Osijek 1945, partizani Drugi svjetski rat

Osijek 1945.: oslobođenje ili početak šutnje?

Obljetnice Drugi svjetski rat Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Ulazak partizanskih postrojbi u Osijek 1945. godine u službenim je izvješćima označen kao oslobođenje, no brojna svjedočanstva i dokumenti ukazuju na razdoblje straha, likvidacija i poratne represije koje je uslijedilo.

Ulazak partizanskih postrojbi u Osijek u travnju 1945. godine u tadašnjim je službenim izvješćima prikazan kao čin oslobođenja od četverogodišnje fašističke okupacije. Grad je, prema tim zapisima, preuzet od strane Osječke brigade, 51. divizije Jugoslavenske armije i 8. brigade 36. divizije. No, iza službene retorike o slobodi, ostaje pitanje koje ni danas ne prestaje odjekivati – što se uistinu dogodilo nakon tog dana?

Dok su nove vlasti slavile pobjedu, brojna svjedočanstva s terena govore o sasvim drugačijem iskustvu stanovništva. U izvješću kotarskog Narodnooslobodilačkog odbora iz Vinkovaca od 10. svibnja 1945. navodi se kako je narod i dalje živio u strahu, uz zabilježene „nepravilnosti“ od strane vlastite vojske. Spominju se i likvidacije civila, uključujući i one koji nisu bili povezani s neprijateljskim strukturama.

Ulazak partizanskih postrojbi u Osijek u travnju 1945 1

Samo nekoliko dana ranije, 12. travnja 1945., partizanske snage ušle su u Vukovar. Prema procjenama, u tom je razdoblju stradalo gotovo 900 civila. Slični obrasci zabilježeni su i u drugim slavonskim gradovima – Vinkovcima, Županji, Valpovu i Đakovu – gdje su, uz vojnu kontrolu, ostajali tragovi nasilja, nestanaka i straha.

Posebno se izdvaja slučaj logora u Krndiji, uspostavljenog nakon pada Đakova 17. travnja 1945. godine. Prema dostupnim podacima, ondje je ubijeno ili umrlo najmanje 3.500 ljudi. U Osijeku su, pak, nekoliko mjeseci kasnije, 25. listopada 1945., zabilježeni zločini u zatvoru kada su pripadnici OZNA-e bacili eksplozivne naprave u ćelije s ratnim zarobljenicima, a preživjele potom usmrtili vatrenim oružjem. Ukupno 48 osoba ubijeno je bez suđenja, a odgovorni nikada nisu procesuirani.

Poratno razdoblje obilježeno je i uklanjanjem vojnih grobalja – ne samo iz Drugog svjetskog rata, već i onih starijih. Na mjestima nekadašnjih grobova podizane su stambene zgrade, dok su identiteti pokopanih ostajali nepoznati.

Jedan od simbola tog vremena je i sudbina svećenika Josipa Astaloša, župnika iz Dalja. Osuđen u montiranom procesu, pogubljen je 5. kolovoza 1945., a njegovo tijelo bačeno je u kanal. Njegov slučaj često se navodi kao primjer progona neistomišljenika u poratnom razdoblju.

Prema dostupnim podacima, jugoslavenski vojni sudovi tijekom 1945. izrekli su tisuće smrtnih kazni, od čega se većina odnosila na civile. Istodobno, procjenjuje se da je kroz razdoblje komunističke vlasti veliki broj ljudi izgubio život, dok se u Hrvatskoj danas evidentira više od 1.500 prikrivenih grobišta, većinom iz poraća.

Unatoč tome, javni prostor i dalje je podijeljen kada je riječ o interpretaciji tih događaja. Dok se o nekim povijesnim razdobljima i zločinima intenzivno raspravlja, drugi ostaju na margini interesa ili bez sustavnog istraživanja.

Danas, u samostalnoj Hrvatskoj, otvorena rasprava o prošlosti ostaje jedno od ključnih pitanja demokratskog društva. Sloboda ne podrazumijeva samo političku neovisnost, već i pravo na istraživanje, propitivanje i javno iznošenje povijesnih činjenica.

Na obljetnicu ulaska partizanskih snaga u Osijek, prisjećanje ne uključuje samo promjenu vlasti, već i početak razdoblja koje mnogi opisuju kao vrijeme šutnje. Šutnje koja traje sve dok se ne otvore sva pitanja i ne istraže sve žrtve – bez iznimke.



DOMOVINSKI RAT

Vlada usvojila program preventivnih pregleda branitelja i ubrzava isplatu prava civilnim stradalnicima

„Duga noć bez sna“ – emotivna posveta Damira Radnića poginulim HOS-ovcima Vukovara i Bogdanovaca

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE


Tagged

Odgovori