pokolj u Lovreću

Vatrena stihija i bajunete: Strašna istina o “Kući spaljenih” u Lovreću koja se ne smije zaboraviti

Nove obavijesti Drugi svjetski rat Vijesti

Sredinom srpnja 1943. godine dogodio se stravičan pokolj u Lovreću, kada su okupatorske snage, nakon neuspjele vojne ofenzive, svoj bijes iskalile na nedužnim civilima Imotske krajine, ostavivši za sobom smrt, palež i trajnu traumu.

Udružene snage talijanske fašističke divizije “Bergamo”, njemačke 7. SS dobrovoljačke gorske divizije “Prinz Eugen” te pripadnici Dinarske četničke divizije pod zapovjedništvom Momčila Đujića, izvršile su 22. i 23. srpnja 1943. godine stravičan masakr nad nedužnim stanovništvom i ratnim zarobljenicima u mjestu Lovreć i okolnim zaseocima. Nakon što velika osovinska ofenziva usmjerena na uništenje Mosorskog i Biokovskog partizanskog odreda nije ostvarila svoje ciljeve u planinama, združene su vojske svoju frustraciju preusmjerile na civile, optužujući ih za logističku potporu antifašistima, te su zvjerskim terorom, masovnim strijeljanjima i spaljivanjem ljudi zavile imotski kraj u crno.

Ova velika operacija, koja je okupila između 15.000 i 20.000 neprijateljskih vojnika, umjesto vojnog trijumfa rezultirala je neviđenom odmazdom nad nezaštićenim pukom. Najteži i najbrutalniji čin ovog zločina odigrao se u neposrednoj blizini lovrećke crkve. Vojnici su ondje zarobili skupinu nemoćnih – mahom žena, djece i staraca. Nesretne su ljude potom zaključali u obiteljsku kuću Mate Frankića i zdanje namjerno prepustili plamenu. Zgrada se i danas u narodu s pijetetom naziva “Kuća spaljenih”.

“Očajni pojedinci koji su iskakali kroz prozore gorućeg objekta bili su dočekivani na bajunete ili živi bacani natrag u vatrenu stihiju,” bilježe potresni povijesni zapisi o stradanju između 22 i 24 civila koji su živi izgorjeli u toj kući.

Istodobno s ovim zvjerstvom, talijansko zapovjedništvo izdalo je izravnu naredbu za egzekuciju 40 prethodno zarobljenih partizana, pretežito boraca Prvog mosorskog bataljuna. Ukupna bilanca krvavog srpanjskog pohoda u širem području Imotskog kotara iznosi najmanje 112 mučki ubijenih civila i antifašista. Oko stotinu stambenih i gospodarskih objekata sravnjeno je sa zemljom, dok su stotine mještana prisilno odvedene i internirane u koncentracijske logore diljem fašističke Italije.

“Ovaj zločin zorno ilustrira specifičan mehanizam terora na teritoriju nekadašnje NDH i Dalmacije pod talijanskom aneksijom, pokazujući kako su talijanske okupacijske snage strateški koristile lokalne četničke odrede za vršenje prljavih poslova nad hrvatskim etničkim stanovništvom,” zaključuju povijesne analize.

Tragedija i teror u Lovreću ostavili su duboku, neizbrisivu ranu u kolektivnoj memoriji stanovnika Imotske krajine, a sjećanje na nevine žrtve ostaje trajna opomena na razorna zla totalitarnih režima dvadesetog stoljeća.

Foto: balkan-history


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori