Ilegalno zakopani opasni otpad u Gospiću otkriva stravičnu razinu korupcije. Tisuće tona toksičnog materijala prijete ekološkim uništenjem cijelog krškog kraja.
Organizirana kriminalna skupina pod krinkom legalnih poduzetnika (tvrtka Tipos Resurs), uz prešutni blagoslov i aktivnu asistenciju korumpiranih državnih inspektora i lokalnih moćnika, uspjela je ilegalno zakopati nevjerojatnih 37.000 tona visoko toksičnog i opasnog otpada u krugu bivše tvornice PPK Velebit u Gospiću. Ova neviđena ekološka katastrofa odvijala se u razdoblju od početka 2022. pa sve do rujna 2024. godine, a sve s jednim jedinim, prozaičnim razlogom: zgrtanjem milijunske financijske dobiti kroz naplatu preuzimanja smeća iz Italije, Slovenije i Hrvatske, uz potpuno izbjegavanje skupih troškova njegove stvarne obrade. A kako su to izveli? Sustavnim i drskim dovoženjem tisuća šlepera usred bijela dana, lažiranjem dozvola za “oporabu” i besramnim zakapanjem opasnog materijala na dubinu od tri metra u najosjetljivije krško tlo, prekrivajući ga šljunkom kako bi sakrili tragove pred onima koji su ionako bili plaćeni da ne gledaju.
Kada vam je svakodnevica usko vezana uz brigu o zemlji, hortikulturu i održavanje travnatih površina, naučite duboko poštovati svaki centimetar plodnog i zdravog tla. Zato, kada čitam elaborat Geotehničkog fakulteta na 365 stranica o onome što se dogodilo u Gospiću, osjećam fizičku mučninu. Ono što je učinjeno Lici nije “gospodarenje otpadom”, niti je to “ekološki incident”. To je, dame i gospodo, brutalno ubojstvo prirode s predumišljajem.
“Zelena tranzicija” na mafijaški način
Priča o tvrtki Tipos Resurs (danas prigodno u stečaju) i njenim vlasnicima, bračnom paru Josipu i Moniki Šincek, uz partnericu Francisku Dodić, zvuči kao scenarij za loš balkanski triler. Njihov poslovni model bio je genijalno jednostavan: glumimo da recikliramo plastiku u nekakve bukobrane i pokretne kućice, a zapravo uvozimo mljeveno, miješano, medicinsko i elektroničko smeće, te ga jednostavno – zakopamo.
Pokušajte na trenutak zamisliti tu logistiku. Na lokaciji u Gospiću deponirano je 37.000 tona otpada. To je preko 3.700 teških teretnih šlepera! Zamislite kolonu od gotovo četiri tisuće ogromnih kamiona koja tutnji kroz srce županijskog središta. I pazite sad paradoks – nitko ništa nije vidio. Valjda su ti šleperi imali ugrađen stealth sustav za nevidljivost, ili su lokalni šerifi kolektivno oboljeli od makularne degeneracije. Da bi napravili mjesta za ovu toksičnu planinu, “poduzetnici” su ilegalno iskrčili i devastirali gotovo 18.000 četvornih metara šumskog staništa. Istu su genijalnu metodologiju primijenili u Varaždinu, Benkovcu i Senju.
Vječne kemikalije i umirući krš
Vještačenje stručnjaka iz Zagreba crno na bijelo dokazuje ono čega smo se svi bojali. Ekotoksičnost materijala testirana je na živim organizmima. Europska unija kaže da je granica toksičnosti 25. Indeks u Gospiću? Zastrašujućih 254,8. Deset puta više od granice!
U biljkama udaljenima 200 metara od odlagališta već su pronađeni teški metali: antimon, bakar, cink, olovo i kadmij. No, najgora noćna mora tek slijedi – PFAS spojevi. Takozvane “vječne kemikalije”. Pronađene su u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta. Zašto je to problem? Zato što je Gospić smješten na pukotinskom karbonatnom vodonosniku. Nema tu finog pijeska i gline koji bi prirodno filtrirali vodu. Krš je poput švicarskog sira. Otrovne procjedne vode obogaćene PFAS-om putuju golemim brzinama kroz podzemne pukotine i idu ravno prema vitalnim vodoopskrbnim bazenima.
I onda se pojavi vlasnik tvrtke, gospodin Šincek, i mrtvo hladno izjavi kako “podzemne vode nisu akutno zagađene”. Kakav eufemizam! To je kao da vam netko ubrizga polagan otrov u venu i kaže: “Gledaj s vedrije strane, srce ti još uvijek kuca.” Struka je jasna: PFAS kemikalije se ne razgrađuju. Šteta je dugoročna i nepopravljiva ako se izvor hitno ne ukloni.
Birokracija kao suučesnik i reket Državnog inspektorata
Kako je moguće da se 3.700 šlepera neopaženo parkira u Lici? Moguće je kada imate savršeno podmazan, duboko truo institucionalni aparat. Glavna zvijezda lokalne administracije u ovoj priči je Jerko Kostelac, viši savjetnik za zaštitu okoliša Ličko-senjske županije. Čovjek u jesen 2022. izdaje dozvolu Tiposu, iako zna da na terenu već leži 6.000 tona ilegalnog smeća i da je šuma posječena.
