Dali ste čuli današnji govor zastupnice Anje Šimprage u Hrvatskom saboru? Između ostalog, poručila je kako danas Hrvatska treba Srbe više nego ikad.
Anja Šimpraga u Hrvatskom saboru ponovno je otvorio pitanje stigme, odgovornosti i nerazriješenih rana Domovinskog rata. Tekst donosi analitički pregled problema koji i dalje dijele hrvatsko društvo – od neizrečene isprike do 1.740 nestalih i potrebe za zajedničkom istinom.
U hrvatskoj političkoj stvarnosti postoje trenuci kada riječi, iako izgovorene smireno, nose težinu puno veću od one koju je govornik svjestan. Takav je i govor zastupnice Anje Šimprage, iznesen u Hrvatskom saboru, u kojem zastupnica srpske manjine progovara o osjećaju stigme, neprihvaćenosti i kolektivne krivnje.
Međutim, dok zastupnica govori o „pitanju kada će biti dovoljno“, u istom trenutku cijeli jedan dio Hrvatske – onaj koji je branio zemlju, koji je gledao pad Vukovara, Škabrnje, Saborskog, Voćina, Ćelija – tiho se pita:
„A što je s tim što nikada nije počelo?“
Jer isprika – jednostavna, iskrena, ljudska – „Žao nam je zbog pobune i zločina koji su počinjeni u ime srpske politike“ – nikada nije izrečena.
Ne iz Beograda.
Ne iz Knina.
Ne iz političke vrhuške srpske zajednice u Hrvatskoj.
Zato se hrvatska rana zacjeljuje sporo. Zato se hrvatski branitelj, kada sluša Šimpragu kako govori o bolu srpske manjine zbog predrasuda, pita – a gdje je spomen na bol koji stoji nepokopan u zemlji, neobilježen u poljima, zamotan u brojku od 1.740 nestalih?
To je broj koji nije statistika.
To je tišina koja ima imena.
Teret prošlosti nije simetričan
Šimpraga u svom govoru poziva da djeca ne nose teret prošlosti. Da ratovi ne ostanu na njihovim plećima.
Ali djeca u Hrvatskoj, ma koje nacionalnosti bila, već nose teret prošlosti. Ne zato što im ga je nametnula Hrvatska, već zato što poslijeratna istina nikada nije bila zajednička.
Jer kako stvoriti zajedničko sjećanje, ako ne postoji zajedničko priznanje?
U nekim se školama uči hrvatska povijest – krvava, ogoljena i dokumentirana.
U drugima se dio povijesti zaobilazi, relativizira ili prikazuje drukčije.
Ako se djeca ne ujedinjuju oko istine, onda se razjedinjuju oko šutnje.
Država je dala mnogo, ali odgovori nisu dani natrag
Hrvatska je ulagala – i ulaže i danas – u kulturne, obrazovne i infrastrukturne projekte srpske manjine.
Četrdeset kulturnih centara.
Milijunske investicije u povratnička područja.
Ustavna mjesta u Saboru.
Mogućnost obrazovanja po posebnom modelu.
To je civilizacijski doseg moderne Hrvatske, a ne slabost.
No u političkom govoru zastupnice nema ni jedne rečenice zahvalnosti hrvatskom narodu. Nema priznanja da je ova država, bez obzira na ožiljke, napravila ogroman iskorak prema pomirenju – često i preko vlastite boli.
Umjesto toga, unatoč svemu uloženome, čujemo zahtjev: „Prestanite nas gledati kao krivce.“
Ali kako prestati, kada pitanje odgovornosti nikada nije ni otvoreno?
Mržnja danas ne može se odvojiti od ratova jučer
Šimpraga proziva pojave nasilja i netrpeljivosti u današnjem društvu. I u tome je u pravu. Hrvatska se doista suočava s valom agresije, frustracije i destrukcije u javnom prostoru.
Ali jedno se ne može izbjeći: ratovi imaju posljedice koje se ne brišu političkom odlukom ni deklarativnim „okretanjem budućnosti“.
Nasilje u Hrvatskoj nije nastalo jučer – ono je ostatak neprocesuirane prošlosti. Ono je ostavština neizgovorenih istina. Ono je posljedica pravde koja još uvijek luta po poljima gdje su nestali zakopani bez traga.
Zato govor zastupnice zvuči kao poziv na smirivanje rana koje, iz hrvatske perspektive, – ona ne priznaje da postoje.
Kad se opasnost prenaglašava, a kontekst prešućuje
U govoru zastupnica kaže:
„Opasno je svjedočiti izljevima mržnje, napadima na skupine djece, sramotnim porukama na utakmicama. Ne dopustimo da nam ustavne vrednote budu izgubljene i zanemarene.“
Te riječi, same po sebi, zvuče kao univerzalno upozorenje — vrlo prihvatljivo onome tko Hrvatsku ne poznaje, tko u Hrvatsku dolazi izvana, tko njezinu svakodnevicu promatra izdaleka.
Da ih čuju ljudi iz inozemstva, zasigurno bi stekli dojam da je Hrvatska društvo u kojem Srbi svakodnevno žive ugroženo, u strahu, u konstantnoj prijetnji napada.
Ali stvarnost je drugačija.
Hrvatska javnost iznutra vrlo dobro zna:
nije zabilježen niti jedan sustavan ili široko rasprostranjen napad Hrvata na Srbe, niti je ikada postojala politika, atmosfera ili poticaj koji bi išao u tom smjeru.
Čak ni oni najranjeniji – ljudi koji su preživjeli torture u srpskim logorima, mučenja, poniženja – nikada nisu digli ruku na svoje zlostavljače, iako ih neki od njih danas sreću na ulicama istog grada.
To je ono što ovu zemlju čini većom od boli koju je preživjela:
Hrvati nisu tražili osvetu.
Zato se i u slučajevima incidenata, kojih u svakom društvu ima, ne može govoriti o „opasnim razmjerima“, kako ih Šimpraga želi prikazati.
Državni vrh je već jasno objasnio da je konkretan događaj – koji je poslužio kao okidač govora – bio izolirani incident, i to u kontekstu razdoblja u kojem se, ponekim procjenama, ne održavaju takve vrste srpskih kulturnih manifestacija, upravo radi pijeteta prema žrtvama.
Budućnost nije moguća bez jedne jednostavne rečenice
Hrvatska je pokazala širinu. Hrvatska je pružila ruku. Hrvatska je obnovila, financirala, omogućila, uvažila, otvorila vrata.
No bez jedne ključne geste druga strana te ruke ostaje prazna:
Isprika.
Ne kao kolektivna krivnja.
Ne kao nametnuta odgovornost.
Nego kao moralni čin prema državi u kojoj žive, prema narodu s kojim dijele prostor, i prema žrtvama čija imena stoje neobilježena u tlu.
Sve dok ta rečenica ne bude izgovorena, svaka rasprava o „zajedničkom putu“ ostaje politički uljepšana verzija stvarnosti koja na terenu i dalje – boli.
Dvije istine neće izgraditi jednu državu
Govor Anje Šimprage nije zlonamjeran.
Ali je – nedostatan.
Nedostaje mu korak koji hrvatski narod čeka tri desetljeća.
Nedostaje mu priznanje povijesti.
Nedostaje mu jasno distanciranje od politike koja je razorila ovu zemlju.
Bez toga, njezine riječi ostaju riječi manjine koja traži razumijevanje – dok većina još uvijek traži svoje nestale.
A sve dok je 1.740 ljudi bez groba, dok Hrvatska nije čula „oprosti“, dok žrtva nema jednaku moralnu poziciju kao poziv na toleranciju – mir će biti samo politička želja, ali ne i stvarnost.
Jer nije Hrvatska ta koja je zaboravila ljudskost.
Hrvatska ju je branila.
I još uvijek je brani.
- 70. OBLJETNICA MUZEJA VALPOVŠTINE
Od volonterskog entuzijazma do međunarodnih priznanja: Muzej Valpovštine proslavio 70 godina čuvanja baštine VALPOVO – Povodom Međunarodnog dana muzeja, u moderno opremljenom Memorijalnom centru Matije… Pročitaj više: 70. OBLJETNICA MUZEJA VALPOVŠTINE - Grmoja traži doživotni zatvor za teška ubojstva
Predsjednik Mosta Nikola Grmoja najavio je izmjene Kaznenog zakona kojima se za najteža ubojstva traži uvođenje doživotnog zatvora. Reagirajući na zločin u Drnišu, Grmoja je… Pročitaj više: Grmoja traži doživotni zatvor za teška ubojstva - Diplomatski presedan: Milanović oštro odbio suglasnost predloženom izraelskom veleposlaniku
Diplomatski presedan na Pantovčaku: Zoran Milanović oštro je odbio dati suglasnost novom veleposlaniku Države Izrael. Zbog nepoštivanja diplomatskih pravila i otvorenog neslaganja s politikom izraelske… Pročitaj više: Diplomatski presedan: Milanović oštro odbio suglasnost predloženom izraelskom veleposlaniku - Najava – Hod za život u Osijeku: Zaštitimo život od začeća
Pod geslom “Prvi korak je zakon. Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonima”, ove subote, 23. svibnja, u Osijeku se održava još jedan Hod za… Pročitaj više: Najava – Hod za život u Osijeku: Zaštitimo život od začeća - Značajna energetska obnova zgrade PU osječko-baranjske vrijedna više od 7,2 milijuna eura
Zgrada PU osječko-baranjske u Osijeku prolazi kroz povijesnu energetsku obnovu vrijednu više od 7,2 milijuna eura. Projekt donosi ogromne uštede i modernizaciju prostora od 15.000… Pročitaj više: Značajna energetska obnova zgrade PU osječko-baranjske vrijedna više od 7,2 milijuna eura - Rimski ugovori 1941.: Zašto je Pavelić predao Dalmaciju?
Povijest hrvatskog Jadrana u prvoj polovici 20. stoljeća obilježena je teškim diplomatskim porazima, teritorijalnim gubicima i političkim trgovinama koje su duboko traumatizirale nacionalno biće. Dva… Pročitaj više: Rimski ugovori 1941.: Zašto je Pavelić predao Dalmaciju? - Rođendan Ivana Pavla II.: Papa koji je zadužio Hrvatsku
Na današnji dan, 18. svibnja, prisjećamo se rođenja Karola Wojtyłe, čovjeka koji će kao papa Ivan Pavao II. promijeniti tijek svjetske povijesti i ostaviti neizbrisiv… Pročitaj više: Rođendan Ivana Pavla II.: Papa koji je zadužio Hrvatsku - Uhićen ubojica iz Drniša: Pao opasni bjegunac
Završena je opsežna policijska potraga u drniškom kraju. Pedesetogodišnjak, kojeg se sumnjiči za bešćutno ubojstvo devetnaestogodišnjeg mladića, uhićen je i priveden na kriminalističko istraživanje. Zbog… Pročitaj više: Uhićen ubojica iz Drniša: Pao opasni bjegunac - Papa Lav XIV. s Trga svetog Petra: “Uzašašće nije daleko obećanje, već putokaz nade i ljudskosti”
U današnjem obraćanju Regina Caeli s Trga sv. Petra, papa Lav XIV. pozvao je vjernike na nasljedovanje Isusova puta uzašašća, upozorivši pritom na nužnost očuvanja… Pročitaj više: Papa Lav XIV. s Trga svetog Petra: “Uzašašće nije daleko obećanje, već putokaz nade i ljudskosti” - Krunidba Kolomana 1102.: Kako je zapečaćena sudbina hrvatskih zemalja
U Biogradu na Moru, drevnoj prijestolnici hrvatskih vladara, na današnji je dan 1102. godine okrunjen ugarski kralj Koloman iz dinastije Arpadovića. Ovaj događaj nije bio… Pročitaj više: Krunidba Kolomana 1102.: Kako je zapečaćena sudbina hrvatskih zemalja - Zakon o UNS-u 1995.: Kako je stvoren temelj hrvatske obavještajne zajednice
Na današnji dan, 17. svibnja 1995. godine, Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio je Zakon o Uredu za nacionalnu sigurnost (UNS). Iako to nije bila… Pročitaj više: Zakon o UNS-u 1995.: Kako je stvoren temelj hrvatske obavještajne zajednice - Akcija Jaguar 1992.: Oslobađanje brda Križ i Zadra
Samo jedan pregovarački potez, megafon i nezapamćena vojna odvažnost bili su dovoljni da se okonča višemjesečni teror nad zadarskim zaleđem. Na današnji dan, 17. svibnja… Pročitaj više: Akcija Jaguar 1992.: Oslobađanje brda Križ i Zadra
