OSIJEK, 5. prosinac 2025. – Danas je u Gradu Osijeku te prigradskim naseljima Nemetin, Tenje i Antunovac obilježena 34. obljetnica jednog od najvažnijih datuma u novijoj povijesti grada – Dana kada je Osijek obranjen. Ovaj dan podsjeća na odlučnost branitelja i građana koji su 1991. godine, usprkos munjevitim i žestokim napadima, uspjeli obraniti Osijek i spriječiti njegovo zauzimanje.
Svečanost je započela u jutarnjim satima misom zadušnicom za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje i civile. Misa je služena u crkvi svetog Roka, gdje su se okupili članovi obitelji stradalih, suborci, predstavnici braniteljskih udruga i brojni građani koji su došli odati počast onima koji su položili živote za slobodu Osijeka.
U 9 sati nastavljen je službeni program polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom podno spomen-obilježja u ulici Sveti Rok. Dostojanstvenom ozračju doprinio je i svečani protokol u organizaciji UHDDR-a Sveti Rok. Posebno emotivan trenutak bio je kada su učenici Trgovačko-komercijalne škole „Davor Milas“ položili 16 ruža i upaljenih lampiona u čast 16 poginulih hrvatskih branitelja koji su 5. prosinca 1991. godine izgubili živote u šumi Rosinjača, nedaleko Osijeka. Simboličan čin mladih još je jednom podsjetio na važnost čuvanja sjećanja među generacijama.
U bitci za Rosinjaču život su položili Salko Ahmić (44), Ivica Babaja (27), Pavao Begonja (30), Stjepan Ezer (30), Damir Farago (32), Berislav Genčić (20), Zoran Gnjatović (29), Ivan Hap (40), Zoran Kišasondi (24), Siniša Knežević (26), Mladen Milanković (35), Davor Milas (18), Matija Olujić (19), Ivan Sekanić (38), Goran Stjepanović (21) i Mihajlo Pelegrin (42) za čijim se posmrtnim ostacima još uvijek traga. Najmlađi od njih, 18-godišnji Davor Milas u trenutku pogibije bio je učenik Trgovačke škole.
Prisutnost državnog vrha i predstavnika institucija
Obilježavanju su nazočili brojni predstavnici državnog vrha i institucija. Svečanosti je prisustvovao potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Ivan Anušić, državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Darko Nekić kao izaslanik potpredsjednika Vlade, županica i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Nataša Tramišak, izaslanik Grada Osijeka dogradonačelnik Dragan Vulin te načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece.
Izaslanstvo Oružanih snaga Republike Hrvatske predvodili su zapovjednik Operativnog središta Glavnog stožera OSRH brigadni general Željko Ljubas i brigadir Dražen Batrnek, zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan”.
Uz predstavnike institucija, obilježavanju su se pridružile obitelji poginulih, nestalih i preminulih branitelja, braniteljske udruge s područja Osijeka i okolice, djelatnici i učenici škole „Davor Milas“, brojni suborci te građani koji su zajednički odali počast žrtvi i hrabrosti obrane Osijeka.
Ravnateljica Trgovačkeo-komercijalne škole „Davor Milas“, Renata Petrović, poručila je kako su učenici škole s dubokim poštovanjem sudjelovali u komemoraciji, ističući važnost prenošenja sjećanja na mlade generacije.
Kako je navela, dolazak učenika predstavlja više od formalnog čina – riječ je o stvaranju trajne svijesti o žrtvi onih koji su stvarali slobodnu Hrvatsku.
” Učenici su došli odati počast, kako bi se u njih utkalo sjećanje koje će prenositi dalje. Ime Davora Milasa, njegovo djelo, ali i djelo svih koji su stradali, ne smije se nikada zaboraviti ” – naglasila je Petrović.
Posebno je istaknula da su učenici svjesni da je i sam Davor Milas, čije ime škola s ponosom nosi, bio njihovih godina kada je položio život za domovinu. Upravo ta činjenica snažno na njih djeluje.
“Ta mladost, taj osjećaj povezanosti, emotivno ih dotiče. Imam dojam da kroz ta mlada pokoljenja dolazimo do toga da se istina i žrtva nikada ne zaborave” – poručila je ravnateljica.
Jedan od sudionika 106. brigade, Sveti Rok, bio je tada maloljetni branitelj Mirko Čabaj, koji se prisjetio tih teških i hladnih dana.
„Bio sam maloljetni branitelj. Tada se brigada nalazila u sastavu ZNG-a. Kada govorimo o Rosinjači, o šumi Rosinjači – Mi smo kopali rovove, negdje početkom rujna. Bio je s nama pokojni Davor Milas, a nas pet-šest bilo je raspoređeno oko kukuruzišta, kukuruzi su bili visoki gotovo tri metra. Gađali su nas, najprije nas nisu čuli, pa su nas pokušavali otkriti pucnjima. Zviždali su meci kraj glave, ali nas nisu vidjeli. To su bili ti dani, nitko se nije nadao da će tako završiti.
Ja sam tada imao 16 i pol godina. Roditelji su mi branili da idem, ali ja sam dolazio ovdje, u mjesnu zajednicu Sveti Rok. Ti rovovi bili su uz kukuruze, prema šumi. Ovdje je bila prva crta, istureni punkt. Roditelji su me pokušavali spriječiti, ali ja sam govorio da idem ‘nešto očistiti’. Dva-tri puta nosio sam čaj na liniju, i tako sam ostao. Imao sam četiri metka, nije bilo pušaka. Kasnije je već krenulo, kako se kaže – onda je počelo pravo ratovanje.
To su bile zime kakve danas nitko ne može ni zamisliti – minus 15, minus 17. Hladnoća, a mi s lovačkim puškama, bokericama, netko je imao automat, ali uglavnom – na deset ljudi jedan automat. Ja sam imao malu kalibarsku pušku, jedan metak unutra, klimava cijev. Tek kasnije smo dobili pravo naoružanje. Na liniji sam prvih deset dana imao četiri metka i tri okvira od Thompsona, kasnije vojni snajper 7.9, automat…
Svi misle da, kad imaš Thompsona ili pušku, osjećaš neku snagu – ali prava snaga bili su ljudi oko tebe. Ja sam imao 16 godina i morao sam brzo učiti. Dok su se drugi školovali, ja sam ostao ovdje, s njima, u rovovima. Tako je to vrijeme bilo.
Došli smo do 5. prosinca, datuma koji se obilježava svake godine. Poginuli su hrvatski branitelji, ne samo u Svetom Roku, nego u cijelom Osijeku. I to treba pamtiti.
Davor Milas… uvijek sam ga hvatao za obraze, imao je crvene obraze. Kad je ‘peta kolona’ djelovala, mi smo tražili po gradu ’91. Bio je jako dobar dečko. Zajedno smo odrasli, družili se, igrali nogomet. Nažalost, on je bio u toj smjeni. Nisu se nadali da će biti opkoljeni – ali dogodilo se.
Što se dogodilo toga dana? Bila je smjena, pred smjenu. Ne bih sada previše o emocijama, već me hvataju… ali to je normalno, ljudske priče nose smijeh i suze.
Sjećam se kako su majke dolazile u mjesnu zajednicu. Jedna pita: ‘Gdje je moj sin?’ Prođu dva-tri dana, druga pita isto. Ja sam stajao na vratima i bilo mi je teško, ne znaš što reći.
Svojom hrabrošću i požrtvovnošću, iako nisu uspjeli obraniti položaj, dali su dovoljno vremena da se konsolidira obrana u južnom dijelu linija obrane Osijeka.
Kroz kukuruze i minska polja tjedan dana kasnije bojna „Frankopan“ uz podršku dijelom pripadnika 106 brigade, izvukli su smrznuta tijela hrvatskih vojnika. Najstariji branitelj imao je 44 godine, a najmlađi branitelj 18 godina. Od 16 veličanstvenih je bio maturant Trgovačke škole Davor Milas po čemu je Trgovačka škola promijenila ime u čast hrabrog učenika u “ Trgovačka i komercijalna škola Davor Milas” Bilo mu je tek 18 godina.
“Prizore koje su zatekli teško je riječima opisati. Tijela njihovih suboraca bila su izrešetana, a prema viđenome pretpostavili su i da su neki od njih bili ranjeni, a zatim ubijeni hicima iz neposredne blizine.
