Hormuški ,Tankeri_Bliski istok_ nafta

Nafta, Iran i Hormuz: kriza koja mijenja svijet

Nove obavijesti Sport Vijesti

Rast cijena nafte i sukobi oko Hormuškog tjesnaca otkrivaju slabosti savezništva i prijete globalnoj stabilnosti.

Dok cijene nafte dostižu najviše razine u posljednje tri godine, globalna politika ponovno razotkriva stare obrasce – ovisnost o energentima, krhkost savezništava i dvostruke standarde međunarodne zajednice. Iako su današnje cijene i dalje niže od dramatičnih 119 dolara po barelu zabilježenih prve noći napada na Iran, tržišta su i dalje uznemirena. Razlog je jasan: nesigurnost oko Hormuškog tjesnaca, jedne od najvažnijih energetskih arterija svijeta.

Zatvaranje ili čak prijetnja zatvaranjem tog uskog prolaza između Perzijskog zaljeva i ostatka svijeta automatski podiže cijenu nafte – i to ne samo zbog fizičkog ograničenja isporuke, već i zbog političke neizvjesnosti. Upravo ta neizvjesnost danas diktira tržišta.

No, možda još više zabrinjava politička dimenzija krize. Dok Sjedinjene Američke Države nastoje osigurati slobodnu plovidbu i stabilnost, dio saveznika ostaje po strani. Poruke koje dolaze iz Europe, pa i iz Njemačke, svode se na pitanje: “Zašto mi?” Takav stav otvara ozbiljno pitanje – koliko je zapravo čvrst zapadni savez kada se suoči s konkretnim sigurnosnim izazovima?

Povijest nas uči da se u krizama često svi okreću prema Washingtonu. Bilo da je riječ o ratu u Ukrajini ili sigurnosnim prijetnjama na Bliskom istoku, očekivanja su jasna – SAD treba reagirati, financirati i voditi. No, kada Washington poduzima konkretne korake protiv režima koji destabilizira regiju i globalno tržište, podrška izostaje. Umjesto zajedničkog djelovanja, svjedočimo svojevrsnom prebacivanju odgovornosti.

Istodobno, situacija na terenu dodatno eskalira. Iran ne djeluje samo prema Izraelu, već širi napade na cijelu regiju. Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija suočeni su s učestalim napadima, a njihovi protuzračni sustavi uspijevaju presresti i do 90 posto projektila i dronova. No, ono što prođe dovoljno je da izazove kaos.

Napad dronom na međunarodnu zračnu luku u Dubaiju, koji je privremeno paralizirao zračni promet, simbol je nove faze ovog sukoba – one u kojoj civilna infrastruktura postaje meta. Posljedice su već vidljive: turizam u Emiratima gotovo je stao, hoteli zjape prazni, a ekonomska šteta raste iz dana u dan.

Zanimljivo, reakcija zaljevskih država nije usmjerena prema Washingtonu, već prema Teheranu. Poruka je jasna: destabilizacija regije neće proći bez posljedica. Zamrzavanje iranske imovine u UAE-u dodatni je znak da se strpljenje iscrpljuje.

U takvom kontekstu, sve više se govori o mogućnosti da SAD silom osigura kontrolu nad Hormuškim tjesnacem. Pravna osnova za to postoji – riječ je o međunarodnom plovnom putu, a njegovo zatvaranje predstavlja kršenje međunarodnog prava. No, političke posljedice takvog poteza bile bi dalekosežne.

Napad na otok Kharg, ključnu točku iranskog izvoza nafte, pokazuje da Washington već šalje jasne poruke. Ako Iran nastavi s destabilizacijom, njegov energetski sektor mogao bi biti ozbiljno ugrožen na duži rok.

Postavlja se pitanje: treba li nakon svega Sjedinjene Države preuzeti trajnu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem? Zagovornici te ideje tvrde da bi to osiguralo stabilnost i sigurnost globalne trgovine. Kritičari, pak, upozoravaju na opasnost daljnje militarizacije regije.

Jedno je sigurno – sljedećih 48 sati mogli bi biti presudni. Ne samo za tržišta nafte, već i za redefiniranje odnosa snaga u svijetu.

Jer ova kriza nije samo o nafti. Ona je ogledalo globalne politike u kojem se jasno vidi tko preuzima odgovornost – a tko stoji po strani.



DOMOVINSKI RAT

sindikati Hrvatske,

Vlada usvojila program preventivnih pregleda branitelja i ubrzava isplatu prava civilnim stradalnicima

„Duga noć bez sna“ – emotivna posveta Damira Radnića poginulim HOS-ovcima Vukovara i Bogdanovaca

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Odgovori