Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović danas je u Kninu, povodom obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti, održao svečani govor za Dan pobjede kako bi odao počast braniteljima i upozorio na nove globalne sigurnosne izazove, snažno se obraćajući državnom i vojnom vrhu te cijeloj naciji jasnim porukama o očuvanju povijesne istine i nužnosti modernizacije Oružanih snaga.
U svom se obraćanju predsjednik prvo prisjetio nemjerljive žrtve hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, ali je posebno istaknuo i ulogu Hrvata u Bosni i Hercegovini. Naglasio je kako su upravo oni, u teškim i neperspektivnim godinama, vodili zajednički rat s hrvatskim narodom.
„Ovo je bio zajednički rat, braćo po oružju, neodvojiv jedan od drugog. Sretan Dan pobjede, sretan Dan hrvatskih branitelja i Dan domovinske zahvalnosti.
Godine 2012. uveli smo praksu da se naposljetku svečanosti, koja se tada održavala na glavnom kninskom trgu, u ime branitelja obrati branitelj. Ta praksa traje do danas i jako je dobra, jer se ustvari od branitelja i onih koji su sudjelovali u tim operacijama najtočnije, najvjerodostojnije, a s odmakom vremena i najhladnije, može čuti što se događalo. Svi mi ostali smo, ja valjda po deseti, jedanaesti, dvanaesti put, dopuna. I osim duboke zahvalnosti koju sam ovdje ponovio i ponavljam iskreno i od srca svakom prilikom braniteljima i svima onima koji su bili uz njih i njihovim obiteljima u vrijeme rata, ponovit ću i onima koji su preživjeli i onima, nažalost, prebrojenima koji nisu, još jednom veliko, duboko, iskreno ljudsko hvala.
Spomenuo sam Bosnu i Hercegovinu. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je u tim godinama rata vodio zajednički rat s hrvatskim narodom u Hrvatskoj. Neizazvan, nametnut, težak, neperspektivan tih godina, bez pomoći, čak i bez ozbiljnije verbalne pomoći, a kamoli materijalne pomoći. Mirovni proces i mir u BiH, takozvani Daytonski, odnosno Pariški mirovni sporazum, potpisan je nakon intervencije Hrvatske vojske, i to ne avanturističke, samovlasne i svojeglave intervencije, nego intervencije koja je dogovorena s američkim saveznicima i prijateljima, a neki dijelovi završne operacije čak pomalo i protiv naše volje, na njihovo inzistiranje. To je dug prema Hrvatskoj. Ne bi bilo Daytona da nije bilo Hrvatske vojske, da nije bilo hrvatskih gardijskih brigada i HVO-a. Ničeg od toga danas ne bi bilo. To je jednostavna istina.
U politici i u povijesti, govorio je o tome nešto i predsjednik Sabora, istina je važna. Ne možeš cijelu građevinu temeljiti, graditi i zidati na lažima. Ali kad su nacionalni interesi u pitanju, nije nužno i nije rečeno da svaki put treba u njihovom interesu reći sve i na isti način. To su nacionalni interesi. Ti interesi nam nalažu da gledamo sebe, a da drugima budemo lojalni, pristojni ako je to moguće i da se previše ne bavimo drugima.
Recimo, ja znam, Srbija, susjedna država koja je bila sponzor ove pobune u Hrvatskoj, i kada slavimo Dan pobjede, to činimo u Kninu. Ali tako nije bilo odmah prve godine i to nije do 2001. bila praksa. 2001. počinju kontinuirane proslave i obilježavanja u Kninu. Ali Knin realno nije bio srce pobune protiv hrvatske države i prava hrvatskog naroda da ima svoju nacionalnu državu u svojim međunarodno priznatim granicama, ta pobuna došla je iz Beograda. I danas kada zadnjih dana i godina, i cijelo vrijeme, slušamo jedne te iste besmislice – netko će reći reviziju povijesti – povijest nije znanost u smislu G-sile i fizike, pa kad je zanemariš avion padne. Povijest je vrsta interpretacije koja može biti poštenija ili nepoštenija. Ja nekako vjerujem da je naša interpretacija povijesti poštena. Ali opet, ja sam subjektivan. Ja sam predsjednik Hrvatske, ja sam Hrvat i nije nužno da svatko povijest vidi na isti način.
