Sanski Most

Zločini u Sanskom Mostu: Istina o logorima i dolini patnje

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

SANSKI MOST – Postoje datumi koji ne označavaju samo protok vremena, već postaju simboli neizrecive boli i ljudskog stradanja. Za stanovnike Sanskog Mosta, svibanj i lipanj 1992. godine ostaju urezani kao početak sustavnog uništavanja jednog naroda, kulture i dostojanstva. Ono što se dogodilo u dolini Sane nije bio slučajan niz incidenata, već, prema riječima stručnjaka, “laboratorij etničkog čišćenja”.

Početak kraja: Krvavi put od Begića do Vrhpoljskog mosta

Sve je počelo pljačkama i razaranjem imovine, no ubrzo je poprimilo najmračnije oblike ljudske okrutnosti. Muškarci su nasilno odvajani od svojih obitelji i odvođeni na unaprijed pripremljena mjesta zatočenja. Prvi veliki val masovnih ubojstava dogodio se 31. svibnja u selu Kljevci, točnije u zaselku Begići, gdje su srpske snage likvidirale sve zatečene muškarce.

Put prema samom gradu postao je cesta smrti. Najpotresnija svjedočanstva dolaze s mosta u Vrhpolju. Tamo su Bošnjaci tjerani da skaču s mosta u rijeku Sanu, dok su vojnici na njih pucali iz neposredne blizine. Oni koji bi čudom preživjeli prvi skok, bili su prisiljeni ponovno se penjati i skakati – neki i do šest puta – sve dok voda Sane ne bi postala njihova masovna grobnica.

Logori kao tvornice smrti

Općina Sanski Most bila je premrežena s više od 20 logora i mjesta zatočenja. Nazivi poput “Betonirke“, “Sanakerma“, Sportske dvorane, zgrade MUP-a i fabrike “Krings“ i danas izazivaju drhtaj kod preživjelih. To nisu bila mjesta pritvora, već mjesta sustavnog fizičkog i psihičkog maltretiranja, gdje je ljudsko dostojanstvo gaženo do neprepoznatljivosti.

U razdoblju od 1992. do 1995. godine, ubijeno je 785 stanovnika, od kojih su 6 % bila djeca, a 13 % žene. Do danas je u više od 30 masovnih i pojedinačnih grobnica pronađeno oko 800 tijela, skrivenih po šumama i livadama u nadi da se istina nikada neće saznati.

Sustavna brutalnost nad ženama

Posebno bolno poglavlje, o kojem se godinama šutjelo, jesu masovna silovanja i seksualna zlostavljanja Bošnjakinja. Dr. Mujo Begić, autor knjige „Zločini u Sanskom Mostu“, upozorava da je u dolini Sane zabilježen specifičan, sistemski pristup brutalnosti. Žene nisu bile usputne žrtve; njihovo poniženje bilo je dio strateškog plana za uništavanje jezgre jednog društva.

„Dolina Sane predstavljala je stratešku prepreku povezivanju dviju Krajina. Uklanjanje ljudi s tog prostora bio je dio plana“, ističe dr. Begić, ukazujući na to da je miran suživot susjeda preko noći zamijenjen preciznom logikom istrebljenja.

Pravda koja kasni, ali ne smije izostati

Svake godine, Udruženje logoraša općine Sanski Most podsjeća javnost da pravda još uvijek nije u potpunosti zadovoljena. Dok su izravni izvršitelji dijelom procesuirani, arhitekti ovih zločina iz političkog i vojnog vrha tadašnje srpske vlasti često su izbjegli ruku pravde.

Iako je prošlo više od tri desetljeća, 19. travanj i slični obljetnički datumi služe kao trajna opomena. Oni su simbol borbe protiv zaborava, jer svaka žrtva ima ime, svaka obitelj ima priču, a dolina Sane, unatoč svemu, odbija šutjeti.



DOMOVINSKI RAT

Vlada usvojila program preventivnih pregleda branitelja i ubrzava isplatu prava civilnim stradalnicima

„Duga noć bez sna“ – emotivna posveta Damira Radnića poginulim HOS-ovcima Vukovara i Bogdanovaca

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Tagged

Odgovori