Tragična pogibija ratnog reportera ostavila je dubok trag u hrvatskoj povijesti. Gordan Lederer svojim je životom platio prenošenje istine, a njegova ostavština kroz antologijske snimke živi vječno i služi kao trajni podsjetnik na cijenu slobode.
Na povijesnom Čukur brdu, uzvišenju koje poput vječnog stražara bdije nad slikovitom, ali krvlju natopljenom Hrvatskom Kostajnicom, danas se okupio državni vrh, u zajedništvu s lokalnim dužnosnicima, obitelji, predstavnicima braniteljskih udruga i brojnim građanima. Povod ovom dostojanstvenom okupljanju bila je 35. godišnjica tragične pogibije Gordana Lederera, ratnog snimatelja Hrvatske radiotelevizije. Komemorativna svečanost održana je kod monumentalnog spomen-obilježja simboličnog naziva „Slomljeni pejzaž“, s jednim jasnim ciljem: odati počast čovjeku čiji je objektiv u najtežim danima stvaranja domovine bio najsnažnije oružje istine. Događaj, organiziran pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske te u uskoj suradnji s Gradom Hrvatska Kostajnica, trajni je podsjetnik na to zašto je žrtva koju je podnio ovaj hrabri snimatelj neizbrisiva iz nacionalnog sjećanja.
Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i nizom emotivnih prigodnih govora, okupljeni su se vratili u taj kobni 10. kolovoza 1991. godine, prisjećajući se heroja koji je stradao pogođen smrtonosnim snajperskim metkom. Njegov je život ugašen upravo u trenucima dok je, s neizmjernom hrabrošću i besprijekornom profesionalnom predanošću, snimao hrvatske branitelje tijekom silovitih srpskih napada na Pounje.
Spomenik kao svjedok vremena i osobni pečat Tomislava Medveda
Kao izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, ovoj iznimno važnoj svečanosti prisustvovao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Njegova prisutnost na ovom mjestu i u ovom trenutku daleko nadilazi uobičajene okvire političkog protokola. Njegova uloga nosi dubok, neizbrisiv i bolno osobni pečat vremena u kojem se hrvatska država tek stvarala i krvavo branila. Ministar Medved odao je počast polaganjem vijenca kod spomen-obilježja „Slomljeni pejzaž“. Ovaj spomenik, svojim jedinstvenim, potresnim dizajnom koji prikazuje leću kamere nemilosrdno probijenu snajperskim metkom, vjerno i bolno simbolizira onaj stravičan trenutak u kojem je Gordan Lederer brutalno zaustavljen u svom pozivu.
Veza između ministra Medveda i pokojnog snimatelja Lederera ispisana je teškim slovima na prvim crtama bojišnice. Naime, u antologijskim Ledererovim snimkama, koje su široj hrvatskoj i svjetskoj javnosti poznate pod poetskim, ali i duboko tragičnim nazivom „Banijska praskozorja“, trajno je zabilježeno i lice samog ministra Medveda. Ti specifični ranojutarnji kadrovi, ispunjeni gustom, gotovo opipljivom maglom, umornim, ali nevjerojatno odlučnim licima hrvatskih vojnika te teškom tjeskobom ratne neizvjesnosti, postali su ne samo vizualni identitet obrane Banovine, već i cijelog Domovinskog rata. Štoviše, povijest pamti da je upravo Tomo Medved, tada kao mladi, golobradi branitelj, izravno sudjelovao u dramatičnom pokušaju spašavanja teško ranjenog Lederera tog kobnog kolovoškog poslijepodneva. Pod gustom, neprekidnom neprijateljskom vatrom, pokušavao mu je pružiti prvu pomoć i izvući ga na sigurno, što današnjoj komemoraciji daje jednu sasvim novu, herojsku dimenziju.
Govor potpredsjednika Vlade: Kamera kao iznimna snaga
U svom opsežnom i promišljenom govoru, ministar Medved obratio se okupljenima u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i u svoje osobno ime, naglasivši važnost prisjećanja na čovjeka koji je postao simbol prenošenja istine. Istaknuo je kako Lederer nije nosio oružje koje ubija, već oružje koje svjedoči.