Nakon što se stvar počela raspetljavati, Županija panično poništava dozvolu u lipnju 2024. A onda, vrhunac apsurda – u jesen 2024. ista tvrtka, za istu lokaciju, traži novu dozvolu. Pogađate tko ju je izdao? Isti taj Kostelac! Temeljem lažiranog zapisnika i nevažećih financijskih jamstava.
No, ako mislite da je tu kraj, pričekajte. Pravi spektakl nastupa s uhićenjem Andrije Mikulića, glavnog državnog inspektora. Prema iskazima iz istrage, Mikulić se sa Šincekom sastajao po gospićkim pivnicama. Scenarij je klasičan mafijaški: inspektor navodno traži 500.000 eura mita da bi zatvorio oči pred 35.000 tona otrova. Kada lova nije sjela, tek onda, odjednom, inspektorat “progleda”, lupa kazne od 755.000 eura i zatvara butik. Država nas, dakle, ne štiti zato što je to njen posao i zakonska obveza. Država nas štiti tek kada propadne koruptivni dogovor ispod stola.
Politički teatar apsurda
I dok krš upija otrove, naši politički bardovi igraju uobičajeni ping-pong. Predsjednik Zoran Milanović puca iz svih oružja, viče o “ekocidu”, traži hitne mjere, bez natječaja, bez birokracije, optužujući Vladu da je šutke gledala trovanje države.
S druge strane, premijer Andrej Plenković nudi hladni, tehnokratski legalizam. Kaže, riješit ćemo sve u “zakonitoj proceduri, a ne pod pritiskom”. Naravno, kad vas novinari pritisnu i pitaju kako je Vladi promaknulo tisuće šlepera opasnog tereta, premijer nudi onaj čuveni lakonski odgovor: “Ne znam”.
A ministrica zaštite okoliša, Marija Vučković? Njena defenzivna komunikacija i patetična pitanja na društvenim mrežama (“Zašto se trudite da javnost okrivljuje nevine ljude?”) izazivaju transfer blama. U svojim pokušajima da obrani neobranjivo, ministrica je zapravo priznala najstrašniju istinu: Republika Hrvatska je infrastrukturno impotentna. Mi nemamo niti jedno odlagalište opasnog otpada. Nemamo energanu za njegovu obradu. Ministarstvo je moralo moljakati na 62 adrese diljem Europe ne bi li netko, bilo tko, uzeo naš problem u svoje dvorište.
Kad građani moraju raditi posao države
U ovoj kaljuži nekompetencije i korupcije, jedina svijetla točka su sami građani. Oporba (Most, Možemo!) tražila je proglašenje izvanrednog stanja, upozoravajući da je otpadni biznis postao unosniji od kokaina. Domovinski pokret prijeti i traži hitnu sanaciju.
No pravi junaci su aktivisti inicijative “Gospić je naš dom“, predvođeni Vjekoslavom Bušićem i Jasminom Zebom. Mjesecima prije nego što se “institucije sustava” uopće probudile iz zimskog sna, oni su snimali kamione i prijavljivali. Paradoks je potpun kada shvatite da su upravo aktivisti još prošle godine državi predlagali tehničko rješenje za “enkapsulaciju” (prekrivanje otpada vodonepropusnom folijom) kako bi se spriječilo ispiranje otrova u podzemlje. Država je to tada odbila zbog famozne “istrage”. Danas, godinu dana kasnije, kada su otrovi već ušli u tlo, ista ta država to predlaže kao genijalno i hitno rješenje. Da nije tragično, bilo bi komično.
Ista ta inicijativa stala je na kraj i regulatornoj farsi oko tvornice litija ruskog investitora. Zamislite, Ministarstvo zaključi da za kemijsko postrojenje u srcu krša i blizini nacionalnih parkova ne treba Studija utjecaja na okoliš, a elaborat doslovno “copy-paste” iz projekta ceste kod Petrinje!
Ceh koji ćemo svi platiti
Ovo nije samo problem Gospića. Plitvička jezera su se jedva izvukla od ekološkog sloma (zahvaljujući 46 milijuna eura teškoj stranoj injekciji za kanalizaciju), a u dolini Gacke raste panika zbog PFAS-a u vodi.
Stručnjak, prof. Renato Šarc, lijepo je objasnio da rješenje neće biti ni jeftino ni jednostavno. Potreban je iskop, separacija i izvoz u inozemne spalionice, jer mi taj kapacitet nemamo. Cijena? Sitnica. Samo prva faza je 2,6 milijuna eura, a ukupan ceh ove kriminalne hobotnice mogao bi se popeti preko nevjerojatnih 100 milijuna eura.
Tko će to platiti? Mi. Vi i ja. Zbog pohlepe šačice kriminalaca i potkupljivosti onih koji su ih trebali zaustaviti, Hrvatska je dobila ranu na srcu vlastitog krša koja će krvariti godinama.
