OSIJEK, 14. studeni 2025. – Trideset i četiri godine nakon što je izgubila svoju 13-godišnju kćer Ljiljanu, Zemina Jaroš i dalje ustaje s istom slikom pred očima. Ne prestaje je pratiti ni danju ni noću – slika djeteta koje nije imalo priliku odrasti, smijati se, učiti, voljeti, sanjati. Ali najteže od svega, kaže, jest ono što je došlo poslije: tišina institucija, birokracija bez duše i stalno ponavljanje istog osjećaja – da je njezino dijete zauvijek ostalo nevidljivo.
Dijete koje je stradalo u sekundi
Ljiljana Jaroš rođena je 1978. godine. Imala je trinaest godina, raspored, snove, prijateljice, učiteljicu koju je voljela. I imala je grad – grad koji je te 1992. godine gorio, ali koji je i dalje bio njezin dom.
A onda je 5. travnja 1992., tijekom granatiranja, jedan jedini geler odlučio sudbinu.
Odbio se od kioska pogođenog u napadu na obližnju bolnicu. Jedan. Dovoljno da presječe život.
U bolnici liječnici nisu mogli ništa. Samo ustanoviti smrt.
“Ljiljana je otišla u sekundi. A ja nisam imala ni sekundu da se oprostim”, govori majka, glasom koji kao da dolazi iz neke tihe, unutarnje šupljine gdje prebivaju sve neizgovorene tuge.
Borba koja traje tri desetljeća
Gubitak djeteta trebao bi biti najteži trenutak u životu. Ali za Zeminu — nije bio posljednji.
Ono poslije bilo je jednako brutalno, samo na drugi način: hladno, administrativno, sterilno.
Papiri. Zahtjevi. Odgovori bez lica. Krive rubrike. Netko je negdje, birokratskom greškom, njezino dijete upisao kao branitelja. Drugi nikada nisu provjerili. Treći su se vadili na procedure.
Društvo govori da su žrtve sveta kategorija.
Institucije ponekad pokažu da su — samo kategorija.
Zemina je godinama pokušavala ostvariti ono što bi trebalo biti elementarno pravo, a ne maraton koji se trči kroz labirint birokracije. Kad je napokon uspjela, nakon desetljeća, dogodilo se nešto što ju je ponovno pogodilo kao geler — samo ovoga puta u dušu.
“Rat se dogodio, ljudi su poginuli, a ispada kao da neke žrtve nikada nisu ni postojale”, tiho kaže.
Obećanje koje boli više od tišine
Ove se jeseni činilo da se barem jedna nepravda ispravlja. U Osnovnoj školi Ljudevita Gaja, koju je Ljiljana nekad pohađala, Županija je planirala postaviti spomen-ploču.
Kontaktirali su Zeminu, tražili potpis privole. Bila je bolesna, u koroni, jedva je stajala na nogama, ali je, s maskom na licu, došla potpisati.
Pitala je samo jedno:
“Mogu li biti prisutna kad se ploča postavlja?”
Odgovor je bio:
“Naravno.”
A onda — tišina.
Niti poziva.
Niti informacije.
Niti ljudske geste.
Samo pismo u sandučiću.
Pločа — već postavljena.
Bez nje.
Poruku županice o “snazi”, “dostojanstvu” i “žrtvi”.
Županica Nataša Tramišak poslala joj je poruku o “snazi, dostojanstvu i vjeri majke”, o “nevinosti djeteta”, o “žrtvi koja je temelj slobode”.
Lijepe riječi.
Ali, za Zeminu — prazne.
“Nisam tražila govor, ni glazbu, ni kamere. Samo da budem tamo. To je moje dijete. To je jedino što sam tražila.”
Ponavlja to tiho, u istom tonu u kojem majke govore o onom dijelu srca koji se više nikada ne oporavi.