Ali isto tako mislim da ne bismo trebali reagirati na svaku besmislicu, verbalnu besmislicu koja dođe preko Dunava. Dolazit će cijelo vrijeme. Međutim, ono što se radi u materijalnoj sferi, dakle, da prostite, u naoružavanju, time se trebamo baviti i na to trebamo itekako obratiti pažnju. Jer to utječe na našu sigurnost, to je stvarno, to je potencijalno kinetičko i to nas košta novca. A do toga ću doći za koju sekundu, što taj novac znači, koliki je on i koje nam on sposobnosti daje. I gdje je kraj toj priči i toj utakmici? Jer postoje i važnije stvari od toga.
Hrvatska je dobila rat, Srbija se naoružava i cijelo vrijeme govori da im se Oluja nikada više neće ponoviti. Ne vidim načina da se ponovi. Ne vidim isto tako načina da Hrvatsku bilo tko u ovom trenutku ugrozi. Ne vidim isto tako da u Hrvatskoj danas bilo tko previše polemizira o tome što je bila Oluja i što je novija hrvatska povijest. Mislim, osjećam, čak i vidim da se velika većina ljudi koji žive u Hrvatskoj ustvari slaže oko interpretacije događaja, da je to bio pobjednički i pošten rat.
Međutim, kad se Srbija naoružava uz pomoć i direktnu asistenciju nekih od naših formalnih ili neformalnih savjetnika i saveznika, moramo se pitati, je li to poštena igra? Koliko nas to košta? Koliko će nas još koštati? Postoji nešto što se nazivalo ovako i onako, netko je to po sebi nazvao Fergusonovo pravilo, koje kaže da kada su kamate na javni dug države izjednačene s novcem koji država daje za obranu, vrijeme je za povlačenje kočnice i za žuto, odnosno crveno svjetlo. Dakle, kamate koje plaćate na javni državni dug, to je bačen mrtvi novac, su jednake iznosima za obranu. U ovom trenutku Hrvatska je prešla tu granicu. Sjedinjene Države, Francuska, Velika Britanija, Italija… jedino nije Njemačka, pa je i glasnija od ostalih jer ima još prostora.
Mi moramo postaviti pitanje i sebi, ako već to ne možemo dovoljno glasno i jasno na međunarodnim forumima, što znači 5% BDP-a za obranu? Ako trenutno izdvajamo 2%, više nego ikad, ja bih rekao, skoro dovoljno, i bolje je da je ovako nego onako kao što je ranije bilo, jer nije bilo tog novca, 5%… Taj iznos neće ići u, sad ću biti stereotipan, škole, vrtiće, javnu potrošnju, javni standard, kvalitetnija sveučilišta, ići će u Njemačkoj, Francuskoj, Americi za oružje, je li tako? Zašto? To su pitanja koja imamo pravo i obvezu javno postaviti jer udaraju na naš džep. A ti troškovi u jednom trenutku ne mogu biti cijelo vrijeme verbalno nadmetanje je li 2%, je li 5%, nego što dobivam s 2% i što dobivam s 5%? Znači li to da sam 2,5 puta jači ili sam samo 2,5 puta više novca potrošio?
Ratovi koji se vode trenutno, rat u Ukrajini, ruska agresija na Ukrajinu, napad SAD-a i Izraela na Iran, pokazuju neke dobre stvari, reći ću koje, i neke stvari koje jako zabrinjavaju. Ovo što je dobro je da se vidi granica sile, konvencionalne vojne moći. U slučaju napada Rusije na Ukrajinu, Rusija je ustvari u nekoj vrsti gliba. Nije jasno što će se dogoditi i kad će to i kako završiti. Međutim, nažalost i bez ikakve potrebe, u sličnu situaciju su se doveli i naši pravi saveznici, jedini saveznici, Amerikanci, napadom na Iran. Tamo se stvari ne pomiču, stoje, a posljedično će nas, i te kako će nas ticati, bez obzira na sve Omišlje i na naše dispečerske i tranzitne centre za energiju, jer nismo proizvođači energije, barem ne bitni, da kroz Hormuški tjesnac protječe ne 20% nafte i energije, nego 40% ukupne nafte kojom se u svijetu trguje. Jer ne trguje se sa svom naftom među državama, puno nafte ostaje tamo gdje je proizvedena. 40%… Taj poremećaj koji je započeo 1. ožujka ove godine i koji se gura pod tepih i kupuje se vrijeme, jer države imaju rezerve, imaju zalihe – obvezne u slučaju nekih država, to je 90 dana, u slučaju Japana to je, kažu, pola godine – jer izgleda da to nije akutno pitanje. Ali doći će nam u jednom trenutku na naplatu, na stol, i nama i svima onima koji nemaju energije, a imaju je i Amerikanci i Rusi, svi drugi ne onoliko koliko bi htjeli.
