Dana 28. srpnja 1983. godine, u njemačkom mjestašcu Wolfratshausen pokraj Münchena, jugoslavenski agenti Službe državne sigurnosti (UDBA) izvršili su brutalan atentat koristeći vatreno oružje i sjekiru na hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića kako bi spriječili njegovo raskrinkavanje komunističkog kriminala i korupcije.
Ovaj zločin ostao je upamćen kao ključni primjer sustavnog uklanjanja političkih protivnika tadašnjeg jugoslavenskog komunističkog režima izvan granica zemlje.
Sustav državne represije kulminirao je u socijalističkoj Jugoslaviji kroz djelovanje Službe državne sigurnosti (UDBA). Dana 28. srpnja 1983. godine, jugoslavenski su agenti u Wolfratshausenu pokraj Münchena izvršili brutalan atentat na hrvatskog političkog emigranta, disidenta, poduzetnika i pisca Stjepana Đurekovića. Ovaj brižno planirani čin državnog terorizma, vođen pod operativnim imenom “Operacija Dunav”, izvršen je u garaži koja je Đurekoviću služila kao tiskara za emigrantsku literaturu, pri čemu su ubojice koristile vatreno oružje i sjekiru.
Motivacija za uklanjanje Đurekovića proizlazila je iz njegove iznimne obavještajne i ekonomske važnosti. Kao bivši komercijalni direktor i visoki dužnosnik naftne kompanije INA (koja je od 1964. bila stup jugoslavenskog gospodarstva), Đureković je u emigraciju u travnju 1982. godine odnio neoborive dokaze o crnim fondovima, teškim financijskim malverzacijama i sustavnoj korupciji koja je sezala do samog vrha jugoslavenske komunističke vrhuške. Svoja je saznanja artikulirao u pet rukopisa (uključujući Komunizam: velika prevara i Crveni menageri), razotkrivši ekonomsku i moralnu dekadenciju sustava.
U vrijeme naftne krize, 1980-1982 godine, Špiljak je koristio svoju poziciju u INI za vlastito bogaćenje. Odjel u kojem je Stjepan Đureković u INI bio šef, je između ostalog imao zadatak utvrđivanja količine sirove nafte potrebne za jugoslavensko tržište. Špiljak je na slobodnom tržištu kupovao sirovu naftu u količinama koje je potraživao Đurekovićev odjel. Špiljak je pri kupnji, uz dogovor sa trgovcima, dizao cijenu sirove nafte, tako povišenu cijenu deklarirao kao kupovnu, a razliku bi trgovci u obliku provizije isplaćivali Špiljaku. Na taj način je Špiljak proneverio jugoslavenski novac u svrhu vlastitog bogaćenja.
Neposredno prije smrti znakovito je izjavio:
“Jedino čega se plašim je to da će Udba od sada još upornije tragati za mnom i mojim sinom da nas ubije. Ali kod toga se ne plašim smrti, nego isključivo toga što će me tako onemogućiti da se skupa s našim narodom vratim u slobodnu državu Hrvatsku i da uživam u tom velikom trenutku naše narodne povijesti, te posebno da svu energiju stavim na raspolaganje našoj novoj državi kako bi što prije počela funkcionirati na dobrobit našega naroda.”
Đureković je između 10 i 11 sati ujutro napustio svoj minhenski stan. Stigavši u Wolfratshausen vozilo je iz sigurnosnih razloga, kao što je uvijek činio, parkirao podalje od tiskare. Nakon čega je u poštanskom uredu preuzeo pisma iz svog pretinca. Potom se napokon uputio u tiskaru: negdje između 11 i 11:30 sati otključao je ulazna vrata, ušao u adaptiranu garažu te položio rukopis na fotokopirni uređaj koji se nalazio na kraju srednje prostorije. Đureković nije znao, nije mogao znati, da su njegove ubojice u noći od 27. na 28. srpnja neopaženo ušle u tiskaru pomoću ključa, ponavlja se u presudi, koji im je Prates dao posredstvom Perkovića. Čekali su ga u zasjedi:
Nakon što je Đureković, koji nije slutio konkretan napad, položio članak na fotokopirni uređaj i okrenuo se radi odlaska, dva počinitelja pucala su u njega jedan za drugim s namjerom da ga usmrte.
Počinitelji su koristili dva pištolja, jedan marke „Ceska”, drugi marke „Beretta”. Đurekovića su prvo pogodili u desnu ruku (prostrijel) i u obje nadlaktice (prostrijeli). Zbog toga je Đurekoviću bilo moguće napraviti još nekoliko koraka prema izlazu. Dok je bježao dva puta je pogođen u leđa, u području lumbalne kralježnice (strjelna rana) i pluća (prostrijel). Učinak tih pogodaka bio je zaustavljanje njegova daljnjeg bijega; u zgrbljenom položaju došao je gotovo ispred drvenih garažnih vrata gdje je stao. Tamo mu je u svakom slučaju jedan od počinitelja zadao više ciljanih udaraca u glavu s predmetom koji je sa sobom donio, vjerojatno mesarskom sjekirom. Đureković je već kod prvog udarca pao pokraj drvene palete koja se nalazila u ulaznom prostoru. Đureković je zadobio središnju cerebralnu paralizu kao i unutarnja krvarenja te je nekoliko minuta nakon toga preminuo. Počinitelji su uzeli ključ garaže od žrtve i udaljili su se od mjesta počinjenja kaznenog djela bez da su viđeni i identificirani.
Sutradan, u petak 29. srpnja, Prates se oko 12 sati odvezao do tiskare. Našao je garažna vrata zatvorena, ali ne i zaključana. Ključa nije bilo. Vrata su se mogla rastvoriti tek kojih 60-70 centimetara jer ih je nešto kočilo. Kroz otvor je zavirio u unutrašnjost neosvijetljene prostorije i ugledao Đurekovića kako leži u krvi. Otrčao je do kućepaziteljice koja je radila u susjednoj garaži te je hineći paniku zamolio da nazove policiju.
Nakon očevog ubojstva, sin Damir otišao je iz Njemačke u Kanadu, u Calgary, zbog mogućnosti da i on bude žrtva. Pronađen je mrtav 10. rujna 1987. godine. Na žalost i Đurekovićev sin je postao žrtva zločinačke Udbe.
Iako su naručitelji smatrali da su eliminacijom utišali problem, ubojstvo od 28. srpnja 1983. pokrenulo je dugoročne pravosudne procese koji su tek desetljećima kasnije doživjeli epilog. Njemačko je pravosuđe nakon opsežnih istraga 2008. godine osudilo Krunoslava Pratesa na doživotni zatvor zbog pomaganja u atentatu. To je dovelo do raspisivanja tjeralica za visokim dužnosnicima UDBA-e, Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem. Sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu utvrdio je kako je Mustač krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića za likvidaciju Đurekovića, a 2019. godine, obojica su izručena Hrvatskoj radi odsluženja dugotrajnih zatvorskih kazni (od 30 i 40 godina) izrečenih pred njemačkim sudovima. Ovaj slučaj ostaje najdublja studija patologije jugoslavenskog represivnog aparata i međunarodne potrage za pravdom.
Stjepan Đureković pokopan je 3. kolovoza 1983., na minhenskom groblju Neue Waldfriedhof. Pogrebni obred predvodio je fra Dominik Šušnjara, u pratnji vlč. Vilima Cecelje i vlč. Martina Sentića. Oproštajne govore održali su predsjednik HNO-a dr. Ivan Jelić, vođa albanske antikomunističke emigracije Emil Kastrioti i Franjo Pavičić. Dr. Jelić.
Na zahtjev Đurekovićeve supruge Gizele državna Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata Republike Hrvatske (uz pomoć Ministarstva obnove, useljeništva i razvitka te Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva) organizirala je 10. prosinca 1999., ekshumaciju žrtvinih posmrtnih ostataka s minhenskog groblja Neue Waldfriedhof. Nakon svete mise koju su u crkvi St. Paul predvodili fra Petar Gulić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Munchenu, te fra Marijan Karaula, Đurekovićevi posmrtni ostaci ispraćeni su 12. prosinca u Domovinu. Počasne govore održali su generalni konzul RH u Munchenu dr. sc. Ivan Šimek i predsjednica Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva dr. sc. Katica Miloš.
Zbog smrti predsjednika RH dr. Franje Tuđmana doček posmrtnih ostataka na zagrebačkom groblju Mirogoj nije priređen 13. prosinca – kako je bilo najavljeno – nego dva dana poslije. Na pokopu 17. prosinca od Đurekovića se u ime INA-e oprostio direktor pravne službe Ante Tamhina. Pogrebni obred predvodio je msgr. Danijel Labaš, a Svetu misu zadušnicu u Crkvi Krista Kralja na Mirogoju msgr. Vladimir Stanković.
Gizela Đureković supruga Stjepana Đurekovića je umrla u svojoj devedesetoj godini života u svibnju 2021.
Ovaj mračni slučaj ostaje duboka studija patologije komunističkog represivnog aparata i potrage za pravdom koja ne zastarijeva. S obzirom na to da su glavni akteri osuđeni za teške zločine protiv hrvatskog čovjeka, u javnosti se s punim pravom nanovo otvara važno i moralno pitanje: zašto se Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču još uvijek nisu oduzela visoka hrvatska državna odlikovanja?
NAJNOVIJE OBJAVE
- Sukob institucija i komercijale: Kako je Sergej Trifunović postao nepoželjan u Kulturnom centru Osijek?
Kulturni centar donio je odluku koja je izazvala burne reakcije, a Sergej Trifunović u Osijeku ipak neće izvesti komediju “Ljudi odozgo”. Saznajte političku i pravnu… Pročitaj više: Sukob institucija i komercijale: Kako je Sergej Trifunović postao nepoželjan u Kulturnom centru Osijek? - Stigli novi rezultati HZJZ-a: nisu utvrđene koncentracije PFAS spojeva
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) izvijestio je u utorak 18. kolovoza da su rezultati izvanrednog uzorkovanju vode na području Ličko-senjske županije pokazali da nisu… Pročitaj više: Stigli novi rezultati HZJZ-a: nisu utvrđene koncentracije PFAS spojeva - Tajna ‘jednostavne nabave’: Kako je mikro tvrtka s pet radnika dovela kriminalističku policiju u Županiju?
Rano ujutro, 18. kolovoza 2026. godine, javna nabava našla se u središtu pozornosti kada su policijski istražitelji po nalogu Županijskog državnog odvjetništva ušli u zgradu… Pročitaj više: Tajna ‘jednostavne nabave’: Kako je mikro tvrtka s pet radnika dovela kriminalističku policiju u Županiju? - Devetorica u jednom danu: Herojska žrtva 105. brigade u paklu Posavine koja je zauvijek spojila Bjelovar i Brod
Trideset i četiri godine nakon teških bitaka, Slavonski Brod i Bjelovar ponovno su spojeni u tuzi i ponosu. Saznajte zašto je hrabra 105. brigada trajno… Pročitaj više: Devetorica u jednom danu: Herojska žrtva 105. brigade u paklu Posavine koja je zauvijek spojila Bjelovar i Brod - ZATAŠKAVANJE KOJE JE UZDRMALO DRŽAVU: Istina o opasnom otpadu u Gospiću natjerala Sabor na izvanredno zasjedanje!
Predsjednik Zoran Milanović zatražio je izvanredno zasjedanje Sabora. Glavna tema je opasni otpad Gospić, čije ilegalno odlaganje trajno ugrožava ljude. Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović… Pročitaj više: ZATAŠKAVANJE KOJE JE UZDRMALO DRŽAVU: Istina o opasnom otpadu u Gospiću natjerala Sabor na izvanredno zasjedanje! - Preminula Vedrana Rudan: Njezina posljednja objava na mrežama savršeno opisuje kako je i živjela
Istaknuta hrvatska književnica, kolumnistica i društvena kritičarka Vedrana Rudan preminula je 18. kolovoza 2026. godine u 77. godini života, nakon teške i iscrpljujuće borbe s… Pročitaj više: Preminula Vedrana Rudan: Njezina posljednja objava na mrežama savršeno opisuje kako je i živjela - DOSJE ŠRETER: Tko već tri desetljeća skriva kosti hrvatskog mučenika i mračnu tajnu logora Bučje?
Hrvatski mirotvorac i liječnik Ivan Šreter otet je 1991. u Pakracu. Tko danas skriva istinu i tijelo mučenika iz logora Bučje? Ugledni pakrački liječnik, humanist… Pročitaj više: DOSJE ŠRETER: Tko već tri desetljeća skriva kosti hrvatskog mučenika i mračnu tajnu logora Bučje? - Povijesni udarac beogradskoj asimilaciji: Riječi Oca Domovine koje su probudile nacionalnu svijest
Na današnji dan, 18. kolovoza 1852. godine, ispisane su stranice koje će trajno usmjeriti tijek hrvatske nacionalne povijesti. U Gajevim „Narodnim novinama“, dr. Ante Starčević,… Pročitaj više: Povijesni udarac beogradskoj asimilaciji: Riječi Oca Domovine koje su probudile nacionalnu svijest - GEOPOLITIČKO UPOZORENJE ADMIRALA LOŠE: “Budući ratovi vodit će se za vodu, Hrvatska hitno mora postati ekološko dobro!”
Umirovljeni admiral Davor Domazet-Lošo u podcastu Radio Mrežnice upozorava javnost da je pitka voda najvažniji geostrateški resurs današnjice te detaljno objašnjava zašto se Hrvatska hitno… Pročitaj više: GEOPOLITIČKO UPOZORENJE ADMIRALA LOŠE: “Budući ratovi vodit će se za vodu, Hrvatska hitno mora postati ekološko dobro!” - Saznajte kako je otpad u Gospiću izazvao revolt građana. Zbog političkog prepucavanja napustili su sjednicu i poručili: Vidimo se u Zagrebu!
Kada je na dnevnom redu otpad u Gospiću, političari nude svađu umjesto sanacije. Zato su građani napustili lakrdiju od sjednice. Saborski odbori i razna povjerenstva… Pročitaj više: Saznajte kako je otpad u Gospiću izazvao revolt građana. Zbog političkog prepucavanja napustili su sjednicu i poručili: Vidimo se u Zagrebu!
