IVANOVAC: SIMBOL HRABROSTI, ŽRTVE I NEPOKOLEBLJIVOG OTPORA

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Ivanovac, 20. studeni 2024. – Danas, 20. studenog 2024. godine, u Ivanovcu, podno Spomen-obilježja, okupili su se mnogi – branitelji, obitelji poginulih i nestalih, predstavnici državne i lokalne vlasti, MUP-a i Hrvatske vojske. U tišini molitve, uz svjetlost svijeća i cvijeće, prisjetili su se svih onih koji su dali život za slobodu.

Ivanovac, selo na cesti između Osijeka i Vinkovaca, 1991. godine postalo je poprište neprekidnog granatiranja i borbi, ali i simbol otpora. Tih je dana osnovan Zbor narodne garde – snaga koja nije samo branila selo nego je bila i oslonac malobrojnim mještanima koji su ostali usprkos granatama.

PRISILNA EVAKUACIJA I ODLUKA KOJA JE SPASILA GRAD

Na današnji dan prije 33 godine, pod kišom granata, mještani Ivanovca evakuirani su. Neki su pronašli utočište u Zagrebu, Crikvenici i Hrvatskom prigorju, dok su drugi ostali bliže rodnom kraju. Iako su civili otišli, branitelji su ostali – odlučni sačuvati selo i spriječiti neprijateljsko napredovanje prema Osijeku.

Položaji u Ivanovcu i Čepinu držali su ključnu prometnicu Osijek–Đakovo. Kada su čak i iscrpljeni pripadnici zagrebačke 101. brigade bili prisiljeni povući se, čepinska bojna HOS-a donijela je povijesnu odluku – ostati i boriti se. Njihova je žrtva spriječila pad Ivanovca, Čepina i okolnih sela, ali i omogućila opstojnost grada Osijeka.

PRIČE O HRABROSTI I GUBITKU

Branitelji Ivanovca znali su što ih čeka. Prvog dana srpskog pokušaja osvajanja sela poginuli su Josip Milas, Tihomir Čudnić, Zoran Slivonja i Josip Ribić. Napadi nisu stajali – selo je svakodnevno bilo meta granata, a u veljači 1992. srušen je i toranj župne crkve svete Rozalije. Crkva je pogođena više od 60 puta, postavši simbol stradanja, ali i nepokolebljive vjere u bolje sutra.

“Debela Berta”, top hrvatskih branitelja, postala je ključ obrane sela. Iako je agresor stalno pokušavao probiti liniju, branitelji su svaki put bili spremni. Njihova upornost često je bila jedina prepreka daljnjem napredovanju neprijatelja.

POSLJEDNJI PROBOJ – LASLOVO

Kada je Ernestinovo palo, Laslovo je ostalo tri dana u okruženju. Deset branitelja je poginulo, a iscrpljeni preostali branitelji, bez hrane i streljiva, donijeli su tešku odluku – proboj prema Ivanovcu. Ova je odluka spasila živote i još jednom pokazala koliko je Ivanovac bio važan za obranu šire regije.

DUH KOJI NE UMIRE

Danas, 33 godine kasnije, Ivanovac i dalje priča svoju priču – priču o ljudima koji su se borili za svaku kuću, svaki metar svoje zemlje. Njihova hrabrost živi u sjećanjima preživjelih, u pričama koje se prenose s generacije na generaciju i u molitvama koje odjekuju ispod spomen-obilježja.

Foto: Pavo Gal/ UHBAI

Odgovori