“Kao da vam jave da vam je dijete sahranjeno – a vi niste bili tamo”
U razgovoru za naš portal, županica Nataša Tramišak rekla je kako “nije bilo protokola”, kako “nije željela medijsku pozornost”, kako se “proces odvija u 17 škola”.
Poslano je pismo, kaže.
Namjera nije bila povrijediti, kaže.
Namjere, međutim, ne liječe povrede.
A osjećaj da je netko drugi odlučio kad smijete biti majka — ne prolazi.
“Kao da imate sprovod svoje kćeri, a da ne znate da se održava. Nije ljudski. Nije moralno. Nije majčinski.”
Iz Županije su je kasnije nazvali, ponudili sastanak.
“Hvala vam, ali meni to ništa ne znači”, rekla je.
Jer 34 godine čekanja ne mogu se popraviti jednim pozivom.
U vlastitoj priči ona nije samo majka koja tuguje. Ona je i glas svih onih koji se godinama bore da njihova djeca ne nestanu u fusnotama, tabelama, popisima koji se ažuriraju bez imena koja znače život.
Institucije bez lica
Županica Tramišak, u razgovoru za naš portal, naglasila je kako “nije bilo protokola”, kako “želi izbjeći medijski efekt”, kako je “proces u 17 škola još u tijeku”.
“Majci je poslano pismo kako bi mogla posjetiti ploču”, rekla je.
“Namjera nije bila povrijediti.”
Ali za Zeminu — namjera je manje važna od osjećaja.
“Ploču mog djeteta postavili su kao da je riječ o stroju. Odradili, označili, poslali papir. Moje dijete nije stroj. I ja nisam broj.”
Iz tajništva Županije kasnije su je nazvali, pokušali objasniti, ponuditi sastanak sa županicom.
Zemina im je odgovorila isto što je ponovila i nama:
“Hvala vam, ali meni to ništa ne znači.”
“Čekala sam 34 godine da me netko vidi. I opet nisam dočekala”
U razgovoru koji smo vodili, nekoliko puta se zaustavila. Suze su joj tekle same.
“Jako sam povrijeđena. 34 godine slušam laži i obećanja. A moje dijete je imalo samo 13 godina. Ništa više.”
Kad smo je pitali želi li doći na buduće otkrivanje spomenika poginuloj djeci, rekla je odlučno:
“Ne. Nemojte me zvati. Ne želim biti tamo. Ja sam svoje tražila — samo jednu jedinu stvar. A to mi nisu dali.”
Priča koja se ne smije ponoviti
Priča Zemine Jaroš nije samo osobna tragedija.
To je ogledalo sustava koji prečesto zaboravlja da iza svakog “predmeta”, “privole”, “postupka” stoji ljudsko biće.
Dijete koje je postojalo.
Majka koja još diše, ali ne živi.
Bol koja traje dulje od svih mandata, kabineta i uredskih rasporeda.
Sve što je željela bilo je — biti tamo.
Stajati pred pločom s imenom svoje kćeri.
Dodirnuti hladni kamen i znati da Ljiljana nije samo broj u arhivi.
To je minimum ljudskosti.
Onaj koji je izostao.
