svinjska kuga

Lovačke priče i prljave čizme: Tko zapravo besplatno taksira svinjsku kugu po Slavoniji?

Nove obavijesti KOLUMNA Vijesti

Svinjska kuga ne prašta, a dok lovci peru ruke od odgovornosti, znanost jasno upire prstom u ljudski faktor i prljave čizme na terenu.

Svaki put kada Nacionalni krizni stožer za afričku svinjsku kugu izda novo priopćenje ili kada se zbroje štete na terenu, čovjek se mora zapitati tko tu koga zapravo voza. U epskoj borbi između nevidljivog patogena i birokracije, hrvatski lovci upravo su krajem ovog srpnja odlučili oprati ruke i izdati trijumfalno priopćenje u kojem objašnjavaju kako oni herojski i bez mane suzbijaju afričku svinjsku kugu diljem naših zelenih županija, a ponajviše po Slavoniji i Baranji. Tvrde da oni nemaju apsolutno nikakve veze sa širenjem te pošasti, već da su za sve krivi isključivo šverceri i neimenovani “ljudski faktor”. No, kada malo dublje zagrebemo u forenzičke dokaze i suhu znanost, postaje bolno jasno da se ovaj otporni virus širi upravo na đonovima blatnjavih čizama, kotačima terenaca i krvavoj opremi, čineći od naših vrlih ljubitelja prirode nesvjesne, ali izuzetno učinkovite taksiste za najsmrtonosnijeg neprijatelja domaćeg svinjogojstva.

Lovačka matematika i priče iz šume

Kako su se danas lovci javili priopćenjem, to je naprosto poezija u brojkama. Hrvatski lovački savez slavodobitno poručuje da nastavlja provoditi sve aktivnosti dogovorene s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Čitajući to izvješće, čovjek bi pomislio da čita dnevnik kakve elitne vojne operacije: u razdoblju od 24. do 27. srpnja, na području pet županija, u aktivnostima na terenu sudjelovalo je točno 3.517 lovaca. Ostvareno je 4.145 izlazaka u lovišta, izvršen je odstrel 442 divlje svinje, a provedeno je i 57 organiziranih istjerivanja divljači iz kukuruza. Obavili su 1.258 pretraga lovišta i, pazite sad, pronašli točno jednu lešinu divlje svinje na području Virovitičko-podravske županije. Jednu! S njom su, naravno, postupali kao s radioaktivnim otpadom, strogo po propisanim biosigurnosnim mjerama.

Savez nam s ponosom maše tim podacima, tvrdeći da to “najbolje potvrđuje koliko su hrvatski lovci prisutni na terenu“. Hvale se redovitom dezinfekcijom vozila, opreme i svakodnevnim obilascima. Posebno ih ohrabruje činjenica da u najvećem broju lovišta nema lešina, što pripisuju svom pojačanom nadzoru. I onda, kao šlag na tortu, stiže kategoričko odbacivanje krivnje: “Odbacujemo tvrdnje da virus dolazi iz lovišta ili da ga u gospodarstva unose lovci… mi smo jedan od ključnih partnera u sustavu praćenja.” Sve je to divno i krasno, ali priroda, nažalost, ne čita lovačka priopćenja. Primoran sam, stoga, malo istražiti ovu pojavu ASK-a u Hrvatskoj i Europskoj uniji, te dokazati da su upravo oni koji u šumi provode najviše vremena – neizostavan dio tog famoznog “ljudskog faktora”.

Upoznajte nevidljivog terminatora (Asfarviridae)

Da bismo shvatili tko koga ovdje pravi budalom, moramo prvo razumjeti s čim imamo posla. Afrička svinjska kuga (ASK) nije obična prehlada. To je jedna od najkompleksnijih panzootija u suvremenoj veterinarskoj medicini. Uzročnik je gigantski, složeni DNA virus, jedini poznati član obitelji Asfarviridae. Izvorno je ovaj mikroskopski terminator evoluirao u Africi, chillajući tisućljećima s bradavičastim svinjama i mekim krpeljima u asimptomatskom ciklusu. No, kada se Genotip II oteo kontroli 2007. godine i iz Gruzije krenuo na europsku turneju, stvari su postale ozbiljne.

Za razliku od afričkih rođaka, naša europska divlja svinja (Sus scrofa) na ovaj virus reagira sa 100%-tnom smrtnošću. Virus je razvio nevjerojatnu fizikalno-kemijsku otpornost. Njegova struktura – s nukleoidom, dvije ikozaedarske proteinske kapside i dvije lipoproteinske membrane – daje mu supermoći. Otporan je na proteaze, nukleaze i preživljava u pH rasponu od 4 do 10. A tek kada se dočepa organske tvari, poput krvi ili mesa, postaje praktički besmrtan.

Samo pogledajte znanstvene podatke o preživljavanju. U zamrznutoj slezeni virus živi i preko 735 dana. U smrznutom mesu do 1000 dana. U vašem omiljenom suhom mesu i pršutu? Punih 300 dana na sobnoj temperaturi. U šumskom tlu, onom istom tlu po kojem naši lovci veselo gaze tražeći tu jednu jedinu lešinu, virus kroz krv i raspadajuće tkivo može preživjeti i zadržati infektivnost mjesecima (do 112 dana). Dakle, smrznuto meso i šumsko tlo natopljeno krvlju primarni su vektori.

Mit o divljoj svinji maratoncu

Sada dolazimo do ključnog apsurda. Lovci i javnost često zamišljaju zaraženu divlju svinju kako trči maraton od šume do komercijalne farme u drugom selu, preskače ogradu, obija bravu na svinjcu i kiše po domaćim gicama. Istina je znatno dosadnija. Kada se divlja svinja zarazi, ona ne trči maraton. Ona dobije hemoragijsku groznicu i ugine u mukama unutar nekoliko dana. Lešina tada postaje tempirana biološka bomba u okolišu.

Zdrave svinje su znatiželjne; ruju po tlu natopljenom krvlju i žvaču kosti uginulih srodnika. Na taj način virus sporo, ali sigurno, prelazi na novo krdo. Znanstvena istraživanja su potvrdila da se virus u populaciji divljih svinja prirodnim putem širi brzinom od mizernih 1,5 do maksimalno 11,7 kilometara godišnje! Divlje svinje su homebodies, drže se svog krda i rijetko putuju daleko. Reprodukcijski broj (R0) epidemije u prirodi je skromnih 1.65 do 1.95.

Dakle, ako se virus prirodno kreće brzinom lagane šetnje puža, kako je dovraga skočio stotinama kilometara diljem Europe, prelazeći rijeke, autoceste i državne granice? Kako je 2018. doskočio u Belgiju, a 2020. u sjeverozapadnu Njemačku? Sigurno ne zato što je divlja svinja kupila kartu za FlixBus.

Ljudski faktor, prljave čizme i “leteće šprice”

Ovdje na scenu stupa čovjek. Ljudski faktor o kojem lovci govore stvarni je problem, ali oni su itekako dio njega. Genomska epidemiologija neumoljivo dokazuje da izolirana izbijanja stotinama kilometara od primarne fronte zaraze predstavljaju isključivo ljudski transport.

Prvi krivac je, naravno, ilegalni transport i trgovina živim životinjama. Sjetimo se samo našeg domaćeg primjera pokušaja krijumčarenja 330 neoznačenih svinja u tri kamiona iz zaraženih slavonskih žarišta prema području Varaždina. Trebam li naglasiti da se radi o osobi koja ima tri lovišta u RH?

To nije napravila divlja svinja. Drugi krivac je korištenje kontaminiranog napoja (pomija). Odbacivanje ostataka hrane zaražene Genotipom II uz autoceste redovito pokreće nove šumske cikluse.

No, treći, i za našu priču najvažniji put prijenosa, jesu mehanički prijenosnici – takozvani fomiti. Epidemiološke istrage Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) redovito isključuju izravni kontakt divljih i domaćih svinja kao uzrok zaraze na zatvorenim farmama. Virus u svinjac unose ljudi. Lovci, šumski radnici, i poljoprivrednici koji nakon veselog vikenda u zaraženoj šumi (gdje su možda ubili neku od onih 442 svinje iz priopćenja) mrtvohladno ušetaju u vlastite gospodarske objekte bez promjene odjeće, dezinfekcije obuće ili pranja ruku. Na svojim blatnjavim čizmama unose kontaminirano šumsko tlo izravno pred rilo domaće svinje. Koliko god se lovački savez kleo u dezbarijere, ljudska komocija na terenu priča drugu priču.

A da stvar bude gora, u ljetnim mjesecima pridružuju se i kukci. EFSA bilježi da epidemije kod domaćih svinja imaju jasne vrhunce od svibnja do rujna. Zašto? Zbog stajske muhe (Stomoxys calcitrans). Ova muha nije biološki vektor poput krpelja, već djeluje kao doslovna leteća, prljava šprica. Popije krv zaražene jedinke, odleti do zdrave i inokulira virus, a može ga preživjeti u sebi i do dva dana. Ako imamo farmu s lošom higijenom i 50 muha po svinji, ti mali zlikovci postaju odgovorni za i do 50% svih prijenosa zaraze unutar stada.

Apokalipsa kulena i lekcije susjeda

Posljedice ovog biološkog kaosa u Hrvatskoj su biblijske. Ministarstvo poljoprivrede provelo je kategorizaciju preko 71.000 gospodarstava i otkrilo šokantnu istinu: 80% objekata nije ispunjavalo propisane uvjete, a polovina je bila u Kategoriji 1 (što znači biosigurnost na razini otvorenog prozora u propuhu). Zabrana držanja svinja u objektima nižih kategorija od 30. studenog 2023. izazvala je prosvjede, suze i bijes Stožera za obranu hrvatskog sela. Isplaćeno je gotovo 4 milijuna eura odšteta.

Najveća žrtva? Naš kulinarski identitet. Proizvođači poput Zvonka Barića i stručnjaci poput prof. dr. sc. Gorana Kušeca upozoravaju da je tradicija proizvodnje kulena i kulenove seke na aparatima. Sušenje i soljenje mesa bez termičke obrade iznad 70°C ne uništava ovaj tvrdoglavi virus.

Dok se mi na Balkanu prepucavamo tko je kriv, pogledajmo susjede. U Srbiji (Hrtkovci) su zbog jednog ljudskog propusta morali eutanazirati 11.000 svinja na jednoj farmi. Rumunjska je europski rekorder u endemskom kaosu jer kod njih virus doslovno putuje dvosmjerno između šume i sela zahvaljujući ilegalnom prometu i odlaganju lešina. Mađarska se dugo držala, ali je u lipnju 2026. probijena obrana na velikoj farmi zbog jedne jedine slabe karike u biosigurnosti.

S druge strane, imate Češku i Belgiju. Te dvije države su jedine u povijesti iskorijenile Genotip II. Kako? Ne pisanjem hvalisavih priopćenja, već drakonskim mjerama. Potpuni standstill u šumama. Zabrana lova. Zabrana sječe drva. Zabrana šetnje! Belgija je podigla 277 kilometara zaštitnih ograda i oformila sterilne “bijele zone”. Nisu puštali lovačke pse da divljaju i raznose virus, već su koristili profesionalne snajperske službe s termovizijom za radikalni izlov u tišini. Uložili su preko 60.000 radnih sati samo u pronalazak i neškodljivo uništavanje lešina u šumi.

Zaključak je neumoljiv. Dok divlje svinje služe kao prirodni rezervoar, one se kreću sporo. Jedini stvarni i najodgovorniji faktor za ubrzanu diseminaciju, preskakanje granica i kompromitiranje farmi jest čovjek. Lovci su apsolutno nezaobilazan kotačić u tom mehanizmu. Svaki odlazak u šumu, svaki pregaženi centimetar sumnjivog tla, svaki povratak na gospodarstvo bez sterilizacije obuće, doprinosi širenju ove pošasti. Dokle god cjelokupno društvo ne prestane prebacivati lopticu odgovornosti i ne shvati da je jedini spas radikalna promjena ponašanja i higijenska blokada, afrička svinjska kuga nastavit će krojiti našu poljoprivrednu sudbinu, a mi ćemo pravi slavonski kulen gledati samo u muzejima.

Dražen Jurmanović avatar
6–10 minuta

NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori