OSIJEK, 14. studeni 2025. – Trideset i četiri godine nakon što je izgubila svoju 13-godišnju kćer Ljiljanu, Zemina Jaroš i dalje ustaje s istom slikom pred očima. Ne prestaje je pratiti ni danju ni noću – slika djeteta koje nije imalo priliku odrasti, smijati se, učiti, voljeti, sanjati. Ali najteže od svega, kaže, jest ono što je došlo poslije: tišina institucija, birokracija bez duše i stalno ponavljanje istog osjećaja – da je njezino dijete zauvijek ostalo nevidljivo.
Dijete koje je stradalo u sekundi
Ljiljana Jaroš rođena je 1978. godine. Imala je trinaest godina, raspored, snove, prijateljice, učiteljicu koju je voljela. I imala je grad – grad koji je te 1992. godine gorio, ali koji je i dalje bio njezin dom.
A onda je 5. travnja 1992., tijekom granatiranja, jedan jedini geler odlučio sudbinu.
Odbio se od kioska pogođenog u napadu na obližnju bolnicu. Jedan. Dovoljno da presječe život.
U bolnici liječnici nisu mogli ništa. Samo ustanoviti smrt.
“Ljiljana je otišla u sekundi. A ja nisam imala ni sekundu da se oprostim”, govori majka, glasom koji kao da dolazi iz neke tihe, unutarnje šupljine gdje prebivaju sve neizgovorene tuge.
Borba koja traje tri desetljeća
Gubitak djeteta trebao bi biti najteži trenutak u životu. Ali za Zeminu — nije bio posljednji.
Ono poslije bilo je jednako brutalno, samo na drugi način: hladno, administrativno, sterilno.
Papiri. Zahtjevi. Odgovori bez lica. Krive rubrike. Netko je negdje, birokratskom greškom, njezino dijete upisao kao branitelja. Drugi nikada nisu provjerili. Treći su se vadili na procedure.
Društvo govori da su žrtve sveta kategorija.
Institucije ponekad pokažu da su — samo kategorija.
Zemina je godinama pokušavala ostvariti ono što bi trebalo biti elementarno pravo, a ne maraton koji se trči kroz labirint birokracije. Kad je napokon uspjela, nakon desetljeća, dogodilo se nešto što ju je ponovno pogodilo kao geler — samo ovoga puta u dušu.
“Rat se dogodio, ljudi su poginuli, a ispada kao da neke žrtve nikada nisu ni postojale”, tiho kaže.
Obećanje koje boli više od tišine
Ove se jeseni činilo da se barem jedna nepravda ispravlja. U Osnovnoj školi Ljudevita Gaja, koju je Ljiljana nekad pohađala, Županija je planirala postaviti spomen-ploču.
Kontaktirali su Zeminu, tražili potpis privole. Bila je bolesna, u koroni, jedva je stajala na nogama, ali je, s maskom na licu, došla potpisati.
Pitala je samo jedno:
“Mogu li biti prisutna kad se ploča postavlja?”
Odgovor je bio:
“Naravno.”
A onda — tišina.
Niti poziva.
Niti informacije.
Niti ljudske geste.
Samo pismo u sandučiću.
Pločа — već postavljena.
Bez nje.
Poruku županice o “snazi”, “dostojanstvu” i “žrtvi”.
Županica Nataša Tramišak poslala joj je poruku o “snazi, dostojanstvu i vjeri majke”, o “nevinosti djeteta”, o “žrtvi koja je temelj slobode”.
Lijepe riječi.
Ali, za Zeminu — prazne.
“Nisam tražila govor, ni glazbu, ni kamere. Samo da budem tamo. To je moje dijete. To je jedino što sam tražila.”
Ponavlja to tiho, u istom tonu u kojem majke govore o onom dijelu srca koji se više nikada ne oporavi.
“Kao da vam jave da vam je dijete sahranjeno – a vi niste bili tamo”
U razgovoru za naš portal, županica Nataša Tramišak rekla je kako “nije bilo protokola”, kako “nije željela medijsku pozornost”, kako se “proces odvija u 17 škola”.
Poslano je pismo, kaže.
Namjera nije bila povrijediti, kaže.
Namjere, međutim, ne liječe povrede.
A osjećaj da je netko drugi odlučio kad smijete biti majka — ne prolazi.
“Kao da imate sprovod svoje kćeri, a da ne znate da se održava. Nije ljudski. Nije moralno. Nije majčinski.”
Iz Županije su je kasnije nazvali, ponudili sastanak.
“Hvala vam, ali meni to ništa ne znači”, rekla je.
Jer 34 godine čekanja ne mogu se popraviti jednim pozivom.
U vlastitoj priči ona nije samo majka koja tuguje. Ona je i glas svih onih koji se godinama bore da njihova djeca ne nestanu u fusnotama, tabelama, popisima koji se ažuriraju bez imena koja znače život.
Institucije bez lica
Županica Tramišak, u razgovoru za naš portal, naglasila je kako “nije bilo protokola”, kako “želi izbjeći medijski efekt”, kako je “proces u 17 škola još u tijeku”.
“Majci je poslano pismo kako bi mogla posjetiti ploču”, rekla je.
“Namjera nije bila povrijediti.”
Ali za Zeminu — namjera je manje važna od osjećaja.
“Ploču mog djeteta postavili su kao da je riječ o stroju. Odradili, označili, poslali papir. Moje dijete nije stroj. I ja nisam broj.”
Iz tajništva Županije kasnije su je nazvali, pokušali objasniti, ponuditi sastanak sa županicom.
Zemina im je odgovorila isto što je ponovila i nama:
“Hvala vam, ali meni to ništa ne znači.”
“Čekala sam 34 godine da me netko vidi. I opet nisam dočekala”
U razgovoru koji smo vodili, nekoliko puta se zaustavila. Suze su joj tekle same.
“Jako sam povrijeđena. 34 godine slušam laži i obećanja. A moje dijete je imalo samo 13 godina. Ništa više.”
Kad smo je pitali želi li doći na buduće otkrivanje spomenika poginuloj djeci, rekla je odlučno:
“Ne. Nemojte me zvati. Ne želim biti tamo. Ja sam svoje tražila — samo jednu jedinu stvar. A to mi nisu dali.”
Priča koja se ne smije ponoviti
Priča Zemine Jaroš nije samo osobna tragedija.
To je ogledalo sustava koji prečesto zaboravlja da iza svakog “predmeta”, “privole”, “postupka” stoji ljudsko biće.
Dijete koje je postojalo.
Majka koja još diše, ali ne živi.
Bol koja traje dulje od svih mandata, kabineta i uredskih rasporeda.
Sve što je željela bilo je — biti tamo.
Stajati pred pločom s imenom svoje kćeri.
Dodirnuti hladni kamen i znati da Ljiljana nije samo broj u arhivi.
To je minimum ljudskosti.
Onaj koji je izostao.
- Vukovarska ada: Besplatan prijevoz i bogat ljetni program kreću 20. lipnja
I ove godine omiljeno ljetno odredište, Vukovarska ada, spremno dočekuje kupače uz osiguran besplatan prijevoz iz centra grada. I ove godine omiljeno ljetno odredište, Vukovarska… Pročitaj više: Vukovarska ada: Besplatan prijevoz i bogat ljetni program kreću 20. lipnja - Od Malih vezova do velike povorke: Predstavljen program 60. Đakovačkih vezova
U Maloj vijećnici Grada Đakova svečano su predstavljeni jubilarni 60. Đakovački vezovi, najveća tradicijska manifestacija istočne Hrvatske koja će od 19. lipnja do 5. srpnja… Pročitaj više: Od Malih vezova do velike povorke: Predstavljen program 60. Đakovačkih vezova - Otvoren Farm Show 2026 u Osijeku
Najveći sajam poljoprivredne mehanizacije Farm Show 2026 otvorio je svoja vrata na sportskom aerodromu Čepin uz najave potpora i fokus na preradu. Najveći sajam poljoprivredne… Pročitaj više: Otvoren Farm Show 2026 u Osijeku - Dan kada se prva hrvatska trobojnica ponosno zavijorila nad Zagrebom!
Veličanstveno ustoličenje koje je doživio ban Jelačić 1848. godine nije bilo samo iskaz vojne moći, već i ključni trenutak rađanja službene hrvatske trobojnice. Danas, gotovo… Pročitaj više: Dan kada se prva hrvatska trobojnica ponosno zavijorila nad Zagrebom! - Kako je Hrvatski sabor 1604 proglasio katoličanstvo jedinom vjerom i stvorio geopolitički štit prema Osmanlijama.
U burnom vremenu europske reformacije i neprestanih osmanskih prijetnji, Hrvatski sabor 1604 donosi radikalnu i povijesnu odluku: katolička vjera postaje jedina zakonski priznata na teritoriju… Pročitaj više: Kako je Hrvatski sabor 1604 proglasio katoličanstvo jedinom vjerom i stvorio geopolitički štit prema Osmanlijama. - Apostolski pohod pape Benedikta XVI. Republici Hrvatskoj
Povijesni posjet pape Benedikta Republici Hrvatskoj 2011. godine pod geslom “Zajedno u Kristu” duboko je obilježio hrvatsko društvo. Pročitajte sveobuhvatnu analizu koja otkriva zašto je… Pročitaj više: Apostolski pohod pape Benedikta XVI. Republici Hrvatskoj - Prijelomni trenuci hrvatske državotvornosti: Između revolucija i mirovnih sporazuma
Datum 4. lipnja donio je dva prijelomna trenutka. Saznajte kako su ban Jelačić i Trianonski ugovor zauvijek promijenili ono što je hrvatska povijest. Proces formiranja… Pročitaj više: Prijelomni trenuci hrvatske državotvornosti: Između revolucija i mirovnih sporazuma - Kad malo selo pjeva iz petnih žila: Stružec oživio uz 42. Zlatni glas Moslavine!
Zamislite mjesto koje prema starim popisima broji jedva osamstotinjak duša, a onda u jednoj jedinoj večeri pod svojim krovom okupi više od 450 posjetitelja. Zvuči… Pročitaj više: Kad malo selo pjeva iz petnih žila: Stružec oživio uz 42. Zlatni glas Moslavine! - Svetkovina Tijelova: Otajstvo i tradicija
Svetkovina Tijelova jedan je od najslikovitijih blagdana koji danas, 4. lipnja 2026. godine, izvodi tisuće vjernika na ulice. Od monumentalnih procesija u osječkoj konkatedrali do… Pročitaj više: Svetkovina Tijelova: Otajstvo i tradicija - Trijumf hrvatske doktrine: Operacija “Skok 2”
Najzahtjevnije i najkrvavije razdoblje naše novije povijesti, Domovinski rat, svjedoči o trnovitom putu od slabo naoružanih branitelja do visoko profesionalne, pobjedničke oružane sile. Događaji koji… Pročitaj više: Trijumf hrvatske doktrine: Operacija “Skok 2”
