Na današnji dan prije 35. godina palo je Kruševo i Jasenice. Saznajte kako su hrabri hrvatski vitezovi odolijevali napadima brojčano nadjačanog agresora.
Jugoslavenska narodna armija i pobunjeni Srbi izveli su u rujnu 1991. godine žestok oklopno-mehanizirani napad u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, s primarnim ciljem probijanja obrane u zadarskom zaleđu, zauzimanja Masleničkog ždrila i potpunog presijecanja Hrvatske na njenom najužem dijelu. Ova agresija, vođena pod zapovjedništvom Ratka Mladića, započela je sustavnim pritiskom i okruživanjem hrvatskih uporišta Kruševa i Jasenica kako bi se onemogućila kopnena komunikacija između sjevera i juga države. Pripadnici 4. gardijske brigade ZNG-a, uz hrabru potporu novigradskih ribara koji su danima održavali tajni pomorski most, organizirali su nadljudsku obranu i taktičke protunapade poput bitke za brdo Kosmač. Unatoč iznimnoj hrabrosti branitelja i herojskim podvizima na prvoj crti, višestruko nadmoćnije neprijateljske snage uspjele su 11. rujna probiti obrambene linije u Jasenicama i presjeći Jadransku magistralu. Taj dramatični prodor izazvao je tešku prometnu i gospodarsku krizu te prisilio malobrojne hrvatske snage na organizirano povlačenje preko Novigradskog mora, dok su okupirana područja ubrzo postala poprište teških ratnih zločina, ubojstava civila i sustavnog uništavanja kulturne baštine. Iako je pad ovog strateškog pravca donio nesagledive ljudske i materijalne gubitke te višemjesečnu izolaciju Dalmacije, herojski otpor u zadarskom zaleđu kupio je prijeko potrebno vrijeme za naoružavanje i obranu samog grada Zadra. Dugotrajna okupacija trajala je sve do oslobodilačkih operacija “Maslenica” i “Oluja”, kada je teško stradali zavičaj konačno vraćen u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Usko grlo obrane i planovi JNA
Ratne operacije u zadarskom zaleđu tijekom rujna 1991. godine predstavljale su jednu od najkritičnijih točaka Domovinskog rata, u kojoj je jug Hrvatske bio izravno ugrožen planiranim presijecanjem prometne i teritorijalne povezanosti sa sjeverom. Agresorske snage JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića usmjerile su svoje strateške kapacitete na ovladavanje Masleničkim ždrilom, što je zahtijevalo neutralizaciju ključnih hrvatskih uporišta u Kruševu i Jasenicama. Geostrateški položaj ovog prostora nametnuo se kao presudan za opstanak cijele regije, jer bi proboj neprijateljskog oklopa prema moru značio nepovratan logistički i psihološki udarac za napadnutu državu.
Operacija “Rašeljka”: Tajni pomorski most i otpor
Suočeni s potpunom kopnenom blokadom i nemogućnošću redovitog opskrbljivanja, pripadnici Zapovjedništva obrane Dalmacije donijeli su iznimno smionu odluku o uvođenju elitnih snaga 4. gardijske brigade na prvu crtu bojišnice. Budući da su klasični putevi bili presječeni, stvoren je jedinstveni pomorski most. U noći s 29. na 30. srpnja 1991. godine, flotila hrabrih novigradskih koča prevezla je oko 170 pripadnika 1. i 3. bojne preko Novigradskog mora u uvalu Meka Draga. Ovaj logistički pothvat, koji su civili predvođeni Brankom Vlatkovićem i Oljom Meštrović održavali puna četrdeset i četiri dana, predstavlja povijesni začetak formiranja Hrvatske ratne mornarice. Plovidba pod okriljem noći omogućila je dostavu nužnog streljiva, hrane i opreme te izvlačenje ranjenika i civila, dok je civilni trajekt “Klimno” dodatno pojačao transportne kapacitete prije nego što ga je neprijateljsko topništvo potopilo.
Bitka za Veliki Kosmač i prikriveni manevri
Dolazak gardijskih snaga stabilizirao je obrambene položaje, no strateška dominacija brda Veliki Kosmač i dalje je ugrožavala živote branitelja i mještana Kruševa. S ove uzvisine srpske snage imale su čist pregled terena te su neprekidnom snajperskom i minobacačkom vatrom držale branitelje u pat-poziciji. Kako bi se preuzela inicijativa, Zapovjedništvo 4. brigade na čelu s Ivom Jelićem naredilo je odlučan protunapad. U združenoj akciji 1. i 3. bojne provedenoj početkom kolovoza, hrvatske snage su izvršile pješački obuhvat te ovladale Kosmačem. U ovim teškim borbama život je izgubio dvadesetšestogodišnji Nikola Džalto, koji je kao prvi poginuli pripadnik 4. gardijske brigade u Domovinskom ratu ugradio svoj život u temelje postrojbe. Gubitak strateške kote izazvao je paniku u redovima pobunjenika, pa je na pregovore s europskim promatračima došao i sam Ratko Mladić. Iako je dogovoren prekid vatre, JNA je taj predah iskoristila isključivo za gomilanje novih tenkovskih i topničkih snaga, čime je prekinuto svako prikriveno djelovanje te je započeo otvoreni rat.
Kulminacija neprijateljskih napada dogodila se sredinom rujna 1991. godine, kada je JNA dovukla masovna pojačanja s područja Like i Knina. Nakon svakodnevnih topničkih udara, 11. rujna uslijedio je silovit oklopno-mehanizirani napad pod neposrednim Mladićevim zapovjedništvom. Zbog apsolutne inferiornosti u ljudstvu i teškoj tehnici, linija obrane u Jasenicama je probijena, čime su agresorske snage ostvarile svoj primarni geostrateški cilj i zauzele sjevernu stranu Novskog ždrila. Istovremeno, žestoki udari potresli su i Kruševo, gdje su branitelji poput Marinka Knezovića herojski uništavali čelne neprijateljske tenkove ručnim bacačem RPG-7. Iako su pojedinačni napadi uspješno odbijeni, pad Jasenica značio je potpunu blokadu i okruženje iz kojeg nije bilo povratka.
Krvavi 11. rujna i proboj obrane Jasenica
Uvod u opći napad započeo je početkom rujna. JNA je dovukla snažna pojačanja s područja Like i Knina te svakodnevno izvodila topničke napade na Jasenice i Kruševo. Pješački napad 9. rujna uspješno je odbijen; pritom su branitelji uspjeli uništiti jedan oklopni transporter i tenk neprijatelja. U tim borbama, od neprijateljskog topništva teško je ranjen Dragan Žunić, dozapovjednik “Poskoka”. Žunić će, demonstrirajući izniman moral, već u prosincu iste godine napustiti bolnicu i vratiti se u postrojbu, da bi tragično poginuo krajem 1992. godine u izviđačkoj akciji na Velebitu.
Prekretnica se dogodila 11. rujna 1991. godine. Tog datuma, 9. kninski korpus JNA, pod neposrednim zapovjedništvom Ratka Mladića, pokrenuo je masovni oklopno-mehanizirani napad podržan teškim topništvom i borbenim zrakoplovstvom. Napad je išao iz smjera Obrovca s ciljem potpunog razbijanja obrane Jasenica i izbijanja na Maslenički most.
Zbog apsolutne inferiornosti u ljudstvu i tehnici, linija obrane u Jasenicama je probijena. Malobrojne snage 112. brigade i “Poskoka” bile su prisiljene na povlačenje prema Rovanjskoj i Starigradu. JNA je ovim prodorom ostvarila primarni geostrateški cilj: zauzela je sjevernu stranu Novskog ždrila, presjekla Jadransku magistralu i uspostavila potpunu kopnenu blokadu Dalmacije.
Okruženje Kruševa i dramatična svjedočanstva s prve crte
Padom Jasenica, branitelji Kruševa našli su se u bezizlaznoj situaciji. Istovremeno s napadom na Maslenicu, JNA je pokrenula snažne tenkovske udare na Kruševo iz pravca Obrovca i Karina. Analiza osobnih svjedočanstava neposrednih sudionika otkriva dramatičnost tih trenutaka.
Pripadnik 1. bojne 4. brigade, Ante Čokolić, svjedoči kako su on i Marinko Knezović (“Jubilarni”) čekali tenkovski napad na barikadi prema Obrovcu. Kada se kolona pojavila u jutarnjim satima 11. rujna, Knezović je jedinim raspoloživim protuoklopnim oružjem, raketnim bacačem RPG-7, precizno pogodio i onesposobio čelni tenk. Ovo je usporilo napredovanje neprijatelja, ali je uslijedila strahovita odmazda. JNA je zasula njihov položaj granatama i vatrom iz teških strojnica. Čokolić je izbjegao sigurnu smrt samo zahvaljujući slučajnosti – spotaknuo se i pao tren prije nego što je tenkovski rafal iz “Browninga” sasjekao smreku iza koje se namjeravao skloniti. Ubrzo nakon toga, minobacačka granata raznijela je kamenu ploču na kojoj su sjedili samo pola minute ranije.