Naše sposobnosti, a ne to koliko smo potrošili nego na što smo potrošili i kako smo to integrirali, naše sposobnosti su jedino bitno pitanje. I tu se čovjek ne može ne sjetiti stare priče koju zna svako dijete iz prve ili druge Knjige o Samuelu, o Davidu i Golijatu. Kada je mali David, vodonoša i hranonoša, došao u logor izraelske vojske kod kralja Šaula i odlučio se obračunati s Filistejcem Golijatom. Odbacio je mač teži od 10 kila, odbacio je oklop teži od 10 kila i ponio je praćku. Dakle, nije išao gologor. Ponio je praćku, pogodio diva u čelo i uništio ga. To je priča i o vjeri u Boga, tako će to tumačiti onaj tko vjeruje, ali prije svega priča o pameti, inteligenciji, ponešto o onome što je Hrvatska činila za vrijeme rata. Nije dobila samo golom silom, nego i pameću.
I to je naša jedinstvena pozicija. I s time ću lagano priču privesti kraju. Svi volimo govoriti da smo jedinstveni, misliti o sebi da smo jedinstveni kao nacija i odgajati svoju djecu da su posebna. To je dvosjekli mač u odgoju. Statistički, svi smo negdje u statistici. I jako smo subjektivni kod tih procjena tko je poseban, a tko nije. Međutim, Hrvatska u nekim stvarima kada je u pitanju obrana, naše iskustvo, naša povijest – o kojoj je ovdje bilo s razlogom puno riječi – Hrvatska je posebna. Hrvatska je jedina država u ovom trenutku u EU i u NATO-u čiju vojsku vode ljudi koji su prije 30 godina bili mladići s ozbiljnim, danas besprecedanskim, i tada, vojnim i ratnim iskustvom u kaležu i u pravoj borbi. Nijedan načelnik glavnog stožera, nijedne NATO države, nije vodio bojnu u napadu. A svaki vojnik zna što je to bojna u napadu na vojnoj vježbi, a kamoli u stvarnim ratnim okolnostima. Naš načelnik Glavnog stožera, Tihomir Kundid, jest. I on je jedini takav u EU i u NATO-u i, među ostalim, ali ne samo zato, ima i imat će moje povjerenje.
Ali on je zadnji te vrste. Kad ode u mirovinu, po zakonu i Ustavu, sljedeći načelnik Glavnog stožera više po zakonitosti i sili godina i biologiji neće biti takav čovjek. Bit će netko novi. A vojska, ako želi biti žilava, otporna, ako želi nastaviti biti pobjednička, mora okrenuti glavu sa starih ratova i manje-više zaboraviti kako je to izgledalo te se okrenuti improvizaciji i izazovima novog vremena. A to nisu samo sustavi o kojima svi pričamo, to su neki drugi modeli, asimetrični, davidovski protiv Golijata načini borbe. I tu nećemo ići dalje samo potrošnjom koju treba pozdraviti – jer bez potrošnje i ulaganja nema ničega – nego i promišljanjem, skepsom.
Jer kao što je rekao gospodin Puljić, predstavnik branitelja na ovom skupu: borili ste se za – zapamćeno je to što ste rekli, a što niste rekli – borili ste se za pravnu, uređenu i civiliziranu Hrvatsku. I ništa više u tom trenutku. Ni za Ujedinjene narode, ni za Europsku komisiju, ni za Europski parlament, nego za Hrvatsku. I za ove naše prepreke, čije probleme nismo riješili do dana današnjeg. U nadi da će to sljedeće godine biti pitanje prošlosti i da ćemo i to riješiti, želim vam sve najbolje, puno sreće, osobnog zadovoljstva. Svima koji gledaju, svima koji su danas ovdje: domovini vjerni! I još jednom, sretan Dan hrvatske pobjede. Živjeli!“
NAJNOVIJE OBJAVE
- Snažna poruka iz Knina: Tko se naoružava preko Dunava i zašto je Hrvatska vojska jedinstvena u Europi?
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović danas je u Kninu, povodom obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti, održao svečani govor za Dan pobjede kako bi odao počast braniteljima… Pročitaj više: Snažna poruka iz Knina: Tko se naoružava preko Dunava i zašto je Hrvatska vojska jedinstvena u Europi? - Jandroković zagrmio iz Knina: “Nema tog revizionizma koji može osporiti Oluju!”