- Skandal u Batinjanima: Izjednačavanje žrtava NOB-a i Domovinskog rata izazvalo buru
Skandal u Batinjanima donosi opasan presedan. Pročitajte kako novi spomenik kod Daruvara izjednačava žrtve NOB-a i Domovinskog rata. Prenosimo objavu s portala dugopolje.org koja rasvjetljava… Pročitaj više: Skandal u Batinjanima: Izjednačavanje žrtava NOB-a i Domovinskog rata izazvalo buru - Fatalnih 20 minuta u Slatini: Policija ostavila žrtvu nezaštićenu kako bi ispunila papirologiju u postajiUbojstvo u Slatini razotkrilo je ozbiljne propuste. Ravnatelj policije potvrdio je disciplinske postupke protiv petero službenika zbog neadekvatne reakcije. Glavni ravnatelj policije Nikola Milina predstavio… Pročitaj više: Fatalnih 20 minuta u Slatini: Policija ostavila žrtvu nezaštićenu kako bi ispunila papirologiju u postaji
- Dan hrvatskih mučenika na Udbini: Od povijesnog poraza do nacionalnog uskrsnućaDan hrvatskih mučenika obilježava se 12. rujna na Udbini. Središnji program donosi misu i procesiju u spomen na stradale za hrvatski narod i domovinu. Hrvatski… Pročitaj više: Dan hrvatskih mučenika na Udbini: Od povijesnog poraza do nacionalnog uskrsnuća
- Misterij leta dugog 1000 kilometara: Neotkriveni detalji i zataškane tajne pada drona Tu-141 u ZagrebuDetaljan izvještaj o tome kako je pad drona u Zagrebu razotkrio mane NATO-a. Analiziramo letjelicu Tu-141 i posljedice. Pad modificirane besposadne letjelice Tupoljev Tu-141 “Striž”,… Pročitaj više: Misterij leta dugog 1000 kilometara: Neotkriveni detalji i zataškane tajne pada drona Tu-141 u Zagrebu
- Krvavi 12. rujan: Dan kada su Vinkovci gorjeli, a golobradi heroji slomili oklopnu silu JNABrutalni napad na Vinkovce 12. rujna započeo je odmazdu JNA zbog predaje rezervista. Saznajte sve o herojstvu branitelja i žrtvama. Jugoslavenska narodna armija (JNA) i… Pročitaj više: Krvavi 12. rujan: Dan kada su Vinkovci gorjeli, a golobradi heroji slomili oklopnu silu JNA
- Otišli na dva tjedna, ostali u paklu: Kako je 185 varaždinskih policajaca postalo noćna mora za srpske tenkove u VukovaruSaznajte kako su varaždinski policajci u Vukovaru 1991. godine odradili herojsku obranu, preživjeli logore i postali simbolom domoljublja. Kada je 11. rujna 1991. godine točno… Pročitaj više: Otišli na dva tjedna, ostali u paklu: Kako je 185 varaždinskih policajaca postalo noćna mora za srpske tenkove u Vukovaru
- Vojna vježba u Slavoniji: Rafalei i njemački Airbus na povijesnom zadatkuNajkompleksnija vojna vježba u Slavoniji spaja hrvatske Rafale i njemački Airbus A400M. Saznajte zašto vojni zrakoplovi danima kruže našim nebom. Pripadnici 191. eskadrile lovačkih aviona… Pročitaj više: Vojna vježba u Slavoniji: Rafalei i njemački Airbus na povijesnom zadatku
- Nasilje u školama: Krvavi napad u Zagrebu i kolaps sigurnosnog sustavaNasilje u školama postalo je gorući problem. Saznajte sve detalje brutalnog napada u Zagrebu, stručne analize i zašto sustav hitno treba promjene. U rano jutro,… Pročitaj više: Nasilje u školama: Krvavi napad u Zagrebu i kolaps sigurnosnog sustava
- Na današnji dan 1994. godine, papa Ivan Pavao II posjetio je Hrvatsku i okupio milijun vjernikaKada pričamo o povijesnim vremenima svakako se trebamo prisjetiti prvog posjeta papa Ivana Pavla II Hrvatskoj, kada je na zagrebačkom Hipodromu okupio milijun vjernika. Dok… Pročitaj više: Na današnji dan 1994. godine, papa Ivan Pavao II posjetio je Hrvatsku i okupio milijun vjernika
- Bitka za vojarne: Slom JNA u TvrđiPrisjetite se rujna 1991. i dramatična bitka za vojarne u Osijeku. Saznajte kako je napadom u Tvrđi i uz ogromne žrtve slomljena unutarnja prijetnja JNA.… Pročitaj više: Bitka za vojarne: Slom JNA u Tvrđi
