Blago Zadro, jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, rođen je na današnji dan, 31. ožujka 1944. godine u Donjim Mamićima – Ledincu, malom hercegovačkom selu kraj Gruda. Iako je rođen daleko od Vukovara, sudbina ga je odvela u grad u kojem će ispisati povijest i svojim djelima zauvijek ostati upisan u srcima hrvatskog naroda.
Od Hercegovine do Vukovara
Godine 1954. s obitelji se seli u Borovo Naselje, industrijsku četvrt Vukovara. Tu završava osnovnu i srednju školu, a potom se zapošljava u Kombinatu ‘Borovo’, gdje postaje cijenjen radnik i uzoran građanin. Blago je bio obiteljski čovjek – sa suprugom Katicom dobio je tri sina: Roberta, Tomislava i Josipa. No, iako je njegov život tekao mirno, sudbina je imala drukčije planove.
Uključivanje u politiku i organizaciju obrane
Nakon prvih demokratskih izbora Blago Zadro aktivno se uključuje u politički život postavši prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru. No, političko djelovanje bilo je samo početak – u trenutku kada se nad Hrvatsku nadvila prijetnja velikosrpske agresije, Zadro se potpuno posvetio organiziranju obrane Vukovara.
Njegova iznimna organizacijska sposobnost i neupitna karizma učinili su ga prirodnim vođom. Branitelji, iako dvostruko mlađi od njega, slijedili su ga bez pogovora, svjesni da ih predvodi čovjek koji ne zapovijeda iz sigurnosti, već rame uz rame s njima stoji na prvoj crti bojišnice. Postao je zapovjednik obrane Borovog Naselja, ključnog uporišta vukovarskih branitelja.
Legenda s Trpinjske ceste
Blago Zadro nije bio običan zapovjednik – uvijek je bio prvi kada je trebalo ići u bitku, svojim primjerom motivirao je suborce i ulijevao im snagu. Pod njegovim vodstvom, Trpinjska cesta postala je simbol otpora. Mjesto gdje su njegovi borci, unatoč nemilosrdnim napadima JNA i četničkih formacija, uništavali tenkovske kolone i nanosili neprijatelju velike gubitke.
Iako svjestan nadmoći neprijatelja, Zadro nikada nije odustajao. Vjerovao je u hrabrost svojih ljudi, u njihovu odlučnost i ljubav prema domovini. No, i u takvim teškim trenucima, Blago Zadro pokazivao je veličinu karaktera – nikada nije bio isključiv, nikada nije pozivao na osvetu. Pozivao je čak i Srbe koji su se pobunili protiv vlastite države na razum i mir, ali njegove riječi nisu našle odjeka kod onih koji su izgubili svaki osjećaj za ljudskost.
Pogibija heroja
Dana 16. listopada 1991. godine, na raskrižju Kupske i Vinogradske u Borovu Naselju, Blago Zadro pogođen je neprijateljskim rafalom i poginuo. Njegova smrt bila je nenadoknadiv gubitak za branitelje Vukovara, ali i za cijelu Hrvatsku. No, ni tada se borba nije zaustavila – vođeni njegovim primjerom, njegovi suborci nastavili su pružati otpor do kraja.
Blago Zadro nije bio samo vojni vođa – bio je uzor, simbol hrabrosti i ljubavi prema domovini. Njegova obitelj nastavila je njegovu borbu – sinovi su se također aktivno uključili u obranu Hrvatske. Najstariji sin Robert poginuo je kod Kupresa, upavši sa suborcima u tenkovsku zasjedu. Njegovo junaštvo ovjekovječeno je podizanjem spomenika “Petorici Vukovaraca”.
Vječna slava heroju
Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, posthumno je Blagi Zadri dodijelio čin general-bojnika, čime je odano priznanje njegovoj neizmjernoj hrabrosti i žrtvi za slobodu Hrvatske. Danas njegovo ime nose Zapovjedno stožerna škola u Zagrebu i Osnovna škola u Borovom Naselju. Ulice u Vukovaru, Zagrebu i Grudama također čuvaju uspomenu na ovog legendarnog heroja.
Blago Zadro nije bio samo vojnik – on je bio simbol otpora, čovjek koji je pokazao kako se domovina voli i brani. Njegova priča ostaje ispisana u hrvatskoj povijesti, a njegov duh živi kroz generacije koje dolaze. Hrvatska mu ostaje vječno zahvalna.
