Ivan Krstitelj

Treća nedjelja došašća – “Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4,4)

Nove obavijesti Vijesti Vjera

Radost kao znak dolaska Mesije i poziv na obnovu povjerenja

Treća nedjelja Došašća u liturgijskoj se tradiciji naziva Nedjeljom radosti (Gaudete). Usred vremena iščekivanja, tišine i nutarnje priprave, Crkva vjernicima upućuje snažan poziv na radost – ne površnu i prolaznu, nego duboku, utemeljenu na vjeri i nadi. Današnja čitanja jasno poručuju: razlog radosti nije u okolnostima života, nego u Osobi koju iščekujemo – u Isusu Kristu.

Radosna vijest Došašća jest sama Božja blizina. Bog ne ostaje dalek, nepromjenjiv i nedodirljiv, nego dolazi čovjeku, ulazi u njegovu povijest, ranjivost i slabost. Upravo ta istina odzvanja kroz biblijske tekstove koji se naviještaju ove nedjelje, a osobito kroz lik Ivana Krstitelja – proroka koji stoji na prijelazu Staroga i Novoga zavjeta.

Ivan Krstitelj i iščekivanje Mesije

Ivanova očekivanja Mesijina dolaska bila su snažno obilježena proročkom slikom Božje pravde i obračuna sa zlom. Očekivao je silu, jasnoću i odlučnost. No Isusovo djelovanje nadilazi takva očekivanja. On dolazi drukčije – ne s osudom, nego s milosrđem; ne s prijetnjom, nego s blizinom; ne da slomi slabe, nego da ih podigne.

Središte Isusova poslanja postaje čovjek, osobito onaj ranjeni, grješan, zaboravljen i odbačen. Njegova blizina grješnicima, bolesnima i marginaliziranima budi radost, jer donosi oslobođenje – ne samo od tjelesne patnje, nego i od najtežeg jarma: grijeha i smrti. Gdje je Isus, ondje se rađa radost, jer ondje započinje novi život.

Radost oslobođenja – izazov za današnjeg čovjeka

Današnja liturgija postavlja i važno pitanje svakome od nas: je li i nama to razlog za radost? Radujemo li se činjenici da smo u Kristu oslobođeni grijeha i smrti? Ili se, poput Ivana u trenutku kušnje, počinjemo kolebati, sumnjati i gubiti povjerenje?

Iskustvo vjere često započinje snažnim susretom s Bogom – ozdravljenjem, oslobođenjem, dubokim mirom. No s vremenom se događa da svakodnevne brige, strahovi i neizvjesnosti potisnu tu prvotnu radost. Umjesto pouzdanja, u srce se uvlače sumnja i nesigurnost. Upravo zato Nedjelja radosti dolazi kao podsjetnik: Bog je vjeran. Njegova obećanja se ispunjaju.

Prorok Izaija i nada koja ne razočarava

Prorok Izaija u današnjim čitanjima usmjerava pogled prema Onome koji dolazi kao donositelj nade i mira. Njegove riječi upućene su onima koji čekaju, trpe i ne vide izlaz. On naviješta Pomazanika koji donosi iscjeljenje, obnovu i pravednost. Isusovi suvremenici dobro su znali: prava nada ne počiva na ljudskoj snazi, nego na Bogu koji ispunjava svoja obećanja.

Isus, međutim, ide i korak dalje. Njegova misija otvara novu perspektivu vjere – Kraljevstvo Božje koje ne pobjeđuje silom, nego ljubavlju; ne osvetom, nego praštanjem; ne strahom, nego radošću.

Radost koja se rađa iz susreta

Treća nedjelja Došašća poziva vjernike da se, poput Ivana Krstitelja, raduju što mogu biti svjedoci Mesijina dolaska. Ta radost ne proizlazi iz savršenstva života, nego iz susreta s Bogom koji dolazi kao dijete – Novorođenče, Sin Božji.

Gospodin uistinu dolazi. Dolazi kako bi promijenio naš pogled na vjeru, obnovio povjerenje i ispunio srce radošću koja nadilazi svaku životnu tamu. U tom svjetlu, Nedjelja radosti nije samo liturgijski trenutak, nego trajni poziv: otvoriti srce Bogu koji dolazi i dopustiti da nas ispuni radošću spasenja.

Izvor: iz knjige Živa Riječ 2022., u izdanju Misionara Krvi Kristove (W. Cz.).

Dirljiva životna priča Joea Rentza: Od napuštenog dječaka do olimpijskog pobjednika

Don Tomislav Lukač na svom je Instagram profilu podijelio video u kojem donosi dirljivu i snažnu životnu priču Joea Rentza, poznatog američkog veslača, čiji je put obilježen gubicima, patnjom i – nepokolebljivom snagom duha.

Joe je ostao bez majke kada su mu bile tek četiri godine. Samo godinu dana poslije, u dobi od pet godina, obolio je od teške bakterijske infekcije. Njegov otac, smatrajući da se ne može adekvatno brinuti o njemu, šalje ga na skrb ujaku i ujni. Nakon što se Joe oporavio, vraća se ocu, no u međuvremenu se njegov otac ponovno oženio i u novom braku dobio dvoje djece. Nažalost, nova supruga nije prihvatila malog Joea.

Jednoga dana, vraćajući se iz škole, tada desetogodišnji Joe primjećuje kamion pun stvari ispred kuće. Zbunjen pita oca što se događa, a on mu odgovara kako su odlučili preseliti se. Joe mu kaže da to nije znao te da će brzo otići spakirati svoje stvari. Tada mu otac slama srce riječima da ga maćeha ne želi povesti sa sobom.

Nakon svega što je proživio, Joe s tek deset godina ostaje sam.

Mogao je, s pravom, zamrziti oca i njegovu ženu, okrenuti se protiv Boga koji je dopustio toliku nepravdu i odustati od života. No Joe bira drukčiji put. Počinje raditi teške fizičke poslove kako bi preživio, nastavlja se školovati i ne odustaje od svoje velike ljubavi – veslanja.

Dvanaest godina kasnije, 1936. godine, Joe Rentz osvaja zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Ženi se i ostaje u braku cijeloga života, u kojem zajedno sa suprugom odgaja petero djece. Svojoj djeci pruža sve ono što je njemu kao djetetu bilo uskraćeno – ljubav, sigurnost i prihvaćanje.

Kako je to uspio?

Joe je još kao dijete shvatio da ne može utjecati na to hoće li mu se u životu dogoditi loše stvari, ali da itekako može utjecati na to kako će se prema tim stvarima postaviti. Kao da je svojim životom poručio:

„Tuđe pogreške ne mogu me spriječiti da od svoga života napravim nešto veliko.”

Priča Joea Rentza snažan je podsjetnik da nas ne definiraju rane koje nosimo, nego odluke koje donosimo unatoč njima.



Ideološke manipulacije i rat protiv hrvatskog identiteta: Tomaševićeva zabrana i antifa mitologija

Korlat – selo tišine i boli: 34 godine od zločina i razaranja u srcu Ravnih kotara

Predstavljen dvojezični zbornik “Zagreb, 8. svibnja 1945. i posljedice” – dokumenti otkrivaju zločine i sudbine ubijenih Zagrepčana

Odgovori