„Naš Gordan nije nosio pušku, nosio je kameru, ali u tom vremenu u kojem se Hrvatska borila ne samo za svoju slobodu, nego i za pravo da se istina o njezinoj borbi vidi i čuje, kamera je imala iznimnu snagu. Njome je bilježio Hrvatsku u jednom od najtežih trenutaka naše novije povijesti“, naglasio je Medved, prisjećajući se kako je Lederer svojim objektivom bilježio hrvatske branitelje koji su, snažni u svojoj odlučnosti, stajali pred znatno nadmoćnijim i naoružanijim neprijateljem.
Ministar je slikovito prepričao sadržaj tih snimaka, istaknuvši da je Lederer bilježio ljude u bijegu, civile kako napuštaju svoje spaljene domove, strah u očima nevinih, ali iznad svega, bilježio je razaranja i nevjerojatnu hrabrost te zajedništvo onih koji su stali u obranu domovine. Zbog toga, prema ministrovim riječima, te snimke danas nadilaze formu običnog arhivskog materijala.
„One su povijesni dokument, one su svjedočanstvo, one su istina zabilježena u trenutku dok se povijest događala. Njegove snimke danas su dio našeg kolektivnog pamćenja, one su dokument jednog vremena, ali i trajno svjedočanstvo budućim generacijama o tome kako je nastajala slobodna Hrvatska“, kazao je Medved. Posebno se osvrnuo na snagu kadrova praćenih glazbom Brothers in Arms, istaknuvši da danas, s vremenskim odmakom, još jasnije razumijemo njihovu monumentalnu vrijednost.
Ministar je iskoristio priliku kako bi odao priznanje i svim ostalim ratnim snimateljima, fotografima, novinarima i ratnim izvjestiteljima, ljudima koji su, dijeleći opasnost i neizvjesnost s braniteljima, odlazili na prve crte. Poručio je jasno: „Hrvatski branitelji obranili su Hrvatsku, a naši snimatelji, fotografi i ratni izvjestitelji pomogli su sačuvati istinu o tome kako je Hrvatska obranjena.“
U svom je govoru Medved poslao i oštru političku te društvenu poruku o važnosti očuvanja povijesnih činjenica. Upozorio je kako s prolaskom vremena dolaze nove generacije koje ne pamte ratna razaranja, te je imperativ države da se istina prenosi bez zaborava, bez relativiziranja i bez prekrajanja činjenica.
„Obranili su je hrvatski branitelji i tu činjenicu imamo obvezu prenositi jasno, mirno i dostojanstveno, bez dopuštanja bilo kome da žrtvu pretvara u krivca, agresora u žrtvu, a povijesne činjenice u pitanje političke interpretacije“, bio je odrješit ministar, dodavši kako Lederer zbog toga danas nije samo dio sjećanja, nego i duboka pouka. Zaključio je dio govora obećanjem države braniteljima, istaknuvši da zahvalnost ne smije biti samo protokolarna, već se mora očitovati kroz konkretne zakone, materijalna prava i brigu institucija, ali i kroz odgoj mladih i kulturu sjećanja. Upozorio je na opasnost modernog doba u kojem se poluistine i manipulacije brzo šire, čineći Ledererovu kameru danas potrebnijom nego ikad – ne kao predmet, već kao simbol obveze širenja istine.
Geopolitički kontekst: Nerazumijevanje svijeta i važnost istine
Slične, iznimno snažne poruke koje su odjekivale obroncima Čukur brda uputili su i ostali uvaženi gosti ove komemoracije. Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i saborska zastupnica Marijana Petir u svom se analitičnom govoru osvrnula na onaj vrlo složeni, često zanemarivani geopolitički kontekst s početka devedesetih godina. Okupljene je podsjetila na bolnu činjenicu da na samom početku Domovinskog rata međunarodna zajednica nije stala uz Hrvatsku. Dapače, u svijetu je vladalo ogromno nerazumijevanje geopolitičke situacije, a centri moći nisu odmah shvatili, ili nisu željeli shvatiti, da je Hrvatska žrtva brutalne, orkestrirane i dobro naoružane vojne agresije.
„Godine 1991. ovdje su se hrvatski branitelji borili za slobodu, a Hrvatska nije uživala podršku međunarodne zajednice. Na nas je bila izvršena agresija, a u svijetu je vladalo nerazumijevanje onoga za što se mi to borimo – da se borimo za samostalnu, slobodnu i suverenu Republiku Hrvatsku i da smo mi žrtva“, istaknula je Petir u svom govoru.
U tom mračnom kontekstu međunarodne izolacije, objasnila je Petir, uloga Gordana Lederera postaje ključna. Naglasila je važnost njegovog osobnog i profesionalnog izbora u trenutku kada su mnogi kalkulirali.
„Zato je bio važan Gordan Lederer i izbor koji je on tada napravio, jer nije bilo svejedno hoćeš li ostati ili otići, hoćeš li snimati i pronositi istinu u svijet ili ćeš dopustiti da drugi putem lažnih vijesti i dezinformacija na svoj način tumače što se ovdje događa. On je ostavio puno snimljenog materijala, ali ostavio je i svjedočanstvo o vrijednostima koje je živio“, rekla je Petir. Pozvala je današnje generacije da se ugledaju na njegov primjer, naglašavajući: „Gordan Lederer odabrao je Hrvatsku i na nama je da isti takav izbor napravimo, da i mi u svom svakodnevnom životu biramo Hrvatsku. On je živio vrijednosti profesionalnosti, hrabrosti i istine.“
Lokalna žrtva Sisačko-moslavačke županije
Zamjenik sisačko-moslavačkog župana Mihael Jurić u svom je duboko emotivnom obraćanju skrenuo pozornost na onu lokalnu, strašnu žrtvu koju je podnijela lokalna zajednica na čijem se tlu nalaze. Istaknuo je jedan izrazito potresan statistički i ljudski podatak koji se često zaboravlja u nacionalnom diskursu: najveći broj poginulih hrvatskih branitelja i nevinih civila, odmah poslije herojske Vukovarsko-srijemske županije, stradao je upravo na ovom krvavom tlu Sisačko-moslavačke županije.
Podsjetivši na stravične zločine u blizini mjesta gdje stoje, Jurić je okupljenima uputio snažnu poruku: „Na području Sisačko-moslavačke županije, nedaleko odavde, u selu Baćin nalazi se druga po veličini masovna grobnica poslije vukovarske Ovčare. E, to je istina, a na tu se istinu ovdje pucalo. Na tu se istinu pucalo 1991. godine.“
Jurić je detaljno elaborirao kako je istina koju je Lederer prenosio bila ključna da hrvatski čovjek, a zatim i svjetski centri moći, shvate da je došao trenutak “sad ili nikad”. Zahvalio je braniteljima i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, čija je politika uz Ledererove vizualne dokaze dala legitimitet hrvatskoj borbi.
„Zahvaljujući tim slikama koje govore tisuću riječi, koje su išle odavde, a koje je pronosio naš Gordan – uz veliku žrtvu hrvatskog čovjeka, hrvatskog naroda, a posebice hrvatskih branitelja – mi danas imamo mir i slobodu“, kazao je Jurić, prije nego što je uputio dirljive riječi ohrabrenja i zahvale prisutnoj obitelji Lederer te svim preživjelim braniteljima, poželjevši im zdravlje i snagu da nastave izgrađivati domovinu kakvu je sanjao Gordan.
Glas mladih generacija: Dug koji nas obvezuje
Domaćin ovog tužnog, ali nadasve ponosnog okupljanja, gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Dalibor Bišćan, svojim je poetičnim obraćanjem dao jednu sasvim novu perspektivu – onu mlađih generacija. U svom se govoru prvo osvrnuo na samu auru mističnog mjesta na kojem su stajali. Citiravši branitelje koje je slušao tog jutra, rekao je kako je pucanj na Čukur brdu 10. kolovoza 1991. bio “pucanj koji se čuo u cijeloj Hrvatskoj”.
Kao predstavnik generacije koja nije morala nositi pušku, Bišćan je artikulirao duboko poštovanje prema žrtvi: „Stojimo danas na mjestu gdje vjetar nosi tišinu, ali gdje svaka stopa zemlje govori. Ovdje ne odjekuju samo riječi, ovdje odzvanja istina. Pred spomenikom Gordanu Ledereru ne stojimo samo kao svjedoci prošlosti, nego kao čuvari istine i dostojanstva koje nam je ostavljeno u nasljeđe.“
Njegove su riječi jasno detektirale razliku između oružja vojnika i onoga koje je koristio Gordan Lederer, čija je priča nastavila živjeti u svakom slobodnom koraku koji današnje društvo čini. Obrativši se okupljenim veteranima i državnom vrhu, Bišćan je ponizno priznao poziciju svoje generacije: „Mi, mlađe generacije, nismo osjetili strah rata, nismo slušali sirene koje paraju noć. Nismo gledali razaranja vlastitim očima, ali danas ovdje osjećamo nešto drugo. Osjećamo dug. Dug koji se ne može niti vratiti niti izmiriti. Dug koji nas obvezuje da poštujemo svoj narod i gradimo društvo utemeljeno na vrijednostima za koje su se branitelji borili.“
Bišćan je obećao da će mladi, prateći primjere zajedništva, nastaviti graditi domovinu bez podjela. Njegova poruka “Neka nas ova sveta zemlja podsjeti da je istina jača od metka, da je žrtva veća od vremena” snažno je odjeknula među prisutnima, dajući nadu da žrtva Domovinskog rata nikada neće pasti u zaborav.
Sjećanja supruge Ane: Neustrašivi čovjek koji je obožavao domovinu
Bez ikakve sumnje, najemotivniji i najdirljiviji trenutak ove komemoracije bio je govor Ane Lederer, udovice ubijenog snimatelja. Njezine su riječi rasplakale mnoge prisutne. Gordan Lederer imao je samo 33 godine – na vrhuncu svoje mladosti, kreativnosti i životne snage – kada je njegov život nasilno ugašen. Stajući pred okupljene, Ana Lederer je istaknula kako joj kao supruzi iznimno mnogo znači spoznaja da se svake godine, pa tako i na ovu okruglu, 35. obljetnicu, pažljivo i s najdubljim poštovanjem čuva sjećanje na njegov ogroman doprinos u Domovinskom ratu.
No, njezina je veličina bila i u tome što je u trenutku prisjećanja na vlastitog supruga, odala veliko priznanje i svim ostalim ratnim reporterima. Istaknula je kako se ovim skupom odaje priznanje svim onim znanim i neznanim snimateljima, fotoreporterima i novinarima koji su nesebično, u potpuno nemogućim uvjetima rata, radili svoj posao. Riskirali su vlastite živote s jednim jedinim ciljem: da domaćoj i svjetskoj javnosti, usred mora dezinformacija, prenesu provjerene i bolne informacije o krvavim ratnim zbivanjima.
S knedlom u grlu i ne skrivajući iskrene emocije dok se prisjećala onih tjeskobnih dana iz mračne 1991. godine, Ana Lederer je opisala svog supruga onakvim kakvog su ga znali samo njemu najbliži: „Moj Gordan bio je poseban čovjek. Bio je neustrašiv, beskrajno hrabar, on je doslovno obožavao Hrvatsku i iz dubine duše je vjerovao da ćemo jednog dana imati svoju, slobodnu državu.“
Otvorila je dušu okupljenima i priznala koliko su joj zapravo teški bili njegovi odlasci na teren. Svaki njegov izlazak iz sigurnosti obiteljskog doma prema nepredvidivoj bojišnici za nju je predstavljao neizmjernu strepnju i strah za njegov život. No, Gordan je bio vođen nečim većim od straha.
„On se zaista nije bojao ničega. Znao mi je govoriti da ja možda ne razumijem taj specifičan, veliki povijesni trenutak u kojem smo se kao narod našli te 1991. godine“, ispričala je Ana. Dodala je kako se on kroz cijeli taj ratni kaos primarno vodio svojom kamerom i nevjerojatno snažnom unutarnjom potrebom da bude svjedokom onoga što se događa. Njegova želja da svjedoči o nepravdi i istini bila je nepokolebljiva, a kao što je gospođa Lederer poentirala onom vječnom spoznajom: „Kao što znamo – istina se nikada ne može ubiti metkom.“
Prisjećajući se te nevjerojatne, gotovo neobjašnjive atmosfere koja je tih ratnih dana vladala među tadašnjom mladošću, prepričala je Gordanove riječi koje savršeno opisuju duh tog vremena: „Govorio mi je da je to neponovljiv povijesni trenutak. Razumite, vi tada niste mogli toj mladoj generaciji, tim golobradim mladićima koji su srcem branili Hrvatsku, reći da ne idu na frontu. Oni su to jednostavno osjećali duboko u sebi, vodili su se nevjerojatnim domoljubljem i željom za slobodom, a moj je Gordan osjećao da mora biti tamo s njima, uz njih.“
Simbol hrabrosti ratnog novinarstva i etika koja nema cijenu
Gordan Lederer nije bio samo suprug i domoljub, on je bio i istaknuti profesionalac. Zato se u ime njegove matične kuće, okupljenima obratio Siniša Galar, izaslanik glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. Galarov je govor bio od iznimne važnosti jer je Ledererovu žrtvu pozicionirao u jedan širi, profesionalni kontekst medijskog izvještavanja tijekom najžešćih ratnih sukoba.
„Gordan je za sve nas na televiziji, ali i za cijelu profesiju, trajni simbol hrabrosti svih onih divnih ljudi, novinara i tehničara, koji su svjesno riskirali svoj život da bi objektivno i profesionalno izvještavali o istinitim, često zastrašujućim događajima koji su se svakodnevno događali u našoj napadnutoj domovini“, naglasio je Galar, podsjećajući prisutne na cijenu novinarske etike.
Galar je iskoristio ovaj svečani trenutak da uputi važno upozorenje današnjem društvu i budućim generacijama: memorijalno mjesto ne smije nikada postati samo točka nekog pasivnog, pukog pijeteta kojeg se sjetimo jednom godišnje. „Upravo zato, ovo mjesto na kojem danas s pijetetom stojimo, ovaj predivni i tužni ‘Slomljeni pejzaž’, ne može i ne smije biti samo podsjetnik na jedan tragičan i tužan događaj iz naše povijesti. Ono mora, jednako snažno, biti vječni podsjetnik na važnost istinitog izvještavanja, na etiku novinarstva i na činjenicu da istina nema cijenu“, snažno je zaključio izaslanik HRT-a.
Krvava geografija jedne radne biografije
Priča o Gordanu Ledereru priča je o neumornom ratnom snimatelju koji je svojom kamerom izvješćivao za Hrvatsku televiziju o onim najgorim, potpuno nezamislivim stradanjima i stravičnim događajima u Domovinskome ratu. Njegov objektiv obuhvatio je gotovo sva kritična bojišta u državi. Kada se danas čita njegova radna biografija iz te prve ratne, 1991. godine, ona se ne čita samo kao običan životopis jednog novinara; ona se iščitava kao potresna geografska karta najvećih hrvatskih stradanja, patnje, ali i prkosa.
S nevjerojatnom je hrabrošću probijao blokade i snimao dramatična događanja u Kruševu. Uspijevao se probiti do okupiranog Kijeva. Njegova je kamera neustrašivo bilježila pad Knina, a njegovo je oko svjedočilo nevjerojatnim patnjama nedužnih ljudi u Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim do temelja razorenim gradovima i selima diljem zemlje. Gdje god je bio očaj, gdje god je bio otpor, tu je bio i Gordan sa svojom kamerom.
Njegov novinarski, ali prije svega duboko ljudski zadatak, odveo ga je na Banovinu i u ono prekrasno, slikovito, ali tada krvlju nevinih natopljeno hrvatsko Pounje. Taj zadatak bio je, na golemu žalost cijele nacije, njegov posljednji. U kasno poslijepodne tog ljetnog, 10. kolovoza 1991. godine, dok je radio ono što je najbolje znao – snimao istinu – smrtonosno je pogođen snajperskim metkom koji je doletio iz smjera neprijateljskih položaja na brdu Čukur kraj Hrvatske Kostajnice.
Iza sebe je ostavio neutješnu obitelj, duboko potresene i ožalošćene kolege na televiziji, ali ono što je ostavio hrvatskom narodu nemjerljivo je. Ostavio je vizualno nasljeđe – sate i sate traka koje će zauvijek, puno glasnije od bilo kakvih riječi, svjedočiti o ogromnoj cijeni hrvatske slobode. Gordan Lederer možda jest fizički pao na tom brdu, ali zahvaljujući komemoracijama poput ove, njegov objektiv i njegova “Banijska praskozorja” nastavljaju svijetliti u tami, braneći istinu o Domovinskom ratu za sve one generacije koje tek dolaze.
NAJNOVIJE OBJAVE
- Ekološki rulet u Lici: Kad država zažmiri, a krš proplače toksičnim suzama
Ilegalno zakopani opasni otpad u Gospiću otkriva stravičnu razinu korupcije. Tisuće tona toksičnog materijala prijete ekološkim uništenjem cijelog krškog kraja. Organizirana kriminalna skupina pod krinkom… Pročitaj više: Ekološki rulet u Lici: Kad država zažmiri, a krš proplače toksičnim suzama - Od zloglasnog snajpera do vječnog sjećanja: Neispričani detalji spašavanja i herojstva Gordana Lederera na Banovini
Tragična pogibija ratnog reportera ostavila je dubok trag u hrvatskoj povijesti. Gordan Lederer svojim je životom platio prenošenje istine, a njegova ostavština kroz antologijske snimke… Pročitaj više: Od zloglasnog snajpera do vječnog sjećanja: Neispričani detalji spašavanja i herojstva Gordana Lederera na Banovini - Krv, znoj i trinaest srida: Tino Radanović je kralj najnapetije Alke u novijoj povijesti!
Tino Radanović apsolutni je pobjednik viteškog nadmetanja. U nedjelju je održana 311. Sinjska alka, a naslov slavodobitnika odnesen je nakon dramatičnog dvostrukog pripetavanja, obavijenog političkim… Pročitaj više: Krv, znoj i trinaest srida: Tino Radanović je kralj najnapetije Alke u novijoj povijesti! - Krvava noć u Slavonskom Brodu: S 2,03 promila alkohola nožem presudila 35 godina starijem partneru
U mirnom slavonskobrodskom naselju Jelas dogodilo se nezapamćeno teško ubojstvo. Tridesetšestogodišnja žena je u stanju teške intoksikacije alkoholom, nakon verbalnog sukoba, nožem usmrtila svog 71-godišnjeg… Pročitaj više: Krvava noć u Slavonskom Brodu: S 2,03 promila alkohola nožem presudila 35 godina starijem partneru - Sveobuhvatna reforma: Što donose izmjene braniteljskih mirovina u 2027. godini?
Najavljena je velika reforma za braniteljske mirovine koja na snagu stupa početkom 2027. godine, donoseći pravedniji financijski izračun i veća prava za preko dvjesto tisuća… Pročitaj više: Sveobuhvatna reforma: Što donose izmjene braniteljskih mirovina u 2027. godini? - Samo 48 sati nakon prvog koncerta: Thompson ponovno srušio sve rekorde u Imotskom!
Marko Perković Thompson u Imotskom je priredio nevjerojatan glazbeni spektakl u sklopu turneje. Saznajte sve detalje ovog masovnog okupljanja. Marko Perković Thompson održao je veliki… Pročitaj više: Samo 48 sati nakon prvog koncerta: Thompson ponovno srušio sve rekorde u Imotskom! - UHIĆEN NAPADAČ IZ OSIJEKA: Prišao mu leđa i bez razloga mu zadao više ubodnih rana, žrtva u bolnici.
Razriješen pokušaj ubojstva u Osijeku. Policija je uhitila 25-godišnjaka koji je u parku nožem bez razloga napao i teško ozlijedio 62-godišnjaka. OSIJEK – Pripadnici I.… Pročitaj više: UHIĆEN NAPADAČ IZ OSIJEKA: Prišao mu leđa i bez razloga mu zadao više ubodnih rana, žrtva u bolnici. - Trijumf viteštva u Sinju: Mihovil Župa maestralnim povratkom pomeo konkurenciju i osvojio 311. Čoju!
Danas je u srcu viteškog grada Sinja uspješno i bez pripetavanja privedeno kraju iščekivano natjecanje za 311. Čoju. Vrhunska spremnost kopljanika, brze trke i nepogrešivi… Pročitaj više: Trijumf viteštva u Sinju: Mihovil Župa maestralnim povratkom pomeo konkurenciju i osvojio 311. Čoju! - Zaboravljeni kraj Oluje: Kako je potpis na haubi i susret bivših prijatelja zauvijek završio rat
Saznajte kako je predaja 21. korpusa na Banovini 8. kolovoza 1995. označila stvarni završetak operacije Oluja i spasila tisuće života. Vojno-redarstvena operacija “Oluja”, pokrenuta u… Pročitaj više: Zaboravljeni kraj Oluje: Kako je potpis na haubi i susret bivših prijatelja zauvijek završio rat - Nezapamćen spektakl u Sinju: Kiša, mrak i trostruko pripetavanje za antologijsku pobjedu Domazeta Loše
Istaknuti alkar Jure Domazet Lošo osvojio je 311. Baru na Alkarskom trkalištu u Sinju, pobijedivši u povijesnom trostrukom pripetavanju u noćnim uvjetima. Istaknuti sinjski alkar… Pročitaj više: Nezapamćen spektakl u Sinju: Kiša, mrak i trostruko pripetavanje za antologijsku pobjedu Domazeta Loše