Dok se izvršna vlast skriva iza procedura, oporba skuplja političke bodove, a institucije peru ruke, jedino što nam preostaje je građanski neposluh i organizirani pritisak. Brzina kojom će se očistiti ova sramota u Gospiću bit će zadnji i konačni test za ovu državu. Ako padne i na ovom ispitu, možda je vrijeme da priznamo kako naša zemlja, doslovno i figurativno, polako ali sigurno – trune iznutra.
NAJNOVIJE OBJAVE
- Bitka za Vukovar iz prve ruke: Potresne priče heroja iz 1991.
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/11/2026Bitka za Vukovar kroz autentična svjedočanstva heroja s Trpinjske ceste, Sajmišta i Mitnice. Pročitajte potresne priče vukovarskih branitelja iz 1991. Bitka… Pročitaj više: Bitka za Vukovar iz prve ruke: Potresne priče heroja iz 1991. - Pucali su dok se top nije doslovno užario od vatre: Malo poznata priča o junacima koji su porazili JNA na moru
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/11/2026Obrana Splita 15. studenoga 1991. godine predstavlja ključni trenutak Domovinskog rata kada su hrabri branitelji s Kašjuna porazili JRM. U povijesti… Pročitaj više: Pucali su dok se top nije doslovno užario od vatre: Malo poznata priča o junacima koji su porazili JNA na moru - Tomislav Debeljak otvoreno o krizi u Brodosplitu, politici i borbi za opstanak
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/11/2026Vlasnik DIV Grupe i splitskog Brodosplita, Tomislav Debeljak, u iskrenom je i emotivnom intervjuu u podcastu Dnevnik Nove TV s voditeljicom… Pročitaj više: Tomislav Debeljak otvoreno o krizi u Brodosplitu, politici i borbi za opstanak - Hrvatska stranka prava nastavlja s organizacijskim jačanjem: Spremni za nove političke izazove u 2027. godini
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/11/2026Hrvatska stranka prava održala je sjednicu. Usvojeni su važni planovi, a stranka nastavlja s jačanjem organizacije. U Zagrebu je u subotu,… Pročitaj više: Hrvatska stranka prava nastavlja s organizacijskim jačanjem: Spremni za nove političke izazove u 2027. godini - ‘Sjeme zla’ koje je probudilo Hrvatsku: Iza brojke 12 kriju se bolne sudbine i brutalna izdaja
Objavio: Dražen Jurmanović | 15/11/2026U sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – 2026., u povijesnom prostoru rodne kuće nobelovca Lavoslava Ružičke održana je… Pročitaj više: ‘Sjeme zla’ koje je probudilo Hrvatsku: Iza brojke 12 kriju se bolne sudbine i brutalna izdaja - Operacija Uran 1991: Krvavi boj za Petrinju i Banovinu
Objavio: Dražen Jurmanović | 14/11/2026Operacija Uran 1991 bila je prva velika napadna akcija HV-a i MUP-a kod Petrinje 14. studenoga 1991. Donosimo detaljan tijek bitke… Pročitaj više: Operacija Uran 1991: Krvavi boj za Petrinju i Banovinu - Od novog KBC-a i veteranskog centra u Osijeku do vojarne u Baranji: Evo što sve donosi prijedlog državnog proračuna za 2027.!
Objavio: Dražen Jurmanović | 14/11/2026Prijedlog državnog proračuna za 2027. donosi rashode od 41,5 milijardi eura, rast mirovina, preko milijardu eura za demografiju te nove veteranske… Pročitaj više: Od novog KBC-a i veteranskog centra u Osijeku do vojarne u Baranji: Evo što sve donosi prijedlog državnog proračuna za 2027.! - Početak Boja u Splitskom kanalu i potapanje broda PČ-176 Mukos
Objavio: Dražen Jurmanović | 14/11/2026Boj u Splitskom kanalu 1991. srušio je blokadu Jadrana. Doznajte kako su trogirski torpedo Brodomerkur i topnici HRM-a porazili brodove JRM-a.… Pročitaj više: Početak Boja u Splitskom kanalu i potapanje broda PČ-176 Mukos - Logor Manjača: 34 godine od spasa 755 zatočenika iz pakla
Objavio: Dražen Jurmanović | 14/11/2026Logor Manjača bio je mjesto strašnih tortura nad Hrvatima i Bošnjacima. Donosimo kronologiju zločina i spasa 755 zatočenika koji su stigli… Pročitaj više: Logor Manjača: 34 godine od spasa 755 zatočenika iz pakla - Dan kada je presječena žila kucavica: Zašto je 14. studenoga 1991. bio trenutak u kojem je zapečaćena obrana Vukovara i Borova Naselja
Objavio: Dražen Jurmanović | 14/11/2026Obrana Vukovara doživjela je svoju konačnu operativnu prekretnicu na današnji dan prije 35 godina, 14. studenoga 1991. godine, kada su Jugoslavenska… Pročitaj više: Dan kada je presječena žila kucavica: Zašto je 14. studenoga 1991. bio trenutak u kojem je zapečaćena obrana Vukovara i Borova Naselja


