Zastupnik u Saboru upozorava: Srpska pravoslavna crkva je ratno-zločinačka organizacija i akter Srpskog sveta. Pročitajte detalje istupa.
Nezavisni saborski zastupnik Josip Jurčević, govoreći u ime Kluba zastupnika Mosta, održao je danas u sabornici Hrvatskog sabora oštar i argumentiran govor u kojem je Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) izravno okarakterizirao kao ratno-zločinačku i terorističku organizaciju.
Njegov istup uslijedio je kao izravna reakcija na nedavne društveno-političke događaje u susjednoj Srbiji, s posebnim naglaskom na glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca. S govornice je upozorio na složeni povijesni i politički kontekst djelovanja ove institucije, pozivajući pritom nadležne hrvatske državne organe na hitnu reviziju dosadašnjih odnosa i snažniju zaštitu nacionalnih interesa i imovine.
Zastupnik Jurčević u svom je izlaganju na početku podsjetio kako su proteklih nekoliko dana hrvatska, ali i šira europska javnost, svjedočile otvorenim zgražanjima nad zbivanjima u Republici Srbiji. Velebni ispraćaj, odnosno sahrana čovjeka koji je pred međunarodnim instancama pravomoćno osuđen za najteže ratne zločine, Ratka Mladića, okupila je najviše predstavnike srbijanskog državnog i političkog vrha. No, ono što je prema Jurčevićevim riječima ciljano prešućeno i što zapravo predstavlja ključnu činjenicu u cijeloj situaciji, jest podatak da je središnja figura te ceremonije bio upravo poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije. Prema njegovom tumačenju, upravo taj čin razotkriva pravo lice SPC-a u suvremenim političkim procesima, koje mnogi, kako tvrdi, u svom “silnom neznalačkom zgražanju” ne žele vidjeti ili se svjesno prave neznalicama.
Odgovarajući na vlastito retoričko pitanje “Tko je i što je to Srpska pravoslavna crkva?“, Jurčević je pred saborskim zastupnicima ustvrdio da iznesene teze nisu samo plod nečijeg političkog stajališta, već neoborive činjenice koje proizlaze iz međunarodnih pravnih procesa. Pritom se snažno pozvao na presudu suda u Parizu iz 1995. godine. Prema njegovim navodima, taj je sud, temeljito analizirajući opsežne elaborate i svjedočenja uglednih francuskih, ali i neovisnih srbijanskih povjesničara, donio pravomoćnu presudu kojom je SPC, uz izričito spominjanje tadašnjeg patrijarha Pavla, osuđena za sudjelovanje u najtežim oblicima ratnih zločina. Ti zločini, naglasio je, obuhvaćaju direktno sudjelovanje u projektima etničkog čišćenja, zatvaranja nevinih civila u logore i provođenja sustavnog terora.
Uz optužbe za ratne zločine, Jurčević je SPC nazvao i terorističkom organizacijom, potkrepljujući takvu tvrdnju događajima iz vrlo bliske prošlosti. Kao krunski dokaz naveo je 2021. godinu i dramatične događaje u Crnoj Gori, optuživši pritom patrijarha Porfirija i mitropolita Joanikija za provođenje svojevrsnog “terorističkog vojnog desanta” na Cetinje. Cilj te akcije, tvrdi Jurčević, bio je nasilno obesnaživanje i marginalizacija tamošnje Crnogorske pravoslavne crkve. Kako bi javnosti približio korijene ovakvog hegemonističkog djelovanja, vratio se u povijest, u razdoblje od 1918. do 1920. godine. Podsjetio je da je SPC u današnjem formatu nastala uz iznimno zalaganje i pritisak kralja Aleksandra Karađorđevića. Taj je proces formalno završen 1920. godine uspostavom “simfonije između države i crkve”, čime je SPC postala glavni duhovni, politički i vjerski akter velikosrbijanskih projekata, odnosno onoga što se danas u geopolitičkom diskursu naziva “Srpski svet”. Tim nasilnim činom poništena je autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve te joj je oteta cjelokupna imovina, a u isti je sustav inkorporirana i Srijemsko-karlovačka patrijaršija koja je do tada pokrivala područje Austro-Ugarske, a time i tadašnju Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Osvrćući se na djelovanje SPC-a u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, zastupnik je podsjetio na tragično vrijeme Domovinskog rata, naglasivši kako je na većini stratišta i mjesta stradanja akter bila upravo Srpska pravoslavna crkva. No, ono što smatra izrazito pogubnim za hrvatske nacionalne interese u mirnodopskom razdoblju jest ugovor iz 2002. godine. Tadašnja Vlada Republike Hrvatske, na čelu s premijerom Ivicom Račanom, potpisala je, prema Jurčevićevim riječima, ugovor s “nepostojećom institucijom Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj”. Od tog trenutka, tvrdi, svjedočimo sustavnom pustošenju hrvatske imovine i raznim protuhrvatskim djelatnostima.
Kao najnoviji i neshvatljiv primjer takve politike, koji je u hrvatskoj javnosti prošao bez adekvatnog odjeka, Jurčević je naveo slučaj vlasništva nad sakralnim objektima u Karinu. Zastupnik tvrdi da su hrvatske državne institucije u vlasništvo SPC-a upisale crkvu Svetog Marka u Karinu, iako se radi o jednom od najstarijih spomenika katoličke baštine i arhitekture na ovim prostorima. Paralelno s tim, upozorio je na kontinuirano onemogućavanje registracije Hrvatske pravoslavne crkve, što smatra grubim kršenjem temeljnih ljudskih i vjerskih prava u demokratskoj državi.
Svoj je govor zaključio oštrom osudom dosadašnjih politika popuštanja, nazivajući trenutnu situaciju “diverzijom i veleizdajom prema Hrvatskoj u svakom pogledu – vojnom, sigurnosnom, političkom, vjerskom i duhovnom”. Poručio je kako je krajnje vrijeme da se ova osjetljiva pitanja konačno počnu rješavati, te da se institucije suoče s realnošću u kojoj je SPC glavni operativni akter “Srpskog sveta” na prostoru bivše Jugoslavije.
Foto: Ilustracija
