130 obljetnica smrti Ante Starčevića u Osijeku

HSP obilježio 130 godišnjicu smrti Ante Starčevića u Osijeku

Hrvatska Povijest Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti
U Osijeku obilježena 130. obljetnica smrti dr. Ante Starčevića. HSP poručio: njegove ideje i danas su smjernica hrvatskoj državi.

Na osječkom glavnom trgu, koji s ponosom nosi ime Ante Starčević, danas je obilježena 130. godišnjica smrti Oca Domovine, utemeljitelja moderne hrvatske političke misli i jednog od najutjecajnijih ideologa hrvatske državnosti.

Članovi Hrvatska stranka prava okupili su se na Trgu dr. Ante Starčevića kako bi polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odali počast svome utemeljitelju i podsjetili na njegove političke i moralne poruke koje, kako su naglasili, i danas imaju snažnu aktualnost.

Bubaš: “Njegova načela trebala su biti smjernica hrvatskoj državi”

Nakon komemorativnog čina, okupljenima se obratio predsjednik Glavnog stana HSP-a Mato Bubaš, istaknuvši kako je Starčević bio stvaratelj ideje slobodne i suverene Hrvatske.

Naglasio je da su temeljna načela koja je Starčević zagovarao tijekom života trebala biti trajna smjernica razvoju hrvatske države nakon Domovinskog rata. Prema njegovim riječima, Starčević je bio zagovornik slobodnog hrvatskog naroda, naroda kojemu nitko ne zapovijeda osim Boga.

Podsjetio je i na Starčevićeve poruke:
Narod koji uvijek traži zaštitnika nije vrijedan slobode“ te „Tko nije svoj, taj je svačiji“, poručivši kako će HSP i dalje djelovati u skladu s tim načelima, nastojeći Hrvatsku učiniti boljom i pravednijom državom.

Pritišanac: “Stvorio sam vam naciju – što ste vi od nje napravili?”

U ime HSP-a Osječko-baranjske županije govorio je Mirko Pritišanac – Ujo, član Glavnog stana i županijski povjerenik. Starčevića je nazvao jednim od najvećih političkih umova i govornika u povijesti hrvatskog naroda, podsjetivši kako je zajedno s Eugen Kvaternik osnovao Stranku prava i postavio temelje hrvatske političke samosvijesti.

Citirao je i dijelove “Uputa za pristaše Stranke prava”, u kojima Starčević upozorava na opasnost osobnih interesa i karijerizma u politici, ističući kako oni koji traže samo korist ne mogu služiti općem dobru.

Govoreći o današnjoj situaciji, Pritišanac je postavio niz retoričkih pitanja o stanju države, pravdi, suverenosti i očuvanju nacionalnih interesa, naglašavajući kako bi, da je danas među nama, Otac Domovine zasigurno snažno progovorio o smjeru kojim Hrvatska ide.

Posebno je istaknuo Starčevićevu misao:
„Kada se radi o državnu probitku, ne gleda se na pravo nego na korist, ne sluša se sudac osim sablje“, poručivši kako su njegova djela i danas trajni politički kompas.

Mikić: “Njegove poruke zvuče suvremeno i danas”

Predsjednica gradske organizacije HSP-a Donji Miholjac Morisa Mikić istaknula je kako Starčevićeva ideologija i poruke hrvatskom narodu djeluju iznimno suvremeno, unatoč tome što potječu iz 19. stoljeća.

Podsjetila je na njegovo zalaganje za pravnu i političku neovisnost Hrvatske na cijelom njezinu povijesnom prostoru te naglasila kako su današnje okolnosti ponovno izazovne u kontekstu nacionalnog suvereniteta i očuvanja državnih interesa.

Starčevićevu poznatu poruku „Ni pod Beč, ni pod Peštu!“ interpretirala je kao trajni simbol borbe za političku samostalnost, ističući važnost zaštite nacionalnog interesa unutar europskog okvira.

Također je naglasila kako je Starčević bio snažan zagovornik jedinstva hrvatskog naroda – kako u domovini, tako i među Hrvatima u Bosni i Hercegovini i iseljeništvu – upozorivši na današnje podjele i demografske izazove.

“Bog i Hrvati” – trajna poruka

Obilježavanje je zaključeno podsjećanjem na Starčevićev povijesni pozdrav “Bog i Hrvati”, koji sudionici smatraju trajnim simbolom nacionalnog identiteta i političke samosvijesti.

Uz poruku “Samo je jedan Otac Domovine”, okupljeni su još jednom naglasili kako djelo i misao dr. Ante Starčevića ostaju trajno uporište njihove političke borbe i vizije hrvatske države.

