Ekocid u Gospiću razotkrio je potpunu paralizu državnog aparata. Dok su tisuće tona opasnog otpada tajno zakapane, sustav je okrenuo glavu od građana.
Da odmah na početku, onako školski i novinarski, razjasnimo anatomiju ove katastrofe kako ne bi bilo prostora za manipulacije u bespućima PR objava. Tko je odgovoran? Uigrani kartel domišljatih “poduzetnika”, koji je djelovao kao pravo zločinačko udruženje u savršenoj simbiozi s potpuno paraliziranim državnim institucijama i inspekcijama. Što su učinili? Ilegalno su deponirali zastrašujućih 37.000 tona opasnog, medicinskog i plastičnog otpada – količinu dovoljnu da se zagrebački Trg bana Jelačića zatrpa slojem smeća visokim osam metara. Gdje se to dogodilo? U srcu ponosne Like, u Gospiću (na lokacijama Silos i Rakitovac), te u Varaždinu, s direktnim drenažnim probojem u osjetljive krške podzemne vodonosnike koji napajaju Otočac, Senj, Primorje te otoke Rab i Pag. Kada se ovaj zločin odvijao? Sustavno, neumorno i pod okriljem noći, vikenda i blagdana, od početka 2022. pa sve do kraja 2024. godine. Zašto? Zbog najstarijeg motiva u povijesti čovječanstva – bezočne pohlepe, odnosno stotina tisuća eura protupravne imovinske koristi stečene naplaćivanjem zbrinjavanja otpada koji je umjesto u spalionicama završio u ilovači. Kako su to izveli? Uvozom tuđeg smeća iz Italije i Slovenije, falsificiranjem carinske i poslovne dokumentacije te zakopavanjem toksičnog tereta pod zemlju, uz epsko i dugogodišnje žmirenje onih koje porezni obveznici plaćaju da ih štite.
Anatomija institucionalnog sljepila
U normalnoj državi, uređenu sustavu gdje zakoni vrijede podjednako za sve, kada vam netko ispred kuće prođe s jednim sumnjivim kamionom iz kojeg curi medicinski otpad, alarm se oglašava, a sustav reagira trenutačno. U Hrvatskoj je, međutim, potrebno da prođe minimalno 1.300 tegljača teških kamiona, dupkom punih talijanske plastike i tko zna čijih bolničkih ostataka, da bi se nekoj instituciji upalila lampica.
Usporedbe radi, legendarni iluzionist David Copperfield uspio je sakriti Kip slobode na samo nekoliko minuta i ušao u anale magije. Naš Državni inspektorat i srodne službe nadmašile su ga – uspjeli su godinama držati potpuno nevidljivom planinu od 37 milijuna kilograma smeća usred Gospića.
Pitate se kako je to moguće? Kako s pravom primjećuje uvažena oporbena zastupnica, ne možeš kroz pustu Liku proći ni s dva kamiona, a da te netko ne vidi. Cijeli narod gleda, snima, građanska inicijativa Gospić je naš dom punih godinu i pol dana vrišti na sav glas, šalje videa, fotografije, dokumentaciju i moli za pomoć. No, institucije su reagirale poput onih slavnih majmuna koji ne vide, ne čuju i ne govore. Možda su inspektori bili prezauzeti glancanjem lovačkih pušaka od 100.000 eura, a možda su naprosto mislili da se u srcu Like snima nastavak Pobješnjelog Maxa, pa iz puke pristojnosti nisu htjeli ometati filmsku ekipu.
Naš je sustav kontrole, pokazalo se, daleko porozniji od samog ličkog krša kroz koji sada nesmetano cure teški metali. Jedan papir, jedan potpis u nekom zagušljivom uredu, i dobijete carte blanche da u netaknutu prirodu istovarite što god vam srce poželi.
Voda je odlična, a prava opasnost je – oporba
Kada je “ekobomba” napokon probila medijsku blokadu i eksplodirala u javnosti, a metaforički (i doslovni) smrad se proširio sve do Banskih dvora, uslijedila je omiljena disciplina svake vlasti suočene s krizom – krizno komuniciranje i sanacija štete. Važno je naglasiti: ne sanacija neprocjenjive ekološke štete, nego isključivo sanacija političkog rejtinga.
Izašao je tako premijer pred naciju, smiren kao Dalaj Lama na normabelima, i stručno nam objasnio sukus problema. Prema njegovoj viziji, nije problem 37 tisuća tona otrova. Nije problem što su “vječne kemikalije” (PFAS) krenule na neplanirani godišnji odmor nizvodno prema Gackoj. Problem je, pogađate, oporba! Ta zločesta oporba koja diže paniku u samoj špici turističke sezone i bestidno sabotira povijesne uspjehe Vlade. Jer, zaboga, turisti dolaze, brojke noćenja rastu, a mi ovdje cjepidlačimo oko nekakvih “big bagova” punih rabljenih šprica i olova.
Kao šlag na tortu ovog tragikomičnog političkog spina, tu je i neizostavni Krunoslav Capak. „Voda je dobra i kvalitetna za uporabu i piće,“ poručuju nam s vrha, mašući nekakvim analizama kao ultimativnim štitom. HZJZ nas blago umiruje brojkama koje su, tvrde, “ispod granice kvantifikacije”. U slobodnom prijevodu za običnog građanina: otrova ima, ali ne baš toliko da odmah na licu mjesta padnete u nesvijest, pa slobodno natočite još jednu čašu. Ako voda iz pipe u Otočcu ili Senju nekim čudom dobije blagi metalni aftertaste ili počne lagano svijetliti u mraku, ne brinite – to su zasigurno samo esencijalni minerali uvezeni sa slobodnog europskog tržišta.
Obećali su nam izdašno mjerenja svaka tri do četiri dana. To je onaj predivan, topao osjećaj sigurnosti kada znate da će vam vaša država u četvrtak ujutro službeno javiti da vodu koju ste s povjerenjem pili u srijedu navečer ipak niste smjeli piti.
Sveti gral javne nabave i čudotvorna glina
Posebna je poslastica u ovom moru apsurda razgovor s direktorom Fonda za zaštitu okoliša, Lukom Balenom. Njegovi su javni nastupi postali antologijski primjer birokratske poezije. Zamislite sljedeću situaciju: imate aktiviranu tempiranu bombu u vlastitom dnevnom boravku, a službeni pirotehničar vam mrtav-hladan kaže da on nije kreator tog problema, već proaktivni dio rješenja, ali da prije nego što išta poduzme, mora raspisati transparentni javni poziv za nabavu kliješta kojima će prerezati žicu.
Upravo tako funkcionira naš Fond. Otpad se procjeđuje kroz zemlju ravno u vodonosnike, kiša neumoljivo pada, teški metali putuju, ali procedura, gospodo, procedura se mora poštivati! Ne možemo mi sada, kao što to histerično predlaže neuki puk, samo dovesti bagere i hitno maknuti taj otrov iz prostora u kojem ljudi žive. Ne, ne! Moramo poslati službene upite na 70 adresa diljem Europske unije. Moramo čekati 25. kolovoza da bismo uopće otvorili ponude. Moramo ući u iscrpljujuće pregovaračke postupke. Zatim ćemo, naravno i sasvim očekivano, imati barem jednu žalbu na natječaj, pa će Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) dubokoumno vijećati do duboko u zimu.
No, najbolji i najluđi dio te apsurdne tragikomedije jest utjeha koju nam nudi sama struka: “Dolje postoji sloj gline koji djeluje kao nepropustan čep.” Hvala nebesima na tom svetom komadu ličke gline! Cijeli golemi državni aparat, sigurnosne službe, DORH, brojna policija i nepregledne inspekcije su u potpunosti zakazale, ali nas, srećom, čuva jedan običan sloj blata debljine nekoliko metara. Ta bi glina trebala hitno dobiti odličje Reda kneza Branimira s ogrlicom za iznimne zasluge u očuvanju hrvatskih podzemnih voda i nacionalne sigurnosti.
