Svjetlo koje tama ne može nadvladati: Božićna poruka nade nadbiskupa Kutleše iz zagrebačke katedrale

Nove obavijesti Vijesti Vjera

Nakon pet godina tišine, obnove i neizvjesnosti, zagrebačka katedrala ponovno je na Božić ispunjena molitvom i glasovima vjernika. Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u snažnoj i teološki dubokoj homiliji poručio je da „potres je poljuljao kamen, ali nije srušio vjeru“, istaknuvši kako je Svjetlo Kristova rođenja jače od svake tame – osobne, društvene i povijesne.

ZAGREB, 25. prosinac 2025. – Božić 2025. godine ostat će upisan kao povijesni trenutak za zagrebačku Crkvu. Nakon pet godina šutnje, obnove i čekanja, vjernici su se ponovno okupili u zagrebačkoj katedrali kako bi slavili otajstvo Kristova rođenja. U homiliji prožetoj snažnom simbolikom, nadbiskup Dražen Kutleša katedralu je opisao kao „ranjenu, ali živu; nedovršenu, ali dostojanstvenu“, majku koja ponovno prima svoju djecu.

„Pukotine na njezinim zidovima, skele i tragovi obnove upućuju na neuspjeli pokušaj tame da iz ovih prostora istjera svjetlo“, poručio je nadbiskup, naglasivši da „potres je poljuljao kamen, ali nije srušio vjeru“, jer „živo srce Crkve – a to ste vi, dragi vjernici – nije moglo biti zatvoreno“.

„Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze“

U središte božićne liturgije nadbiskup Kutleša stavio je Proslov Ivanova Evanđelja i njegovu ključnu rečenicu: „Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze“ (Iv 1,5). Riječ je, kako je naglasio, o sažetku čitave povijesti spasenja, ali i o poruci koja snažno progovara današnjem čovjeku.

U jednoj jedinoj rečenici sadržana je drama ljudske povijesti i sigurna pobjeda Božje ljubavi“, rekao je, pozvavši vjernike da se zapitaju: „Koja je to tama u meni u koju ovo Svjetlo treba ući?

Zagrebačka prvostolnica, ispunjena molitvom usred obnove, postala je, prema njegovim riječima, „ikona Crkve i cijeloga hrvatskog naroda – često ranjenoga, ali ne slomljenoga; potresenoga, ali ne napuštenoga“.

Svjetlo koje ne dolazi silom, nego blizinom

Nadbiskup je podsjetio da Svjetlo koje dolazi u svijet nije ideja ni program, nego Osoba – Isus Krist. „Svjetlo je Osoba“, naglasio je, „vječna Riječ Očeva koja postaje djetetom“.

Božić, istaknuo je, nije bijeg od stvarnosti:
Božić nije bijeg od života, nego njegovo najdublje prosvjetljenje. Bog pobjeđuje tamu nježnošću i blizinom. Ne dolazi s osudom, nego s milosrđem.“

Krist ulazi upravo u ljudsku krhkost, u strahove, lomove i ruševine, jer se „Bog ne boji naših ruševina, nego upravo ondje želi započeti spasenje“.

Svjetlo kao temelj identiteta naroda

Govoreći o povijesnom hodu hrvatskog naroda, nadbiskup Kutleša istaknuo je da on „nije plod povijesne slučajnosti“, nego narod koji je izrastao „iz Svjetla, iz susreta s Kristovim Evanđeljem“.

„Narod živi dok zna iz čega raste“, poručio je, dodavši da je upravo ukorijenjenost u kršćanskoj vjeri bila jamstvo opstanka u vremenima rušenja država, ideologija i granica. Ta ukorijenjenost, naglasio je, nije nostalgija za prošlošću, nego odgovorna odluka sadašnjosti.

U tom je kontekstu upozorio i Europu: „Nema budućnosti ondje gdje se odsiječe vlastiti korijen. Europa će pronaći put samo ako se ponovno otvori Svjetlu koje ju je rodilo.“

Tama relativizma i tiha opasnost ravnodušnosti

Nadbiskup nije zaobišao ni tamne izazove suvremenog društva. Upozorio je kako današnja tama često ne dolazi nasilno, nego „postupnim relativiziranjem istine i zamagljivanjem savjesti“.

„Najopasnija tama našega vremena nije u otvorenim napadima na vjeru, nego u navici življenja kao da Bog ne postoji“, upozorio je, istaknuvši da se takva tama očituje i u demografskom padu – strahu od budućnosti i gubitku nade.

Svjedočanstvo mučenika i snaga vjernosti

Ipak, poruka Božića ostaje poruka nade. „Tama nikada nema posljednju riječ“, poručio je nadbiskup, podsjetivši na svjedočanstvo mučenika, od prvih kršćana, preko svetoga Venancija i blaženog Alojzija Stepinca, do žrtava Domovinskog rata.

Svjetlo se ne gasi bukom, nego se čuva vjernošću“, rekao je, naglasivši da se božićno otajstvo nastavlja u „tihoj, svakodnevnoj vjernosti“.

Poziv na odluku i novi početak

Zaključujući homiliju, nadbiskup Kutleša podsjetio je da Božić nije tek emocija ili lijepa uspomena, nego odluka. „Primiti Svjetlo ne znači samo priznati da je Krist rođen, nego dopustiti da On postane temelj našega života“, istaknuo je.

Pozvao je vjernike da Kristu otvore vrata osobnog života, obitelji, društva i javnog prostora, jer „Svjetlo koje se živi postaje snaga preobrazbe“.

Homiliju je zaključio molitvom da Svjetlo istinsko uđe „u tamu moga srca, mojih odnosa, moje obitelji i moga naroda“, kako Božić ne bi ostao samo datum, nego „novi početak za svakoga od nas, za hrvatski narod i za Europu“.

Izvor: zagrebačka nadbiskupija



Tagged

Odgovori