Organizirano povlačenje
Iako su branitelji Kruševa 11. rujna uspjeli odbiti pješačko-tenkovske udare, gubitak Jasenica značio je da je svaka daljnja opskrba i izvlačenje nemoguće. Štoviše, neprijateljsko topništvo potopilo je trajekt “Klimno” kod Novigrada. U potpunom okruženju, suočen s prijetnjom uništenja kompletnih postrojbi, zapovjednik Ivo Jelić, u konzultaciji sa zapovjedništvom u Splitu, donosi jedinu ispravnu vojnu odluku: postupno i organizirano povlačenje.
Povlačenje je izvedeno u noći s 11. na 12. rujna 1991. godine. Evakuacija se odvijala preko morskog kanala prema Novigradu, dok je neprijatelj neprestano ispaljivao svjetleće rakete. Vojnici su se pod okriljem noći ukrcavali u brodice ili se pješice probijali rubnim dijelovima obale oponašajući grmlje prilikom osvjetljenja terena. Poučeni dotadašnjim gubicima (poput onoga na Kosmaču), pripadnici JNA i pobunjeničkih snaga bili su izuzetno oprezni te su se usudili ući u napušteno Kruševo tek tri dana kasnije.
Poginuli u obrani Kruševa
Tijekom 42-dnevne teške opsade i pada Kruševa 1991. godine život je položilo trinaestorica hrvatskih branitelja, od kojih su njih šestorica bili pripadnici elitne 4. gardijske brigade. Zbog njihove nemjerljive žrtve Kruševo i danas s ponosom nosi naziv sela heroja, a njihova imena trajno se pamte i svake se godine čitaju na komemoracijama kod crkve sv. Jurja.
Popis hrabrih branitelja koji su stali u obranu svojih domova čine Nikola Džalto kao prvi poginuli pripadnik 4. gardijske brigade na Kosmaču, Ivica Vukičević, Srećko Biočić, Luka Vranješ i Ivo Lisica stradali tijekom žestokih borbi početkom rujna, Ivan Lendić poginuo pri samom povlačenju, te suborci iz lokalnih snaga i MUP-a Damir Šoša, Vrane Vrkić, Rade Brkić, Marinko Brkić, Ivica Denona, Neven Brkić i Senad Župan.
Nakon vojnog ulaska u Kruševo, srpske snage pokrenule su nemilosrdnu pljačku i odmazdu nad nemoćnim stanovništvom koje nije uspjelo pobjeći, prvenstveno starijim mještanima. Na vlastitim ognjištima mučki je ubijeno sedam civila čija imena svjedoče o razmjerima tadašnjeg stradanja, a to su Marija Vrkić, Ive Brkić, Mile Župan, Stana Župan, Marija Župan, Marin Karamarko i Nediljko Brkić. Tragični udar na nedužne mještane nastavio se i u susjednim Jasenicama u prosincu 1991. godine, potvrđujući sustavni karakter ratnih zločina počinjenih na tom strateški važnom prostoru zadarskog zaleđa.
Izostavljanje zločina u Hrvatskoj iz haških presuda
Unatoč gubitku teritorija, strateška ravnopravnost i požrtvovnost branitelja u zadarskom zaleđu spasili su grad Zadar od pada. Vrijeme koje su branitelji Kruševa i Jasenica kupili svojim otporom iskorišteno je za uspješnu blokadu i oslobađanje vojarni unutar samog Zadra sredinom rujna 1991. godine. Zaplijenjeno naoružanje, osobito protuoklopni sustavi poput Osa i Maljutki, presudno je utjecalo na obranu grada tijekom listopadskih napada, kada su snage na punktu Dračevac odbacile neprijateljski oklop. Prometna izolacija Dalmacije trajala je sve do siječnja 1993. godine i vojno-redarstvene operacije “Maslenica”, kada su udarne snage pod zapovjedništvom Janka Bobetka oslobodile neposredno zaleđe i omogućile uspostavu pomorskog, a potom i pontonskog mosta. Konačno oslobođenje Kruševa stiglo je u kolovozu 1995. godine pobjedonosnom operacijom “Oluja”, čime je završeno četverogodišnje razdoblje okupacije. Unatoč jasnoj zapovjednoj odgovornosti Ratka Mladića za teške ratne zločine, razaranje i etničko čišćenje u zadarskom zaleđu, međunarodni sudovi u Haagu izuzeli su ove zločine iz konačne presude, ostavljajući trajnu pravosudnu mrlju i neispunjenu pravdu za stotine žrtava i njihovih obitelji.