Danas je na stadionu NK Dinara u Kninu svečano obilježena 31. obljetnica Oluje, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, gdje je predsjednik… Pročitaj više: Jandroković zagrmio iz Knina: “Nema tog revizionizma koji može osporiti Oluju!” - Sjajne vijesti na 31. obljetnicu Oluje: Rastu braniteljske mirovine, ukida se posljednje smanjenje iz 2002.!
Svečano je obilježena 31. obljetnica Oluje u Kninu. Pročitajte govor premijera Plenkovića o braniteljima, modernizaciji vojske i sigurnosti Hrvatske. Danas je u Kninu ponosno i… Pročitaj više: Sjajne vijesti na 31. obljetnicu Oluje: Rastu braniteljske mirovine, ukida se posljednje smanjenje iz 2002.! - (FOTO) Moćna poruka iz Knina odjeknula Hrvatskom: “Slavit ćemo Oluju dok nam živo srce bije!”
Na 31. obljetnicu, Oluja u Kninu iznova je ujedinila branitelje, obitelji stradalih i državni vrh u prisjećanju na veličanstvenu obrambenu pobjedu koja je donijela slobodu.… Pročitaj više: (FOTO) Moćna poruka iz Knina odjeknula Hrvatskom: “Slavit ćemo Oluju dok nam živo srce bije!” - Msgr. Jure Bogdan u Kninu: “Najljepši spomen braniteljima jest društvo iz kojeg mladi ne odlaze”
Sjećanje na žrtvu branitelja i Božju prisutnost temelj je hrvatskog identiteta, ali i trajni poziv na odgovornost. U svojoj propovijedi u Kninu na Dan pobjede… Pročitaj više: Msgr. Jure Bogdan u Kninu: “Najljepši spomen braniteljima jest društvo iz kojeg mladi ne odlaze” - “Mi se za našu Oluju nikome nećemo ispričavati!”: Snažne poruke ministra Medveda na promociji ‘Fotomonografije 1995.’ u Kninu
Danas je u Kninu, na prepunoj terasi Doma Hrvatske vojske, povodom svečanog obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te ususret 31. obljetnici… Pročitaj više: “Mi se za našu Oluju nikome nećemo ispričavati!”: Snažne poruke ministra Medveda na promociji ‘Fotomonografije 1995.’ u Kninu - Saznajte kako će u Kninu biti obilježena 31. obljetnica Oluje te što ministar branitelja Tomo Medved poručuje
S ponosom, pijetetom i dubokom zahvalnošću, državni vrh i hrvatski branitelji okupit će se 5. kolovoza na kninskim ulicama kako bi svečano bila obilježena 31.… Pročitaj više: Saznajte kako će u Kninu biti obilježena 31. obljetnica Oluje te što ministar branitelja Tomo Medved poručuje - Diplomatski mat u Ženevi: Kako je Tuđman nadmudrio Beograd i dao zeleno svjetlo za Oluju
Vojno-redarstvena operacija Oluja, najkompleksnija vojna akcija u povijesti Republike Hrvatske, započela je 4. kolovoza 1995. godine duž bojišnice od Jasenovca do Bosanskog Grahova. Oružane snage… Pročitaj više: Diplomatski mat u Ženevi: Kako je Tuđman nadmudrio Beograd i dao zeleno svjetlo za Oluju - “Sloboda je pobijedila strah”: Pula se ujedinjuje u 14. Mimohodu branitelja – Saznajte sve detalje!
Danas je u Puli održana konferencija za novinare na kojoj je najavljen 14. Mimohod branitelja Istarske županije. Događaj će se održati 5. kolovoza, s ciljem… Pročitaj više: “Sloboda je pobijedila strah”: Pula se ujedinjuje u 14. Mimohodu branitelja – Saznajte sve detalje! - Cijena lažne pomirbe: Jesmo li u ime diplomacije žrtvovali istinu o Domovinskom ratu?
Dok kultura sjećanja pokušava zacijeliti ratne rane, Hrvatska se i dalje bori s posljedicama agresije, nestalima i političkim apsurdima. Tko opstruira istinu i zašto se… Pročitaj više: Cijena lažne pomirbe: Jesmo li u ime diplomacije žrtvovali istinu o Domovinskom ratu?
