Molitva, krunica u rukama

Molitva bez buke: put prema istinskoj vjeri

Nove obavijesti Vijesti Vjera

Molitva bez buke: poruka iz Šurkovaca o tišini, poniznosti i unutarnjoj borbi

U vremenu u kojem su buka, užurbanost i rastresenost postali gotovo prirodno stanje čovjeka, propovijed fra Ive Pavića iz Šurkovaca zvuči poput poziva na radikalno vraćanje tišini – i sebi. Njegove riječi, izgovorene tijekom mise, ne ostaju na razini pobožnog savjeta, već zadiru duboko u svakodnevicu vjernika, razotkrivajući temeljni problem suvremenog čovjeka: nemogućnost istinske molitve.

Središnja poruka njegove propovijedi može se sažeti u jednu rečenicu – molitva mora biti čista. No, iza te jednostavne tvrdnje krije se zahtjevan duhovni put. Čista molitva, kako ističe, nije tek izgovaranje riječi, nego stanje potpune usredotočenosti na Boga, bez raspršenih misli, bez unutarnjeg nemira. U protivnom, upozorava, molitva gubi svoj smisao i plodnost.

U slikovitom primjeru, uspoređuje koncentraciju u molitvi s onom koju mnogi danas imaju dok gledaju u mobitel – potpuna uronjenost, odsutnost svijesti o okolini. Upravo takva sabranost, smatra, potrebna je i u odnosu s Bogom. Sve drugo, kaže, vodi površnosti.

No, njegova poruka ne zaustavlja se samo na tehničkom aspektu molitve. Ona se širi na čitav duhovni život, upozoravajući na opasnosti koje prijete vjerniku – od rastresenosti i formalizma, do oholosti i duhovnih zabluda. Posebno naglašava važnost poniznosti, ističući kako istinska duhovnost ne traži priznanje ni javno isticanje.

U tom kontekstu podsjeća i na primjer ruskog sveca Serafim Sarovski, koji je, unatoč mističnim iskustvima, ostao duboko skroman i šutljiv. Nasuprot tome, upozorava na suvremenu sklonost da se duhovna iskustva dijele i izlažu javnosti, često više iz potrebe za priznanjem nego iz istinske vjere.

Jedan od snažnijih naglasaka propovijedi odnosi se na potrebu stalne molitve – ne samo u određenim trenucima dana, nego kao trajnog stanja svijesti. Kratke, jednostavne molitve, izgovarane tijekom dana, vidi kao put prema dubljoj povezanosti s Bogom. Upravo kroz takvu praksu, kaže, molitva s vremenom postaje dio čovjekova disanja, unutarnji ritam života.

Fra Pavić također upozorava na opasnost krajnosti – pretjerivanja u postu, molitvi ili duhovnim praksama bez razboritosti i duhovnog vodstva. U tom smislu ističe važnost razlučivanja i zdravog razuma, kao i potrebu za duhovnim vodstvom, koje danas, priznaje, nije lako pronaći.

Zanimljiv i pomalo provokativan dio propovijedi odnosi se na pojam “duhovne bludnosti” – stanja u kojem osoba govori o vjeri, poučava druge ili traži duhovne istine, a istovremeno ne živi u skladu s njima. Još ozbiljnijim smatra duhovni preljub – okretanje alternativnim praksama poput astrologije, bioenergije ili vračanja, dok se istovremeno sudjeluje u crkvenom životu.

Na kraju, poruka iz Šurkovaca ostaje jasna i zahtjevna: molitva nije rutina, nego borba. Ona je, kako kaže, “koplje protiv zla” i “ključ koji otvara vrata neba”, ali samo ako je proživljena iskreno, ponizno i ustrajno.

U svijetu koji neprestano odvlači pažnju, možda je upravo ta tišina – o kojoj je govorio fra Pavić – najteži, ali i najnužniji korak prema istinskoj vjeri.

Foto: pinterest



DOMOVINSKI RAT

sindikati Hrvatske,

Vlada usvojila program preventivnih pregleda branitelja i ubrzava isplatu prava civilnim stradalnicima

„Duga noć bez sna“ – emotivna posveta Damira Radnića poginulim HOS-ovcima Vukovara i Bogdanovaca

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Tagged

Odgovori