Dok su skupljali njihova tijela, izvidnici iz bojne Zrinski-Frankopan čuvali su stražu. Neprijatelj je bio blizu. Do šume je dopirao njihov žamor, zvuk motora tenkova…
– Tijela su im bila smrznuta, nismo ih mogli nositi, pa smo ih umatali u šatorska krila i jedino što smo mogli bilo je vući ih. Najgore je bilo kroz kukuruzište, a kako se razdanjivalo i sunce izlazilo, tijela su im se odleđivala i počeo se osjećati neugodan miris.
Što reći, vukli smo ih i povraćali, neki od nas padali su od umora, pomagali smo jedni drugima i danas mogu reći da sam ponosan na sve koji su u tome sudjelovali, jer smo obiteljima naših suboraca omogućili da dostojno ukopaju svoje najmilije.
Ti hrabri vitezovi, svojim životima osigurali su cijeloj južnoj liniji obrane da se konsolidira.
FOTO ALBUM
U nastavku obilježavanja Dana obrane Osijeka, svečanost polaganja vijenca i paljenje svijeća nastavilo se i na grobljima poginulih, zatim i na području Filipovice i Brijesta, i na Industrijskoj četvrti, gdje su pripadnici braniteljskih udruga 106. brigade i temeljne policije, koje je predvodio izaslanik ministra obrane, pukovnik Miroslav Bago.
FOTO ALBUM
U Tenji, podno spomen obilježja poginulim braniteljima koji se nalazi u centru sela, uz dužnosnike lokalne zajednice, policije, izaslanika MORH-a, pukovnika Miroslava Bage, te obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja, položeni su vijenci i zapaljene su svijeće u čast poginulih i nestalih branitelja. A molitvu je predvoio župnik Dejana Čaplana.
U prigodnom obraćanju, Ivan Vukoja, predstavnik UHDDR Tenja, rekao je : “ Danas smo se ovdje okupili kako bismo obilježili 34. godišnjicu pada herojske obrane našeg mjesta i Dan obrane grada Osijeka, te odali počast svim poginulim hrvatskim braniteljima i hrvatskim civilnim žrtvama koji su svoje živote položili na oltar domovine.
Nakon sloma obrane grada-heroja Vukovara, većina srbo-četničkih snaga bila je usmjerena na liniju obrane grada Osijeka. Poslije pada bokova i proboja dijela linije obrane Tenje, a kako bi se izbjeglo potpuno okruženje i sudbina vukovarskih branitelja, hrvatski branitelji Tenje bili su prisiljeni 6. prosinca povući se na pričuvni položaj.
U obrani našeg mjesta poginulo je 25 hrvatskih branitelja, a ubijeno je i 28 civila hrvatske nacionalnosti.
Zbog gubitka položaja u šumi Rosinjača, hrvatski branitelji iz sastava Tenjske satnije odlučuju se na napuštanje Tenje, pošto više nisu imali kontrolu i podršku svoga boka. U jutarnjim satima 6. prosinca još se odvijala posljednja bitka za Tenju. U borbama je samo toga dana poginulih 5 branitelja, a njih 30 ranjeno. Poginuli hrvatski branitelji su Đuro Kiš, Justin Zekić, Miroslav Grgić, Petar Hupert, Franjo Bertanjoli, Ivan Šenk, Ivan Ilinić, Marko Vuković, Andrija Maurović, Jozo Šošić, Željko Ćuti, Petar Bašić, Zvonko Mihaljević, Zvonimir Duka, Krunoslav Batai i Antun Batinić,
FOTO ALBUM
Program obilježavanja 34. obljetnice Dana obrane Osijeka nastavljen je u Nemetinu, mjestu duboko utisnutom u kolektivno pamćenje grada. Ondje su branitelji, predstavnici institucija i obitelji poginulih odali počast svim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata.
Poginuli su Željko Ivanović, Goran Reščić, Zlatko Vukasović, Saša Pavlović, Vlado Steiner i Pavo Suvalj.
Nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća, nazočnima se obratio ratni zapovjednik i domaćin okupljanja, pukovnik u miru Zlatko Boras, koji je emotivno podsjetio na ključne dane obrane grada.
Boras: “Vi ste čudo od ljudi. Zaustavili ste silu koja se činila nezaustavljivom”
U obraćanju prepunom ratnih sjećanja i zahvalnosti, Boras je istaknuo da se istina o obrani Osijeka mora prenositi generacijama:
“Točno znamo tko je što radio, tko je što učinio. Vi ste heroji Domovinskog rata. Napravili ste čudo na ovoj ravnici – zaustavili silu koja se činila nezaustavljivom”, poručio je Boras okupljenim suborcima.
Naglasio je i kako pojam “malobrojnih branitelja” nije točan:
“Bilo nas je mnogo, ali nismo imali čime protiv oklopa. Ono što smo imali – time smo se borili. I uspjeli smo.”
Vulin: “Sloboda nije slučajna. Hrvatska nije slučajna država”
U ime Grada Osijeka, okupljenima se obratio dogradonačelnik dr. sc. Dragan Vulin, izaslanik gradonačelnika Ivana Radića. Izrazio je duboko poštovanje prema braniteljima i njihovim obiteljima:
“Imali ste izbor otići na sigurno. Niste otišli. Odluka da ostanete i branite svoj grad razlog je zbog kojeg je Osijek danas i zauvijek nepokoreni grad.”
Naglasio je važnost trajnog čuvanja sjećanja:
“Slobodu nikada ne smijemo uzeti zdravo za gotovo. Knjige, filmovi, spomenici – sve su to poruke budućim naraštajima da Hrvatska nije nastala slučajno, nego na vašoj žrtvi.”
Okupljeni branitelji i obitelji – zajedništvo koje traje
Svečanosti u Nemetinu nazočili su pripadnici 106. brigade ZNG-a, predstavnici mnogobrojnih braniteljskih udruga – među njima Veteranska udruga maloljetnih branitelja, UHDDR OBŽ, Udruga veterana 106. brigade ZNG-a – kao i brojne obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja.
Ratnik 106. brigade, pripadnik 1. satnije, 1. voda, 1. odjeljenja, Vlado Vranić, prisjeća se dramatičnog jutra kada je započeo jedan od najžešćih napada na toj bojišnici.
Topnički udar u 4 ujutro: “Došli smo u smjenu, a dočekala nas je vatra”
“Od prvog dana bili smo na Vijencu Ivana Meštrovića, kod Bokić–Goranije. Tog jutra dolazili smo u redovnu smjenu u Nemetin. No u 4 sata ujutro započeo je snažan topnički napad na Osijek, a i ovdje je bilo žestoko kada smo stigli”, prisjeća se Vlado Vranić, pripadnik 106. brigade, 1. bojne 1 satnije, 1. voda.
Četvorica pripadnika ostala su kao pričuva pri zapovjedništvu, dok su ostali položaji na Lugarnici još bili čitavi. Nedugo zatim, prebačeni su prema Saponiji, u rovove i bunker uz željezničku prugu – položaj koji će ubrzo postati linija života ili smrti.
Napad s tri strane: Klisa, voćnjak, Sarvaš
Neprijatelj je pokušao probiti položaje tenkovima, oklopnim vozilima i pješaštvom:
“Napadali su nas s Klise, iz voćnjaka, a tenkovi su dolazili od Sarvaša. No na Saponiji smo imali naše bestrzajne topove – oni su odigrali ključnu ulogu i zaustavili oklop.”
Pješački napad bio je, kaže, još žešći i dugotrajniji.
Pogibija suborca Pave Suvalja: “Pogođen je dva metra od mene”
Posebno se bolno sjeća pogibije suborca i prijatelja, Pave Suvalja, koji je stradao dok je iz bunkera koordinirao pokrete svoje skupine.
“Pogledao je kroz otvor bunkera… i snajper ga je pogodio. Bio je mrtav na mjestu. Jako nas je potreslo. Bio je naš prijatelj, naš miner, iskusan i hrabar.”
Neizvjesnost gora od borbe
Dok je borba trajala, branitelja je najviše brinula sudbina suboraca
“Nismo znali što se s njima događa. Nije bilo informacija. Mislio sam da su ih pregazili, osobito kad su tenkovi prošli prema Nemetinu. Ta neizvjesnost najteže pada.”
“Bili smo kao jedan”
Iako okruženi vatrom, branitelji nisu ni u jednom trenutku razmišljali o povlačenju:
“Obrana je bila dobro organizirana, zapovjedništvo je radilo vrhunski. Nismo imali vremena za strah – nije bilo gladi ni žeđi, samo adrenalin.
Pogledaš lica svojih prijatelja, i vidiš odlučnost. Bili smo kao jedan.”
Napad slomljen do poslijepodneva
Borbe su trajale do oko 17 sati, kada je neprijatelj počeo popuštati i povlačiti se prema Sarvašu.
