Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) zadao je težak udarac organiziranom kriminalu. Korupcija u cestogradnji razotkrivena je kroz povijesnu optužnicu protiv vrha javnih poduzeća i akademske zajednice zbog izvlačenja milijuna eura proračunskog novca u privatne svrhe.
Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) danas je podigao pred Županijskim sudom u Zagrebu optužnicu protiv četvorice hrvatskih državljana i jedne pravne osobe zbog osnovane sumnje u počinjenje niza teških koruptivnih kaznenih djela. Predmetna optužnica predstavlja jedan od najkompleksnijih i najznačajnijih antikorupcijskih pravnih akata u novijoj hrvatskoj povijesti kada je riječ o sektoru cestovne infrastrukture, primarno stoga što obuhvaća najviše bivše dužnosnike dviju ključnih državnih tvrtki zaduženih za upravljanje nacionalnom prometnom mrežom: Hrvatskih cesta d.o.o. (HC) i Hrvatskih autocesta d.o.o. (HAC). Uz čelne ljude ovih javnih poduzeća, optužnicom su obuhvaćeni i visoko pozicionirani pripadnici akademske zajednice s Fakulteta prometnih znanosti (FPZ) Sveučilišta u Zagrebu, čime je razotkriven iznimno sofisticiran i duboko ukorijenjen koruptivni trokut na relaciji državna poduzeća, privatni poduzetnički sektor i javne znanstveno-obrazovne institucije.
Optužnicom se osumnjičenike tereti za višestruka kaznena djela primanja i davanja mita, trgovanja utjecajem te zlouporabe položaja i ovlasti u gospodarskom i institucionalnom poslovanju. Središte inkriminiranih radnji odnosi se na dugogodišnje sustavno pogodovanje u provedbi i realizaciji postupaka javne nabave za radove na održavanju prometnica, kao i na manipulacije pri nabavi visoko specijalizirane i skupe opreme za mjerenje kvalitete kolnika. Otkriveni mehanizmi jasno ukazuju na to da korupcija u ovom sektoru nije incidentna pojava, već visoko organizirani poslovni model u kojem se javni resursi kontinuirano i planski prelijevaju u privatne ruke putem fiktivnih ugovora, zlouporabe instituta podizvođača i plaćanja privatnih troškova dužnosnika.
Josip Škorić dugogodišnji je istaknuti djelatnik u sektoru cestogradnje, član vladajuće stranke (HDZ) i bivši predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, funkcije koju je obnašao od 2017. godine. Hrvatske ceste d.o.o. državno su poduzeće zaduženo za upravljanje, građenje i održavanje mreže državnih cesta u Republici Hrvatskoj, s proračunima koji se na godišnjoj razini mjere u stotinama milijuna eura. Škorićeva pozicija omogućavala mu je široko diskrecijsko odlučivanje o uvrštavanju specifičnih, visokovrijednih infrastrukturnih projekata u Plan nabave, što je temeljni dokument koji zakonski mora prethoditi svakom postupku javne nabave. Njegova politička umreženost i institucionalna moć činile su ga jednom od najnedodirljivijih i najmoćnijih figura u hrvatskom infrastrukturnom sektoru, slovio je kao bliski suradnik resornog ministra Olega Butkovića, a tu je poziciju držao sve do iznenadne ostavke podnesene iz “osobnih razloga” u kolovozu 2023. godine, neposredno prije prvih uhićenja.
Silvijo Čamber obnašao je dužnost direktora Sektora za promet u Hrvatskim autocestama (HAC), tvrtki koja upravlja mrežom autocesta u državnom vlasništvu. Sektor za promet unutar HAC-a izravno je odgovoran za sigurnost na cestama, implementaciju prometne signalizacije i cjelokupno upravljanje prometnim tokovima. To uključuje milijunske nabave specifičnih usluga poput iscrtavanja horizontalne signalizacije, postavljanja vertikalne signalizacije i sustava tehničke zaštite na autocestama. Čamberova operativna moć nadilazila je puku formalnu provedbu natječaja; prema dokazima iz optužnice, on je imao autoritet presudno utjecati na odnose između glavnih izvođača radova i podizvođača na terenu, čime je kontrolirao tko zapravo izvodi radove i ostvaruje profit bez obzira na službene rezultate natječaja.
