Potresna životna priča hrvatske braniteljice Vasilije Tucker – od teškog djetinjstva i samohranog majčinstva, preko ranjavanja na Sajmištu 1991., do hrabre odluke da brani Vukovar i domovinu bez imalo straha.
VUKOVAR, 16. studenoga 2025. – Život Vasilije Tucker, hrvatske braniteljice koju prijatelji od milja zovu Vaska, obilježen je teškim gubicima, samoćom i borbom, ali i nevjerojatnom snagom koja ju je vodila kroz sve životne oluje – od ranog djetinjstva bez roditelja, preko samohranog majčinstva, do obrane Vukovara u jesen 1991. godine.
Oduvijek, kaže, zna da su najveći ulozi uvijek bili životi ljudi koji su je okruživali.
Nisam se bojala. Nekako sam od najranije dobi postala otporna na grubosti koje život svakom donese, a meni ih je donio i previše. Dok su se druga djeca igrala s igračkama, meni su u djetinjstvu igračke bile žabe, gušteri i perad kod bake u okolici Đakova, kod koje sam provela rano djetinjstvo i ne sluteći da mi život sprema još puno gore stvari“, priča hrvatska braniteljica, prijateljima poznata po nadmiku Vaska.
Ostala je raditi sama samcata
Agresija na Vukovar 1991. zatekla ju je u vukovarskom Borovu naselju, gdje se doselila pred polazak u srednju školu i ostala živjeti, u međuvremenu se i udala, ali i rastala te postala samohrani roditelj dvoje djece. Zaposlena je bila, poput brojnih Vukovaraca, u nekadašnjem kombinatu Borovo, dok je u Sarajevu paralelno pohađala medicinsku školu.
Da se nešto oko Vukovara „kuha“ osjetilo se odmah nakon masakra dvanaestorice vinkovačkih policajaca u nedalekom Borovu Selu, 2. svibnja 1991. godine, kaže Vasilija. „Ljudi su naprosto prestali dolaziti na svoja radna mjesta. Svaki dan vidite da nekoga nema i tako je to išlo dok nisam ostala sama samcata na katu uprave gdje sam radila. A ja sam i dalje uporno jedina dolazila na posao dok nisam vidjela da to više nema smisla.”
Uskoro su počela i granatiranja pa sam djecu odlučila zadnjim autobusom poslati iz Vukovara kod bake u Đakovu. Znajući da su mi djeca na sigurnom, istoga dana otišla sam se prijaviti u Zbor narodne garde na punkt u vukovarsku gimnaziju. Tamo me je primio Ivica Arbanas, koji me nakon nekog vremena poslao na položaj na Sajmište, prisjeća se Vasilija prvih dana sudjelovanja u obrani toga dijela Vukovara.
Sajmište je bilo iznimno teško braniti zbog neprestanih pješačkih i topničkih napada. “To su bili neprestani napadi i pokušaji da se slomi naša obrana. Radila sam sve što je bilo potrebno, od pružanja pomoći ranjenima do ispomoći suborcima u obrani. Sve dok nije došao taj 10. listopada, kada je napad bio iznimno žestok.”
Pomagala sam Ivanu Anđeliću-Doktoru koji je bio na minobacaču, a ja mu dodavala punjenja, kada je do nas došao Ivica Arbanas i kaže mi kako trebam ići u izvlačenje Zdenka Štefančića, koji se satima nalazio ranjen u okruženju. Kako sam iz Borova naselja i nisam poznavala te rubne dijelove Vukovara, dodijelili su mi vodiča, ali smo upali u zasjedu.
Otvorio se pakao
“Skrenuli smo u slijepu ulicu, a onda se otvorio pakao. Potrčala sam prema dvorišnim vratima jedne od kuća, lupila ih nogom i u trenutku kada su se vrata otvorila u dvorištu me dočekao ukopani oklopnjak. Otvorio je vatru. Sjećam se samo prvog pogotka, još sam ih dobila pet, a preostalih pet od snajpera. Oteturala sam do živice i pala iza nje. Oko mene su padale granate i letjeli meci. Rukom sam pokušala dohvatiti ručnu bombu. Rekla sam, ako moram umrijeti, čekat ću da dođu do mene pa da sa sobom povučem što više njih“, priča Vasilija.
S 11 metaka u tijelu, oblivena krvlju ležala je nekoliko sati dok se nije stvorila prilika da dođu suborci i pokušaju je izvući. „Iako sam im govorila da me ostave, nisu htjeli. Vukli su me, pa ostavljali, pa opet vukli i nekako višesatnog izvlačenja uspjeli donijeti do nekadašnje Tekstile škole, odakle me vozilo hitne pomoći prevezlo u vukovarsku bolnicu.”
“Operirali su me i previli mi rane. Čim sam se malo oporavila htjela sam se vratiti na ratište i molila sam liječnika da me pusti, ali pokojni dr. Matoš nije htio niti čuti rekavši mi kako su potrebne još četiri operacije pa moram napustiti Vukovar. Zahvaljujući njemu, ja sam danas živa jer da sam ostala u bolnici završila bih, sigurna sam, na Ovčari zajedno s ostalim ranjenicima“, tvrdi Vasilija.
Iz Vukovara je izašla 19. listopada s prvim i zadnjim konvojem „Liječnika bez granica“, koji je prevozio više od 100 ranjenika iz vukovarske bolnice.
„Taj dan dogovoreno je primirje, no Srbi ga nisu poštovali. Na putu prema Bogdanovcima zaustavila nas je JNA. Kroz malo odignutu ceradu vidjela sam pored vojnika JNA i četnike. Mislim da nije bilo JNA da bi nas ovi sve pobili“, kaže dodajući kako su u Đakovo stigli nakon više od 12 sati vožnje, negdje iza ponoći.
Kasnije su je poslali u zagrebačku bolnicu Sveti Duh, a u Zagreb su joj doveli i djecu koju je tad prvi put vidjela od rastanka u Vukovaru. „Ja sam u stvari trebala ostati u Đakovu u bolnici, ali kada su moji dečki, suborci sa Sajmišta, vidjeli da mene nema u konvoju koji ih je iz đakovačke bolnice prevozio u Zagreb, zaustavili su cijeli konvoj i prisilili ga da se vrati u Đakovo kako bi i mene pokupio“, kaže kroz smijeh.
Rekla sam: Ovo je moja zemlja
Onome tko to nije proživio teško je razumjeti jačinu i snagu u ratu sklopljenih prijateljstava i međusobnog povjerenja. „I dan danas bih im povjerila vlastiti život“, kaže Vasilija, ponosna što je imala prilike upoznati i boriti se rame uz rame s takvim velikanima.
„Mogla sam izbjeći sudbinu koju sam proživjela. Zvali su me prijatelji da dođem i sklonim se kod njih u Njemačku. Mogla sam se s djecom skloniti u Đakovo kod bake, ali nisam željela. Rekla sam: ovo je moja zemlja, moja domovina i ne želim je napustiti, a još manje prepustiti nekom drugom. Želim ju braniti. I tako sam uzela pušku“, priča s ponosom u glasu.
A u Vukovar, nakon Domovinskog rata, prvi je put došla 1995. godine, godinu dana nakon što je upoznala sadašnjeg supruga Roberta, engleskog državljanina koji je u Hrvatsku dopremao humanitarnu pomoć. Njemu se Hrvatska toliko svidjela da je predložio Vasiliji da ostanu u njoj živjeti te su se skrasili u Brezovici kod Zagreba, gdje i danas žive.
Izvor: Hina Foto: Željko Draženović
- Razoružavanje Teritorijalne obrane SR Hrvatske 1990. godine: Politički, ustavni i vojno-strateški presedan
Svibanj 1990. godine predstavlja nultu točku hrvatske vojne povijesti s kraja 20. stoljeća. Oduzimanje oružja Teritorijalnoj obrani (TO) od strane JNA nije bilo tek puko… Pročitaj više: Razoružavanje Teritorijalne obrane SR Hrvatske 1990. godine: Politički, ustavni i vojno-strateški presedan - Papa Lav XIV : Duh Sveti djeluje kao snaga koja „otvara vrata“ vjere, Crkve i ljudskih srca.
Tijekom molitve Kraljice neba na svetkovinu Pedesetnice, Papa Lav XIV istaknuo je važnost Duha Svetoga koji otvara vrata vjere, potiče Crkvu na bezuvjetno prihvaćanje svih… Pročitaj više: Papa Lav XIV : Duh Sveti djeluje kao snaga koja „otvara vrata“ vjere, Crkve i ljudskih srca. - BUZ oštro upozorava: “Bezuvjetno ukidanje poreza na mirovine je protiv interesa većine umirovljenika!”
Milivoj Špika upozorava da ukidanje poreza na mirovine ne donosi ništa za 700.000 umirovljenika, dok bogati profitiraju. ZAGREB – Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ), Milivoj… Pročitaj više: BUZ oštro upozorava: “Bezuvjetno ukidanje poreza na mirovine je protiv interesa većine umirovljenika!” - Papa Lav XIV. iz Vatikana: “Duh uskrslog spašava nas od zla rata i preobražava povijest”
VATIKAN – U ispunjenoj bazilici svetog Petra, papa Lav XIV. predvodio je danas svečano euharistijsko slavlje povodom svetkovine Pedesetnice. U svojoj dirljivoj i snažnoj homiliji,… Pročitaj više: Papa Lav XIV. iz Vatikana: “Duh uskrslog spašava nas od zla rata i preobražava povijest” - Krpelji: Kako se zaštititi od opasnih uboda
Dolaskom toplijeg vremena i češćim boravkom u prirodi raste rizik od kontakta s krpeljima. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) upozorava na važnost preventive i… Pročitaj više: Krpelji: Kako se zaštititi od opasnih uboda - U Josipovcu prilikom oranja pronađena minobacačka granata
Prilikom proljetnih radova na polju, u Josipovcu je jučer izbjegnuta potencijalna tragedija kada je 32-godišnjak u zemlji naišao na minobacačku granatu. Intervencijom Regionalne protueksplozijske jedinice… Pročitaj više: U Josipovcu prilikom oranja pronađena minobacačka granata - U Zagrebu svečano obilježena 35. obljetnica povijesnog postrojavanja pripadnika Zbora narodne garde
Polaganjem vijenaca, svečanim prijemom i prigodnim koncertom u Zagrebu je svečano obilježena 35. obljetnica povijesnog postrojavanja pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i ustrojavanja postrojbi Hrvatske… Pročitaj više: U Zagrebu svečano obilježena 35. obljetnica povijesnog postrojavanja pripadnika Zbora narodne garde - Tramišak u Tirani podržala europski put država Zapadnog Balkana
TIRANA / OSIJEK – Sudjelujući kao izaslanica predsjednika Vlade RH na međunarodnoj konferenciji u Tirani, županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak snažno je podržala europski put… Pročitaj više: Tramišak u Tirani podržala europski put država Zapadnog Balkana - Oštre poruke oko Dana mladosti u Kumrovcu: Između obrane antifašizma i osude totalitarnih režima
Tradicionalno obilježavanje Dana mladosti u Kumrovcu, rodnom mjestu Josipa Broza Tita, i ove je godine otvorilo duboka pitanja o povijesnom nasljeđu, antifašizmu i posljedicama totalitarnih… Pročitaj više: Oštre poruke oko Dana mladosti u Kumrovcu: Između obrane antifašizma i osude totalitarnih režima - Pobuna u Delnicama: “Ne želimo ekocid i kamenolom koji krši zakon i ugrožava JANAF!”
Unatoč jasnim zakonskim ograničenjima, oštrom protivljenju državne tvrtke JANAF i peticiji s više od 500 potpisa lokalnog stanovništva, u Gorskom kotaru prijeti aktivacija spornog kamenoloma.… Pročitaj više: Pobuna u Delnicama: “Ne želimo ekocid i kamenolom koji krši zakon i ugrožava JANAF!”