“Bio je to dan velike borbe, ali i dan kada smo još jednom pokazali da se Osijek neće predati.”
FOTO ALBUM
Dostojanstveno obilježena obljetnica južne obrane Osijeka i pada Antunovca: „Žrtva Antunovca obranila je Osijek i Hrvatsku“
U završnici obilježavanja Dana obrane Osijeka, u Antunovcu je svečano i s dubokim pijetetom obilježena obljetnica južne obrane grada te pada Antunovca. Komemoracija je započela odavanjem počasti poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima ispred spomen-obilježja masovne grobnice na mjesnom groblju, a nastavljena polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-kapelice sv. Antuna.
Toga 5. 12. 1991. godine u obrani Antunovca poginuli su Živko Mimica, Krešimir Posavac, Damir Užarević, Stevo Moržan, Tomislav Simon i Boško Mikulić.
Počast su odali članovi obitelji i suborci stradalih, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak, izaslanik ministra hrvatskih branitelja Stipo Rimac, izaslanik Grada Osijeka Jurica Tolj, predsjednik Odbora za branitelje Domovinskog rata i braniteljske udruge Grada Osijeka, načelnik Općine Antunovac, predstavnici Oružanih snaga, načelnik PU osječko-baranjske Ladislav Bece, te brojne braniteljske udruge, suborci i mještani, koji su i 34 godine poslije ostali čuvari sjećanja na svoje najmilije.
Prisjećamo se najkrvavijih dana 1991. godine“
Županica Nataša Tramišak naglasila je kako je ovo dan koji budi bolna, ali i ponosna sjećanja na herojsku borbu hrvatskih branitelja.
“Prisjećamo se nekih od najtežih dana koji su pogodili ovo područje, grad Osijek, selo Antunovac i okolna mjesta te krvave 1991. godine. Zahvaljujući hrabrosti branitelja, Osijek je obranjen, ali Antunovac je tragično stradao. Selo je palo pod okupaciju, a život su izgubila čak 43 hrvatska branitelja i civila, dok se neki još uvijek vode kao nestali. Antunovac svojim otporom zaslužuje dužno poštovanje, jer branio je Osijek, Slavoniju i cijelu Hrvatsku” – poručila je Tramišak.
Dodala je kako je upravo 5. prosinca 1991. neprijatelj zaustavljen u daljnjem prodoru, čime je učvršćena obrana Republike Hrvatske na ovom dijelu bojišta.
Anušić: „Ovo je obljetnica koja mi osobno najteže pada“
Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, rodom iz Antunovca, govorio je s posebnom emocijom, prisjećajući se tih teških prosinačkih dana.
“Ovo je obljetnica koja mi osobno najteže pada. Palo je moje selo i obrana koju smo držali od lipnja do 5. prosinca. Nažalost, Antunovac je okupiran. No uloga Antunovca i okolnih sela bila je jasna – zaštititi Osijek. Nakon 5. prosinca linije su uspostavljene i više se nisu mijenjale. Antunovac je dao svoj ogroman obol obrani i podnio žrtvu za grad Osijek” – rekao je Anušić.
Prisjetio se i osobnih trenutaka koji su mu se, kaže, zauvijek urezali u pamćenje.
“Osjećaj kada napuštate vlastitu kuću, svoje selo, odlazite u nepoznato – teško je opisiv. To su sjećanja koja danas djeluju nestvarno. Cijelo nas je vrijeme pratila neizvjesnost hoćemo li se ikada vratiti, ali, hvala Bogu, vratili smo se 1996. godine “– istaknuo je ministar.
FOTO ALBUM
Tijekom topničko-pješadijskih napada poginulo je 50 branitelja i četiri civila, od kojih 16 branitelja u šumi Rosinjača. Unatoč velikim gubicima, grad je obranjen, čime je osigurana ključna točka za daljnju borbu za slobodu Hrvatske i proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
Povezani sustav rovova, bunkera i skloništa protezao se od utoka Karašice u Dravu na zapadu do Nemetina na istoku i na sjevernoj, baranjskoj strani od Zoološkog vrta do nasipa za selo Kopačevo. Južni pravac crte obrane protezao se od Poljoprivrednog fakulteta do pustare Tufek i dalje do Brijesta, Tenjskog Antunovca, Ivanovca i Vladislavaca . Cijela crta obrane slijedila je pravac: Drava – Nemetin – Močari – Kriva Bara – Kolarvica – Tufek – Brijest – Brešće – Livana – Graškovina – Đurđevo polje – (TT 91,9) – K-89,3 – Poganovačko – Brondin kanal (TT 99,2) – Ugljenište (TT 90,0) – ušće Karašice – Drava – Zoološki vrt – nasip – Tvrđavica – nasip – benzinska postaja – Podravlje – nasip do TT 85,5 – vanjska strana zelenog pojasa do rajona Rasadnici (uključno) – Drava. Osječka bojišnica bila je dugačka oko 50 km. Iako je nakon uspješnog napada na vojarne 17. korpus praktički nestao iz Slavonije, a 12. pmbr. najkasnije do 19. rujna 1991. potpala pod 12. korpus najteži dani tek su slijedili. Ojačan naoružanjem i konsolidiranom crtom obrane, Osijek je tek trebao započeti svoju sustavnu obranu. Nakon okupacije Sarvaša, Nove Tenje, Antunovca, Ernestinova, Laslova i približavanja JNA prema prometnici Đakovo – Osijek,
Danas, 34 godine poslije, Osijek se s ponosom i tugom prisjeća svojih branitelja i civila koji su platili najvišu cijenu kako bi grad ostao slobodan. Svečanost je još jednom potvrdila važnost zajedničkog sjećanja te zahvalnosti prema onima koji su branili i obranili Osijek
Razaranje Grada
Od rujna do danas u osječkoj općini uništeno je 18.000 objekata, što znači da su teroristi svojim razornim projektilima oštetili 70 posto stanova, kuća i gospodarstvenih objekata. Od tog broja trideset posto objekata je posve uništeno i neupotrebljivo.
Obrana Osijeka toga teškog dana brojila je oko 2500 branitelja, a u gradu je bilo oko 20.000 civila.
Tijekom velikosrpske agresije na Osijek, samo u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u bolnicu su primljene 5.222 žrtve rata, od kojih je 954 poginulo (preminulo). U Osijeku su JNA i pobunjeni hrvatski Srbi oštetili ili uništili između 15 000 i 20 000 objekata. Ukupna materijalna šteta na stambenim i gospodarskim objektima procjenjuje se na iznos od 4.348,225.000 tadašnjih DM.
Poginuli branitelji oko 5.12.1991 godine ;
Josip Brnić (42)
Ivica Mandarić (28)
Marko Živković (32)
Rade Griva (27)
Ante Plazibat(21)
Branko Novački (32)
Mate Vuković (40)
Dejan Radovanović (20)
Samir Blažević (20)
Željko Ćuti (20)
Alojz Reščić (20)
Željko Ivanović
Zlatko Vukasović
Boris Skukan (29)
Pavo Suvalj (33)
Stjepan Boris (39)
Vladimir Steiner (42)
Miroslav Milić
Miljenko Begić (24)
Novački Branko (32)
Zoltan Juhas (36)
Renato Tafra (26)
Saša Pavlović (23)
Stjepan Subašić
Đahid Đeladini
Boško Mikulić
Tomislav Simon
Stevo Moržan
Damir Užarević
Krešimir Posavac
Živko Mimica
Branko Pleša
Salko Ahmić (44)
Ivica Babaja (27)
Pavao Begonja (30)
Stjepan Ezer (30)
Damir Farago (32)
Berislav Genčić (20)
Zoran Gnjatović (29)
Ivan Hap (40)
Zoran Kišasondi (24)
Siniša Knežević (26)
Mladen Milanković (35)
Davor Milas (18)
Matija Olujić (19)
Ivan Sekanić (38)
Goran Stjepanović (21)
Mihajlo Pelegrin (42).
Osječki nadvožnjak prema Tenji, u spomen na herojstvo i žrtve pripadnika 106. brigade, dobio je ime Rosinjača ’91. A osječka južna obilaznica ponosno nosi naziv, obilaznica 106. brigade.
- “Misli na svoje zdravlje”: Besplatni pregledi u Dardi pokazali zašto je preventiva ključna za branitelje
Povodom Dana otvorenih vrata udruga, u Dardi je održana hvalevrijedna javnozdravstvena akcija “Misli na svoje zdravlje”. Kroz besplatne preglede i ugodno druženje, zdravlje branitelja, umirovljenika… Pročitaj više: “Misli na svoje zdravlje”: Besplatni pregledi u Dardi pokazali zašto je preventiva ključna za branitelje - Miletić podnio kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi Hrvatskog stolnoteniskog saveza
Nova afera HSTS ozbiljno potresa hrvatski sportski svijet. Saborski zastupnik Mosta, Marin Miletić, predao je opsežnu kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Uz… Pročitaj više: Miletić podnio kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi Hrvatskog stolnoteniskog saveza - Vinko Grgić: Pad gradonačelnika Nove Gradiške
Vinko Grgić ponovno šokira javnost: manje od 24 sata nakon što je formalno preuzeo gradonačelničku dužnost, podnio je neopozivu ostavku kako bi izbjegao povratak u… Pročitaj više: Vinko Grgić: Pad gradonačelnika Nove Gradiške - Na današnji dan prije 35. godina osnovana je elitna postrojba – 3. bojna 3. gardijske brigade “Kune” Slavonski Brod
Na današnji dan, 12. lipnja, obilježava se točno 35 godina otkako je formalno ustrojena legendarna 3. bojna Kobre. Ova elitna slavonskobrodska postrojba ispisala je najslavnije,… Pročitaj više: Na današnji dan prije 35. godina osnovana je elitna postrojba – 3. bojna 3. gardijske brigade “Kune” Slavonski Brod - Povijesno ujedinjenje HSS-a u Trebarjevu Desnom, rodnom mjestu braće Radića
Povijesno ujedinjenje HSS-a započelo je u Trebarjevu Desnom, gdje su tri sestrinske stranke potpisale sporazum o spajanju. Cilj je povratak radićevskim vrijednostima i jačanje utjecaja… Pročitaj više: Povijesno ujedinjenje HSS-a u Trebarjevu Desnom, rodnom mjestu braće Radića - Plenković jasan: Nema napretka Crne Gore bez povrata ‘Jadrana’, istine o nestalima i suđenja za ratne zločine
Tijekom službenog posjeta susjednoj zemlji, premijer Andrej Plenković istaknuo je kako Hrvati u Crnoj Gori imaju trajnu podršku matične države kroz strateške projekte, ali je… Pročitaj više: Plenković jasan: Nema napretka Crne Gore bez povrata ‘Jadrana’, istine o nestalima i suđenja za ratne zločine - Afrička svinjska kuga i kuga ovaca
Potvrđena je nova afrička svinjska kuga u Osječko-baranjskoj županiji, a alarm je oglašen i zbog kuge malih preživača kod Daruvara. Nadležne službe su na terenu.… Pročitaj više: Afrička svinjska kuga i kuga ovaca - Zločin i masakr civila u Rodaljicama (1992.)
Otkrijte potresne detalje tragičnog 11. lipnja 1992. godine kada je okupirano zadarsko zaleđe svjedočilo neopisivom teroru. Ovaj svirepi zločin u Rodaljicama odnio je živote potpuno… Pročitaj više: Zločin i masakr civila u Rodaljicama (1992.) - Smrt u Glavnjači: Kako je ubijen Andrija Hebrang
Na današnji dan, 11. lipnja 1949. godine, u beogradskom zatvoru Glavnjača pod iznimno sumnjivim okolnostima ugašen je život istaknutog hrvatskog političara. Iako je režim tvrdio… Pročitaj više: Smrt u Glavnjači: Kako je ubijen Andrija Hebrang - Na današnji dan rođena su braća Radić, vizionari koji su iz temelja promijenili hrvatski politički krajobraz
Istaknuti velikani, braća Radić, svojim su rođenjem na današnji dan obilježili početak nove ere u hrvatskoj politici, spustivši borbu za nacionalna prava iz zatvorenih salona… Pročitaj više: Na današnji dan rođena su braća Radić, vizionari koji su iz temelja promijenili hrvatski politički krajobraz
Nevidljivo dijete: 34 godine čekanja da netko vidi Ljiljanu Jaroš
Nevidljivo dijete: 34 godine čekanja da netko vidi Ljiljanu Jaroš
Krvavi studeni u Erdutu 1991.: Početak arkanovskog terora nad Hrvatima i Mađarima
Bogdanovci – herojsko selo na braniku Domovine: 34 godine od krvavog pada u studenome 1991.
Bogdanovci – herojsko selo na braniku Domovine: 34 godine od krvavog pada u studenome 1991.