S druge strane ovog koruptivnog spektra nalazi se akademska zajednica, točnije Fakultet prometnih znanosti. Anđelko Ščukanec, umirovljeni i počasni profesor te dugogodišnji bivši predstojnik Zavoda za prometnu signalizaciju na FPZ-u, iskoristio je svoj golemi akademski autoritet kako bi stvorio paralelni privatni biznis putem tvrtke Chemosignal. Fakultet prometnih znanosti osnovan je 1984. godine i do danas je izrastao u jedinu visokoškolsku instituciju u državi koja obrazuje stručnjake za sve prometne grane, provodi strateška znanstvena istraživanja i izrađuje ključne prometne elaborate i vještačenja za potrebe države. Tvrtka Chemosignal usko se specijalizirala za poslove vezane uz prometnu signalizaciju, duboko se oslanjajući na reference, kontakte i infrastrukturu koja je idejno, a očito i logistički, bila usko povezana sa Zavodom na kojem je Ščukanec prethodno dominirao.
S druge strane, Darko Babić, aktivni i aktualni pročelnik tog istog Zavoda, djelovao je kao operativni provoditelj Ščukančevih naloga unutar akademske institucije, izravno zlorabeći proračunska sredstva Fakulteta za financiranje privatnih potreba visokih državnih dužnosnika.
Dekonstrukcija koruptivne mreže u Hrvatskim autocestama (Slučaj Čamber)
Prvi segment USKOK-ove optužnice fokusira se na koruptivni odnos između Anđelka Ščukanca i Silvija Čambera, koji je trajao u razdoblju od 2023. do lipnja 2025. godine. Analiza ovog dijela optužnice detaljno oslikava mehanizam “trampe” u kojem se zlouporaba visokog rukovodećeg položaja unutar javne tvrtke izravno i eksplicitno naplaćivala privatnim materijalnim koristima, pri čemu su se koristile suptilne metode prikrivanja tokova novca.
Ščukanec je, u svojstvu isključivog vlasnika tvrtke Chemosignal (koja je već imala uspostavljenu povijest suradnje i zaključen Okvirni sporazum s HAC-om), kontinuirano zahtijevao od Čambera da koristi svoj autoritet i rukovodeću ulogu za izravno pogodovanje njegovoj tvrtki u nadolazećim poslovima redovnog i izvanrednog održavanja. Kao protuuslugu za to pogodovanje i buduće osigurane profite, Ščukanec je Čamberu ponudio kompletno financiranje te infrastrukturno i interijersko opremanje njegove privatne obiteljske kuće, što je Čamber objeručke prihvatio.
Prema nalazima istražitelja i prikupljenoj materijalnoj dokumentaciji, u razdoblju od siječnja do studenoga 2024. godine, tvrtka Chemosignal preuzela je na sebe obvezu plaćanja građevinskih i obrtničkih radova koje su na Čamberovoj kući izvodili zaposlenici dvaju nepovezanih građevinskih obrta. Ukupna vrijednost tih izvedenih radova iznosila je najmanje 21.900 eura, što je evidentirano kao ulazni trošak na teret V. okrivljenog trgovačkog društva, odnosno Chemosignala. Ovaj modus operandi ukazuje na visoko sofisticirani pokušaj prikrivanja mita, gdje se koruptivna transakcija ne odvija u gotovom novcu koji je lako sljediv, već kroz plaćanje računa trećim neovisnim stranama za usluge koje su de facto pružene primatelju mita. Time se u poslovnim knjigama tvrtke davatelja mita stvaraju prividno legalni troškovi, dok primatelj mita uvećava vrijednost vlastite imovine bez vidljivog odljeva vlastitih financijskih sredstava.
Mehanizam protuusluge koji je Čamber pružio Ščukancu otkriva duboku strukturnu manu i ranjivost u cjelokupnom sustavu javne nabave u Republici Hrvatskoj. U jednom konkretnom postupku javne nabave za radove u HAC-u, Zajednica ponuditelja u kojoj je kao jedan od partnera sudjelovao i Chemosignal predala je najpovoljniju financijsku ponudu. Međutim, ta je ponuda morala biti formalno i zakonski odbijena od strane stručnog povjerenstva zbog uočene tehničke pogreške u dokumentaciji, što je sukladno strogim pravilima Zakona o javnoj nabavi (ZJN) rezultiralo dodjeljivanjem ugovora drugoj, konkurentskoj tvrtki čija je ponuda bila valjana.
Nezadovoljan takvim ishodom koji je izravno prijetio smanjenjem planiranog profita, Čamber je grubo i izravno intervenirao izvan svojih ovlasti. Koristeći svoju poziciju direktora Sektora za promet i spoznaju da o njemu ovisi buduća operativna suradnja na terenu, pristupio je direktoru tvrtke koja je zakonito i legitimno pobijedila na natječaju. Tom je prilikom izričito i imperativno zatražio da ta pobjednička tvrtka upravo Chemosignal angažira kao svog glavnog podizvođača na tim specifičnim poslovima održavanja. Ova praksa predstavlja eklatantno kršenje temeljnih načela slobodnog tržišta, poštene konkurencije i smisla Zakona o javnoj nabavi. Zlouporabom moći, javni naručitelj (HAC) putem svog direktora de facto prisiljava glavnog izvođača na sklapanje komercijalnog ugovora s tvrtkom koja je na natječaju diskvalificirana. Time se formalna transparentnost javne nabave potpuno kompromitira neformalnim, iznuđenim dogovorima u fazi realizacije ugovora, čime stvarni profit ipak završava u rukama preferirane tvrtke, dok formalni pobjednik natječaja preuzima sav pravni i financijski rizik.
Klijentelizam i trgovanje utjecajem u Hrvatskim cestama
Drugi krak optužnice, koji vremenski obuhvaća zbijeno razdoblje od 1. veljače do 21. kolovoza 2024. godine, bavi se znatno složenijim koruptivnim odnosom. U središtu tog odnosa su Anđelko Ščukanec i tadašnji predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić, a u cijelu je shemu instrumentalno i protupravno uvučen i Fakultet prometnih znanosti preko Darka Babića.
Ščukanec je od Škorića, koristeći njegovo diskrecijsko pravo vođenja najveće cestarske tvrtke u državi, tražio dugoročno i strateško pogodovanje svojoj tvrtki Chemosignal, kao i drugim povezanim pravnim osobama iz njegovog poslovnog portfelja. Kako bi osigurao Škorićevu maksimalnu lojalnost i promptno djelovanje, Ščukanec je kreirao sustav kontinuiranog podmirivanja niza Škorićevih privatnih troškova, pokrivajući njegove luksuzne životne navike, što je Škorić svjesno i voljno prihvatio. Optužnica USKOK-a na temelju financijskih vještačenja i izuzetih dokaza specifično navodi četiri ključna financijska izdatka koji predstavljaju mito u materijalnom smislu.
Posebno je ilustrativna protuusluga koju je Škorić pružio za navedene materijalne koristi. Zauzvrat za plaćene večere, hotele i automobil, Škorić je pokrenuo tešku institucionalnu mašineriju Hrvatskih cesta s jednim jedinim ciljem: stvaranjem umjetne potražnje za uslugom koju Chemosignal može monopolistički pružiti. Škorić je inicirao složeni postupak kojim bi Hrvatske ceste nabavile visokotehnološki “sustav za mjerenje mehaničke otpornosti i stabilnosti kolnika”, čija je procijenjena vrijednost iznosila otprilike 1,3 milijuna eura.
Cilj je bio tehničke specifikacije u natječajnoj dokumentaciji postaviti tako usko i specifično da poslove operativnog rada na tom sustavu i njegove implementacije neizbježno osiguraju upravo osobe i tvrtke izravno povezane sa Ščukancem i Chemosignalom, eliminirajući time svaku stvarnu tržišnu konkurenciju. Uprava Hrvatskih cesta, pod izravnim Škorićevim predsjedanjem i autoritetom, službeno je odobrila uvrštavanje ovog skupog sustava u godišnji Plan nabave, dokument na temelju kojeg se zakonski odobrava trošenje proračunskog novca. Odmah potom, formalno je pokrenut postupak javne nabave. Međutim, do potpune realizacije i potpisivanja ugovora za ovaj višemilijunski koruptivni plan na kraju nije došlo, i to isključivo iz razloga što je Škorić, suočen sa snažnim pritiskom paralelnih policijskih istraga u drugim predmetima, iznenada podnio ostavku na mjesto predsjednika Uprave. Nova uprava Hrvatskih cesta je nedugo nakon njegovog odlaska donijela hitnu odluku o obustavi ove nabave, prepoznavši očito sumnjive okolnosti, manjkavosti u dokumentaciji ili potpunu tehnološku i ekonomsku neopravdanost same investicije u tom trenutku.
Zlouporaba akademskog sustava – Slučaj Fakulteta prometnih znanosti
Najupečatljiviji i društveno najpogubniji detalj ovog kraka optužnice je način na koji je Anđelko Ščukanec podmirio visoki račun za ugostiteljske usluge konzumirane od strane Škorića. Umjesto da taj iznos od nemalih 3.911,90 eura plati iz vlastitog džepa ili, kao u drugim slučajevima, s računa svoje privatne tvrtke, Ščukanec je brutalno iskoristio svoj ukorijenjeni autoritet bivšeg predstojnika Zavoda za prometnu signalizaciju. Izdao je izravan nalog svom nasljedniku, aktualnom pročelniku i predstojniku Zavoda Darku Babiću, da se sporni restoranski računi fakturiraju i plate na teret proračuna Fakulteta prometnih znanosti.
