Ante Šušnjar Sabor RH

Hrvatska pred nuklearnom odlukom stoljeća

Nove obavijesti Politika Vijesti

U trenutku kada se Europa nalazi usred jedne od najvećih energetskih transformacija u svojoj modernoj povijesti, Hrvatska otvara raspravu o pitanju koje će obilježiti desetljeća pred nama – razvoju nuklearne energije. U Hrvatskom saboru predstavljen je prijedlog zakona o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe, a dodatno ga je obrazložio ministar gospodarstva Ante Šušnjar, ističući kako se radi o jednoj od najvažnijih strateških odluka države u ovom desetljeću.

Prema riječima ministra, ovaj zakon nije tek još jedan tehnički propis iz domene energetike. Riječ je o temeljnom dokumentu koji bi trebao otvoriti vrata dugoročnoj viziji Hrvatske – državi sigurne i stabilne opskrbe energijom, s niskim emisijama ugljika i snažnom tehnološkom bazom. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se energetska budućnost Hrvatske osigura na način koji će istodobno odgovarati europskim klimatskim ciljevima i potrebama domaćeg gospodarstva.

Europa traži niskougljičnu energiju

Europski energetski planovi jasno govore – do 2040. godine više od 90 posto električne energije trebalo bi dolaziti iz niskougljičnih izvora. Obnovljivi izvori poput sunca i vjetra čine važan dio tog mozaika, no europska energetska strategija naglašava da bez nuklearne energije taj cilj teško može biti ostvariv.

Upravo na toj točki Hrvatska mora donijeti odluku. Hoće li ostati promatrač energetske transformacije ili će aktivno sudjelovati u stvaranju novog energetskog sustava?

Prema riječima ministra Šušnjara, ključni su razlozi za razmatranje nuklearne energije jasni: stabilna cijena električne energije, smanjenje emisija stakleničkih plinova, jačanje energetske sigurnosti te povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. U svijetu koji postaje sve nestabilniji – od energetskih kriza do geopolitičkih napetosti – energetska samodostatnost postaje pitanje nacionalne sigurnosti.

Hrvatska već ima nuklearno iskustvo

Jedna od zanimljivijih činjenica u ovoj raspravi jest da Hrvatska zapravo već desetljećima sudjeluje u nuklearnoj energetici. Naime, država je suvlasnik nuklearne elektrane Nuklearna elektrana Krško, iz koje dolazi oko 16 posto električne energije koja se koristi u Hrvatskoj.

To znači da zemlja ima više od 40 godina iskustva u nuklearnoj energetici – od upravljanja i održavanja postrojenja do razvoja stručnog kadra. Još u 1970-im i 1980-im godinama postojali su i konkretni planovi za razvoj domaćeg nuklearnog programa, no političke okolnosti tog vremena zaustavile su projekt prije njegove realizacije.

Današnja rasprava stoga ne počinje od nule. Ona se, kako tvrde zagovornici zakona, oslanja na znanje, iskustvo i infrastrukturu koja već postoji.

Prvi korak, a ne konačna odluka

Važno je naglasiti da predloženi zakon ne znači automatsku izgradnju nuklearne elektrane. On ne određuje lokaciju, tehnologiju niti model financiranja. Njegova je svrha stvoriti pravni okvir koji će omogućiti izradu studija, analiza i dugoročnog plana razvoja nuklearne energije.

Plan koji bi Vlada trebala izraditi uključivao bi analizu buduće potražnje za električnom energijom, procjenu ekonomskih učinaka, izbor tehnologije, moguća mjesta izgradnje te modele financiranja.

Tek nakon takvih analiza mogla bi se donijeti konačna odluka o investiciji koja bi, bez sumnje, bila jedna od najvećih infrastrukturnih odluka u modernoj hrvatskoj povijesti.

Cilj – 30 posto nuklearne energije do 2040.

Strateški cilj koji se spominje u raspravi jest ambiciozan: do 2040. godine Hrvatska bi trebala proizvoditi najmanje 30 posto električne energije iz nuklearnih izvora.

To bi značilo gotovo udvostručenje udjela u odnosu na današnjih 16 posto. Zagovornici tog scenarija tvrde da bi takav model omogućio stabilan elektroenergetski sustav, otporniji na tržišne šokove i promjene cijena energije.

Istodobno bi otvorio vrata razvoju energetski intenzivnih industrija, proizvodnji zelenog vodika, ali i naprednim tehnološkim sektorima koji zahtijevaju pouzdanu opskrbu električnom energijom – poput velikih podatkovnih centara.

Nova generacija reaktora

Poseban naglasak stavljen je na tehnologiju malih modularnih reaktora (SMR), koji se danas razvijaju u nizu tehnološki naprednih država poput Canada, United States, France i Finland.

Za razliku od velikih nuklearnih elektrana iz prošlog stoljeća, ovi reaktori su modularni, fleksibilni i znatno brži za izgradnju. Mogu se postavljati bliže industrijskim centrima, gradovima ili velikim energetskim potrošačima, čime se smanjuju gubici u prijenosu energije.

Takva tehnologija, smatraju zagovornici projekta, mogla bi biti temelj nove industrijske faze razvoja Hrvatske.

Energetika kao obrazovni projekt

Razvoj nuklearne energije nije samo pitanje električne energije. On je istodobno i projekt obrazovanja, znanosti i industrije.

Na primjer, Fakultet elektrotehnike i računarstva već je pokrenuo studijski modul posvećen nuklearnoj energetici, dok Hrvatska elektroprivreda planira program stipendiranja studenata.

U planu je i osnivanje centra izvrsnosti za nuklearnu energiju koji bi povezao više hrvatskih fakulteta i istraživačkih institucija.

Takav razvoj mogao bi otvoriti nova radna mjesta visoke dodane vrijednosti, ali i zadržati mlade stručnjake koji često svoju karijeru traže izvan zemlje.

Sigurnost kao temelj

Naravno, svaka rasprava o nuklearnoj energiji nužno uključuje pitanje sigurnosti. Upravo zato predlagatelji zakona naglašavaju da bi Hrvatska primjenjivala najviše međunarodne standarde – od planiranja i izgradnje do konačne razgradnje postrojenja.

Država već ima regulatorni okvir za radiološku i nuklearnu sigurnost te iskustvo u upravljanju radioaktivnim otpadom iz elektrane u Krškom. Planirane su i dodatne zakonske izmjene koje bi regulatora učinile još neovisnijim i snažnijim.

Poruka koju Vlada želi poslati građanima jest jasna: sigurnost ljudi i zaštita okoliša bit će apsolutni prioritet.

Odluka za budućnost

Na kraju rasprave postavlja se temeljno pitanje: može li Hrvatska u 21. stoljeću osigurati stabilnu i konkurentnu energetiku bez nuklearne energije?

Ministar Šušnjar tvrdi da izbor nije između nuklearne energije i obnovljivih izvora. Pravi izbor je između energetske sigurnosti i ovisnosti, između razvoja i stagnacije.

Ako se zakon usvoji, Hrvatska neće odmah graditi nuklearnu elektranu. No otvorit će vrata procesu koji bi mogao definirati energetsku i gospodarsku budućnost zemlje do sredine stoljeća.

U vremenu kada energija postaje jedna od ključnih geopolitičkih i gospodarskih valuta, odluke donesene danas mogle bi oblikovati Hrvatsku kakvu će živjeti generacije koje dolaze.



DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE