Vlada hitno rješava otpad u Gospiću. Saznajte tko, što, gdje i kako provodi sanaciju 650 tona opasnog materijala i spašava okoliš od trajnog zagađenja.
Vlada Republike Hrvatske je u četvrtak, 10. rujna 2026. godine, na svojoj 201. sjednici u Zagrebu, donijela hitnu odluku o interventnom zbrinjavanju 650 tona baliranog neopasnog otpada s ilegalnog odlagališta u Gospiću, preusmjeravajući ga u postrojenja domaće industrije cementa radi energetske oporabe, a kako bi se spriječila neposredna ekološka katastrofa i zaštitile podzemne vode ličkog krša od daljnjeg prodiranja mikroplastike i PFAS spojeva. Do ove je radikalne i brze reakcije državnog aparata došlo zato što je redoviti sustav javne nabave doživio potpuni kolaps uslijed snažnih političkih pritisaka lokalnih zajednica i takozvanog NIMBY sindroma, čime je država bila primorana aktivirati “Plan B” sukladno članku 11. Zakona o gospodarenju otpadom i izravno naložiti sanaciju.
Slom javne nabave i povijesni ekološki deficit
Upravljanje otpadom u Republici Hrvatskoj već desetljećima predstavlja jedan od najsloženijih infrastrukturnih i političkih izazova. Tranzicija s linearnog modela ekonomije na postulate kružnog gospodarstva, kako to jasno nalažu smjernice Europske unije i Europski zeleni plan, u hrvatskom se kontekstu pokazala iznimno ranjivom. Slučaj ilegalnog odlagališta opasnog i neopasnog otpada na lokaciji bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit u Gospiću, koji je dosegnuo kritičnu točku u rujnu 2026. godine, razotkrio je sve slabosti nacionalnog sustava. Otkriće desetaka tisuća tona nezakonito deponiranog, zakopanog i baliranog otpada, u kombinaciji s pronalaskom mikroplastike i zloglasnih “vječnih kemikalija” (PFAS) u podzemnim vodama, primoralo je državu na beskompromisnu reakciju.
Na povijesnoj 201. sjednici Vlade, donesene su odluke koje označavaju prekretnicu u operativnom, ali i kaznenopravnom smislu. U saborsku je proceduru upućen paket izmjena Kaznenog zakona kojim se prvi put uvodi institut doživotnog zatvora te novo, nezastarijevo kazneno djelo – ekocid.
Operativni dio sjednice fokusirao se na žurno uklanjanje neopasnog otpada uskladištenog u velikim industrijskim vrećama (big-bag). Vlada je morala izravno intervenirati nakon što je tvrtka Tabak Grupa iz Zaprešića 9. rujna povukla svoju ponudu od 357.500 eura. Njihovo odustajanje bilo je izravna posljedica pritiska Grada Zaprešića koji je potaknuo Zagrebačku županiju na ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom navedenoj tvrtki. S druge strane, ponuda konzorcija predvođenog tvrtkom CE-Z-AR za zbrinjavanje dodatnih 4.500 tona rasutog otpada iznosila je enormnih 11 milijuna eura – dvostruko više od državne procjene. Suočena s rizikom širenja panike i zagađenja krškog okoliša, Vlada je aktivirala interventne mjere.
Plenkovićev krizni menadžment i demistifikacija straha
Premijer Andrej Plenković okarakterizirao je Vladinu reakciju kao “munjevitu”, ističući promptni dogovor s domaćim cementarama (Nexe d.d. i Holcim Hrvatska) kao dokaz snage državnog aparata. Njegov je diskurs bio pažljivo kalibriran prema smirivanju javnosti.
Odgovarajući na strahove artikulirane tijekom prosvjeda inicijative “Gospić je naš dom”, premijer je izričito naglasio da voda u sustavu javne vodoopskrbe u Gospiću i Ličko-senjskoj županiji nije onečišćena. Iako su analize potvrdile prisutnost mikroplastike i PFAS spojeva u plitkim piezometrima ispod samog deponija, službeni navodi i USKOK-ova vještačenja jamče da to onečišćenje nije penetriralo u dublje vodonosnike.
Plenković je također otvorio bolno pitanje nacionalne infrastrukture, izjavivši da “cijela Hrvatska s time kasni već 100 godina”. Podsjetio je na kolektivnu traumu iz 2002. godine kada je u požaru izgorjela zagrebačka spalionica PUTO. Od tada u Hrvatskoj nije izgrađeno nijedno slično postrojenje jer, kako je istaknuo, “nitko takav objekt dosad nije želio u svom dvorištu”. Premijer je demantirao i teze o pretjeranom uvozu, navodeći da je tijekom 2024. godine od ukupno uvezenog otpada samo 0,8 posto imalo karakteristike opasnog otpada.
Operativna pragmatičnost ministrice Vučković
Dok je premijer komunicirao stratešku sliku, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković preuzela je teški mikromenadžment. Njezin je glavni zadatak bio povući jasnu liniju između 650 tona površinskog otpada u vrećama i monumentalnog problema od oko 33.000 tona zakopanog materijala.
Na ultimativni zahtjev građanske inicijative da se sav otpad iskopa i odveze u roku od tri mjeseca, ministrica je odgovorila inženjerskim i fiskalnim pragmatizmom. Probne jame pokazale su da je podzemni materijal heterogen, umiješan sa zemljom i krškim kamenjem.
- Financijski aspekt: Neselektivno iskopavanje 33.000 tona balasta i tretiranje istog kao opasnog otpada stajalo bi desetke milijuna eura, što bi destabiliziralo državni proračun.
- Operativni plan: Nužna je pažljiva in situ trijaža, odnosno mehaničko prosijavanje kako bi se odvojio stvarni otpad od čistog tla.
- Međunarodna suradnja: Zbog nedostatka domaćih kapaciteta, Ministarstvo je poslalo upite na adrese 32 spalionice i 30 odlagališta diljem Europe.
Do 20. rujna 2026. godine, Ministarstvo će predstaviti cjeloviti plan sanacije zakopanog dijela otpada, dok se trenutačno provodi hitno prekrivanje terena kako bi se spriječilo daljnje ispiranje opasnih tvari oborinskim vodama.
Znanost iza cementnih peći: Zašto oporaba nije obično spaljivanje?
Odluka da se otpad energetske oporabi u tvornicama Nexe d.d. u Našicama i Holcim Hrvatska u Koromačnu izazvala je zabrinutost dijela javnosti. Međutim, struka upozorava na fundamentalno nerazumijevanje razlike između klasičnih spalionica i termičke oporabe (ko-insineracije) u industriji cementa.
Postupak u cementarama klasificira se kao postupak R1 (korištenje otpada kao goriva), što je ekološki znatno superiornije od pukog spaljivanja. Znanstvena utemeljenost ovog procesa počiva na specifičnoj termodinamici:
- Ultra-visoke temperature: U zoni glavnog plamenika rotacijske peći temperatura dostiže impresivnih 2000 °C, osiguravajući potpunu destrukciju toksičnih molekula, uključujući dioksine i furane.
- Prirodni filter (Scrubber): Alkalna priroda sirovinskog brašna (kalcijev karbonat) djeluje kao masivni suhi čistač plinova, neutralizirajući kisele plinove poput klorovodika i sumporovog dioksida.
- Bez opasnog pepela: Za razliku od klasičnih spalionica koje ostavljaju 20 do 30% opasne šljake, u cementari se svi mineralni ostaci trajno i sigurno ugrađuju u kristalnu strukturu klinkera, bez opasnosti za okoliš.
- Smanjenje CO2 otiska: Zamjenom fosilnih goriva (ugljena) otpadom, smanjuju se nacionalne emisije stakleničkih plinova.
Ovaj je proces strogo reguliran Europskom IED direktivom (2010/75/EU). Emisije plinova u tvornici Nexe mjere se 24 sata dnevno, a neovisna mjerna stanica u Zoljanu potvrđuje da zrak na tom području pripada u najvišu, I. kategoriju kvalitete.
Politički odjeci: Slavonski pragmatizam nasuprot istarskom radikalizmu
Rješavanje ove krize izvuklo je na površinu različite političke pristupe. Osječko-baranjska županica Nataša Tramišak pokazala je zavidnu razinu pragmatizma. Iako je povukla “crvenu liniju” kazavši kako „Slavonija ne želi biti skladište tuđeg ilegalnog otpada“, jasno je podržala tehnološki proces R1 u našičkom Nexeu. Tramišak je prepoznala goruću državnu nužnost, educirajući pritom javnost o sigurnosti procesa i najavljujući strateški iskorak – projekt Regionalnog centra “Orlovnjak” i izgradnju prve suvremene energane u regiji vrijedne 70 milijuna eura.
Za razliku od Slavonije, reakcije iz Istarske županije poprimile su obrise otvorenog populizma. Županijska organizacija SDP-a kategorički je odbila mogućnost obrade 300 tona materijala u Holcimovoj tvornici u Koromačnu. Koristeći parole poput “Istra nije odlagalište države”, istarski SDP otvoreno je ignorirao inženjerske argumente i europsku regulativu. Njihova izjava: “Ne tražimo dodatne analize… Protiv smo,” predstavlja opasan presedan. Kako upozoravaju analitičari, kada bi se takav model političke uzurpacije tehničkih procesa preslikao na nacionalnu razinu, Republika Hrvatska trajno bi izgubila mogućnost izgradnje bilo kakve vitalne infrastrukture, ostajući zauvijek taocem lokalnog politikantstva i neutemeljenog straha.
Dok se političke bitke nastavljaju, sat otkucava. Slučaj Gospić poslužio je kao bolno, ali neophodno buđenje koje bi napokon moglo natjerati Hrvatsku da izgradi moderan, siguran i samoodrživ sustav gospodarenja otpadom.