Prema eksplicitnim navodima Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Babić je potpuno svjesno i s predumišljajem odobrio isplatu navedenog iznosa s računa Fakulteta, iako je nedvojbeno znao da ti enormni ugostiteljski troškovi nisu nastali za službene, edukativne ili znanstvenoistraživačke potrebe institucije. Aktiviranjem mehanizma plaćanja, Fakultet prometnih znanosti izravno je oštećen, a proračunski i akademski novac iskorišten je za podmićivanje visokog državnog dužnosnika isključivo kako bi privatna tvrtka (Chemosignal) ostvarila nelegitiman profit. Ovaj postupak ukazuje na zabrinjavajuću razinu privatizacije javnih resursa unutar jedne od najvažnijih tehničkih visokoškolskih ustanova u državi.
Ova situacija dodatno dobiva na težini kada se uzme u obzir uloga Fakulteta prometnih znanosti u širem društvenom kontekstu. FPZ kontinuirano provodi znanstvena, razvojna i stručna istraživanja, a posebno programe od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku. Fakultet posjeduje 15 specijaliziranih laboratorija te djeluje kao ključni partner i vještak u suradnji s velikim tvrtkama poput Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta. Kada se takva institucija koristi kao “protočni bojler” za pranje novca i podmićivanje, kompromitira se integritet svakog budućeg prometnog elaborata, studije isplativosti ili vještačenja koje taj Fakultet izradi. Ako su profesori i pročelnici spremni krivotvoriti financijsku dokumentaciju Fakulteta radi pogodovanja privatnim tvrtkama s kojima su interesno povezani, postavlja se legitimno pitanje neovisnosti i objektivnosti njihovih znanstvenih ekspertiza koje često služe kao temelj za donošenje političkih odluka o investicijama teškim stotine milijuna eura.
Prethodni kriminalni dosje i obrazac sustavne korupcije (Afera Osijek-Koteks)
Sveobuhvatna analiza ove optužnice zahtijeva i kontekstualizaciju ranijih kriminalističkih istraga usmjerenih protiv Josipa Škorića. Škorić je, naime, već bio uhićen u rujnu 2024. godine u sklopu potpuno odvojene, masovne antikorupcijske akcije USKOK-a i policije, čime se izvan svake sumnje dokazuje da ponašanje opisano u najnovijoj optužnici nije izolirani incident ili pogreška u koracima, već čvrsto ukorijenjen i pomno razrađen obrazac upravljanja državnom imovinom.
U prethodnom, kronološki ranijem slučaju, Škorića se tereti za brutalno namještanje javnih natječaja u višemilijunskim iznosima, a istraga se fokusirala na dvije kapitalne investicije. Prva se odnosi na rekonstrukciju državne ceste Baćin-Dol-Rešetari (projekt procijenjen na oko 6,4 milijuna eura), dok se druga odnosila na izvođenje radova na osječkoj obilaznici, točnije čvorištu Tenjska (vrijednost od oko 2,15 milijuna eura).
Mehanizam prijevare u tim slučajevima bio je izrazito drzak. Na natječaju za rekonstrukciju državne ceste sudjelovali su građevinski div Strabag s ponudom od 8,2 milijuna eura i tvrtka Osijek-Koteks s nešto nižom ponudom. Nakon otvaranja ponuda, Hrvatske ceste su, pod Škorićevom palicom, neobjašnjivo i naknadno povećale službenu procijenjenu vrijednost radova. Škorić je potom potpisao ugovor s tvrtkom Osijek-Koteks, čiji je predsjednik uprave bio njegov vlastiti rođak Zoran Škorić, a ugovoreni iznos je u cent odgovarao novoj, umjetno napuhanoj procjeni Hrvatskih cesta. Odmah nakon dobivanja posla, Zoran Škorić je golem dio ugovorenog posla, u vrijednosti od oko 700 tisuća eura (a na projektu osječke obilaznice čak 1,5 milijuna eura), prepustio opskurnoj tvrtki Structivo koju vodi osumnjičena Sanda Bajtl.
Kao nagradu za operativno namještanje ovih poslova i osiguravanje monopola, Josip Škorić je primio izravno mito u protuvrijednosti od oko 100.000 eura. Taj je novac, navodno isplaćen preko Sande Bajtl i Zorana Škorića, utrošen na temeljitu obnovu luksuzne obiteljske kuće u Osijeku (koja je formalno i fiktivno bila upisana na Škorićevog sina kako bi se prikrila imovina) te na nabavku još jednog luksuznog automobila. Nakon jednomjesečnog boravka u istražnom zatvoru u zagrebačkom Remetincu, Škorić je krajem listopada 2024. pušten da se brani sa slobode, samo da bi u ljeto iduće godine (2025.) ponovno bio uhićen zbog netom opisane afere sa Ščukancem i Čamberom.
Povezivanjem ovih dvaju velikih predmeta uočava se frapantno identičan modus operandi: sustavno favoriziranje unaprijed odabranih izvođača kroz grubu manipulaciju troškovnicima ili Planom nabave javnog poduzeća, naknadno prebacivanje velikih segmenata poslova na unaprijed dogovorene podizvođače bez pravih referenci te naplata mita koja se gotovo nikada ne vrši u gotovini. Umjesto toga, mito se isplaćuje kroz “in-kind” usluge – masivne građevinske radove na privatnim nekretninama dužnosnika, kupnju skupocjenih voznih parkova za članove obitelji te podmirivanje tekućih troškova luksuznog stila života.
Materijalnopravna analiza kaznenih djela sukladno Kaznenom zakonu
Optužnica USKOK-a u ovom složenom predmetu strogo se temelji na odredbama materijalnog kaznenog prava, odnosno Kaznenog zakona (KZ/11) Republike Hrvatske. S obzirom na prirodu opisanih radnji, okrivljenici se suočavaju s iznimno teškim optužbama iz Glave XXVIII. Kaznenog zakona, koja definira kaznena djela protiv službene dužnosti. Kaznenopravni okvir ovdje je iznimno bitan jer definira ne samo zapriječene kazne, već i dokazne standarde koje tužiteljstvo mora zadovoljiti pred sudom.
Zlouporaba položaja i ovlasti inkriminirana je člankom 291. Kaznenog zakona. Ovo je središnje i najteže kazneno djelo u predmetnoj optužnici za koje se primarno terete Josip Škorić i Silvijo Čamber, ali i Darko Babić u svojstvu osobe koja je odobrila nezakonite isplate s računa Fakulteta. Prema odredbi članka 291. stavka 1., službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kažnjava se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Hrvatski je zakonodavac posebno oštar prema slučajevima u kojima je pribavljena znatna imovinska korist. Sukladno stavku 2. istog članka, ako je kaznenim djelom iz stavka 1. pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti osjetno strožom kaznom zatvora u rasponu od jedne do dvanaest godina (odnosno do 10 godina prema starijim novelama koje se mogu primijeniti ako su povoljnije za počinitelja). U konkretnom slučaju, financiranje radova od 21.900 eura te dogovorena kupnja automobila od gotovo 41.000 eura neosporno ulaze u sferu znatne imovinske koristi, što u potpunosti opravdava primjenu kvalificiranog (težeg) oblika ovog kaznenog djela.
Primanje i davanje mita normirano je člancima 293. i 294. KZ-a (odnosno primanje i davanje mita u gospodarskom poslovanju, članci 252. i 253. KZ-a, ovisno o tome hoće li sud čelnike javnih poduzeća primarno tretirati kao službene osobe u smislu Glave XXVIII ili odgovorne osobe u gospodarskom poslovanju). U ovom kontekstu, Čamber i Škorić terete se za pasivno podmićivanje (primanje mita) – zahtijevanje i primanje dara ili koristi da unutar granica svoje ovlasti obave službenu radnju koju ne bi smjeli, ili obrnuto. Ščukanec se, kao vlasnik Chemosignala i inicijator procesa, tereti za aktivno podmićivanje (davanje mita). Ovisno o konačnoj pravnoj kvalifikaciji, propisane kazne zatvora za ova djela kreću se od jedne do osam godina.
Trgovanje utjecajem, definirano u članku 295. Kaznenog zakona, specifično je koruptivno kazneno djelo kojim se sankcionira samo posredovanje. Ono karakterizira situaciju u kojoj osoba, u ovom slučaju Josip Škorić, prima obećanje koristi da iskorištavanjem svoga uspostavljenog službenog, društvenog ili političkog utjecaja posreduje u obavljanju službenih radnji, poput manipulacije godišnjim Planom nabave Hrvatskih cesta ili utjecaja na stručna povjerenstva. Kazna zatvora propisana za osnovni i kvalificirani oblik ovog djela kreće se od šest mjeseci pa sve do deset godina.
Važno je naglasiti i poziciju pravne osobe u ovom postupku. Tvrtka Chemosignal (V. okr.) optužena je na temelju Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Naime, kada odgovorna osoba (direktor/vlasnik Ščukanec) počini kazneno djelo u korist trgovačkog društva, društvo postaje pravno odgovorno. U slučaju donošenja osuđujuće presude, Chemosignal se suočava s potencijalno drakonskim novčanim kaznama, zabranom sudjelovanja u budućim postupcima javne nabave te obveznim i potpunim oduzimanjem cjelokupne nezakonito stečene imovinske koristi.
Procesnopravni okvir i nadležnost Županijskog suda u Zagrebu
Procesna dinamika ovog slučaja odvija se sukladno striktnim odredbama Zakona o kaznenom postupku (ZKP). Optužnica USKOK-a formalno je podnesena Županijskom sudu u Zagrebu. Prema odredbama ZKP-a, županijski sudovi nadležni su suditi u prvom stupnju za najteža kaznena djela, a posebice za predmete iz nadležnosti USKOK-a, s obzirom na to da Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta delegira nadležnost za koruptivna djela upravo specijaliziranim odjelima županijskih sudova (uskočki sudovi).
Trenutno se predmet nalazi u kritičnoj, takozvanoj “međufazi” kaznenog postupka – pred Optužnim vijećem. Postupak potvrđivanja optužnice rigorozan je i formaliziran proces. Nakon što USKOK preda optužnicu sudu, ona se službeno uručuje svim okrivljenicima i njihovim braniteljima koji imaju zakonski rok za podnošenje pisanih odgovora. Nakon toga, predsjednik optužnog vijeća ispituje formalnu ispravnost optužnice te saziva sjednicu optužnog vijeća.
Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu ne provodi klasično suđenje niti ocjenjuje dokaznu snagu proturječnih dokaza (što je isključiva zadaća raspravnog suda u kasnijoj fazi). Njegova je jedina i ključna zadaća procijeniti postoji li u spisu takozvana osnovana sumnja – odnosno, jesu li prikupljeni dokazi (poput tajno snimljenih telefonskih razgovora, financijskih vještačenja, ispisa bankovnih transakcija, građevinskih faktura obrta, izuzete e-mail korespondencije i iskaza svjedoka) dovoljni da opravdaju izvođenje okrivljenika pred sud. Sudska praksa Vrhovnog suda i županijskih sudova jasno nalaže da se u ovoj fazi materijal “filtrira”, te se odlučuje isključivo na temelju zakonite kvalitete i kvantitete prikupljenih dokaza iz kojih mora proizlaziti relevantan stupanj vjerojatnosti da je kazneno djelo doista počinjeno.
Tijekom održavanja sjednice optužnog vijeća, okrivljenici imaju procesnu mogućnost pregovaranja s USKOK-om oko eventualnog potpunog priznanja krivnje i sklapanja sporazuma (nagodbe). Sklapanje nagodbi iznimno je česta praksa u složenim “uskočkim” predmetima, jer okrivljenicima omogućuje izricanje nešto blažih, često uvjetnih sankcija ili djelomičnih zatvorskih kazni uz rad za opće dobro, dok državi i pravosuđu štedi višemilijunske troškove i godine iscrpljujućih sudskih procesa. Ukoliko optužno vijeće u konačnici rješenjem potvrdi USKOK-ovu optužnicu (u cijelosti ili djelomično), zakazuje se pripremno ročište, formira se raspravno vijeće i započinje glavna, javna rasprava pred Županijskim sudom.
Strukturne ranjivosti sustava javne nabave: Izostanak kontrole i sukob interesa
Treći red uvida iz podataka proizašlih iz ovih istraga jasno ukazuje na postojanje dubokih sistemskih i strukturnih anomalija koje uvelike nadilaze puku moralnu posrnulost pojedinaca. Radi se o klasičnom obliku institucionalne zarobljenosti (eng. state capture) u kojoj se strogi zakonski okviri javne nabave bezočno koriste kao obična birokratska fasada za nesmetanu distribuciju javnog novca povlaštenim interesnim skupinama.
Zlouporaba instituta “tehničkih pogrešaka” i mehanizma podizvođača predstavlja jednu od najopasnijih tehnika zaobilaženja suštine Zakona o javnoj nabavi (ZJN). Slučaj Silvija Čambera u HAC-u to bjelodano dokazuje. Ukoliko naručitelj (HAC) uslijed pritiska zakona mora formalno odbiti ponudu preferiranog izvođača zbog uočene “tehničke pogreške”, zakon predviđa da se posao automatski dodijeli sljedećem najboljem ponuditelju s valjanom dokumentacijom. Međutim, Čamberov potez pokazuje da sustav omogućava iznuđivanje samog zakonitog pobjednika: pobjedniku se realizacija posla i “mir na gradilištu” uvjetuje obvezom da upravo odbijenog, ali naručitelju bliskog ponuditelja (Chemosignal) angažira kao glavnog podizvođača. Na taj način stvarni financijski profit ipak završava u rukama preferirane tvrtke preko podizvođačkog ugovora, dok formalni pobjednik natječaja preuzima na sebe cjelokupni pravni, financijski i izvedbeni rizik prema državi.
