Ministar Piletic

Smjena Marina Piletića: priznanje sloma socijalnog sustava ili politička šteta pod kontrolom?

Nove obavijesti Vijesti

ZAGREB, 9. veljače 2026. – Odlazak Marina Piletića s mjesta ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike predstavlja mnogo više od kadrovske promjene u Vladi Andreja Plenkovića. Iako je premijer smjenu pokušao umotati u narativ „sporazumnog razlaza“ i ministrove navodne iscrpljenosti, politička i društvena stvarnost govori drukčijim jezikom – jezikom sudskih presuda, sustavnih nepravdi i izgubljenog povjerenja najranjivijih slojeva društva.

Piletićev mandat obilježila su dva ključna zakonska projekta koja su, umjesto da donesu olakšanje osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, proizvela pravnu nesigurnost, administrativni kaos i duboko nezadovoljstvo: Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku. U prosincu je Ustavni sud ukinuo dijelove Zakona o osobnoj asistenciji zbog njegove diskriminatorne naravi, a potom je Upravni sud u Zagrebu donio presudu koja je razotkrila najdublju pukotinu sustava – činjenicu da je više od 15.000 ljudi umrlo čekajući odluku o pravu koje im je država priznala tek posthumno.

Presuda prema kojoj država mora nastaviti postupak i isplatiti inkluzivni dodatak nasljednicima preminulih korisnika nije samo pravna, nego i moralna osuda sustava koji se pokazao sporim, bešćutnim i neučinkovitim. Upravo je ta odluka, unatoč premijerovim tvrdnjama da „nije bila razlog“, postala politički okidač koji se više nije mogao ignorirati.

Udruga Sjena, jedna od najglasnijih kritičarki ministrovih politika, jasno je poručila kako Piletić nije trebao otići sada, nego mnogo ranije – prije nego što su, kako navode, najranjiviji godinama sustavno diskriminirani i prije nego što su tisuće ljudi ostale bez prava koja za života nisu dočekale. Njihove riječi razotkrivaju suštinu problema: šteta nije statistička, ona ima konkretna imena, prezimena i obitelji koje svakodnevno nose posljedice državne nebrige.

Unatoč svemu, premijer Plenković odlučio je braniti ministra, ističući „brojna postignuća“ – od rekordne zaposlenosti do rasta socijalnih naknada. No, ta obrana sve više zvuči kao pokušaj umanjivanja političke odgovornosti. Jer upravo u resoru koji se bavi socijalnom osjetljivošću, brojke ne mogu nadjačati sudbine ljudi koji su ostali zarobljeni u labirintu administracije.

Ovo je već 18. ministar koji odlazi iz Plenkovićeve Vlade, što dodatno potvrđuje obrazac upravljanja krizama – smjena dolazi tek kada politički trošak postane veći od koristi zadržavanja ministra. Strategija „iscrpljenosti“ tako postaje elegantan način očuvanja kontrole nad narativom i izbjegavanja priznanja pogreške.

Dolazak Alena Ružića, kardiologa i ravnatelja KBC-a Rijeka, otvara novo poglavlje, ali i postavlja visoka očekivanja. Pred njim nije samo tehnički zadatak provedbe zakona, nego dubinsko raščišćavanje sustava koji je godinama dopuštao da nepravda postane pravilo. U suprotnom, smjena će ostati tek kozmetički potez – još jedan pokušaj amortiziranja javnog nezadovoljstva, bez stvarnih reformi.

Piletićev odlazak, bez obzira na retoriku Vlade, ostaje simbol priznanja da je sustav socijalne skrbi zakazao. A pitanje koje ostaje visjeti u zraku glasi: hoće li ova smjena označiti početak stvarnih promjena ili tek još jednu epizodu političkog preživljavanja?



RAZNO IZ HRVATSKE

Vrhovni sud odbacio reviziju Stjepana Mesića protiv Mire Bulja

PUCNJAVA NA PRAVOSLAVNI BADNJAK U OSTROVU: SLAVLJE ILI UGROŽAVANJE JAVNE SIGURNOSTI?

Z1 televizija ukida „Bujicu“: financijski pritisci i kazne presudili popularnoj emisiji

DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Odgovori