Zločinački poduhvat s pečatom i fakturom
Kada zagrebemo ispod površine i uđemo u detalje USKOK-ove optužnice, tek tada spoznajemo pravu monumentalnost i drskost ovog pothvata. Ovdje uopće ne govorimo o nekakvom lokalnom, sitnom šverceru koji je pod okriljem noći u obližnju šumu bacio staru veš-mašinu, frižider i dvije izlizane automobilske gume. Govorimo o visoko organiziranom sustavu. Deset hrvatskih državljana, četiri pravne osobe, klasično pranje novca, sustavna utaja poreza, lažne fakture. Pravi inovativni startup iz pakla.
Glavni akteri su, vrlo dobro znajući da nemaju apsolutno nikakvih kapaciteta, a kamoli zakonskih dozvola, organizirali masovni uvoz medicinskog otpada i plastike, bacali ga po hrvatskoj prirodi i to besramno naplaćivali stotine tisuća eura. Kad bi inspekcija nekim čudom i zalutala blizu njihovog “pogona”, oni bi im samouvjereno predali “lažno sačinjenu dokumentaciju”. I tu priča staje. Inspekcija pogleda papir, papir kaže da je sve čisto i uredno, inspekcija ode na janjetinu. Koga briga što se u pozadini diže planina smrdljivog, infektivnog taloga na kojoj ni najotporniji korov više ne raste?
Posebno je dirljiv onaj financijski aspekt cijele ove mračne priče. Od onog prljavog novca koji su zaradili trujući vlastiti narod i okoliš, uredno su izvlačili stotine tisuća eura kroz fiktivne pozajmice i vraćali ih na svoje privatne račune, kako bi taj isti novac, kaže USKOK u svojoj optužnici, uključili u “legalne gospodarske tijekove”. Ekocid je u Hrvatskoj, očito, postao samo malo agresivniji oblik slobodnog poduzetništva.
Politička arena: Vrijeme za izvanredne mjere
Marija Selak Raspudić, saborska zastupnica i aktivna članica Saborskog odbora za zaštitu okoliša, potvrdila je prisutnost na sjednici Odbora u Gospiću zakazanoj za 14. kolovoza. S pravom je zatražila formalnu dopunu dnevnog reda s konkretnim izmjenama Kaznenog zakona, tražeći hitnu potporu da ekocid, kao najteže kazneno djelo protiv okoliša, napokon uđe u zakonsku proceduru te dobije amen od Hrvatskog sabora, nadajmo se, na izvanrednoj plenarnoj sjednici.
Pravo je pitanje koje visi u zraku: zašto predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, i dalje ne saziva izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora? On je jedini u državi kojem Ustav daje izravne ovlasti da to učini u ovakvim kriznim trenucima. To je upravo ono što je naciji sada prijeko potrebno, da bi se generirao dovoljan politički pritisak kako bi se išta pomaknulo s mrtve točke i, što je još bitnije od toga, da bi Vlada Andreja Plenkovića platila političku cijenu za ovaj neviđeni nemar.
Stručna procjena: 80 milijuna eura i tri desetljeća promašaja
Danko Fundurulja, eminentni stručnjak za projektiranje i sanaciju odlagališta otpada, jasno je iznio nimalo optimističnu sliku nadolazeće sanacije. Rješenje kreće hitnom imobilizacijom zagađenja, no situacija je daleko od jednostavne jer je riječ o miješanom otpadu – preko 40 tisuća kubika opasnog, komunalnog i inertnog materijala.
“Problem je to što Hrvatska, nažalost, nema nijedno odlagalište opasnog otpada, nijednu spalionicu opasnog otpada, kao ni građevine za njegovu obradu,” upozorava Fundurulja. Još davne 1994. postojala je Agencija za posebni otpad s idejom danskog modela lokalnih centara i jedne središnje spalionice u Slavoniji. U više od 30 godina, sustav gospodarenja opasnim otpadom nikada nije pokrenut. Zato nas sada čeka dugotrajni proces: otvaranje odlagališta u malim fazama (po 2000 kvadrata), mukotrpno predobrađivanje i odvajanje opasne komponente, te iznimno skup izvoz. Procjene? Sanacija bi mogla trajati do 24 mjeseca, a cijena bi mogla astronomski premašiti iznos od 80 milijuna eura. Poreznih obveznika, naravno.
A dok zbrajamo štetu, ne zaboravimo ni presedane koji se guraju pod tepih: odlagalište opasnog otpada kraj Rijeke zatvoreno je 1991. godine, a do danas nije sanirano, dok u Kosnici (prva vodozaštitna zona Zagreba) ilegalna odlagališta niču bez prestanka.
Varaždinski poučak i moralni apel
Gospić nije izoliran incident, već modus operandi. Zamjenik varaždinskog gradonačelnika, Miroslav Marković, otvorio je pandorinu kutiju potvrdivši da se ista praksa odvijala i u Varaždinu. Preko tisuću i pol tona otpada više od dozvoljenog, uključujući 700 tona opasnog, uvezenog iz Italije i Slovenije. Tvrtka Tipus resurs gubila je pa, unatoč utvrđenim nepravilnostima iz 2019. i 2021., magično ponovno dobivala dozvole za zbrinjavanje, okrećući milijune eura. Ista matrica, isti akteri, isto sljepilo sustava.
Da problem nadilazi samo politiku i gospodarstvo, potvrdio je i gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, poslavši snažnu poruku: “Čuvati vodu znači čuvati život. Čuvati tlo znači čuvati budućnost.” Upozoravajući na nepredvidivu prirodu krškog podzemlja, biskupija je jasno komunicirala da zdravlje i sigurnost ljudi moraju biti iznad svakog političkog i poslovnog interesa, te da građani imaju neotuđivo pravo na istinu o zraku koji udišu i vodi koju piju.
Dok se premijer ljuti na oporbu, dok birokracija piše natječaje na 70 adresa, a struka računa desetke milijuna eura štete, običan građanin ostaje prepušten sebi. Susjed preko puta silosa najbolje je sažeo stanje: “Fazu tragedije smo prošli, sad je to već komedija.” To je onaj specifični, teški hrvatski fatalizam. Kada shvatiš da tvoja država neće učiniti apsolutno ništa dok stvari ne završe u udarnim terminima medija, a i tada će djelovati bolno sporo, jedino što ti preostaje jest gorko se nasmijati i nadati se da će tvoj organizam nekako razviti imunitet na olovo i PFAS spojeve.
Ova priča iz Gospića i Varaždina nije samo priča o uvoznom talijanskom smeću. To je mračna rendgenska snimka našeg društva i države. Do tada, dignimo čašu i nazdravimo gackom vodom. Ako je suditi po analizama naših vrlih institucija, možda u njoj još uvijek nema dovoljno teških metala da nas ubije na mjestu, ali budite sigurni da ima i više nego dovoljno političkog spina da nam svima ostavi jako gorak okus u ustima. Živjeli!
NAJNOVIJE OBJAVE
- CRVENI ALARM NA GRANICI: Zaraza u Mađarskoj digla Hrvatsku na noge, ovo su naselja pod strogim mjerama!
Afrička svinjska kuga ponovno zadaje udarac domaćim uzgajivačima. Zbog izbijanja zaraze u Mađarskoj, na snagu stupaju nove zone nadziranja. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike… Pročitaj više: CRVENI ALARM NA GRANICI: Zaraza u Mađarskoj digla Hrvatsku na noge, ovo su naselja pod strogim mjerama! - David Copperfield je amater za naše institucije: Kako je 37.000 tona otrova u Gospiću godinama bilo “nevidljivo”?
Ekocid u Gospiću razotkrio je potpunu paralizu državnog aparata. Dok su tisuće tona opasnog otpada tajno zakapane, sustav je okrenuo glavu od građana. Da odmah… Pročitaj više: David Copperfield je amater za naše institucije: Kako je 37.000 tona otrova u Gospiću godinama bilo “nevidljivo”? - Muk u Saboru dok Lika guta opasni otpad: ‘Ako Plenković ima trunku savjesti, podnijet će ostavku’
Zbog nezakonitog odlaganja opasnog otpada u Gospiću, afera Lika postala je goruća tema. Zastupnici traže hitnu sanaciju i odgovornost institucija zbog trovanja građana. Zastupnici Mosta… Pročitaj više: Muk u Saboru dok Lika guta opasni otpad: ‘Ako Plenković ima trunku savjesti, podnijet će ostavku’ - Velika Gospa u Aljmašu 2026.: Kompletan vodič, raspored misa i nova policijska pravila!
Uoči i na sam blagdan 15. kolovoza, Velika Gospa u Aljmašu okuplja desetke tisuća vjernika u najpoznatijem slavonskom svetištu, zahtijevajući pritom opsežnu logističku i sigurnosnu… Pročitaj više: Velika Gospa u Aljmašu 2026.: Kompletan vodič, raspored misa i nova policijska pravila! - Krvava generalna proba za zločine: Tko je naredio zasjedu kod Pušine i zašto ubojice nikada nisu kažnjene?
Brutalna zasjeda kod Pušine 11. kolovoza 1991. godine odnijela je život policajca Stjepana Mlakara i označila početak otvorenog rata na području Papuka. U nedjelju, 11.… Pročitaj više: Krvava generalna proba za zločine: Tko je naredio zasjedu kod Pušine i zašto ubojice nikada nisu kažnjene? - Suicid mladih: Franjevac upozorava roditelje da djecu pripreme na surovu stvarnost
Poznati šibenski franjevac na blagdan svetog Lovre putem društvenih mreža progovorio je o bolnoj temi. Njegov video snažno naglašava kako suicid mladih često proizlazi iz… Pročitaj više: Suicid mladih: Franjevac upozorava roditelje da djecu pripreme na surovu stvarnost - Ekološki rulet u Lici: Kad država zažmiri, a krš proplače toksičnim suzama
Ilegalno zakopani opasni otpad u Gospiću otkriva stravičnu razinu korupcije. Tisuće tona toksičnog materijala prijete ekološkim uništenjem cijelog krškog kraja. Organizirana kriminalna skupina pod krinkom… Pročitaj više: Ekološki rulet u Lici: Kad država zažmiri, a krš proplače toksičnim suzama - Od zloglasnog snajpera do vječnog sjećanja: Neispričani detalji spašavanja i herojstva Gordana Lederera na Banovini
Tragična pogibija ratnog reportera ostavila je dubok trag u hrvatskoj povijesti. Gordan Lederer svojim je životom platio prenošenje istine, a njegova ostavština kroz antologijske snimke… Pročitaj više: Od zloglasnog snajpera do vječnog sjećanja: Neispričani detalji spašavanja i herojstva Gordana Lederera na Banovini - Krv, znoj i trinaest srida: Tino Radanović je kralj najnapetije Alke u novijoj povijesti!
Tino Radanović apsolutni je pobjednik viteškog nadmetanja. U nedjelju je održana 311. Sinjska alka, a naslov slavodobitnika odnesen je nakon dramatičnog dvostrukog pripetavanja, obavijenog političkim… Pročitaj više: Krv, znoj i trinaest srida: Tino Radanović je kralj najnapetije Alke u novijoj povijesti! - Krvava noć u Slavonskom Brodu: S 2,03 promila alkohola nožem presudila 35 godina starijem partneru
U mirnom slavonskobrodskom naselju Jelas dogodilo se nezapamćeno teško ubojstvo. Tridesetšestogodišnja žena je u stanju teške intoksikacije alkoholom, nakon verbalnog sukoba, nožem usmrtila svog 71-godišnjeg… Pročitaj više: Krvava noć u Slavonskom Brodu: S 2,03 promila alkohola nožem presudila 35 godina starijem partneru