Ante Starčević rođen je 1823. godine u Velikom Žitniku kraj Gospića, u obitelji Jakova Starčevića i majke Milice, podrijetlom iz Široke Kule. Već u ranoj mladosti pokazivao je iznimnu nadarenost i snažan karakter. Od trinaeste godine školuje ga stric Šime Starčević, župnik, pisac i jezikoslovac, koji mu usađuje ljubav prema hrvatskom jeziku i nacionalnoj svijesti.

Školovanje nastavlja u Zagrebu, gdje 1843. završava Klasičnu gimnaziju, potom odlazi u Senj i Peštu na studij teologije. Usavršava latinski, njemački, mađarski, grčki i talijanski jezik, a 1846. promoviran je u doktora filozofije. U tom trenutku donosi ključnu životnu odluku – odustaje od svećeništva i potpuno se posvećuje borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku.

Politička borba bez kompromisa

Nakon neuspjelih pokušaja dobivanja profesorskog mjesta, radi u odvjetničkom uredu Lavoslava Šrama, a 1861. ulazi u Hrvatski sabor kao zastupnik. Iste godine s Eugenom Kvaternikom osniva Stranku prava, postavljajući temelje moderne hrvatske državotvorne politike.

U Saboru je bio najgorljiviji zagovornik potpune hrvatske neovisnosti, odlučno se protiveći vezama s Austrijom i Mađarskom. Smatrao je da hrvatski narod nema budućnosti „dok bude pod Austriom-Mađarijom“. Habsburšku dinastiju držao je najvećim neprijateljem hrvatske slobode.

Zbog svojih uvjerenja bio je zatvaran 1862., 1863. i ponovno nakon Rakovičke bune 1871. godine. No, ni zatvori ni politički progoni nisu slomili njegovu odlučnost. Punih 30 godina neumorno je dokazivao da hrvatski narod mora biti gospodar svoje sudbine.

„Bog i Hrvati“ – sukus političke misli

Starčević je vjerovao da suverenitet proizlazi iz naroda, a ne iz milosti vladara ili crkvene hijerarhije. Njegovo geslo „Bog i Hrvati“ sažimalo je duboku vjeru u Providnost i snagu vlastitog naroda.

Bio je pod snažnim utjecajem ideja Francuske revolucije, zalagao se za demokratizaciju političkog života, rušenje ostataka feudalizma i jačanje građanskog sloja. Smatrao je da sloboda jednog naroda ovisi o slobodi njegovih susjeda te je zagovarao zajedničku borbu protiv tiranije.

Oštro je kritizirao klerikalizam kada je smatrao da Crkva služi tuđinskim interesima i produbljuje podjele među narodom. Vjerske razlike nikada nije smatrao preprekom nacionalnoj pripadnosti – isticao je da je važnije zajedništvo u borbi za slobodnu državu nego ime kojim se netko naziva.

Jezik kao temelj identiteta

Kao književnik i publicist javlja se još 1845. godine. Bio je odlučni branitelj hrvatskog jezika i protivnik jezičnih koncepcija Vuka Karadžića. Isticao je bogatstvo triju hrvatskih narječja – štokavskog, kajkavskog i čakavskog – te tvrdio da hrvatski jezik ima vlastitu klasičnost i dugu tradiciju.

Njegove rasprave o jeziku bile su dio šire borbe za očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta u vremenu snažnih političkih i kulturnih pritisaka.

Stavovi o antisemitizmu i politička dosljednost

U europskom kontekstu 19. stoljeća doticao se i židovskog pitanja, no jasno je osuđivao antisemitizam, pogrome i nasilje nad Židovima u Njemačkoj, Rusiji i Ugarskoj. Protivio se zakonima koji su diskriminirali Židove te je naglašavao da su društveni problemi dublji od vjerskih ili etničkih razlika.

Za nasljednika u stranci izabrao je osječkog Židova, a Stranku prava podupirali su brojni hrvatski Židovi, što potvrđuje političku širinu i pragmatičnost njegove državotvorne ideje.

Smrt koja je okupila desetke tisuća

Ante Starčević preminuo je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu, u 73. godini života. Njegova smrt izazvala je dubok odjek u hrvatskoj javnosti. Dva dana kasnije, na posljednji ispraćaj okupilo se oko 30 tisuća ljudi, uz još oko 20 tisuća promatrača – prizor koji je pokazao koliki je trag ostavio u srcima naroda.

Pokopan je u Šestinama, uz crkvu sv. Mirka. Njegov sprovod bio je više od oproštaja – bio je to tihi zavjet generacija da će se borba za slobodnu Hrvatsku nastaviti.



DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE