Na današnji dan 1527. tragično je poginuo Krsto Frankopan. Saznajte kako je njegova smrt preusmjerila tijek hrvatske povijesti.
Na današnji dan, 27. rujna 1527. godine, izdahnuo je Krsto I. Frankopan Brinjski, istaknuti hrvatski knez, ban i jedan od najsposobnijih vojskovođa svoga doba. Njegova smrt u kaštelu Martijanec kod Ludbrega nije bila samo odlazak velikog ratnika, već prijeloman trenutak razornog građanskog rata koji je potresao Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo nakon katastrofe na Mohačkom polju. Gubitkom Frankopana, kršćanska obrana ostala je bez zapovjednika sposobnog za velike protuofenzive u najtežim trenucima nacionalne povijesti.
Heroj Jajca i obrambeni štit kraljevstva
Kao sin kneza Bernardina Ozaljskog i aragonske princeze Luize, Krsto je rano zakoračio u vojnu službu cara Maksimilijana I. Habsburškog. Svoju vojničku slavu prvo je iskovao ratujući protiv Mlečana na sjevernom Jadranu i u Furlaniji. Ipak, njegov najveći herojski podvig odigrao se u lipnju 1525. godine. S vojskom od oko 4.000 pješaka i 2.000 konjanika uspio je probiti višemjesečnu, naizgled neprobojnu osmansku blokadu i dopremiti prijeko potrebno oružje i hranu opkoljenom Jajcu. Zadivljen ovim pothvatom, kralj Ludovik II. dodijelio mu je zvučnu i zasluženu titulu “branitelja Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije”.
Politički rascjep i dvostruka kruna
Pogibija kralja Ludovika II. na Mohaču 1526. godine ostavila je iza sebe opasan politički vakuum. Iako je Krsto prvotno naginjao Habsburgovcima, uskraćivanje povrata obiteljskih posjeda, osobito voljenog Senja, natjeralo ga je na promjenu strane. Priklonio se erdeljskom vojvodi Ivanu Zapolji. Uslijedio je dramatičan raskol – dok je dio hrvatskog plemstva na Cetinskom saboru izabrao Ferdinanda Habsburškog za novog kralja, slavonsko plemstvo okupljeno oko Krste Frankopana na saboru u Dubravi kod Čazme izabralo je Zapolju. U znak zahvalnosti, Zapolja je Frankopana imenovao hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom, no taj je dvostruki izbor gurnuo ostatke kraljevstva u krvavi građanski rat.
Kobno tane i otvorena vrata Osmanlijama
Sukob je doživio svoju tragičnu kulminaciju u jesen 1527. godine tijekom opsade Varaždina. Dok je 26. rujna obilazio zidine, Krstu je teško ranilo topovsko tane. Rane su bile smrtonosne te je podlegao sljedećeg dana tijekom povlačenja prema Koprivnici, izdahnuvši u Martijancu. Njegovom smrću, Zapoljina stranka u Hrvatskoj doživjela je terminalni udarac.
Država je ostala iscrpljena unutarnjim sukobima u samom predvečerju najvećih osmanskih osvajanja. Zanimljiva je i jeziva povijesna podudarnost da je točno dvije godine kasnije, 27. rujna 1529. godine, započela Prva opsada Beča. Pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog i s armijom od preko 120.000 vojnika, taj je pohod predstavljao najzapadniji prodor osmanske vojske, udar na samo srce Europe koje je u tom trenutku već bilo lišeno jednog od svojih najjačih štitova.
