Ubojstvo u Slatini razotkrilo je ozbiljne propuste. Ravnatelj policije potvrdio je disciplinske postupke protiv petero službenika zbog neadekvatne reakcije.
Glavni ravnatelj policije Nikola Milina predstavio je rezultate izvanrednog nadzora, potvrdivši ključne propuste u postupanju policije u Slatini neposredno prije teškog ubojstva žene 8. rujna, zbog čega će protiv petero policijskih službenika biti pokrenut disciplinski postupak jer nakon dojave o nasilju nisu adekvatno organizirali traganje za osumnjičenim suprugom niti su zatražili dodatno policijsko pojačanje.
Ovaj tragičan događaj iznova je otvorio bolna pitanja o učinkovitosti sustava zaštite žrtava obiteljskog nasilja u Hrvatskoj. Iako je policija u mjesecima koji su prethodili ubojstvu postupala sukladno zakonu i pravilima struke, kobne večeri niz pogrešnih procjena na terenu doveo je do najteže moguće posljedice. Ravnateljstvo policije, svjesno težine situacije, odlučilo je javno istupiti s nalazima stručnog tima, naglašavajući kako javnost ima apsolutno pravo znati što je poduzeto, a gdje je sustav zakazao.
Kronologija nasilja i pravosudni paradoksi
Da bi se razumio širi kontekst ove tragedije, potrebno je vratiti se u srpanj. Žrtva je 21. srpnja Policijskoj postaji Slatina podnijela kaznenu prijavu protiv vlastitog supruga, tereteći ga za prijetnje, nasilje u obitelji i povredu djetetovih prava. Reakcija policije tada je bila promptna i odlučna. Počinitelj je istoga dana uhićen, provedeno je kriminalističko istraživanje te je predan pritvorskom nadzorniku. Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici dostavljena je kaznena prijava uz jasan prijedlog policije da se osumnjičeniku odredi istražni zatvor.
Državno odvjetništvo tada je posegnulo za mjerama opreza: izrečena je zabrana približavanja žrtvi na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uhođenja i uznemiravanja te mjera udaljenja iz zajedničkog doma. Dan kasnije, 22. srpnja, policija je podnijela i optužni prijedlog zbog kršenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrekavši vlastitu privremenu mjeru opreza u trajanju od osam dana.
Međutim, ovdje pravosudni sustav pokazuje svoje slabosti. Sud je počinitelju izrekao prekršajni nalog, no novčana kazna je umanjena u odnosu na policijski prijedlog, a zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana glatko je odbijena. Prema važećem zakonu, policija nema pravni alat niti mogućnost prigovora na odluku donesenu u obliku prekršajnog naloga suda.
Situacija se dodatno zakomplicirala 28. kolovoza kada je Policijska postaja Slatina zaprimila rješenje državnog odvjetništva. Na izričit zahtjev same žrtve, ukinute su mjere opreza iz kaznenog postupka. Na snazi je ostala isključivo mjera iz prekršajnog postupka, koju je policija redovito i ažurno nadzirala, s posljednjom terenskom provjerom obavljenom 2. rujna. Ipak, kako je istaknuo glavni ravnatelj, činjenica da je žrtva zatražila ukidanje mjera nipošto ne umanjuje odgovornost počinitelja, niti smije biti alibi institucijama za smanjenje razine zaštite pri cjelovitoj procjeni rizika.
Kobni 8. rujna: Deset minuta nade i nepopravljiv propust
Večer 8. rujna donijela je rasplet koji je šokirao hrvatsku javnost. Dežurne službe zaprimile su poziv žrtve u 21:10 sati. Iako su policijski službenici u tom trenutku bili angažirani na drugoj zadaći, na adresu u Slatini stigli su u 21:20 sati. Time su demantirane medijske spekulacije i tvrdnje poznanika da policija uopće nije izašla na teren nakon prvog poziva.
Po dolasku na mjesto događaja, patrola je obavila razgovor sa žrtvom i nedvojbeno utvrdila da je počinjen prekršaj nasilja u obitelji. Nasilni suprug više nije bio na adresi. Žrtvi je, prema iskazima službenika, ponuđen smještaj u sigurnoj kući te kontakt s Nacionalnim pozivnim centrom za žrtve kaznenih djela i prekršaja, što je ona u tom trenutku odbila.
Policajci su potom obišli neposrednu okolicu kuće i susjedne ulice u pokušaju lociranja počinitelja. Žrtvu su uputili na takozvano “samozaštitno ponašanje” – savjetovali su joj da zaključa vrata, ne pušta supruga u kuću te da ih odmah obavijesti ako se on pojavi. Nakon kratkog obilaska, službenici su se vratili u policijsku postaju, udaljenu svega tri minute vožnje, s namjerom da događaj evidentiraju u informacijski sustav prije nastavka traganja na terenu.
Bila je to fatalna pogreška u koracima. U 22:10 sati, samo dvadeset minuta nakon njihovog povratka u sigurnost postaje, stigla je dojava o ubojstvu. Isti policajci koji su nedugo prije razgovarali sa žrtvom, pojurili su natrag na mjesto događaja gdje su zatekli jeziv prizor i uhitili počinitelja.
Tri ključna pitanja i utvrđivanje odgovornosti
Analiza stručnog tima Ravnateljstva policije fokusirala se na tri krucijalna pitanja zasnovana isključivo na činjenicama. Prvo: je li bilo moguće istodobno intenzivnije tragati za osumnjičenikom i osigurati neposrednu fizičku zaštitu žrtve? Drugo: je li bilo moguće odmah uključiti druge raspoložive policijske snage na terenu? Treće: je li komunikacija između policijske postaje, dežurnog rukovoditelja i operativno-komunikacijskog centra bila pravodobna i potpuna?
Odgovor na sva tri pitanja ukazuje na ozbiljne propuste. Iako je dotadašnje postupanje bilo unutar pravila struke i utvrđeni su jasni rizični faktori, te večeri izostala je proaktivnost. Žrtva je prepuštena “samozaštitnom ponašanju”, a mjesto visokog rizika je napušteno bez da su alarmirane dodatne snage ili zatražena pomoć nadređenih u županijskoj upravi.
Zbog utvrđenih propusta, načelniku Policijske uprave virovitičko-podravske izdan je nalog za pokretanje disciplinskih postupaka protiv ukupno petero policijskih službenika. Riječ je o sankcijama za tešku povredu radne discipline, a postupkom su obuhvaćeni ne samo terenski policajci iz postaje Slatina, već i nadležni rukovoditelji u Operativno-komunikacijskom centru koji te večeri nisu ispunili svoju koordinacijsku dužnost.
Sustav je, u ovom pojedinačnom slučaju, pokazao fatalnu pukotinu. Unatoč kontinuiranim edukacijama, protokolima iz 2017. godine i suradnji s udrugama te Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, izostanak kritičnog promišljanja i oslanjanje na puku birokratsku formu – poput odlaska u postaju radi unosa podataka u sustav dok naoružani zlostavljač slobodno šeta – plaćeni su ljudskim životom. Povjerenje javnosti narušeno je, a put do njegovog povratka vodi isključivo kroz ovakvo otvoreno priznavanje pogrešaka i beskompromisno sankcioniranje onih koji nisu prepoznali trenutak u kojem je policijska značka trebala biti štit, a ne samo sredstvo evidencije.
