Antunovac/ Seleš, 22. studeni 2024. – Na prostoru pustare Seleš, ispred Spomen obilježja “Bijeli križ”, dostojanstveno je obilježena 33. obljetnica Bitke za Seleš, jednog od najtežih, ali i najvažnijih trenutaka Domovinskog rata. Uz svečani program, prisutni su odali počast osamnaestorici hrvatskih branitelja koji su na ovom mjestu 1991. godine položili svoje živote braneći Domovinu.
Obilježavanje je započelo u 11 sati ispred spomen-obilježja, podignutog i blagoslovljenog 2021. godine, koje trajno podsjeća na hrabrost i žrtvu hrvatskih vojnika. Pročitana su imena poginulih heroja: Božo Balaš, Damir Bek, Stjepan Boni, Tihomir Čudić, Danijel Dorić, Darko Gotal, Nenad Jugović, Damir Lajk, Zvonko Mekić, Josip Milas, Stjepan Perhot, Stjepan Perić, Marijan Pleteš, Antun Rebić, Zoran Slivonja, Šime Šimenić, Ivan Šutak i Ivan Zbiljski.
Komemorativnom skupu i polaganju vijenaca kod spomenika poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima “Bijeli križ” na prostoru pustare Seleš nazočili su izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, general pukovnik Marijan Mareković i general bojnik Ivica Olujić, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja, general pukovnik Dragutin Repinc, izaslanik Općine Antunovac, predsjednik vijeća Općine Antunovac Zlatko Matijević, Udruga hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac, Veteranska udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske, Udruga veterana 106. brigade ZNG RH, Udruga hrvatskih dragovoljaca iz Domovinskog rata Ernestinovo, Udruga hrvatskih dragovoljaca iz Domovinskog rata Laslovo, Udruga hrvatskih dragovoljaca iz Domovinskog rata Ogranak Čepin, te suborci i mještani Antunovaca i okolnih mjesta.
Prije 33. godine, na ovom mjestu, naši hrvatski branitelji stajali su odlučno, braneći svoj dom, svoju obitelj i svoju Domovinu. Suočeni s neprijateljem koji je imao deset puta više ljudstva i tehnike, nizu uzmaknuli s bojišnice, svjesni važnosti obrane ove pozicije. nažalost, njih 18 je položilo svoje živote za domovinu, a više od 45 ih je teško ranjeno.
Stjepan Šerić, ranije se prisjetio tog događaja; Dana 20. studenog 1991. godine, oko jedan ujutro dobili smo dojavu kako je na Selešu uništen jedan od dva tenka koja smo tamo imali. Pretpostavka je da su ga uništili niški specijalci koji su se premjestili s vukovarskog ratišta. Granatiranje Antunovca započelo je oko 5 sati ujutro, a napad na Seleš, oko 7 sati. Važno je reći kako smo već bili iscrpljeni, nenaspavani, nismo imali zamjene, bili smo gotovo bez protuoklopnih sredstava.
Crtu obrane od Jakovala do Bobotskog kanala dugačku oko četiri kilometra, na liniji koje se nalazila i pustara Seleš, branilo je svega tristotinjak branitelja. Pripadnika neprijateljskih formacija je, prema kasnije dostupnim podacima, bilo oko 4000. Napad tri brigade JNA, lake, motorizirane i mehanizirane, pomagali su i tzv. teritorijalci iz Tenje te dvije satnije dobrovoljaca iz Srbije.
09.10 – Korana javila, jak pješadijski napad, tenkovski na Koranu 2 – javljeno Astri – tražimo pomoć
– 09.40 – Korana javila i traži hitnu pomoć – javljeno Astri
– 09.55 – Korana javila šaljite ljude odmah
– 10.10 – Korana javila probijena Kudeljara tenkovima, ima mrtvih ranjenih, tražena hitna pomoć
– 10.35 – Javljeno Astri za pomoć, probijeni svi punktovi na Selešu – pomoć još nije stigla
– 10.40 – Korana javila vapajno za pomoć
– 11.00 – Korana javila da su opkoljeni, traži pomoć, preneseno Astri
– 11.05 – Korana javlja da pomoć nije poslana
– 11.05 – Orljava javlja da su opkoljeni, javljeno Astri
– 11.15 – Korana traži ljude pomoć u svom obliku…
Oko 13 sati. linija je popustila.
Neovisno o sili koju su imali i brojčanim snagama, neprijatelj je zauzeo bojišnicu u dubini od samo dva kilometra i tamo je zaustavljen. Zahvaljujući ‘petoj koloni’ sve su znali, sve! Samo nisu znali koliko je srce branitelja i koliko su se spremni žrtvovati!”.
