Sjećanje na komunistički zločin u Osijeku

Hrvatska Povijest Međuratno razdoblje Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Osijek, 25. listopad 2024. – Ispred spomen-ploče na zidu osječkog Okružnog zatvora u Neumanovoj ulici, te polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom obilježena je 79. obljetnica stradanja 48 osoba zatočenih i ubijenih 1945. godine u tadašnjem Vojnom zatvoru.

Početkom mjeseca listopada 1945. godine, OZNA je privela 48 civila iz Osijeka i njegove okolice s optužnicom izdaje i suradnja s okupatorom. Pritvorenici su svakodnevno zlostavljani i mučeni, a pobuna je uslijedila nakon što su svakodnevno svjedočili odvoženju pritvorenika i njegovoj likvidaciji.

Toga 25. listopada 1945. godine, pritvorenici više mogli trpjeti svakodnevna zlostavljanja i mučenja i čekati da ih se odvede, likvidira i zatrpa na neko skrovito mjesto. Pobunjeni pritvorenici su imali namjeru pobjeći iz zatvora, ne čekajući dan kada će doći po njih i streljati ih, ali taj naum su saznali stražari zatvora. Ubojstva pritvorenika je krenulo od ćelija, gdje su stražari ulazili i istresali rafale i bacali bombe. Nakon što su pobili sve one za koje su smatrali da su bili dio pobune, odvezli su ih u šumu Breza, između Budimaca i Poganovaca. Poveli su još neke od pritvorenika koji su kopali rupu. Nakon što su iskopali supu, i njih su streljali i bacili ih u nju. Dolazak kamiona sa ubijenim pritvorenicima iz tada Vojnog osječkog zatvora uočila je žena koja je čuvala stado ovaca, te je kasnije svjedočila o točnoj lokaciji masovne grobnice.

Marko Krznarić, predsjednik Hrvatskog domobrana Osijek

Nakon što je izbila pobuna u zatvoru i nekolicina zatvorenika pokušala bijeg, pripadnici OZNA-e pucanjem iz strojnica i bacanjem bombi u zatvorske ćelije ubili su 48 osoba koje je komunistički režim osudio na smrt. Svjedoci kažu da su na sve strane u ćelijama bili tragovi krvi, a tijela ubijenih odvezena su u tada nepoznatom pravcu. U međuvremenu smo saznali da su odvezeni u šumu Breza između Budimaca i Poganovaca, no tijela nikada nisu pronađena.

Svakako treba naglasiti da se radilo o civilima, srednjem staležu kao što su bili seljaci, zanatlija i sl.. Također, to su bili žrtve koje su diskriminirane jer nisu imale status žrtve, nego, nažalost, status zločinca.

Zločinu je svjedočio unuk ubijenog, koji kaže ;

Istina je, da je on nevin ubijen. Moj deda je bio radnik Borova, i jedan od rukovodilaca tog poduzeća. Početkom listopada 1945. godine, OZNA je došla po njega na radno mjesto i odvela ga rekavši obitelji da trebaju samo uzeti neke izjave od njega. Ubrzo je bio proglašen krivim a kazna je bila streljanje. Krivica moga dede je bila ta što je radio u tvornici obuće čiju je obuću nosila neprijateljska vojska.

Unuk ubijenog

Na području grada Osijeka, postoje 2400 žrtava komunističkog zločina a to nije konačan broj.

Odgovori