Ilija Vidić $ Ivan Radić Osijek

Osijek dobio Ulicu Specijalne jedinice policije Orao

Domovinski rat Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti

OSIJEK, 17. veljače 2026. – Gradsko vijeće Grada Osijeka jednoglasno je donijelo odluku o imenovanju Ulice Specijalne policije Orao, u blizini Opus Arene. Nova ulica simbol je zahvalnosti postrojbi koja je u Domovinskom ratu dala 19 poginulih i više od 60 ranjenih pripadnika te sudjelovala na svim ratištima Hrvatske.

Na 5. sjednici Gradskog vijeća Gradsko vijeće Grada Osijeka donesena je odluka koja nadilazi puku administrativnu proceduru. U okviru 12. točke dnevnog reda vijećnici su jednoglasno, s 25 glasova „za“, podržali Prijedlog odluke o određivanju imena novoizgrađenoj ulici u naselju Osijek – Ulica Specijalne policije Orao.

Riječ je o prometnici koja vodi prema stadionu Opus Arena, domu NK Osijek, simbolu novog urbanog i sportskog identiteta grada. Upravo će ta ulica, produžetak Anićičeve prema Pampasu, na 35. obljetnicu postrojbe u ožujku ponijeti ime legendarne osječke Specijalne jedinice policije „Orao“.

Procedura bez primjedbi – inicijativa iz srca postrojbe

Kako je pojašnjeno tijekom sjednice, inicijativa za imenovanje potekla je od same udruge specijalne postrojbe, a podržao ju je gradonačelnik. Odbor za utvrđivanje prijedloga imena ulica i trgova utvrdio je prijedlog, zatražena su mišljenja nadzornika gradskih četvrti, pribavljena su potrebna očitovanja, uključujući i suglasnost MUP-a, a prijedlog je prošao i 30-dnevno javno savjetovanje.

Odbor za financije i gospodarstvo te Odbor za statutarno-pravna pitanja nisu imali primjedbi, a nakon suglasnosti nadležnog povjerenstva Vlade, prijedlog je upućen Gradskom vijeću.

Sve je zaključeno bez zadrške – odluka je donesena jednoglasno.

Rasprava o veličini ulice i veličini žrtve

U raspravi je vijećnik Vjeran Marijašević, u ime Kluba vijećnika SDP-a, izrazio potporu imenovanju, ali i primjedbu da je postrojba možda zaslužila „reprezentativniju“ i veću ulicu. Podsjetio je na 19 poginulih pripadnika i nemjerljiv doprinos obrani Hrvatske, istaknuvši da njihova žrtva nadilazi prostorne okvire jedne prometnice.

Gradonačelnik Ivan Radić odgovorio je kako je upravo lokacija – uz stadion – bila želja same postrojbe. „To nije komadić ulice“, naglasio je, ističući simboliku činjenice da će svi koji dolaze na utakmice, domaće i međunarodne, znati da se stadion nalazi u Ulici Specijalne jedinice policije Orao.

„Tko sam ja da kažem ne onima koji su stavili život na raspolaganje domovini?“ poručio je Radić, zahvalivši postrojbi na inicijativi i žrtvi.

Širi politički kontekst

Vijećnik Anto Đapić istaknuo je kako imenovanja ulica često nadilaze komunalnu razinu i postaju svjetonazorska pitanja. Upozorio je na političke prijepore oko preimenovanja ulica u drugim hrvatskim gradovima, naglasivši kako je u Osijeku postignut konsenzus oko temeljnih vrijednosti Domovinskog rata.

Podsjetio je da su u gradu već ranije donesene odluke kojima su odane počasti drugim postrojbama, poput Treće gardijske brigade „Kune“ i 106 brigade, te naglasio kako je važno sačuvati dostojanstvo branitelja i njihovu ulogu u obrani Hrvatske.

„Prošli smo sva ratišta Hrvatske“

Nakon izglasavanja odluke, predsjednik udruge Specijalne jedinice policije Orao Ilija Vidić zahvalio je gradu i vijećnicima.

„Nama to znači puno“, poručio je, podsjetivši da je postrojba bila prva organizirana oružana snaga na području Osječko-baranjske županije, u vrijeme kada još nisu postojale gardijske brigade, a Hrvatska vojska tek se formirala.

Specijalna jedinica policije „Orao“ dala je 19 poginulih i više od 60 ranjenih pripadnika. Prošli su sva ratišta – od Slavonije i Baranje do južnog bojišta i Dubrovnika.

Cijelu Hrvatsku smo prošli“, rekao je Vidić.

Grad koji pamti

Gradonačelnik Radić podsjetio je i na druge projekte vezane uz braniteljsku populaciju – od preimenovanja ulice u čast Treće gardijske brigade, do obnove kapelice Kraljice Mira u Tvrđi te osnivanja Veteranskog centra u prostoru nekadašnjeg hotela Mursa, vrijednog 12 milijuna eura.

„Ovo je najmanje što grad Osijek može učiniti“, zaključio je.

U tišini vijećnice, nakon što je predsjedavajući konstatirao jednoglasnu odluku, uslijedio je pljesak. Ne samo zbog jedne nove ulice, nego zbog priznanja jednoj postrojbi koja je u najtežim danima stala između grada i agresije.