Još jedan frapantan aspekt ovih istraga odnosi se na potpuno ignoriranje pravila o sukobu interesa. Sukladno usvojenim smjernicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), sukob interesa u sustavu javne nabave predstavlja situaciju u kojoj je ugroženo nepristrano, transparentno i objektivno obnašanje funkcije financijskog izvršitelja iz nekog ekonomskog interesa ili zajedničkog privatnog interesa s primateljem sredstava. OLAF izričito i opetovano preporučuje implementaciju strogih, neovisnih alata za provjeru izjava o nepostojanju sukoba interesa od strane svake osobe uključene u proces nabave.
U strukturama Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta, sudeći prema podignutim optužnicama i modus operandi okrivljenika, takvi nadzorni mehanizmi su bili ili potpuno nepostojeći ili svedeni na puko, besmisleno formalno potpisivanje unaprijed pripremljenih obrazaca izjava koje apsolutno nitko nikada ne provjerava (što je identičan obrazac nefunkcioniranja koji se bilježi i u slučajevima javne nabave na lokalnoj razini gdje nadzor sustavno izostaje). Dugogodišnje “prijateljske“, kumovske i poslovne veze između čelnika moćnih državnih tvrtki i njihovih dobavljača potpuno su normalizirane u poslovnom okruženju, a korupcija je očito prešla iz rudimentarne faze transakcijskog podmićivanja gotovinom u kuvertama u modernu fazu “subvencioniranja životnog stila” (plaćanje skupocjenih automobila rođacima, financiranje obnova i uređenja interijera kuća, plaćanje elitnih ljetovanja, restorana i zrakoplovnih karata).
Političke implikacije i zaključna razmatranja
Razmjeri i specifična težina ove USKOK-ove optužnice izazvali su očekivano snažne reakcije na političkoj i društvenoj sceni. Budući da su Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste krucijalni resori i najveći investitori pod kišobranom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, ovaj serijski koruptivni skandal izravno i neizbježno kompromitira navedeno ministarstvo.
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i resorni ministar Oleg Butković reagirao je na višekratna uhićenja naglašavajući da “naravno da mi bilo kakav oblik koruptivnih radnji ne podržavamo, to je u suprotnosti s onim što treba biti” te je pozvao medije i javnost na strpljenje dok nadležna tijela ne utvrde pravu istinu. Ipak, suočen s opetovanim novinarskim pitanjima o svojoj objektivnoj političkoj odgovornosti i frapantnoj činjenici da su najviši dužnosnici njegovog resora, koje je on godinama podržavao i branio, opetovano pod teškim kriminalističkim istragama i u istražnim zatvorima, Butković je odgovorio vrlo defenzivno. Izjavio je kako on “ne provodi istrage” unutar tih državnih tvrtki te da u tom kontekstu osobno “ne osjeća nikakvu odgovornost” za nastalu situaciju. Takva razina javne retorike savršeno ilustrira potpuni izostanak bilo kakve političke kulture preuzimanja zapovjedne, pa i moralne odgovornosti u slučajevima eklatantne i sistemske korupcije unutar izravno nadležnih sektora.
Na široj makroekonomskoj razini, šteta uzrokovana ovakvim praksama je nemjerljiva. Pored izravne financijske štete za državni proračun zbog umjetno preplaćenih radova, stvara se iznimno toksična i dugoročna šteta za investicijsku klimu u državi. Eliminacija najpovoljnijih i najkvalitetnijih ponuditelja (ili njihovo prisilno podčinjavanje kroz iznuđeno podizvođaštvo koje diktira naručitelj) potpuno demotivira poštene tržišne aktere od ulaganja truda i sredstava u prijave na državne natječaje. Građevinsko tržište se na taj način opasno oligopolizira u korist uskog kruga tvrtki koje imaju uspostavljene klijentelističke, parapolitičke veze s upravama javnih poduzeća, gušeći inovativnost, kvalitetu izvedbe i ekonomsku učinkovitost javne potrošnje.
USKOK-ova optužnica protiv Josipa Škorića, Silvija Čambera, Anđelka Ščukanca, Darka Babića i tvrtke Chemosignal nepogrešivo služi kao dokaz visoke korupcije u hrvatskom infrastrukturnom i znanstvenom sektoru. Ona kroz stotine stranica dokaznog materijala eksplicitno dokumentira mračni proces kojim se ogromne ovlasti državnih dužnosnika jeftino trguju u zamjenu za puke adaptacije obiteljskih kuća, plaćanje automobila i pokrivanje hedonističkih životnih troškova na račun građana.
Daljnji procesni ishod ovog složenog predmeta pred raspravnim vijećima Županijskog suda u Zagrebu bit će od presudne važnosti. On će poslužiti kao ultimativni test stvarne učinkovitosti, neovisnosti i kapaciteta hrvatskog pravosudnog sustava u sankcioniranju sofisticiranog gospodarskog kriminaliteta bijelih ovratnika te će poslati jasnu i nedvosmislenu poruku o (ne)toleranciji države prema institucionalnoj korupciji najvišeg ranga. Samo dosljedno sankcioniranje ovakvih pojava, praćeno oduzimanjem cjelokupne nezakonito stečene imovine, može dugoročno osigurati povratak povjerenja javnosti u institucije pravne države i regularnost procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj.
NAJNOVIJE OBJAVE
- “Oni su temelj naše slobode”: Petrinja se prisjeća heroja koji su 1990. ispisali povijest
Danas je obilježen napad na policijsku postaju Petrinja. Odana je počast poginulim policajcima i prisjećanje na herojski otpor iz 1990. Danas, 28. rujna, obilježena je… Pročitaj više: “Oni su temelj naše slobode”: Petrinja se prisjeća heroja koji su 1990. ispisali povijest - Memorijalni centar Srebrenica smanjuje broj radnika zbog najavljenog upada MUP-a RS
Memorijalni centar Srebrenica smanjuje broj radnika zbog najavljenog upada MUP-a RS Zbog informacija o mogućem ulasku pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) u… Pročitaj više: Memorijalni centar Srebrenica smanjuje broj radnika zbog najavljenog upada MUP-a RS - Sveti Mihovil: Od drevnih katedrala do zaštitnika hrvatskih redarstvenika i policije
Svečano je obilježen Dan policije diljem Hrvatske. Sveti Mihovil i danas čuva sjećanje na hrabrost i žrtvu prvih hrvatskih redarstvenika, odajući počast onima koji su… Pročitaj više: Sveti Mihovil: Od drevnih katedrala do zaštitnika hrvatskih redarstvenika i policije - (Kolumna) Kako je vojna utvrda u Baranji postala spomenik političkim obećanjima i birokratskom apsurdu
Saznajte kako je vojarna Beli Manastir postala simbol političkih obećanja, rastućih troškova i odgoda. Pročitajte moju novu kolumnu obrambenog projekta u Baranji. Kada se danas,… Pročitaj više: (Kolumna) Kako je vojna utvrda u Baranji postala spomenik političkim obećanjima i birokratskom apsurdu - Od novog osječkog KBC-a do povratka vojske u Baranju: Doznajte detalje s ključne sjednice u Donjem Miholjcu
Pročitajte kako povijesna ulaganja u Slavoniju mijenjaju istok Hrvatske. U pripremi je novi KBC Osijek, obnova cesta i povratak vojske u Baranju. U Donjem Miholjcu… Pročitaj više: Od novog osječkog KBC-a do povratka vojske u Baranju: Doznajte detalje s ključne sjednice u Donjem Miholjcu - Na današnji dan rođen je Tomislav Merčep
Tomislav Merčep ostaje jedna od najkompleksnijih figura. Pročitajte priču o njegovom ratnom putu, suđenju i nasljeđu. Kao netko tko je i sam prošao bojišta Domovinskog… Pročitaj više: Na današnji dan rođen je Tomislav Merčep - Nevidljivi rat iznad Egeja: Zašto je povijesni sukob Grčke i Turske danas opasniji nego ikad prije?
Odnosi između Grčke i Turske već desetljećima slove za jedno od najopasnijih i najzapaljivijih političkih žarišta na razmeđi Europe i Azije. Iako su obje zemlje… Pročitaj više: Nevidljivi rat iznad Egeja: Zašto je povijesni sukob Grčke i Turske danas opasniji nego ikad prije? - Aleksandar Vučić podnio ostavku i predao dužnost Ani Brnabić
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić podnio ostavku na svoju dužnost. Uz osvrt na rezultate, najavio je novu kandidaturu kao običan građanin. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić službeno… Pročitaj više: Aleksandar Vučić podnio ostavku i predao dužnost Ani Brnabić - Kakva je uloga Budimira Lončara u donošenju Rezolucije 713 Vijeća sigurnosti UN-a
Rezolucija 713 usvojena je 1991. godine. Otkrijte kako je ovaj UN-ov embargo na oružje utjecao na obranu Hrvatske i ulogu Budimira Lončara. Krajem rujna 1991.… Pročitaj više: Kakva je uloga Budimira Lončara u donošenju Rezolucije 713 Vijeća sigurnosti UN-a - Pad najvećeg hrvatskog vojskovođe: Tragičan kraj heroja koji je probio opsadu Jajca
Na današnji dan 1527. tragično je poginuo Krsto Frankopan. Saznajte kako je njegova smrt preusmjerila tijek hrvatske povijesti. Na današnji dan, 27. rujna 1527. godine,… Pročitaj više: Pad najvećeg hrvatskog vojskovođe: Tragičan kraj heroja koji je probio opsadu Jajca