U utorak je u zgradi Hrvatskoga sabora održan okrugli stol pod nazivom „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“, u organizaciji Kluba zastupnika Dom i nacionalno okupljanje te Hrvatskih suverenista. Skup je moderirao saborski zastupnik Krešimir Čabaj, koji je uvodno naglasio važnost otvorene i znanstveno utemeljene rasprave o temama iz hrvatske povijesti.
Prije početka okruglog stola, zastupnici SDP-a dijelili su prisutnima letke s mučnim fotografijama koje prikazuju žrtve ustaških zločina, čime je već uoči događaja naznačen različit pristup temi Jasenovca.
Glavni izlagač bio je Igor Vukić, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koji je iznio rezultate dugogodišnjih istraživanja te ukazao na potrebu sustavnog, znanstvenog pristupa u utvrđivanju povijesnih činjenica.
– Na ovom važnom mjestu u hrvatskom političkom sustavu, u prostoru Hrvatskoga sabora, želim izložiti nekoliko argumenata zašto je nužno nastaviti znanstveno istraživanje logora Jasenovac, osobito u razdoblju Drugoga svjetskog rata – rekao je Vukić.
Istaknuo je kako je Jasenovac, za razliku od drugih tema iz razdoblja Drugoga svjetskog rata, i dalje „znanstveno-istraživačka tabu tema“, opterećena ideološkim naslagama i mitovima koji su oblikovani u doba jednopartijskog sustava.
Podsjetio je i da su vjerodostojni arhivski izvori do kojih je došao njegov tim, zajedno s radovima drugih istraživača, pokazali da su u Jasenovcu, Staroj Gradiški i Lepoglavi postojali internacijski i radni logori, a ne logori smrti u kojima su se događala masovna ubojstva.
Vukić je naveo niz imena hrvatskih, srpskih i slovenskih autora koji su se bavili tom temom, uključujući dr. Nikolu Banića, Marija Kevu, Davora Kovačića, Natašu Mataušić, Milana Radanovića, Romana Leljaka i Ilinku Todorovsku, napomenuvši da je ozbiljnih znanstvenih radova i dalje premalo.
Govoreći u ime Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Vukić je podsjetio na više od desetljeća rada te udruge, u kojoj djeluju akademici, doktori znanosti, profesori i istraživači, među njima i dr. Stjepan Razum te dr. Josip Jurčević, autor knjige Nastanak jasenovačkog mita.
Društvo je, kako je rekao, do sada objavilo sedam knjiga temeljenih na arhivskim dokumentima, među kojima se ističe naslov Stvarni Jasenovac novinara Tobije Slava Vukovića, koji je provjeravao autentičnost dokumenata citiranih u ranijim izdanjima.
– Krenuo je u arhive, tražio kutije dokumenata koje smo spominjali u knjigama i utvrdio da svi postoje – rekao je Vukić, dodavši da su pronađeni i brojni drugi, dosad nepoznati zapisi.
Vukić je naglasio da istraživanja pokazuju kako logori nisu bili mjesta masovnih likvidacija, već internacije, prisilnog rada i izolacije politički ili rasno nepoćudnih osoba. Prema njegovim riječima, u Jasenovcu i Staroj Gradiški bilo je mjesta za oko 1500 do 2000 zatočenika, a broj žrtava, prema sadašnjim saznanjima, ne može biti ni približan brojkama od 700.000 iz razdoblja Jugoslavije, pa ni 83.000 koliko navodi Spomen-područje Jasenovac.
Istaknuo je i da su poslijeratne ekshumacije otkrile manje od tisuću posmrtnih ostataka, te da nije pronađen nijedan dokaz o postojanju infrastrukture za masovna ubojstva, poput plinskih komora ili krematorija.
Govoreći o svakodnevnom životu zatočenika, Vukić je naveo podatke o postojanju ambulante, bolnice, školskih radionica, dopisivanja s obiteljima te obrtničke škole koju su pohađali dječaci iz Jasenovca i okolnih mjesta.
– Jasenovac nije bio ni lječilište ni mučilište. Ljudi su ondje gubili život zbog bolesti, kazni ili pokušaja bijega, ali ne i u masovnim likvidacijama – naglasio je.
Kao posebno važan podatak izdvojio je i činjenicu da je iz logora u razdoblju od 1943. do 1945. na slobodu pušteno oko 1600 ljudi, neki i prije isteka kazne, povodom pomilovanja.
Na kraju izlaganja, Vukić je spomenuo inicijativu trojice hrvatskih poduzetnika – Marka Franovića, Grgura Tapalovića i Branka Roglića – koji su predložili osnivanje Međunarodne komisije za istraživanje Jasenovca, uz ponudu financijske potpore od po milijun dolara.
– Njihov prijedlog pokazuje da hrvatska i iseljenička javnost želi da se ovo osjetljivo povijesno pitanje napokon istraži znanstvenim metodama – zaključio je Vukić.
Nikola Banić: Analiza točnosti jasenovačkog popisa uz primjenu znanosti o podacima
Na znanstvenom skupu, istraživač i doktor znanosti Nikola Banić predstavio je svoje analize o primjeni znanosti o podacima na jasenovački popis žrtava. U svom izlaganju istaknuo je važnost objektivne, tehnički potkrijepljene provjere povijesnih podataka, ne s ciljem osporavanja stradanja, nego s ciljem povećanja točnosti i vjerodostojnosti dostupnih evidencija.
„Znanost o podacima danas je jedno od najmoćnijih oruđa za provjeru informacija. Ako imamo velike skupove podataka, poput jasenovačkog popisa, sasvim je logično primijeniti suvremene analitičke metode kako bismo provjerili njihovu točnost”, istaknuo je Banić.
Od doktorata do istraživanja povijesnih podataka
Nikola Banić doktorirao je prije gotovo deset godina na tehničkom fakultetu, gdje je, kako kaže, dokazao mogućnost primjene određenih algoritama u stvarnom vremenu. Nakon toga bavio se brojnim istraživanjima vezanima uz statistiku i računalnu obradu podataka, a posljednjih godina surađuje s profesorom Nevenom Melezovićem na istraživanju iz područja primjenjive statistike.
„Moj rad obuhvaća računarstvo, matematiku i inženjerstvo, ali ono što me posebno zanima jest kako znanstvene metode mogu pomoći u boljem razumijevanju i provjeri postojećih podataka. To vrijedi i za povijesne izvore, uključujući jasenovački popis”, rekao je.
Revizija brojki i provjera podataka
Govoreći o jasenovačkom popisu, Banić je upozorio na promjenjive brojke koje se godinama navode u javnosti.
„U medijima se često pojavljuje brojka od 83.145 žrtava, ali pregledom samog popisa vidi se da se taj broj mijenjao više desetaka puta. Kada se podaci neprestano korigiraju, to je jasan znak da sustav nije stabilan i da ga treba stručno preispitati”, kazao je.
Banić tvrdi da u popisu postoje brojni slučajevi osoba koje su navedene kao žrtve, iako za njih postoje vjerodostojni dokazi da su preživjele rat. Kao jedan od primjera naveo je hrvatskog diplomata Stanka Nika, koji je prema službenim evidencijama preminuo 2010. godine, ali se u jasenovačkom popisu pojavljuje kao dijete ubijeno u logoru.
„To pokazuje da su podaci unutar popisa nedovoljno provjereni. Ako postoji tolika pogreška kod javno poznate osobe, možemo samo zamisliti koliko ih ima kod onih manje poznatih”, upozorio je.
Tehnološki pristup umjesto ručne provjere
Umjesto ručnog pretraživanja i provjeravanja tisuća zapisa, Banić predlaže primjenu STEM pristupa – kombinaciju znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike – kojom se pomoću računalnih algoritama mogu uspoređivati različiti izvori podataka.
„Zašto bismo ručno pregledavali svaki zapis kad možemo napisati program koji to radi brže i točnije? Na taj način možemo usporediti jasenovački popis s drugim javno dostupnim bazama podataka, poput Wikipedije, Hrvatskog biografskog leksikona, židovskog biografskog leksikona, digitalnih arhiva i registara groblja”, pojasnio je.
Takvim metodama, dodaje, moguće je otkriti brojne podudarnosti i neslaganja. „Otkrili smo osobe koje su u popisu navedene kao ubijene, a zapravo su nakon rata živjele, radile u institucijama ili dale vlastita svjedočanstva o životu nakon logora. U nekim slučajevima postoje i grobovi s jasno naznačenim datumima smrti mnogo godina nakon rata”, rekao je.
Utjecaj na međunarodne arhive
Posebno zabrinjavajuće, smatra Banić, jest to što su pojedine netočnosti s jasenovačkog popisa prenesene i u međunarodne institucije.
„Podaci koje je 2017. godine Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac dostavila Američkom muzeju Holokausta sadržavali su brojne pogreške. Time su te pogreške postale dijelom svjetskih arhiva i znanstvenih baza, što dugoročno narušava vjerodostojnost hrvatskih izvora”, upozorio je.
Takva situacija, dodaje, otežava rad istraživačima i stvara konfuziju u znanstvenoj zajednici. „U tehničkim znanostima, kad se u podacima otkrije greška, ona se odmah ispravlja. Povijesna znanost također mora prihvatiti potrebu za transparentnošću i revizijom.”
Potreba za znanstveno utemeljenom revizijom
Banić ističe da njegovo istraživanje ne dovodi u pitanje činjenicu da su u logoru Jasenovac počinjeni teški zločini, već poziva na znanstvenu odgovornost i metodološku preciznost.
„Ovo nije pitanje ideologije, nego struke. Točnost podataka je temelj svakog ozbiljnog istraživanja. Cilj je osigurati da podaci budu vjerodostojni i provjerljivi, kako bismo povijest mogli proučavati bez predrasuda i s poštovanjem prema stvarnim žrtvama”, zaključio je Banić.
„Postoje moderne, neinvazivne metode koje mogu pomoći u istraživanju jasenovačkog područja”
„Danas, dok smo sjedili u saborskoj sobi, spomenula je jedna starija gospođa – nažalost, nisam zapamtio ime – da se neki ne žele ‘prekapati’ po Jasenovcu, da je to preskupo i komplicirano. No, istina je da danas postoje metode koje ne zahtijevaju nikakvo kopanje. Postoje tzv. neinvazivna snimanja, poput magnetskih i georadarskih pregleda terena”, rekao je Banić.
Neinvazivna tehnologija umjesto skupih iskapanja
Banić je pojasnio da se slične tehnologije koriste u medicini i drugim područjima.
„Primjerice, ako želite vidjeti ima li netko puknutu kost, nećete ga rezati – poslat ćete ga na rendgen. Tako i ovdje – moguće je dobiti jasnu sliku ispod površine tla bez ikakvih fizičkih zahvata”, objasnio je.
Prema njegovim riječima, takva tehnologija već je bila korištena u području oko Jasenovca, osobito kod mjesta Uštica, gdje se, prema nekim navodima, nalaze masovne grobnice.
„Prije otprilike dvije godine provedeno je magnetsko skeniranje tog područja. Dobiveni su rezultati koji jasno pokazuju promjene u strukturi tla – što može značiti da su na tim mjestima zakopani veći kameni ili metalni predmeti, ili pak da se radi o slojevima koji ukazuju na grobne lokacije”, rekao je Banić.
Istraživanje doktora Ivana Hrvojića
Kako je pojasnio, snimanje je proveo dr. Ivan Hrvojić, vlasnik i osnivač tvrtke GEM Systems, jedne od vodećih svjetskih tvrtki u području razvoja magnetometara.
„Riječ je o iznimno osjetljivoj tehnologiji koja se koristi diljem svijeta. Dr. Hrvojić je to učinio potpuno besplatno i uz sve potrebne dozvole”, istaknuo je Banić.
No, projekt je, prema njegovim riječima, zaustavljen nakon intervencije tadašnjih institucija.
„Kad su iz Ministarstva kulture vidjeli da se provodi snimanje, iako su sve dozvole bile uredne, snimanje je zabranjeno. Hrvojić mi je osobno rekao da i danas stoji na raspolaganju – ako novinari žele provjeriti, mogu ga kontaktirati, njegova tvrtka bi to ponovno učinila besplatno”, kazao je Banić.
On smatra da bi se slične metode mogle primjenjivati i na drugim lokacijama, primjerice oko Vukovara, gdje postoje sumnje na neobilježena grobišta.
„Tehnika postoji, volja postoji, a troškovi su minimalni. Dakle, problem nije u mogućnostima, nego u odluci da se to uopće napravi”, zaključio je.
„Pitajmo one koji su preživjeli”
Banić je u nastavku izlaganja istaknuo i važnost svjedočanstava bivših zatočenika logora.
„Često čujemo da je teško utvrditi što se točno dogodilo prije osamdeset godina. No, ako ne znamo – pitajmo one koji su bili tamo. Postoje popisi bivših logoraša koji su trebali svjedočiti na suđenjima Dinku Šakiću i Ivanu Tukoviću. Međutim, njihova svjedočanstva su odbačena jer ‘nisu imala dovoljno optužujućih elemenata’. Neki od tih ljudi i danas su živi – i posjeduju imovinske listove koji dokazuju da su živi i nakon rata”, rekao je.
„Ako su ti ljudi još među nama, zašto ih nitko ne pita što se doista dogodilo? Mislim da bi to trebalo biti prvo pitanje svake ozbiljne rasprave”, dodao je.
Nedostatak volje za dijalogom
Govoreći o širem kontekstu, Banić je upozorio da u javnom prostoru često izostaje spremnost za otvoren dijalog.
„Čini se da s jedne strane postoji želja da se o nekim temama ne razgovara. Primjerice, kada su novinari portala Narod.hr pokušali doći do objašnjenja od povjesničara Hrvoja Klasića o izjavama da je u Jasenovcu stradalo 120.000 ljudi, nisu dobili odgovor. To pokazuje koliko je teško otvoriti javnu raspravu o osjetljivim temama”, rekao je Banić.
Publicist Pero Šola: “Važno je objavljivati dokumente i temeljiti zaključke na arhivskoj građi”
U nastavku izlaganja na znanstvenom skupu o povijesti logora Jasenovac, publicist i istraživač Pero Šola osvrnuo se na svoja višegodišnja istraživanja arhivske građe vezane uz temu logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
„Vidimo da postoji mnogo pitanja na koja još tražimo odgovore. Jedno od njih je zašto je logor bio upravo u Jasenovcu, a ne negdje drugdje. To su teme naših istraživanja“, rekao je Šola, naglasivši da se dublji odgovori mogu pronaći u arhivskoj građi, osobito u Državnom arhivu u Osijeku.
Prema njegovim riječima, jedan od ključnih dokumenata je dopis Ustaške nadzorne službe velikom županu Heferu, u kojem se navodi da su na prostoru oko Jasenovca postojala tri područja pobune – zapadna Slavonija oko Pakraca, Banovina i sjeverna Bosna. „U tom se dopisu predlaže formiranje jake vojne postrojbe koja bi intervenirala i gasila te pobune. Tako se u dokumentima pojavljuje i vojna postrojba pod nazivom Ustaška obrana, koja je brojila oko 7.000 vojnika“, pojasnio je Šola.
Dodao je da je Jasenovac postao logorsko središte dijelom i zbog postojanja te vojne postrojbe te pogodnosti prostora. „Tamo je već postojala infrastruktura i vojna sila koja je mogla nadzirati zatočenike“, rekao je.
Arhivska istraživanja i podaci
Govoreći o nastanku i razvoju logora, Šola je podsjetio da je prvi logor u NDH bio u Koprivnici, koji je ubrzo zatvoren, a zatočenici su premješteni u druge logore, među njima i u Jasenovac. „Moja je pretpostavka da je logor u Jasenovcu osnovan jer je tamo postojao prostor i vojna postrojba koja je mogla vršiti nadzor“, istaknuo je.
Prema istraživanjima koja provodi, u matičnim knjigama umrlih Republike Hrvatske zabilježeno je 297 osoba s upisanim mjestom smrti „logor Jasenovac“ u razdoblju od 1941. do 1945. godine, dok je oko 7.000 osoba proglašeno umrlima nakon rata, najčešće na temelju odluka kotarskih sudova.
„Ti su pravni postupci najčešće vođeni kako bi se omogućila ponovna ženidba ili udaja, što je bio uobičajen postupak u to vrijeme“, pojasnio je Šola.
„Ne želim govoriti o brojevima, ali svi ti ljudi zaslužuju poštovanje i pijetet. Naš je cilj istražiti dokumente, ne umanjivati ničije stradanje“, naglasio je.
Dokumenti i izvori
Šola je izložio i popis fondova u kojima se nalazi najviše podataka o logoru Jasenovac, među kojima su Državni arhivi, crkveni arhivi, novine iz vremena NDH, kao i fondovi AFŽ-a, SUBNOR-a te Zemaljske komisije za ratne zločine.
Posebno je izdvojio popis zatočenih žena iz fonda AFŽ-a, koji je šezdesetih godina preuzet u arhiv.
„To su vrlo vrijedni dokumenti koji sadrže imena, datume i bilješke o smrti“, rekao je.
Šola je spomenuo i podatke iz Arhiva Jugoslavije, gdje se nalaze tri sveska s popisom jasenovačkih žrtava, uključujući i popis koji je vodio Izidor Levi, zatočenik logora. „On je uz svaku osobu zapisivao način smrti – ubijen, strijeljan, umro ili poginuo u bombardiranju“, dodao je.
Prema Šolinim riječima, dokumenti bilježe i stradanja u savezničkom bombardiranju Jasenovca 1945. godine, u kojem je poginulo pedesetak zatočenika.
„To nisu bile žrtve ustaša, nego savezničkih bombardiranja“, napomenuo je.
Potreba za sustavnim istraživanjem
„Jasenovac treba istraživati jednako kao i svaki drugi logor u Europi. U arhivima Zagreba, Beograda, Sarajeva i drugdje postoje brojni dokumenti koji čekaju da budu objavljeni“, kazao je Šola, dodajući da trenutno sudjeluje u projektu objave arhivskih dokumenata o logoru.
Govorio je i o primjerima dokumenata iz fonda Ministarstva zdravstva NDH, koji pokazuju da su u ambulanti u Jasenovcu liječene i civilne osobe iz okolice, te o dopisima Hrvatskih državnih željeznica koje su surađivale s logorskim radionicama.
Šola je naveo i podatke o iskapanjima iz 1964. godine, tijekom kojih su pronađene 193 žrtve, kao i kasnijim istraživanjima na području Gradine. „Dio tada pronađenih predmeta, poput odjeće i posuđa, ukazivao je da sve žrtve nisu bile iz logora Jasenovac“, rekao je.
Publicist Pero Šola: “Važno je objavljivati dokumente i temeljiti zaključke na arhivskoj građi”
U nastavku izlaganja na znanstvenom skupu o povijesti logora Jasenovac, publicist i istraživač Pero Šola osvrnuo se na svoja višegodišnja istraživanja arhivske građe vezane uz temu logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
„Vidimo da postoji mnogo pitanja na koja još tražimo odgovore. Jedno od njih je zašto je logor bio upravo u Jasenovcu, a ne negdje drugdje. To su teme naših istraživanja“, rekao je Šola, naglasivši da se dublji odgovori mogu pronaći u arhivskoj građi, osobito u Državnom arhivu u Osijeku.
Prema njegovim riječima, jedan od ključnih dokumenata je dopis Ustaške nadzorne službe velikom županu Heferu, u kojem se navodi da su na prostoru oko Jasenovca postojala tri područja pobune – zapadna Slavonija oko Pakraca, Banovina i sjeverna Bosna. „U tom se dopisu predlaže formiranje jake vojne postrojbe koja bi intervenirala i gasila te pobune. Tako se u dokumentima pojavljuje i vojna postrojba pod nazivom Ustaška obrana, koja je brojila oko 7.000 vojnika“, pojasnio je Šola.
Dodao je da je Jasenovac postao logorsko središte dijelom i zbog postojanja te vojne postrojbe te pogodnosti prostora. „Tamo je već postojala infrastruktura i vojna sila koja je mogla nadzirati zatočenike“, rekao je.
Arhivska istraživanja i podaci
Govoreći o nastanku i razvoju logora, Šola je podsjetio da je prvi logor u NDH bio u Koprivnici, koji je ubrzo zatvoren, a zatočenici su premješteni u druge logore, među njima i u Jasenovac. „Moja je pretpostavka da je logor u Jasenovcu osnovan jer je tamo postojao prostor i vojna postrojba koja je mogla vršiti nadzor“, istaknuo je.
Prema istraživanjima koja provodi, u matičnim knjigama umrlih Republike Hrvatske zabilježeno je 297 osoba s upisanim mjestom smrti „logor Jasenovac“ u razdoblju od 1941. do 1945. godine, dok je oko 7.000 osoba proglašeno umrlima nakon rata, najčešće na temelju odluka kotarskih sudova.
„Ti su pravni postupci najčešće vođeni kako bi se omogućila ponovna ženidba ili udaja, što je bio uobičajen postupak u to vrijeme“, pojasnio je Šola.
„Ne želim govoriti o brojevima, ali svi ti ljudi zaslužuju poštovanje i pijetet. Naš je cilj istražiti dokumente, ne umanjivati ničije stradanje“, naglasio je.
Dokumenti i izvori
Šola je izložio i popis fondova u kojima se nalazi najviše podataka o logoru Jasenovac, među kojima su Državni arhivi, crkveni arhivi, novine iz vremena NDH, kao i fondovi AFŽ-a, SUBNOR-a te Zemaljske komisije za ratne zločine.
Posebno je izdvojio popis zatočenih žena iz fonda AFŽ-a, koji je šezdesetih godina preuzet u arhiv.
„To su vrlo vrijedni dokumenti koji sadrže imena, datume i bilješke o smrti“, rekao je.
Šola je spomenuo i podatke iz Arhiva Jugoslavije, gdje se nalaze tri sveska s popisom jasenovačkih žrtava, uključujući i popis koji je vodio Izidor Levi, zatočenik logora. „On je uz svaku osobu zapisivao način smrti – ubijen, strijeljan, umro ili poginuo u bombardiranju“, dodao je.
Prema Šolinim riječima, dokumenti bilježe i stradanja u savezničkom bombardiranju Jasenovca 1945. godine, u kojem je poginulo pedesetak zatočenika.
„To nisu bile žrtve ustaša, nego savezničkih bombardiranja“, napomenuo je.
Potreba za sustavnim istraživanjem
„Jasenovac treba istraživati jednako kao i svaki drugi logor u Europi. U arhivima Zagreba, Beograda, Sarajeva i drugdje postoje brojni dokumenti koji čekaju da budu objavljeni“, kazao je Šola, dodajući da trenutno sudjeluje u projektu objave arhivskih dokumenata o logoru.
Govorio je i o primjerima dokumenata iz fonda Ministarstva zdravstva NDH, koji pokazuju da su u ambulanti u Jasenovcu liječene i civilne osobe iz okolice, te o dopisima Hrvatskih državnih željeznica koje su surađivale s logorskim radionicama.
Šola je naveo i podatke o iskapanjima iz 1964. godine, tijekom kojih su pronađene 193 žrtve, kao i kasnijim istraživanjima na području Gradine. „Dio tada pronađenih predmeta, poput odjeće i posuđa, ukazivao je da sve žrtve nisu bile iz logora Jasenovac“, rekao je.
Važnost izvora i transparentnosti
Govoreći o historiografskim pristupima, Šola je naglasio da je „najvjerodostojniji izvor onaj koji je nastao u vrijeme samog događaja“.
„Memoarska građa, poput svjedočenja nastalih desetljećima nakon rata, često je subjektivna. Zbog toga smatram da je najbolji pristup – objavljivati dokumente i omogućiti da javnost sama donese zaključke“, istaknuo je.
Na kraju je dodao:
„Naš zadatak nije nametati interpretacije, već iznijeti činjenice. Tek kada se svi arhivski dokumenti stave na raspolaganje javnosti, moći ćemo govoriti o cjelovitoj slici događaja u Jasenovcu.
Završnica znanstvenog skupa u Saboru: Rasprava o rezultatima istraživanja i kulturi sjećanja
Na završetku znanstvenog skupa, moderator i saborski zastupnik Krešimir Čabaj postavio je pitanje:
„Zašto ovi rezultati nisu šire poznati ako su tako lako dokazivi? I zašto drugi povjesničari nisu došli do sličnih zaključaka?“
Na to je odgovorio istraživač i doktor znanosti Nikola Banić:
„Ja sam inženjer i znam programirati. Mnoge stvari, što se tiče usporedbe podataka, nisu zapravo teške – samo ih ima jako puno. Ručno bi to bilo vrlo zahtjevno i neisplativo, no ja sam mogao razviti program koji automatizira taj proces. Doktor Geiger je potvrdio da se usporedbom može jasno utvrditi gdje je i kada netko stradao, ako se to poklapa s drugim izvorima. Imao sam sreću što sam mogao primijeniti interdisciplinarni pristup.
Možda ovi rezultati nisu šire poznati jer se o njima nije dovoljno govorilo u medijima, iako je bilo pokušaja da se objave. Danas, kad su podaci sve dostupniji, a alati poput ChatGPT-a omogućuju dodatne analize, vjerujem da će to s vremenom postati još jednostavnije i pristupačnije.“
U završnici skupa obratio se i jedan od organizatora, saborski zastupnik Igor Peternel:
„Drago mi je da smo, unatoč političkim pritiscima posljednjih dana, uspjeli organizirati ovaj okrugli stol. Važno je da ljudi slobodno izražavaju svoja mišljenja. Revizionizam sam po sebi nije problem – ako je znanstveno utemeljen.
Znanost uvijek mora propitivati, donositi nove spoznaje i predstavljati nove podatke, bez obzira na to jesu li oni nekome ugodni ili ne. U Saboru sam do sada organizirao četiri okrugla stola i vjerujem da trebamo otvarati javne rasprave i o temama koje neki pokušavaju izbjeći. Nažalost, ima onih koji se nazivaju liberalnima, a zapravo su vrlo netolerantni prema drugačijim mišljenjima. Upravo zato moramo nastaviti otvarati teme koje izazivaju raspravu, jer dijalog je temelj slobodnog društva.“
Potom je zastupnik Peternel pozvao povjesničara Igora Vukića da komentira političku dimenziju godišnjih komemoracija u Jasenovcu.
Vukić je rekao:
„Kao što svake godine vidimo, komemoracije u Jasenovcu izazivaju velike političke prijepore, u Hrvatskoj i šire. Smatramo da bi daljnjim istraživanjima mogli doći do realnije slike o logoru i time smiriti te prijepore.
Pokazali smo da se istraživanja mogu provoditi na znanstven način. Hrvatski poduzetnici ponudili su značajna sredstva za nastavak rada, a na institucijama je da to formalno organiziraju. U relativno kratkom roku mogli bismo doći do jasnijih zaključaka o onome što se doista događalo u Jasenovcu. Možda bi do tada trebalo zastati s komemoracijama, a kada rezultati budu poznati, ponovno otvoriti javnu raspravu i oblikovati kulturu sjećanja na temelju stvarnih činjenica.“
U završnom dijelu rasprave saborska zastupnica (HDZ) Danijela Blažanković, postavila je pitanje:
„Hoćemo li doživjeti vrijeme kada se više nećemo natjecati čije su žrtve veće, tko je više stradao ili tko je bio pobjednik – već da sve žrtve tretiramo jednako, s pijetetom, i okrenemo se stvaranju bolje budućnosti za našu djecu?“
Na to je Igor Vukić odgovorio:
„Vjerujem da hoćemo. Tema Jasenovca vrlo je osjetljiva i desetljećima je bila iskrivljeno prikazivana, pa se to ne može ispraviti preko noći. Takve rasprave uvijek izazivaju otpor onih koji se ne žele suočiti s činjenicama. No, kao u staroj kineskoj poslovici – kada počnete čistiti tavan i pojavi se prljavština, nemojte stati, nego nastavite. Tako i mi trebamo nastaviti s istraživanjima i otvorenim razgovorima. Samo tako možemo doći do društva u kojem će odnos prema žrtvama biti dostojanstven, a ne sredstvo za političke sukobe.“
- Bitka za Odžak: Tajna posljednje bitke u Europi
Dok je Europa u svibnju 1945. godine slavila mir i konačni pad Trećeg Reicha, u bosanskoj Posavini ratni pakao tek je dosezao svoj vrhunac. Bitka… Pročitaj više: Bitka za Odžak: Tajna posljednje bitke u Europi - Zločini u Sanskom Mostu: Istina o logorima i dolini patnje
SANSKI MOST – Postoje datumi koji ne označavaju samo protok vremena, već postaju simboli neizrecive boli i ljudskog stradanja. Za stanovnike Sanskog Mosta, svibanj i… Pročitaj više: Zločini u Sanskom Mostu: Istina o logorima i dolini patnje - Eskalacija: Iran zatvara Hormuški tjesnac, Trump protiv ucjena
Napetosti između SAD-a i Irana ponovno su na vrhuncu nakon izvješća o napadima na komercijalne brodove. Ključni globalni plovni put, Hormuški tjesnac, ponovno je zatvoren… Pročitaj više: Eskalacija: Iran zatvara Hormuški tjesnac, Trump protiv ucjena - Veliki prosvjed u Zagrebu: Traže se veće plaće i mirovine
Deseci tisuća građana, radnika, studenata i umirovljenika ispunili su zagrebački Trg bana Jelačića na prosvjedu “Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine”, tražeći od Vlade… Pročitaj više: Veliki prosvjed u Zagrebu: Traže se veće plaće i mirovine - Podno Tulovih greda otkrivena spomen-ploča sedmorici pripadnika 133. brigade HV-a
Na strateškoj točki obrane Hrvatske, podno mitskih Tulovih greda, svečano je otkrivena spomen-ploča u čast sedmorici pripadnika 133. brigade HV-a Otočac. Junaci koji su svoje… Pročitaj više: Podno Tulovih greda otkrivena spomen-ploča sedmorici pripadnika 133. brigade HV-a - Najbolje ekipe mladih Crvenog križa pokazale impresivno znanje i vještine spašavanja života
Prva gimnazija u Osijeku ugostila je pravi “festival humanosti” – 15. Međužupanijsko natjecanje mladih Hrvatskog Crvenog križa. Više od stotinu osnovnoškolaca i srednjoškolaca suočilo se… Pročitaj više: Najbolje ekipe mladih Crvenog križa pokazale impresivno znanje i vještine spašavanja života - Dalj 1992. – Istina o progonu: Dan kada su mještani preko minskih polja krenuli u neizvjesnost
Na prvi pogled, Dalj djeluje kao idilično slavonsko selo, zagrljeno moćnim Dunavom, u kojem priroda šapće priču o miru i plodnosti. No, ispod te vinske… Pročitaj više: Dalj 1992. – Istina o progonu: Dan kada su mještani preko minskih polja krenuli u neizvjesnost - Dan Općine Petrijevci: 33 godine razvoja i ulaganja u ljude
PETRIJEVCI, 17. travanj 2026. – U petak, 17. travnja, svečanim programom proslavljena je 33. obljetnica osnutka Općine Petrijevci. Obilježavanje Dana Općine započelo je odavanjem počasti… Pročitaj više: Dan Općine Petrijevci: 33 godine razvoja i ulaganja u ljude - TRUMP: Hormuški tjesnac je otvoren! Oštre poruke Izraelu i NATO-u
Nakon što je iranska organizacija za luke i pomorstvo potvrdila otvaranje rute za vrijeme prekida vatre, američki predsjednik Donald Trump oglasio se nizom objava na… Pročitaj više: TRUMP: Hormuški tjesnac je otvoren! Oštre poruke Izraelu i NATO-u - Miletić i Peternel: Zagreb je pod okupacijom ideološke sekte!
ZAGREB, 17. travnja 2026. – U burnom završetku saborskog tjedna, zastupnici Marin Miletić i Igor Peternel uputili su oštre optužbe na račun Možemo i SDP-a.… Pročitaj više: Miletić i Peternel: Zagreb je pod okupacijom ideološke sekte!
HRVATSKA BRODOGRADILIŠTA SPREMNA ZA EUROPSKU OBRAMBENU INDUSTRIJU
Dan branitelja Općine Grude 2025: Obilježena 32. obljetnica Hrvatske Republike Herceg-Bosne
Udruga hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac održala sastanak s ministrom Tomom Medvedom
