmen Kamenčić ostala je simbol hrabrosti — mlada medicinarka koja je, unatoč mladosti, odlučila braniti svoj dom i svoj narod. Njena priča, ispričana kroz sudske spise, svjedočanstva preživjelih i sjećanja obitelji, nadilazi pojedinačnu tragediju i postaje metafora izgubljenih generacija.

Imala je 18 godina.
Imala je život pred sobom.
Imala je snove i planove koji su prekinuti zbog mržnje kojoj je ime rat.

Njena smrt podsjeća da rat, bez obzira na strane, ima zajedničkog gubitnika — mlade ljude čije su sudbine nasilno prekinute.

Opomena za budućnost

Priča o Karmeni Kamenčić nije samo tragičan događaj iz prošlosti; ona je opomena o tome što se događa kada institucije, društvo i pojedinci izgube kompas humanosti.

Suočavanje s ovakvim zločinima nije samo pravni već i moralni imperativ. Samo istina, izrečena bez relativizacije, može biti temelj za mirniju i pravedniju budućnost.


Ona je simbol otpora, simbol mladosti koja je stala pred silu jaču od sebe, i simbol borbe protiv nepravde.

U njezino ime — i u ime svih drugih žrtava — važno je nastaviti govoriti, pisati i svjedočiti.



Odgovori