Ulica Specijalne policije Orao tako neće biti tek nova adresa na karti Osijeka. Bit će podsjetnik da sloboda grada nije došla sama – nego uz cijenu koju su neki platili životom.



 Vijesti

17velj 2026

Kako Hrvatska i dalje živi između pobjednika i poraženih povijesti

U hrvatskom javnom prostoru malo je povijesnih figura koje izazivaju toliko podjela kao Josip Broz Tito i Ante Pavelić. Iako su formalno pripadnici prošlog stoljeća, njihove političke i moralne sjene i dalje snažno oblikuju suvremenu Hrvatsku – njezine rasprave o identitetu, pravu, povijesnoj istini i demokratskim standardima.

Paradoks hrvatske stvarnosti jest u tome što se o obojici govori stalno, ali se rijetko govori pravnim jezikom.

Pobjednici pišu presude, pravo dolazi kasnije

Nakon Drugog svjetskog rata, Europa nije ušla u razdoblje univerzalne pravde, nego u razdoblje pravde pobjednika. U tom kontekstu, Pavelić je postao simbol apsolutnog zla, dok je Tito uzdignut u rang oslobođenja i antifašističke legitimacije. No ta binarna podjela ne odgovara modernim pravnim standardima, osobito onima koje danas primjenjuje Međunarodni kazneni sud (ICC).

ICC ne poznaje kategorije “pobjednika” i “poraženih”. Ne poznaje ni ideološke etikete. Poznaje samo individualnu kaznenu odgovornost, zapovjednu odgovornost i dokaz.

Pavelić: pravno lakši slučaj, povijesno zatvoren

Gledano današnjim ICC kriterijima, slučaj Ante Pavelića bio bi pravno relativno jasan. Kao poglavnik NDH, imao je efektivnu kontrolu nad državnim aparatom, normativno uređenu politiku progona i institucionalizirani sustav represije. U takvom okviru, današnje međunarodno pravo vrlo bi vjerojatno govorilo o zločinima protiv čovječnosti, a potencijalno i o genocidu – ovisno o dokazu posebne namjere.

No ključna činjenica ostaje: Pavelić nikada nije osuđen pred međunarodnim sudom. Njegova povijesna osuda počiva na kombinaciji poslijeratnih presuda, političkih kvalifikacija i historiografskog konsenzusa, a ne na univerzalnom sudskom postupku. To ne znači da zločina nije bilo – nego da pravna istina i povijesna istina nisu uvijek identične kategorije.

Tito: povijesno slavljen, pravno neispitan

S druge strane, Tito je ostao gotovo netaknut kaznenopravnom analizom. Masovne poratne likvidacije, križni putovi, logori i politički progoni desetljećima su bili opravdavani pojmom “antifašističke pobjede”. No prema današnjim ICC standardima, ključna pitanja bila bi neumoljiva:

  • Je li imao efektivnu kontrolu nad vojskom i sigurnosnim aparatom?
  • Je li znao ili imao razloga znati za masovne zločine?
  • Je li išta učinio da ih spriječi ili sankcionira?

Ako se na ta pitanja odgovori potvrdno, međunarodno pravo ne poznaje izgovor ideologije. Antifašizam ne briše zapovjednu odgovornost. On može objasniti kontekst, ali ne može poništiti kaznenu normu.

Selektivna pravda i hrvatska šutnja

Hrvatska danas paradoksalno živi u državi koja je nastala raskidom s jugoslavenskim komunizmom, ali i dalje baštini njegov interpretativni okvir povijesti. Pavelić je trajno osuđen, Tito trajno amnestiran – ne kroz pravo, nego kroz politički konsenzus bivše države.

U isto vrijeme, moderna Hrvatska prihvatila je međunarodne sudove, priznala zapovjednu odgovornost u Domovinskom ratu i prihvatila presude protiv vlastitih zapovjednika. Time je, možda nesvjesno, prihvatila standarde koji se nikada nisu retroaktivno primijenili na 1945. godinu.

Što to znači za demokratsku Hrvatsku?

Zrela demokracija ne mora rehabilitirati Pavelića da bi postavila pitanja o Titu. Niti mora rušiti antifašizam da bi priznala komunističke zločine. Ali mora biti spremna priznati da:

  • međunarodno pravo nije bilo jednako primijenjeno
  • moralna pobjeda nije isto što i pravna nevinost
  • povijest bez pravne analize ostaje ideologija

Sve dok se Tito i Pavelić promatraju kroz različite aršine, Hrvatska će ostati zemlja nerazriješene prošlosti i selektivnog pamćenja.

Pitanje nije tko je bio veće zlo, niti tko je “na pravoj strani povijesti”. Pravo pitanje glasi:
bi li današnji pravni standardi jednako sudili svima?

Ako je odgovor “da”, tada se povijest mora ponovno otvoriti.
Ako je odgovor “ne”, tada moramo priznati da još uvijek živimo pod sjenom pobjedničke pravde.

A to je teret koji nijedna moderna demokracija ne bi smjela nositi.

f2bb47c570a393bc6174d4dc3a96a35936b22a2ec95b329ce2d7eaa740fafc6e?s=48&d=mm&r=g

Dražen Jurmanović



DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE