U središtu Beograda u srijedu navečer održani su protuprosvjedi kojima je spriječen pokušaj obilježavanja 80. godišnjice smrti Milana Nedića, ratnog zločinca i kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Skup su, prema najavama, planirale organizirati radikalne desničarske i neonacističke skupine poput „Zentrope“, „Kluba 451“ i „Srbske akcije“, no njihov pokušaj izazvao je snažan otpor dijela javnosti.
Na uglu ulica Simine i Kneginje Ljubice, na mjestu gdje se nekada nalazio zatvor OZNA u kojem je Nedić prije 80 godina počinio samoubojstvo, okupili su se pristaše oporbene stranke „Zeleno-levi front“, drugih proeuropskih političkih opcija, studentski zborovi, antifašistički kolektivi i građanski aktivisti. Njihov je cilj bio jasan, spriječiti bilo kakvo javno veličanje osobe čije je ime neraskidivo vezano uz kolaboraciju s nacističkim okupatorom i ratne zločine.
Istodobno su se na istoj lokaciji okupili i simpatizeri ideologije Milana Nedića, zbog čega je policija satima držala dvije skupine razdvojene s dva kordona. Skupovi su protekli uz međusobna dobacivanja uvreda i puštanje provokativne glazbe, a unatoč snažnoj prisutnosti policije u okolnim ulicama, oko 22 sata manja skupina desničara pokušala se probiti prema protuprosvjednicima. Prema dostupnim informacijama, kod sebe su imali kaiševe i teleskopske palice, a prema nepotvrđenim navodima, pet osoba je privedeno.
Zastupnik Zeleno-levog fronta Radovan Lazović tom je prilikom upozorio na, kako je rekao, „sve izraženiju fašizaciju društva i pokušaje relativizacije zločina počinjenih u ime fašista, kvislinga i okupatora“, naglasivši da se takvi pokušaji ponavljaju iz godine u godinu.
Ovaj događaj još jednom otvara važno pitanje dosljednosti u javnom odnosu prema povijesnim zločinima i zločincima. Jasno i nedvosmisleno ograđivanje od ratnih zločinaca, bez obzira na nacionalni ili ideološki predznak, civilizacijska je obveza svakog demokratskog društva. No istodobno se nameće i pitanje dvostrukih kriterija koji se u tom kontekstu često primjenjuju.
Dok se u Srbiji , s pravom , sprječava javno veličanje kvislinga i suradnika nacističkog režima, dio istih političkih i aktivističkih krugova godinama Hrvatsku i Hrvate kolektivno etiketira kao „ustaše“ i „fašiste“. Takve optužbe ignoriraju činjenicu da u suvremenoj Hrvatskoj nema ustaša ni fašista kao organiziranog ili društveno prihvaćenog pokreta, već postoje građani koji otvoreno i iskreno iskazuju domoljublje, nacionalni identitet i čuvaju sjećanje na patnju hrvatskog naroda kroz povijest.
Posebno se pritom zanemaruje istina o Domovinskom ratu i onima koji su 1991. godine, kao dragovoljci, stali u obranu Hrvatske od agresije JNA, pobunjenih srpskih snaga i velikosrpske politike. Ti ljudi nisu simbol fašizma, već otpora, obrane i borbe za slobodu vlastite države.
Dosljedno suočavanje s prošlošću znači isto mjerilo za sve: jasnu osudu svakog ratnog zločina i svakog zločinca, ali i odbacivanje kolektivnih etiketa i politički motiviranih optužbi koje služe isključivo za relativizaciju vlastite odgovornosti i demonizaciju drugih. Samo takav pristup može biti temelj istinskog antifašizma i trajnog pomirenja u regiji.
POLITIKA
Vlada povećala iznose za uzdržavanje stranih radnika: Minimalni prag sada iznad neto minimalne plaće
Hrvatska šalje 15. paket pomoći Ukrajini: Donacija opreme vrijedna više od 600 tisuća eura
RAZNO IZ HRVATSKE
Vrhovni sud odbacio reviziju Stjepana Mesića protiv Mire Bulja
PUCNJAVA NA PRAVOSLAVNI BADNJAK U OSTROVU: SLAVLJE ILI UGROŽAVANJE JAVNE SIGURNOSTI?
Z1 televizija ukida „Bujicu“: financijski pritisci i kazne presudili popularnoj emisiji
