Bijela Kuća Washington SAD

Kako je Donald Trump otvorio novo poglavlje sukoba s Iran

Nove obavijesti Svijet Vijesti

Operacija Epic Fury označava najizravniji američki vojni obračun s Iranom u posljednjih nekoliko desetljeća. Bijela kuća tvrdi da je riječ o nužnom preventivnom udaru protiv nuklearne prijetnje, dok svijet promatra hoće li sukob prerasti u širi regionalni rat.

U dvorani za brifinge Bijele kuće riječi su odzvanjale poput topničkih udara. Poruka administracije bila je jasna: ovo nije još jedna ograničena operacija, nije diplomatski manevar ni taktičko upozorenje. Ovo je, kako tvrde, konačni obračun s režimom koji gotovo pola stoljeća gradi identitet na neprijateljstvu prema Sjedinjenim Državama.

Operacija nazvana Epic Fury predstavlja, prema službenom tumačenju Washingtona, kulminaciju dugog niza pokušaja – od sankcija i pregovora do ograničenih udara – da se zaustavi iranski nuklearni i balistički program. Administracija tvrdi da je strpljenje iscrpljeno, a prijetnja postala neposredna.

Povijesni kontekst i uzroci sukoba

Američko-iranski odnosi nose teret povijesti još od 1979. i talačke krize u Teheranu. U službenom narativu aktualne administracije, Iran se opisuje kao vodeći državni sponzor terorizma, odgovoran za napade na američke vojnike u Bejrutu, Iraku i drugdje.

Posebna kritika upućena je prema politici bivšeg predsjednika Barack Obama i nuklearnom sporazumu iz 2015., za koji Trumpov tim tvrdi da je samo kupio vrijeme Teheranu za razvoj sofisticiranijih projektila i jačanje regionalnih posrednika.

Nakon, kako navode, neuspjelih i “dobronamjernih” pregovora u drugom Trumpovu mandatu, Bijela kuća je zaključila da je Iran odbio “put mira” i izabrao konfrontaciju. Upravo ta procjena – da je napad na američke resurse i baze u regiji bio pitanje vremena – poslužila je kao opravdanje za preventivni udar.

Četiri cilja operacije

Prema službenoj verziji, Operacija Epic Fury ima četiri jasna cilja:

  1. Uništenje iranskih balističkih kapaciteta.
  2. Neutralizacija mornarice i osiguranje pomorskih pravaca.
  3. Onemogućavanje djelovanja iranskih regionalnih posrednika.
  4. Trajno sprječavanje razvoja nuklearnog oružja.

Administracija tvrdi da je pogođeno više od 2.000 ciljeva, da su lansiranja projektila smanjena za 86 posto te da se uspostavlja potpuna kontrola nad iranskim zračnim prostorom. Posebno se ističe činjenica da je, prema navodima Pentagona, korišten torpedo prvi put nakon Drugog svjetskog rata.

No, iza vojnih brojki krije se političko pitanje: je li cilj samo degradacija kapaciteta – ili promjena režima?

Promjena režima – izgovorena, ali ne i izrečena

Na izravno pitanje o rušenju vlasti u Teheranu, Bijela kuća izbjegava eksplicitnu potvrdu. Službeni cilj ostaje vojni. Ipak, retorika o “odmetnutom terorističkom režimu” i otvorene izjave da bi “sloboda za iranski narod bila poželjna” jasno sugeriraju političku dimenziju.

Ime vrhovnog vođe Ali Khamenei pojavljuje se u kontekstu izvještaja o njegovoj mogućoj eliminaciji ili nasljeđivanju. Spominje se i njegov sin kao potencijalni nasljednik, što američke obavještajne službe, prema brifingu, pomno prate.

Ako se režim destabilizira, administracija vidi priliku za “novi Bliski istok” – koncept koji se naslanja na sporazume o normalizaciji odnosa između Izraela i arapskih država. U tom kontekstu neizbježno se spominje i Benjamin Netanyahu, čiji je telefonski razgovor s Trumpom navodno bio važan u vremenskom određivanju udara.

Regionalna dimenzija i Hormuški tjesnac

Sigurnost plovidbe kroz Hormuški tjesnac postaje globalno energetsko pitanje. Administracija ostavlja otvorenom mogućnost američke pomorske pratnje tankera, dok saveznici u Zaljevu – Jordan, Bahrein, Saudijska Arabija, UAE, Katar i Kuvajt – sudjeluju u obrambenim aktivnostima.

Time sukob prerasta bilateralni okvir i postaje pitanje stabilnosti cijelog energetskog tržišta.

Pitanje pobjede

Što je pobjeda? Bijela kuća odgovara: ostvarenje četiri cilja. No u stvarnosti, pobjeda će biti politička kategorija, a ne samo vojna.

Ako Iran ostane bez nuklearne perspektive i bez regionalnih poluga, Washington će to proglasiti trijumfom. Ako režim padne – povijest će to pamtiti kao geopolitički potres desetljeća. Ako se pak konsolidira nova tvrda struktura vlasti – sukob bi mogao ući u novu fazu dugotrajnog iscrpljivanja.

Između odlučnosti i rizika

Administracija naglašava da je predsjednik djelovao kako ne bi ostavio problem sljedećoj generaciji. Kritičari, s druge strane, upozoravaju na rizik šireg regionalnog rata i dugoročnu destabilizaciju.

Operacija Epic Fury već sada označava prijelomni trenutak. Ona redefinira američku doktrinu prema Iranu – od odvraćanja prema preventivnom udaru.

Hoće li to doista biti kraj iranskih nuklearnih ambicija ili početak nove spirale sukoba, ovisit će o idućim danima – ali i o tome tko će u Teheranu donositi odluke kada se dim raziđe.



DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE