Sjećanje na Mariju Purić – Tragedija koja ne smije biti zaboravljena

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Sjećanje na Mariju Purić, 26-godišnju Hrvatica brutalno ubijenu u Golubincima 6. veljače 1994. godine; tragedija i nepravda koja simbolizira strah i progon vojvođanskih Hrvata tijekom 1990-ih.

Dana 6. veljače 1994. godine, u selu Golubinci, općina Stara Pazova u Srijemu, zabilježen je jedan od najmračnijih i najtragičnijih događaja u povijesti Hrvata u Vojvodini. Tog dana, 26-godišnja Hrvatica Marija Purić brutalno je ubijena u vlastitom domu — nasilje koje do danas ostaje bez pravde i odgovornosti.

U kasnim večernjim satima, dok je gledala televizor u dnevnom boravku svoje obiteljske kuće, nepoznati počinitelj ili počinitelji upali su kroz terasu i zadali joj smrtonosne ubode nožem u prsni koš. U istoj kući bili su njezini roditelji i brat, ali u drugim prostorijama, nesvjesni kobnog napada koji se upravo događao. Unatoč brzoj intervenciji i pokušaju prijevoza do doma zdravlja u Staroj Pazovi, Marija je podlegla teškim ranama.

Kontekst straha i progona

Godinama prije tragedije, obitelj Purić bila je izložena brojnim telefonskim prijetnjama u kojima su im, obično nakon ponoći, psovale „majku ustašku“ i prijetile smrću — prijetnje koje su se nažalost obistinile.

Ovaj strašan zločin unesrećio je ne samo obitelj, nego i cijelu zajednicu vojvođanskih Hrvata. U vremenu intenzivnog pritiska, prijetnji i fizičkog maltretiranja mnogih Hrvata u Vojvodini, Marijina smrt postala je simbol nepravde i straha kojem su mnogi bili izloženi.

Istraga bez odgovora

Unatoč ozbiljnosti zločina, tužitelji i vlasti nikada nisu završili temeljitu istragu, niti je itko odgovarao za ovaj težak čin. Policija je ispitujući okolnosti sumnjala, među ostalim, i Marijinog brata, koji je ubrzo nakon ubojstva napustio Vojvodinu i Srbiju.

Svjedočanstvo o strahu i beznađu

Na portalu „Neispričane priče“, Milan Vidaković, Vojvođanin koji je i sam otišao iz rodnog kraja, opisao je kako je ovaj događaj djelovao kao posljednji okidač za njegov odlazak:

„Toga dana zaklana je Marija Purić u svojoj sobi dok je gledala televizor. Tu tragediju doživio sam kao da se dogodila nekome tko mi je bio sasvim blizak! (…) Uznemirenost zbog prijetnji, ignoriranje institucija i stavovi ljudi oko mene doveli su me u stanje potpune bespomoćnosti… Zbog toga sam odlučio napustiti sredinu u kojoj sam odrastao.“

Širi kontekst progona

Marijino ubojstvo nije izoliran incident. Tijekom 1990-ih, velik broj Hrvata u Vojvodini bio je izložen sustavnom pritisku — prijetnjama, nasilju, uništavanju imovine, kao i ubojstvima. Prema podacima organizacija za ljudska prava, samo u razdoblju od 1991. do 1995. dokumentirano je više etnički motiviranih zločina, uključujući i ubijanje civila hrvatske nacionalnosti.

Procjenjuje se da je tijekom 1990-ih iz Vojvodine protjerano ili je iz nje izbjeglo desetke tisuća Hrvata, ostavljajući trajnu ranu u zajednici koja je ostala bez brojnih obitelji, prijatelja i domova.




RAZNO IZ HRVATSKE

Vrhovni sud odbacio reviziju Stjepana Mesića protiv Mire Bulja

PUCNJAVA NA PRAVOSLAVNI BADNJAK U OSTROVU: SLAVLJE ILI UGROŽAVANJE JAVNE SIGURNOSTI?

Z1 televizija ukida „Bujicu“: financijski pritisci i kazne presudili popularnoj emisiji

DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Tagged

Odgovori